Vanja Krnić: Đir do Milovićke (Galerija)

Osjećajući se kao „Pale sam na svijetu“, odlučio sam se za novi đir do Milovićke. Ne znam kako se stvarno ta zgrada zove, ali ne znam baš nikog tko je ne zove „Milovićka“. Milovićka je valjda zovu po Antunu Miloviću, zadnjem predsjedniku/ premijeru „one“ Hrvatske , kojeg je naslijedio svevremenski i nešto stariji  prvi hrvatski premijer – Stipe Mesić

Danas, 2019. godine, đir od Svačićeve do Budakove (ustaše) do zgrade narodnog naziva Milovićka (komuniste). Prvo sam, naravno, s desne strane ugledao dobro nam poznati bunker narodnog naziva  Brodska bradavica, iako mi više liči na silikonski sisu. Njegova svrha je bila da 40-ih prošlog stoljeća i tisućljeća služi za nadziranje tadašnjeg željezničkog kolodvora da ga ne sruše saveznici. Na kraju su ga izbombardirali i srušili upravo  saveznici. Čuvar se uvijek iz sigurnosti brodske sise mogao pravdati da nije vidio, a ni čuo bogme. Bio  sam u sisi!  U potpunosti razumljivo opravdanje.

S lijeve strane, na  sadašnjem Trgu hrvatskog proljeća, nalazila s česma iz koje je tekla temalna voda, bar po pričama starijih. Od potresa 13. travnja 1964 u kojem  je porušeno 2170 kuća, a oštećena 7.972 objekta, nema više ni termalne vode, a ni česme  iz priče.

Prvo sam se zapitao kako osobe s invaliditetom u invalidskim kolicima mogu priječi na onostrano pješačim nathodnikom. Odgovor je jasan – nikako, ako nemaju mogućnost teleportacije. Pa mi kršimo ratificiranu konvenciju o pravima osoba s invaliditetom.

Sam nathodnik se raspada i na par mjesta  konstrukcija se raspada. Ne znam kakav je po noći. Ima dosta grafita, ali onih političkih nema. Bravo mladi! Nathodnik me podsjeća na  Kolmanskop  iz Namibie. Samo naš pothodnik ne guta pustinja, nego nebriga.

Na  klupama se možeš jedino odmoriti, ako imaš u sebe cjepivo za tetanus, kojeg sam zaboravio kod kuće.. Milovićka i stepenište prilagođeno za nikog. Sama zgrada je afunkcionalana, kao i pristup u istu za osobe s invaliditetom, baš kao i famozni pothodnik u Osječkoj ulici. Suma sumarum, rizično je hodati nad zemljom zbog opasnosti da propadneš i pod zemljom, zbog opasnosti da ne zaglaviš pod zemljom. Ipak, pothodnik  u Osječkoj ima automatske rampu za osobe s invaliditetom, koji je doslovno praktični nemoguće koristiti.

Odlučio sam da idem kući sam, iako je 15 h. Iz Đure nitko ne izlazi. Da li tu tko radi? Đir do Milovićke je uspjeh. E da, vidio sam ih . Vidio sam ljude napokon.  Ipak nisam Pale sam na svijetu, ali ovim tempom odlaska stanovnika, pretendiram da to postanem.

Hrvatska  je ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom.  Da podsjetim.

PRISTUPAČNOST“ članak 9. Konvencije 1. Države stranke ove Konvencije poduzet će odgovarajuće mjere osiguravanja pristupačnosti osobama s invaliditetom, izgradnjom okruženja, prijevozom, informacijama i komunikacijama, uključujući informacijske i komunikacijske tehnologije i sustave, kao i drugim uslugama i prostorima otvorenim i namijenjenim javnosti, kako u urbanim, tako i u ruralnim područjima, na ravnopravnoj osnovi, kako bi osobama s invaliditetom osigurale život neovisan o tuđoj pomoći i potpuno sudjelovanje u svim područjima života. Ove će se mjere, koje će uključivati identifikaciju i uklanjanje prepreka i barijera pristupačnosti, primjenjivati, među ostalim, na: (a) građevine, ceste, prijevoz i druge zatvorene i otvorene prostore, uključujući škole, stambene zgrade, zdravstvene ustanove i radna mjesta, (b) informacije, komunikacije i druge usluge, uključujući elektroničke usluge i službe hitnih intervencija. A  da se bar planski počnemo pridržavati ratificiranog?

Volim svoj grad Slavonski Brod , koji je u isto vrijeme neodoljivo privlačan, ali i odbojan. Naš  grad ide polako naprijed i puno toga je učinjeno čak i da  se pređe na drugu stranu Svačićeve, a dvadest metara dalje, opet su barijere.

Naravno, na povratku nju opet sam ugledao nju. Svoju jadnu ne podapranu i raspadajuću papirnato plišanu rodicu.


15 comments

Skip to comment form

  1. Milovićka se zove i Pakleni toranj.

  2. Brod je kao i ta roda- siv, prljav, klimav… ptičurina koja ne leti.

  3. Vanja… udri jače manijače!

    1. Milovićka je otvorena 1981. godine pod blesavim nazivom “Zgrada telefonske centrale i terminala Đuro Đaković”. U to vrijeme Budakova je bila planirana kao ulica rezervirana za širenje ĐĐ, a Svačićeva je bila planirana kao novi centar grada Zgrada rapidno propada, dva pardon, tri kata su u polufunkciji, a ostalo je prazno , a ima podrum , prizemlje i 11 katova.
      Milovićka je trebala imati 12 tisuća kvadrata možebitno moderno uređenog uredskog prostora. a postala je ogroman štakornjak, kakav je danas…

      1. Teško da se Milovićka može ikada više komercijalizirati. Jedino da ju otkupe Kinezi kao Partijsku školu i Spomen dom u Kumrovcu. Ali, zašto bi to učinio bilo tko?!

        Brod jedino može izvući turizam. Turisti bi mogli prolaziti avetinsjki praznim gradom (mesićeva i Starčevićeva) i puniti praznu gradsku kasu, jer lova ode na spor sa Lidlom.

  4. Ove putopisne epizode po našoj čaršiji su originalne jer ih Vanja oboji svojim duhom pa se moram smijati a sve je tragično i tužno.Samo naprijed, u gradu je 16 mjesnih zajednica i bezbroj tema za ispričati tvojom satirom.

  5. hahaha pogledaj prvu sliku ulaza u cijev (nahodnika)…kad sam bio u vojsci na specijalizaciji na Briunima onda smo baš o ovome govorili…tamo su postojala tri prstena obrane slično kao i ovdje. Prvo krug stepenica do samog nathodnika onda nathodnik sa multi level stepenicama pa izorana staza sa betonskim bankinama i travnatim izrastima iz pukotina na asfaltu ili bolje rečeno grmolikim izraslinama pa onda kao u bajkama Milovićka…neosvojiva utvrda iz Klete gore u gospodarima prstenova.
    I dobro si Vanja rekao “…prilagođena nikom” . Ali nisi bio u pravu sa grafitima…ima političkih, vidi se crveni brandirani šablon-grafit HDSSB onako baš šablonski kao što po getoima New Yorka bande označavaju svoj teritorij hahaha

  6. Napuštenu kamenu sisu treba pretvoriti u konobu ili nekakvu kušaonu vina ali pod uvjetom da se uredi cijeli prostor od pošte iza kolodvora skroz do bunkera. Koštalo bi 70% manje nego novi dom na Koloniji od 5 miliona kuna.
    Milovićku treba pokloniti poduzetničkom inkubatoru u zamjenu da ju operu i saniraju.
    Most se isto da urediti i prilagoditi invalidima i postaviti videonadzor.
    I još se da urediti ona sprdnja u Budakovoj ulici ispod tog mosta. Onaj pružni prijelaz.
    Sve do sada nabrojano ne košta kao dom na Koloniji.
    I ostane još love za pružni prijelaz u malom parizu i još puno toga.
    Dom će imati svrhu da se renta za neku sitnu lovu za pijanke cijena mu je astronomska.
    Vanja, ti vidiš jedno a ja vidim ono što se može ili se već moglo ili što je već trebalo biti odrađeno.

  7. miro ljubi pišu aka miroljubipisu ispravljat ću kad god primjetim:”Most se isto da urediti i prilagoditi invalidima i postaviti videonadzor.”; osobama s invaliditetom OSI, ako Vam je lakše napisati nego “invalidi”. Hvala!

    1. Rasprava je poželjna u smislu kritike nedopustivog komunalnog javašluka u gradu.

    2. Invalidi, invalidne osobe, OSI…bitno je da se razumijemo i nije vrijeđanje. Bitno je to što se nikome nije napravilo ono što treba a gradi se ono što nije prioritet potrebitima već glasačima.
      Ovo sve što se sada grada biti ce završeno pred izbore. Babo sve radi planski.
      Objekti u MO A.Starcevic, Koloniji i Centru. Spremnos objekata u vrijeme izbora.

    3. miroljubipišu razumijem šta želiš reći ali bez obzira na želje i razumjevanje to je vrijeđanje. To isto radi i Babo kako ga nazivaš…bdv “Babo” i “Invalid” su isti rang uvredljivih riječi…molim te nemoj nas stavljati u isti koš.

  8. ako postoje invalidne odobe onda postoje i validne…., i potrebiti imaju pravo glasa….

  9. miroljubipisu razumijemo se 🙂

  10. Vanju je uvijek užitak čitati, uvijek objektivno, zanimljivo i duhovito pisanje o gradu u kojem živimo.

    Ovo mi je fascinantno za pročitati: “S lijeve strane, na sadašnjem Trgu hrvatskog proljeća, nalazila s česma iz koje je tekla temalna voda, bar po pričama starijih. Od potresa 13. travnja 1964 u kojem je porušeno 2170 kuća, a oštećena 7.972 objekta, nema više ni termalne vode, a ni česme iz priče.”

    Grad su totalno uništili i izbombardirali saveznici u 2ww i ponovo je izgrađen i obnovljen, još veći i jači, pa onda ponovo takav strašan potres i razaranje nakon 20 godina i opet se oporavio i zavidao rane i nastavio biti najjače i najživlje industrijsko središte u regiji, i sad pod mafijom nepovratno propada. Ispada da je mafija pogubnija za grad i od ratova i od potresa, ni potresi ni ratovi ne daju se po razornom učinku usporediti sa razaranjem grada i života građana od strane vladajuće mafije. Nikad više regeneracije ni oporavka od lude mafije i njenih pljački i vladavine. HDZ i satelitska lopovija su kemijsko oružje razaranja i uništenja regija i gradova.

Odgovori