Usputni zapisi, zapisane usputnosti: Političko-prigodničarski smrad mnogi građani osjećaju kao mirisni zov brige za njih.

„Kod Sokrata je bio znak gnjeva kad je spustio glas i govorio štedljivije. Bilo je očigledno da je on tada sam sebe zadržavao. Prijatelji su ga zaticali na djelu i korili ga, ali njemu nije bio neprijatan taj prijekor za gnjev koji je pritajen. Zašto se ne bi radovao zato što mnogi njegov gnjev poznaju, ali ga niko ne osjeća. Osjećali bi ga svakako da on prijateljima nije dao pravo da ga prekoravaju, kao što je i sam za sebe uzeo to pravo prema prijateljima.“ (Lucije Anej Seneka: O gnjevu)

Seneka ne poriče opravdanost i neizbježnost gnjeva, ali se zalaže za njegovo suzbijanje, za uzdržavanje i obuzdavanje. Silu gnjeva treba pobijediti snagom volje i prevlašću razuma. Sokrat je govorio štedljivije, a ja pišem obilnije. Ali, on je imao prijatelje… za prekoravanje.

***

Prvi čovjek grada Broda, politički profesionalac koji o svemu odlučuje, i u smislu probitka za svoj statusni opstanak, faktotum koji svoju poziciju lokalnog šerifa skoro petnaest godina nesmiljeno gradi najčešće na ogoljelim interesima i demonstracijama moći, u svojoj čestitki za Božić, prigodničarski sentimentalno pita građane što bi(smo) bez ljubavi i prijateljstva. Retoričko pitanje je na mjestu, ali je li ono imalo iskreno kada se postavlja iz sfere političkog u kojoj su (pojmovi) ljubav i prijateljstvo, oglodane kosti.

Radi se, naravno, o nepatvorenom populističkom licemjerju. Ali, taj simbolični političko-psihološki smrad mnogi građani osjećaju kao mirisni zov brige za njih.

***

„Dok sam mislio da učim kako živjeti, učio sam kako umrijeti.“ (Leonardo da Vinci). Podsjetila me Leonardova velika istina o smislu postojanja na sudbinu ovog portala koji je, malo po malo, zakročio na staze polagane predaje. Osam godina portal je nastojao učiti, da pokušam parafrazirati izrečenu misao, kako trajati, bez zavlačenja u guzicu bahatim distributerima (množina!) zajedničkog novca građana, a učio je kako na kraju dostojanstveno zatvoriti svoju butigu. One budale od lokalnih osoba koje pišu ili pripremaju tekstove za tisak i portale, nazivaju to tržišnom utakmicom, posljedicom konkurencije itd i tako slično. A nitko da od tih uinvaliđenih istinoljubaca ni da spomene kako su veliki dispečeri utjecaja novac bez natječaja voluntaristički i interesno davali i daju portalima, novinama i pojedincima, a ne informativnim projektima.

***

Nisam baš siguran, je li to bilo krajem 1992., ili, pak, početkom 1993., kada smo supruga i ja smo otišli u posjetu bolesnom rođaku. Nakon više sati razgovora s čovjekom koga sam doživljavao kao svog duhovnog učitelja, i sjećanja na ljude od kojih smo obojica potekli, na odlasku, od njega sam na poklon dobio preko šezdeset priređenih knjiga. Pomislio sam da sluti smrt i da svoju veliku biblioteku razdaje poštovateljima tog blaga.

Tek kad sam doma knjige povadio iz kutija, vidio sam da su ama baš sve ili na ćirilici ili na ekavici. Shvatio sam da se moj rođak, narasli Hrvat, rješavao nepodobnih knjiga. Znao je da sam zadrti knjigoljubac i da mi je svejedno jesu li napisane ćirilicom ili kineskim pismom. Ipak, bio sam osupnut. Prvenstveno njegovim strahom da bi mogao biti žigosan od naci čistača kulture, ako bi mu pretresali kuću. Jadan, i pred smrt strahovao je da bi mu posjedovanje knjiga na nehrvatskom pismu i govoru moglo naškoditi. Čemu? Ugledu, lojalnosti…? Ipak, zanemario sam njegovu slabost i on ostade moj duhovni učitelj.

13 comments

Skip to comment form

  1. “One budale od lokalnih osoba koje pišu ili pripremaju tekstove za tisak i portale”

    Baš su budale. Loši zabavljači. Ispod radara im prolazi ono najbitnij za grad. Lako je s njima kormaniti iz Tvrđave.

  2. Treća priča je priča o beščašću i oprostu.

  3. Opravdani gnjev najviše prema onima koji bi trebali zastupati istinu i pravdu. Gnjev protiv savijenih vratova. I danas se boje oni koji bi trebli biti najhrabriji. Ili ih zaboli za sve drugo i druge dok imaju siguran posao.

  4. Vrhunsko.

  5. Hoćeš još jednu istinu sličnu zadnjem odlomku o knjigama? Ovaj put nije osobna , nego školska, s radnog mjesta, znači podložna pritiscima javnog mnijenja i institucija : ’90 i nekih počelo je pospremanje iz velike školske knjižnice svih knjiga zaostalih iz prošlih vremena : nisu to bila isključivo ćirilična izdanja Pesme, Lelejske gore , Gorskog vijenca , nego Bakarićeva djela, marksistička literatura i sva izdanja Reč i misao na latinici, ekavicom……Ona su zadnja napustila knjižnicu jer, oni ( kao) mjerodavni odlučili , da unatoč latinci , Čiča Goriot mora bit Otac Goriot i da nema smisla čitati lektiru na “stranom ” jeziku……..

    Tako da autor zna, da ni srednje škole nisu prošle “lišo bez punta”

  6. Napisala sam komentar koji nije prošao…….Žao mi je

  7. lavinija, zna se. Zlo treba pamtiti. Zaboraviti znači još jednom ponoviti strahotu.

    • Goli on 26.12.2020 at 18:46

    Je li druga priča najava o kraju portala?

  8. Najbolji kulturni proizvod u gradu u ovom stoljeću, možda i u prošlom, SBperiskop.
    Što je Feral i što su Ivančić i Dežulović u novinarstvu i povijesti RH, to je SBperiskop, Lukić, Stribor i drugi suradnici u novinarstvu grada i županije, biser, dragulj, kulturna baština. Tek će vrijeme pokazati koji je to vrhunski šmekerski, intelektualni, humano i kulturno profilirani pismeni i kvalitetan lokalni portal s karakterom, prava šteta što maše za odlazak. Tko je ovdje volio svraćati i družiti se, teško će naći zamjenu u drugim portalima. Kud sad? Moje suze :*(

  9. Tko je rođak zapravo? Onaj koji je kupovao knjige nekad, ili onaj koji ih se odriče sad? Petar se odrekao Krista i ostao Petar.

  10. Ja bih nešto rekao u svezi prvog zapisa. Jutros kada sam nakon pet dana apstinencije izlaska iz zgrade (sve u duhu stožerskih pravila), silazio s kata, zapazio novi glasnik Slavonskog Broda.

    Na naslovnoj stranici odmah sam primjetio čestitku: Blagoslovljen Božić i sretna Nova… No nisam uspio ni pročitati do kraja jer mi je pogled zastao na kutiji za stari papir i na šezdesetak odbačenih glasnika…

    Inače na ulazu ima desetak stanova! Sve je to slika i prilika funkcioniranja gradske vlasti!

  11. Jabihnesto, boli briga gradskog izdavača što će biti s Glasnikom i hoće li ga itko čitati.. Njemu je važno da se vrti lova za tiskanje, da se zaposle prilatelji i partneri.

Odgovori