«

»

lip. 12 2018

U povodu održane SF konvencije Marsonikon 7: Zadržan je visoki nivo, ali vrijeme je za rekonstrukciju!

Gordan Sundać o Stephenu Kingu

Marsonikon, sedmo veliko okupljanje zaljubljenika u znanstvenu fantastiku, u organizaciji entuzijasta i nedvojbeno strastvenih posvećenika u umjetnički žanr maštovitih koncepata znanosti i tehnologija i „literaturu ideja“, održan je u 9. lipnja u slavonskobrodskoj Tvrđavi (Galerija, Glazbena škola, Kazamat). Dojam je da su sve dosadašnje SF konvencije, pa i netom protekla, zapravo pomno organizirani sastanci fun cluba, čiji članovi, a riječ je o 80 posto redovito istih lica, imaju snažnu želju za društvenom interakcijom s drugim članovima, ta da na vanjski način pokažu svoje sudjelovanje u području koje je njihov određujući interes. Osjećaj pripadnosti i uključenosti u žarišni događaj motivira i potiče njihove apetite za dubljim spoznajama, ali i malim materijalnim dokazima vjernosti.

Ovogodišnja konvencija znanstvene fantastike tematizirala je horor, poseban žanr u fiktivnim djelima čiji autori nastoje izazvati, strah, uznemirenost, nelagodu. SF i horor, s obzirom na međusobne meke žanrovske granice, ulaze u teritorije jedni drugih. U intervjuu za sbperiskop, Gordan Sundać, jedan od organizatora, o tome je rekao: Sf, horor i fantasy su bliski kao žanrovi, kako je rečeno ranije, i na odabir ove teme smo gledali kao zanimljiv eksperiment čiji je cilj promocija horora kao žanra. Na Marsonikonu 7, izostali su viđeniji gosti kao predavači, nije bilo poznatih imena, provjerenih znalaca, velikih autoriteta, A-pisaca, etabliranih izdavača i drugih legendi regionalnog sf-a, kao što ih je bilo na nekoliko proteklih, čime se garantirala kvaliteta. Gosti su imali zanimljiva predavanja i svojom su karizmom i ugledom jamčili visoku razinu konvencije, ali i dobru zabavu. Ovaj put sve su, i na razini organizacije i kao nositelji programa, iznijele domaće snage: Gažo, Martinović, Lutz, Sundać i Maglić i mnogi drugi. Sundać nedvosmisleno priznaje: U ovom slučaju, ove godine, novac nije problem. U današnje vrijeme se to može rijetko čuti ali doista je tako. Naime, ove godine smo odlučili pojednostaviti organizaciju kako bi u jednom, rekao bi, obiteljskom  okruženju organizirali konvenciju. Svaki Marsonikon je u organizacijskom smislu jako zahtjevan i traži ogromne napore tako da na kraju mi organizatori na sam dan konvencije imamo jako malo vremena za druženje što je na kraju krajeva i sam cilj svega.

Ovaj brejk od dosadašnjeg/prethodnog totalnog angažmana koji je podrazumijevao i aktivno gostovanje najboljih i najintrigantnijih fahmana, pauza od potpunog zauzimanja za izvođenje vrhunske priredbe koja provincijalni Brod pretvara u sjajno povezujuće središte regije, zastoj koji su organizatori sami sebi pomalo defetistički omogućili, poradi druženja, ovogodišnji otklon od nepisanog pravila da se na svakoj konvenciji u svakom pogledu sve više napreduje, odricanje od širine projekta – može se shvatiti i kao, nadam se, prolazni simptom izvjesne zasićenosti i umora od intenzivnog partnerstva s fanovima, na neki način kao u filmu Sedam godina vjernosti. Zaista, broj sedam neobično je magičan i indikativan. Isključivo fanove koji su boravili u Tvrđavi, naviknute na moć i volju  organizatora da dovede slavne face, poklonike koji su dobili priliku izaći iz svojih digitalnih brloga da bi vidjeli i čuli ekskluzivu, treba upitati jesu li domaće snage uspjele pokriti odsustvo zvijezda s pokrićem. Drugim riječima, najodanije pripadnike „sf obitelji“, možda bi trebalo anketirati i saznati njihov stav. Bio bi to feedback, eho učinjenog i izravno uputstvo za dalje.

Dojam je da Brod ne živi s Marsonikonom. Brod, ustvari, ne zna dovoljno o svom vrhunskom brandu kojeg su stvorili vrhunski mjesni pisci i poznavatelji materije ogromne energije, kreativci koji su, po krivulji vlastitih interesa, dosegli visine što čine sastavni dio urbane kulture. Brod ne zna za Marsonikon, jer je marketing konvencije neodgovarajući, bez dovoljnih učinaka, amaterski takoreći. Svesti jednogodišnje napore oko organizacije događaja, na Faceebook objave, sva nastojanja da se konvencija održi, na privatna hoću-neću šeranja, osloniti se na slobodnu volju lokalnih news portala koji papagajski prepisuju temeljnu najavu događaja, ne imati vlastitu web stranicu s arhivom tekstova i fotografija, ili blog, znači podcijeniti vlastite potencijale, ali i zakriliti obzore potencijalne publike. U gradu nisam vidio nijedan velik plakat koji vuče prolaznike za rukav prema Tvrđavi. Na radio postajama, s obzirom na tematski okvir, nisam čuo soundtrackove iz najboljih horor filmova. Nije bilo animirajućih nagradnih igara na radio postajama. Pobjednici bi morali doći po nagrade u Tvrđavu, postavši publikom. Nije bilo najava mogućih iznenađenja. Bilo je, sve isto kao i lani, pomalo rutinski odrađeno.

Stoga je vrijeme za rekonstrukciju. Za Marsonikon 8, u 2019-oj godini, nužno je:

– marketinški se uozbiljiti i to u smislu temeljitog medijskog udara. Mora se ciljati predumišljajno i na širu publiku, s više raspoloživih medijskih mogućnosti i raznovrsnijim sredstavima;

– osnovati uglednu i utjecajnu regionalnu književnu nagradu i s ciljem populariziranja konvencije. U žiriju trebaju biti i ugledni gosti;

– Ne oslanjati se financijski samo na grad Brod, glavnog pokrovitelja. Treba tražiti potporu i drugih sponzora, te donacije;

– rekonceptualizirati pristup predavanjima, “naručiti” takva od kojih treba zastajati dah, od kojih prestaje kucati srce od uzbuđenja očekivanja. Naime, oni koji dolaze na Marsonikon odavno su apsolvirali osnove žanra i tema. U intermezzima priopćavati informacije više;

– nešto učiniti s akustikom sale u Galeriju Ružić koja je katastrofalna. Ili obvezno koristiti mikrofon i zvučnike.

Mora se prevladati postojeće, koje, istinabog, jeste zadržano na visokom nivou, ali tapkanje na istom mjestu praktički znači stvaranje rupe u koju se propada. Ovi ad hock, slobodnolebdeći kritički prijedlozi imaju za svrhu zaustaviti samozadovoljstvo dosezima i potaknuti promjene prema daljnjem napretku.

 

U okviru programa Marsonicona predstavljen je trinaesti broj Marsonica, zbirke SF (horor) priča. Izdvojio bih priču Gordana Sundaća Između perimetara. Priča amblematično i snažno significira bit horora i SF-a. SF u svojoj naravi nije optimističan, sublimira neuroze modernog čovjeka, njegov očaj i teror zbog sužavanja polja slobode od strane tehnoloških prijetnji. Posljedice napretka vraćaju se kao bumerang, kao radikalno tumačenje stvarnosti, kao užas koji čovjeka onespokojava. SF je izraz opomena da se antiutopijska stvarnost može odgoditi, ali samo do njenog konačnog i neminovnog preuzimanja kontrole. Horori najčešće govore o užasu ljepote i ljepoti užasa. Izopačenja su odstupanja od norme. Užas izazivaju znaci smrti prirode, a čovjek je dio prirode. Najizrazitiji simptom agonije ljudskosti je rat, patologija društva i pomračenje ljudskog duha, istrebljivanje vrste od vrste same. U hororima svijet je nekropola, gusta koncentracija smrti i leševa. Nasuprot istini, dobroti i ljepoti su čudovišta, stvorovi.

Sundać napetu radnju priče punu sugestivnih opisa atmosfere, smješta u Rusiju za vrijeme 2. svjetskog rata. Crvenoarmejac Sergej i pripadnik Wehrmachta narednik Whitmann, stjecajem okolnosti, zajednički, na terenu obavijenom maglom, na zemlji natopljenoj krvlju, provjeravaju užasnu priču da stvor krade tijela poginulih vojnika s obje strane sukoba, tijela koja oživljavaju kao da im nbezglasno zapovijeda demon rata. U strahotu su se uvjerili, pokošeni prizorima.

Sundaćeva horor priča, koja je isto tako mogla biti smještena i u devedesete XX stoljeća, za vrijeme ratova na Zapadnom Balkanu, asocirala me na prikaz knjige Emilie Morin „Beckett’s political imagination / Beketova politička imaginacija“ u kome sam našao dio koji tumači Sundaćevu priču i njen smisao: …nema utešnih granica ili istorijskih trenutaka u koje možemo upakovati probleme i nastaviti dalje. Sasvim razumljiv impuls posle velike strahote jeste misliti da se bar sve završilo. Zato se i može zabeležiti. Književno svedočanstvo jeste pokušaj da se neposredna prošlost ispravi. Ali za Beketa strahote nisu prošlost. Jedino vreme za njega je sadašnjost. Postoji samo glas u tami koji nam se neprekidno obraća. Ne možemo pamtiti mrtve, jer oni i nisu mrtvi. Oni postoje, kao što on kaže u prvoj rečenici Izgubljenih, u „boravištu po kome lutaju izgubljena tela i svako od njih traga za svojim izgubljenima“. Politika je često takvo boravište, koliko god se trudili da mislimo drugačije.

11 comments

Skip to comment form

  1. Lara

    Pošten pristup. Autoru kritike je očito stalo.

  2. Stalker

    To zovem kritikom egzistirajećeg kako bi se ono nadogradilo, poboljšalo. Unutar teksta Lukić neumjereno uzdiže veličinu organizatora, uporabljujući čak izraz “vrhunski”.

  3. Bruno

    Gdje nabaviti Marsonic?

    Čestitke organizatorima na subotnjoj konvenciji koja je Brod učinila gradom većim nego što jeste.

    Očito je da je primjedba o marketingu na mjestu.

  4. Jagma

    “Sundaćeva horor priča, koja je isto tako mogla biti smještena i u devedesete XX stoljeća, za vrijeme ratova na Zapadnom Balkanu,…”

    Teško je zamisliti da vojnik Krajine Stevan i narednik HV-a Tomislav 1992. god zajednički odlaze vidjeti stvora. Zato je bolje otići dublje u prošlost u kojoj je suranja Nijemca i Rusa moguća. Ili je ipak moguće?

  5. peka

    Kad netko piše bez kalkulacija, uvlačenja i upućeno, dobije se tekst koji zrcali stvarnost (oko) događaja. Osim toga, ljudima koji organiziraju ovakve fešte mora biti jasno da kritiku prime kao dar, pobudu i nagradu.

  6. Živi muški

    Organizatori su legende. Lutz, Sundać i Martinović su face za koje zna regija. Gažo je jedan od najkorisnijih poznavatelja filma i esefa. Kvartet smrti. Po mom mišljenju lova ih limitira. I tu trebaju najviše raditi.

  7. grey

    Bez obzira na stvarno sitne i odgovarajuće primjedbe, radi se o događaju koji je hvalevrijedna posveta SF-u, o događaju čiji akteri podižu razinu brodske kulture. Samo naprijed!

  8. Detroit

    Nije lukić udario s leđa. Tu su blagi udarci po licu spavača da se probudi. I što reče, sedma godina je kritična i u braku.

    Meni je najvažnije što imenovani ostvaljau vječni trag, a to je besprijekorni časopis Marsonic.

  9. Edo Bare

    The Doors: Celebration Of The Lizard

    Lions in the street and roaming
    Dogs in heat, rabid, foaming
    A beast caged in the heart of a city
    The body of his mother
    Rotting in the summer ground
    He fled the town
    He went down South and crossed the border
    Left chaos and disorder
    Back there over his shoulder
    One morning he awoke in a green hotel
    With a strange creature groaning beside him
    Sweat oozed from its shining skin
    Is everybody in? Is everybody in?
    Is everybody in?
    The ceremony is about to begin
    Wake up!
    You can’t remember where it was
    Had this dream stopped?
    The snake was pale gold, glazed and shrunken
    We were afraid to touch it
    The sheets were hot dead prisms
    And she was beside me
    Old, she’s no, young
    Her dark red hair, the white soft skin
    Now, run to the mirror in the bathroom
    Look! she’s coming in here
    I can’t live through each slow century of her moving
    I let my cheek slide down, the cool smooth tile
    Feel the good cold stinging blood
    The smooth hissing snakes of rain
    Once I had a little game
    I liked to crawl back in my brain
    I think you know, the game I mean
    I mean the game, called, ‘Go insane’
    You should try this little game
    Just close your eyes forget your name
    Forget the world, forget the people
    And we’ll erect, a different steeple
    This little game is fun to do
    Just close your eyes, no way to lose
    And I’m right there, I’m going too
    Release control, we’re breaking through
    Way back deep into the brain
    Back where there’s never any pain
    And the rain falls gently on the town
    And over the heads of all of us
    And in the labyrinth of streams
    Beneath, the quiet unearthly presence of
    Gentle hill dwellers, in the gentle hills around
    Reptiles abounding
    Fossils, caves, cool air heights
    Each house repeats a mold, windows rolled
    Beast car locked in against morning
    All now sleeping
    Rugs silent, mirrors vacant
    Dust Lying under the beds of lawful couples
    Wound in sheets
    And daughters, smug
    With semen eyes in their nipples
    Wait
    There’s been a slaughter here
    Don’t stop to speak or look around
    Your gloves and fan are on the ground
    We’re getting out of town, we’re going on the run
    And you’re the one I want to come
    Not to touch the earth
    Not to see the sun
    Nothing left to do, but
    Run, run, run
    Let’s run, let’s run
    House upon the hill, moon is lying still
    Shadows of the trees
    Witnessing the wild breeze
    C’mon baby run with me
    Let’s run
    Run with me
    Run with me
    Run with me
    Let’s run
    The mansion is warm at the top of the hill
    Rich are the rooms and the comforts there
    Red are the arms of luxuriant chairs
    And you won’t know a thing till you get inside
    Dead President’s corpse in the driver’s car
    The engine runs on glue and tar
    C’mon along, we’re not going very far
    To the East to meet the Czar
    Run with me
    Run with me
    Run with me
    Let’s run
    Some outlaws lived by the side of the lake
    The minister’s daughter’s in love with the snake
    Who lives in a well by the side of the road
    Wake up, girl! We’re almost home
    We should see the gates by mornin’
    We should be inside by evening
    Sun, sun, sun
    Burn, burn, burn
    Burn, burn, burn
    I will get you
    Soon, soon, soon
    I am the lizard king
    I can do anything
    We came down
    The rivers and highways
    We came down from
    Forests and falls
    We came down from
    Carson and Springfield
    We came down from
    Phoenix enthralled
    And I can tell you
    The names of the Kingdom
    I can tell you
    The things that you know
    Listening for a fistful of silence
    Climbing valleys into the shade
    For seven years, I dwelt
    In the loose palace of exile
    Playing strange games with the girls of the island
    Now, I have come again
    To the land of the fair and the strong and the wise
    Brothers and sisters of the pale forest
    Children of night
    Who among you will run with the hunt?
    Now night arrives with her purple legion
    Retire now to your tents and to your dreams
    Tomorrow we enter the town of my birth
    I want to be ready

  10. grof

    Promocija Kaleidoskopa je bila ispod očekivanja. Zajebancija kojoj je, kako sam ču,o najviše doprinjeno sam autor Martinović Ratko. To nije ok.

  11. Jagma

    I poslije konvencije horor u Brodu se nastavio. U idili Tvrđave događaju se strava i užas. I danju i noću izlaze klaunovi i plaše građane.

Odgovori