U kući/kućom Snježane Pavelić slavi se povezanost domišljatosti, vještine i ljepote

Prostori našeg stalnog boravljenja (kuća, stan, dom) određeni su geometrijsko-arhitektonskim zakonitostima, ali i njihovim stalnim nadilaženjem, priklanjanjem doličnosti ili nedoličnosti s ciljem održavanja ravnoteže između krajnosti u ukupnosti nepisanih društvenih načela, normi, ideala, običaja o ponašanju i odnosima među ljudima koji se nameću savjesti pojedinca i zajednice, i u smislu svijesti o dužnosti i užicima. Kuća je platforma koja omogućava življenje u skladu s prikladnošću naših nastojanja, naših snova, očekivanja, simbolnih tumačenja svijeta, u ravnovjesju s psihologijom sreće, lirikom života. Forma je produkt zahtjeva podneblja u kojem živimo, ali i naših univerzalnih ljudskih težnji, težnji za ljepotom i sigurnošću; ona je u funkcionalnom smislu izravna zaštita od prijetnji vanjskog svijeta, a u duševnom smislu produžetak našeg „ja“, našeg cjelokupnog organizma, i naše tanke kože. Kuća je vanjski sloj naše imaginarne odjeće od slame, drveta ili cigle. Kuća (s prostorijama kao organima) živo je biće, spremno za promjene. Mi mijenjamo kuću, kuća mijenja nas. Iskustvo stanovanja i boravljenja u kući pripada osobnoj, intimnoj povijesti stanara. Kuća štiti našu intimnost, ali, također, može našu intimnost otvoriti svima znatiželjnima kao što smo i mi sami radoznali. Prostor kuće može osloboditi iz zarobljeništva pravila pristojnosti, a može onemogućiti širenje polja slobode personalnog. Mi smo kuća, kuća to smo mi.

Za Snježanu Pavelić (60. g), Brođanku, majku i baku, njena kuća je podatni prostor za igru. Njena kuća je dokaz iznešenog – da postoji kao produžetak jastva stanara –  ukupnosti svega što ih čini ličnošću. Snježana se uz pomoć vlastite kreativnosti i mašte, i vlastitih ruku – igra, uređujući prostor u kojem boravi vlastitim idejama i rješenjima uređenja. S talentom za slikanje, perspektivu, raspored namještaja, praksu oblikovanja, s kolekcionarskim porivom, reciklirajući materijale, ona se, s punim povjerenjem u vlastite kreacije i umjetničke domašaje, sa stilom okružuje vlastitim definicijama dizajna interijera. Snježana je pritom i vlastita savjetnica koja uvažava mnoge utjecaje. Nije to puko dekoriranje prostora ukrasnim bojama i elementima, nadraživanje čula neuobičajenostima, radi se o uspješnom, gracilnom funkcioniranju njene svojstvenosti u prostoru konkretiziranja poetizacije stanovanja. Kao da se boravi u svojevrsnom tipu tople galerije, koja privlači poglede i procjene. Prostorije kuće njenim su intervencijama obogaćene modernošću, živošću, nekonvencionalnošću, odsustvom monotonije i banalnosti. Snježana prostor oživljava obrtničkom vještinom, konceptuaalnim pristupom, instalacijama, zanimljivim rasporedom, svježinom, punoćom. Ne gubi se time praktičnost i jednostavnost boravljenja u kući, a postiže se posebno raspoloženje dok traje razgledanje i potraga za svojim mjestom u nekom kutku kuće.

U Snježaninoj kući  slavi se povezanost domišljatosti, vještine i ljepote. Slave su mogućnosti života.

12 comments

Skip to comment form

  1. Kuća govori o Snježani, Snježana govori o sebi. Zaista povezanost je očita.

  2. Ima tu i narcisoidnosti. Obojati zidove svojim slikarijama. Jedino me zanima sklad.

  3. Primaljiva je viseća fotelja. Dođe se Snježi u goste, a ona te uljuljka.

  4. Da li S. Pavelić oslikava tijela posebnih gostiju?

  5. Prelijepo, stimulativno. Istinito zvuče Lukićevi opisi.

  6. Ne bi se to svatko usudio, samo oni koji vjeruju u svoj dar, i imaju žudnju da dizajniraju svoju svakodnevicu.

  7. Kuća je zaštita, a ovo je dvostruka zaštita- od klime i ružnoće.

  8. Ajme, kako žena sjaji! Sigurno živi sama pa uživa u svojoj toploj kućici. Jako originalno i nesvakidašnje.
    Sviđa mi se i zapažanje autora teksta o tome što je naša kuća – baš super!

    1. Snježana je (bila) neopravdano u drugom planu u svojoj partiji koju vode dripčine bez duha i smisla za estetesko. Snježo prva si!

  9. Snježanina kućica i slobodica, a moja slobodica uživanja u njenoj estetskoj smjelosti.

  10. Super inerijeri. Smjeli kromatski kontrasti od dječjevrtićkih motiva do upečatljive glave newyorške statue, simbola dobrodošlice strancima na američko tlo. Dobro je napisano u tekstu da Snježanina kuća ima galerijsko ozračje koje je domaćica vješto ublažila rustialnim, pitomim elementima. čovjeka stvari i ljubav prema stvarima počinju nervirati, on s godinama napušta stvari, uzele su mu puno energije, ne uzbuđuju ga više, treba mu sve manje, slike, vaze, zidovi, uresi, napušta to sve polako, što će mu? Čovjek je najsretniji u šumi, u kolibi, svedenoj na osnovnu funkciju, a to je krov nad glavom, i to je to, jer čovjek bi prirodno morao biti u prirodi i na zraku, a kuća samo da ga štiti od suza i gnjeva majke prirode. Tradicionalni Japanci najbliži su tomu sa svojim bambusnim i papirnatim kućama i spvanjem i jedenjem na podu. Kako reče Andy Warhol – “I’m afraid that if you look at a thing long enough, it loses all of its meaning. ” Bojim se da gledajući dovoljno dugo u stvari, one gube sav svoj smisao.

  11. Volio bih pročitati tekst pod naslovom U kući sa Snježanom.

Odgovori