Usputni zapisi, zapisane usputnosti: Dok sam živ, ova se zastava neće spustiti!

Dok sam živ, ova se zastava neće spustiti! Ove riječi izgovorio je Arturo Prat, čileanski pravnik i časnik, nacionalni heroj, pred mornarima, prije bitke s peruanskim snagama kod Iquiquea u Tihom oceanu 1879. godine. Tu je i junački poginuo kao zapovjednik Esmeralde, stare drvene korvete. Ne znam kada sam ih prvi put pročitao, ali znam da su me osnažile kao romantični poziv samom sebi da ne dopustim nasilnicima, piratima, gusarima i/ili perfidnim trgovcima duša skinuti moju simboličnu zastavu slobodarstva. Ipak, ponekad nisam siguran, poslije svega doživljenog, plovi li ili tone moja Esmeralda. Tmina je često gusta kao želatina i ne vide se ni sunce nade ni zastave sebstva. Tek rijetki ferali… umjetnici, znanstvenici, novinski pisci, sugrađani koji osjećaju otkucaje srca mjesta u kojem živimo, omogućavaju/pomažu da ipak vidim sebe, zastavu i svijet kojeg nam nisu oteli mračnjaci, sekta politikantskih opsjenara. I zato, dok sam živ, ova se zastava neće spustiti

________________________

Kako upropastiti jedno ljeto? Tako što ćete se zaljubiti u lipnju? Pronalazim ovo kao citat Rimbauda. Umjesto cijeloljetnog lutanja, zabave, pecanja, pijančevanja, čitanja, fiesta-ljetovanja, spavanja, kartanja, ludovanja na motociklima, bezbrižnosti i opuštenosti koje omogućava toplina i suhost, ljubavmike obuzimaju nemir, gubitak sebe, gubitak slobode i osvajanje slobode, vlaga, pokislost. Obuzeti ljubavlju moraju polagati račune, biti privrženi, nuditi vjernost, nastojati biti privlačni, jestivi, slatki, spremni. Ljubav je ognjica, snaga i malaksalost, vjera i sumnja, bol i užitak, nesigurnost, (ne)povjrenje, snatrenje, ples i žudnja, stanje izvan pravila, nespremnost na poraz, pad u ponor, let Ikara, ludilo, ludilo. Ljubav je potraga (i nadmetanje) jedne sebičnosti za drugom sebičnošću. Ljubav je poremećaj koji povećava zabrinutost. Ljubav je otisak stopala na žalu dok se približava plima. Ljubav je nedohvatna fantazmagorija. Ljubav je zaborav prošlosti, rasplinjvanje, kretanje i skretanje, ples na rubu ponora. Ipak, svi tako žarko žele biti zaljubljeni, svi hoće upropastiti jedno ljeto, svi žele uspjeti da im ne uspije uobičajeni spokoj. Toliko da mogu svoje stanje opisati pjevajući:

Umoran, bolestan i mnogo ranjiv

nikakav, očajan i pomalo sanjiv.

Polomljen, poražen i malo mrtav

trese me groznica, glas mi je drhtav

a napolju lišće šušti

izgleda da mnogo pljušti

Vi ste slijedeći koji će upropastiti svoje ljeto, zar ne?

_______________

Na brodskom buvljaku povoljno kupujem knjige. Najpovoljnija trgovina je ako se kupi više knjiga. Cijena im pada. Jedna košta pet kuna, a tri se mogu dobiti za deset. Prije dva tjedna ugledam Tolstoja. Rat i mir, Anu Karenjinu, Djetinjstvo, dječaštvo i mladost imam u svojoj biblioteci. Zato odvojim tri knjige pripovjedaka. Romkinja pedesetih godina traži pet kuna po knjizi. Pokažem joj koje sam odabrao i pitam hoće li ih prodati za 12 kuna. Ne da mi. Pitam ju da li bih imao popust ako bih kupio deset knjiga. Izvlači se, priča nesuvislosti, ali ne da mi popust. Razliku čine smiješne tri kune, ali ne popuštam, jer u pitanju su opći buvljački običaji. Odem, pa se vratim. Uporno ne da.

Zgoda me podsjetila na Zagreb, na tapkaroše (tapkaroš- žarg. preprodavač ulaznica za javne priredbe (kino, utakmice i sl.), onaj koji tapka pred ulazom (u dvoranu i sl.). Za studenstskih dana, u kinu Tuškanac za neki filmski hit nisam uspio nabaviti karte. Zakasnio. Ispred kina karte su prodavali tapkroši za dvostruko veću cijenu. Nisam imao dovoljno novca, pa sam pomislio kako je najbolje pričakati i kupiti karte po normalnoj cijeni kad film počne, jer će tapkaroši popustiti kako bi vratili svoj novac. I nisam bio jedni s takvim kalkulacijama u glavi. Kad je film počeo, tapkaroši su pred svima nama poderali karte koje nam nisu uspjeli prodati. Bila je to velika, bolna i neočekivana lekcija: kupi kartu po cijeni koju tražim ili film nećeš gledati. Mislio sam da sam ju dobro zapamtio.

E, da! I kad sam se vratio kupiti Tolstoja, nije ga više bilo. Netko ga je kupio kompletnog, bez kalkulacija i inaćenja. Naravoučenije: ako ti je do nečeg stalo, kupi i plati – dok imaš priliku!

9 comments

Skip to comment form

  1. Postoje tapkaroši u politici, u životu. Budi tapkaroš!

  2. Neki svoje zastve dragovoljno predaju za kolekciju napadača.

  3. Jebote, ovo je dobro!

  4. Lukiću, trebao si drugi dio znatno skratiti i samo napisato – ljubav je bol, dragane moj!

  5. I sam dolazim na buvljak. No, ja kupujem alat, posuđe, krpe. Potvrđujem da su cijene zaista niske i da se da cjenkati.

  6. Koja je boja na zastavi Slobode?

  7. Fenomenalni VL u poeziji ili prozi, jako točan (do u tančine) – puno si propatio prijatelju, i ljubio i gubio – tako istinitooooo!!! Očito doživljeno i više puta preživljeno! Čestitam i hvala na mogućnosti da komentiramo.

  8. Jaaaao, kako dobro! Bravo, Lukiću, pisano na dah, udahnuo, pisao i odahnuo. Ovako samo poznati brodski pjesnik Lukić može u i o Brodu pisati, ljepša strana stvarnosti i življenja u Brodću. Znate kako je pokojna Mandićeva kćer zvala svoj Zagreb i kad je odselila u Heidelberg? Zagrebić. Ah, ta ljeta i zime, samo jure i smjenjuju se, i bila bi tako dosadno standardna da ih ne upropašćujemo ljubavima. Veterani plačljivih igara. Ili si u njoj, ili si vani. A tužna je ona Arsenova Otkako te ne volim, do viđenja do idućeg rata. https://www.youtube.com/watch?v=3hDZx-l7fuc Lukić je dobri duh kompleksnijeg i pismenijeg Broda.

    1. Komplimenti, komplimenti

Odgovori