Jerko Zovak vs. Stribor Uzelac Schwendemann: Zovaka nema ko da brani

Jerko Zovak. Autor karikature je akademski slikar Marko Kern

U kolumni Nomina sunt odiosa  Stribor Uzelac Schwendemann, s pozicija žurnalističke arogantne supremacije, artikulirao je svoj podsmijeh i prezir spram lokalnih novinarskih invalida, tržišnih propagandista i žurnalističkog beščašća, proglašavajući sve te slavonskobrodske raspršivače vijesti golim govnom koje služi za promidžbu političkih svinjarija i zapisničarsko zlo u brodskoj kulturi. Kao produžetak tog grupnog portreta društvenih nakaza, ipak s nešto svjetlijim bojama našao se oslikan i Jerko Zovak. U vrhunskom satiriziranju brodske novinarsko-lutkarske scene Uzelac Zovaka nije izravno imenovao, ali su svi bolji poznavatelji lika i djela urednika portala sbplus, na prvo čitanje shvatili o kome ili čemu se radi.

Striborov kolumnistički probojni moralni neobarbarizam, zaogrnut u sofisticirani plašt ironije i razorne spisateljske vještine, u cilju obračuna s NJIMA, ustrašenima i prosječnima, postavljen je kao kontrapunkt mjesnom žurnalističkom kičastom proštenju s muzikom, pucanjem ćorcima i licitarskim srcima, neutentičnosti u kulturi, malom, jadnom, bijednom i usranom trajanju i koruptivnom držanju ljestva zajedno s establišmentom odnosno s tzv. gradskom elitom. Intelektualno razočaran i uvjeren da je Brod nasukan i zbog novinarskog neznanja, indolencije i podložništa, Stribor piše: Na primjer, lokalni tjednik. Novinarski gledano, sve bolesti od kojih boluje su smrtonosne. Danas to uopće nije novina, to je ustvari žurnalistički kirvaj: slika života u Brodu od 1995. godine na ovamo. Slika Broda kao potopa svega što bi ga činilo gospodarski razvijenom, naprednom, kulturnom i civilizacijskom sredinom. Ništa vitalnog i autentičnog. Cvate jedino korupcija o kojoj se stameno šuti. Slika prokletstva, tričave svakodnevnice koja je postala svrha života, slika malog, jadnog, bijednog i od straha usranog trajanja, s najgorim gradonačelnikom u sveukupnoj povijesti grada, ali čovjekom, kojeg, takvog kakav je, Brod i zaslužuje. Posavska Hrvatska je izražavajući brodski identitet u „slobodi i demokraciji“ pokazivala kako su Brođani ljudi koji su napustili sami sebe. Brođana više nema. Nestala ih ekonomija, politika i kultura slobodnog, suvremenog i samostalnog Broda. Taj nestanak zrcali ova površna novina i baš je briga što izlazi u poremećenom gradu, preplavljenom godinama establishmentima sastavljenim od pojedinaca koji nikada, ni u čemu nisu bili dobri, kvalitetni i pouzdani, a i moralno i mentalno su upitni.

Od „neargumentiranih sudova“ i svrstavanja među pedesetak prozvanih iz redova novinarčadi, kontranapadački se ogradio jedino Jerko Zovak u tekstu Čovjek ne prestaje pljuvati u vlastito zrcalo, uopće ne spomenuvši izvjesnu naklonost koju je Stribor iskazao prema nekim njegovim odlikama. Citirat ću Uzelca: On je (Jerko Zovak, op. a) u ovom i ovakvom Brodu No.1. Objavio je, čujem, i svoju treću knjigu (od ovih današnjih pedesetak brodskih novinara nitko nema ni jednu). Najčitaniji je, najaktualniji, najotvoreniji, najhrabriji i najbezobrazniji, a što je najvažnije uspio se približiti gradskoj kasi što je, na primjer, za jednog mene, nemoguća misija. U obrani samog sebe Jerko Zovak Stribora Uzelca proglašava „primordijalnim brodskim perom“ (je li ova nesvakidašnja sintagma kompliment, prosudit će oni koji budu preveli riječ/pojam „primordijalan“), antropologom predfašističke provinijencije (Lambrosovo učenje o rođenom zločincu i tipiziranje osoba predisponiranih za antisocijalnu usmjerenost), pljuvačem u vlastito ogledalo i piscem medijskog smeća. Sve u svemu, regiranje je to bez upotrebe teže artiljerije, mrtvoozbiljan odgovor, bez ikakvog radikaliziranja i davanja razloga protivniku za polemički odgovor. Naizgled rezignirano, ali s dovoljno posrednih naznaka, Zovak se odredio kako bi se i ostali trebali uključiti u obranu svoje novinarske časti i u njegovu obranu

Ali, Zovaka u Brodu nema ko da brani kao što ni pukovniku nema ko da piše. Iz dosta razloga!! A zbog jednog Stribor je u pravu. Naime, ne pristupajući obrani kolege Zovaka lokalni novinari dokazuju sve Uzelčeve tvrdnje. Prisjetimo se što je napisao: Onog momenta kad novinarstvo prestane biti argumentirana društvena i politička kritika – ono je odumrlo. Izgubilo svoj bitak, biće i dijalektiku. Dakle, oni to jednostvano nisu u stanju, ne umiju, ne smiju, odumrli su, samo glume svoje uloge. Da se beletrizira ono što rade, i snimi o tome film, gledalo bi se zombije. Drže se one koju je i Stribor naveo: poslušna glavica, sita guzica i zato se neće miješati, pa makar se i o njima samima radilo. Riječ je o dvoipodesetljetnom kontroliranom uzgoju sorte novinara glumatala, obješenih o konce političkih naloga. Treba li uoće spominjati da izuzetaka ipak ima?! Bio bih beznadni idiot kad to ne bih priznao.

A koga o temi zanima više može naći u tekstu U brodskoj internetskoj dragi ljuljuškaju se sklepani portalski trash tabloidi

 

26 comments

Skip to comment form

    • Lara on 26.10.2017 at 08:04

    Sukob Uzelca i Zovaka je za sada pristojan boks meč tek s ponekim udarcem ispod pojasa. Suci odnosno javnost, u konačnici će zbrojiti sve poene i odlučiti da je tehničkim nokautom izgubio Zovak. On ne bi trebao biti u pravu, jer je stvarnost protiv njega.

    1. Nije boks meča kad Zovak na slici ima livorver. I nije sklon pucanja iza neke busije.

  1. Ne želim gledati pripadnike ove familjje sa pištoljem u ruci. Mi iz andrijevaca znamo što znači kada nekom iz te familije bude dostupan pištolj. Ako ne ubiju nekoga, ubiju sebe. Kruže i priče po andrijevcima tko je dao bratu pištolj da se ubije ili ne daj bože nešto brutalnije priče koje kruže

  2. Novinari su zauzeli komotnu poziciju: ne pišu protiv Zovaka, ali slijede njegovo dodvoravanje lokalnim vlastima, no niti ga ne brane, jer jebi ga – sutra će biti neka druga vlast, pa zašto da izlažu svoju kožu! Uostalom, on je osuđen, pa je tim opasnije braniti ga. To ti ja više onako psihološki, jer nemam previše uvida u vašu lokalnu situaciju, ali više mi je znan psihološki karakter ljudi.

    • on 26.10.2017 at 08:48

    Ključ svih prijepora je u odnosu brodskih novinara prema gradskim vlastima na čelu kojih je gradonačelnik Duspara. A taj odnos je podložnički ili interesni. Neoprostivo za medije- zrcala društav, politike, kulture. Stoga je Stribor apsolutno u pravu.

    1. “Jerko Zovak vs. Stribor Uzelac Schwendemann”, piše u naslovu. A zaboravlja se da je Jerko od početka u ‘nepravednom’ položaju. On mora braniti i obraniti i obraz svojih ‘dobročinitelja’! Hahaha…

    2. Prije neki dan gledam Klopku u kojoj se muški dere po gradonačelniku. Ne štedi ga se. Naravno, u studiju hadezeovci+sdp ng+vaša slavica.

      Jesu li to onda dobri novinari i gosti koji vam odgovaraju? Iskreno, meni se nisu previše svidjeli. No, ne sviđate mi sse ni vi jer širite laži da nema novinara koji idu protiv gradonačelnika. Kako nema pa gledao sam ih i slušao 🙂

      Problem je što ni ti nisu iz vaše interesne sfere pa ih lakonski proglašavate apologetima gradonačelnika, a oni apologeti župana ili koga već ne. Još jedan dokaz o tome kako svaki od vas novinara ima svoga gazdu. različiti su pa se vi različito ne volite i umiljavate svojim gazdama ili demonima (u glavi iz prošlosti).

  3. “Riječ je o dvoipodesetljetnom kontroliranom uzgoju sorte novinara glumatala, obješenih o konce političkih naloga. ”

    Volio bih pisca da nam navede nekoliko hrabrih egzemplara iz vremena prije ova dva i pol desetljeća. Koji su to heroji oštrog pera ostavili svoj trag u novinarskoj povijesti SB-a i čime? Koje su to iznimne pomake napravili razotkrivanem koruptivnih vlasti i još goreg podaništva tijekom desetljeća prije ove nulte godine?

    Dakle, zaključak je jasan, medijski ljudi su uvijek bili i bit će u službi uskih osobnih partikularnih političkih ili sitnosopstveničkih interesa.

    • on 26.10.2017 at 10:18

    Nisi u pravu Vagabundo,u ono vrijeme reći nešto protiv Partije garantiralo je dugogodišnje tamnovanje.Bilo ih je koji i rekoše,unatoč.Danas kada možeš jer smiješ,nečeš,jer ste pak svi cverglani,demokraciji unatoč

    1. Tebi se svakako još majčino mlijeko cijedi niz obraz, s obzirom da ne shvaćaš što to znači proces, a što ponavljanje zacementirano ponavljanje tuđih dogmi o sustavu koji nisu doživjeli.

      U Jugoslaviji je sve manje bilo totalitarnih naznaka, a naročito poslije Titove smrt, tako da ljudi koji su onda živjeli (ovdje, a ne u virtualnom spram spoznaje stvarne situacije, emigranstkom svijetu) a vide i sadašnje stanje, tvrde kad nikad u novinarstvu nije bilo veće slobode negoli između osamdesetih i devedesetih godina. Nažalost, krivo usmjerene.

      Uostalom, pustimo tvoje adolescentske trućarije o stvarima koje ne poznaješ. Čak i prije osamdesetih ljudi nisu izlazili na cestu zbog – eto, kao što si rekao – straha od zatvora.

      Danas izlaze na cestu i galame.

      U oba slučaja od toga nikakvih koristi, jer njihovi glasovi uopće ne odjekuju (u prvom slučaju jer ih nema, barem na cesti) u ušima elita.

      Vidim da se ti praktično ne javljaš na tekstove koji ti – bilo od stranih ili domaćih novinara – pokazuju suštinu sustava koji braniš. Vjerojatno si jako duboko inkorporiran u njega, kao stopostotno zainteresiran za korist koju izvlačiš iz njega (a korist je najbolji filtar koji zanemaruje stvarno stanje; jer osim Zeitgeista na svijetu oorebiva još 7 milijardi ljudi), ili kao do daske indoktrinirani konzervativni, čak ekstremni emigrant.

      U poslijednjem slučaju, upućujem te na primjer Pilsela koji je shvatio kako stoje stvari (ali ne i njegova oca koji se pred smrt navodno pokajao za svoja djelovanja, ali je u osnovi ostao isti. Ma što mu sin o tome mislio.)

    2. Znači radi se samo o različitim stupnjevima egzistencijalnih razloga. Nekada su se bojali za život ili da ne budu utamničeni, a danas se boje da će ostati bez kruha što je realna opcija ako se zamjeriš moćnicima.

      Za mene bi ovakve riječi imale snagu da su izrečene od ljudi koji su napravili bar minimalne pomake kroz nešto žešću drugarsku kritiku kakva se mogla naći u Mladini, Poletu, Studentskom listu, Danasu i iznimno rijetko u Ninu ili Startu. Da se razumijemo, ta žešća drugarska kritika nije bila drugo do malo manje ljigavo hvaljenje ondašnje vlasti, ali je ipak rezultiralo određenim pomacima. Nešto se ne sjećam ni Stribora ni Veljka da su u tome sudjelovali. Kada prozivaš druge za nešto što sam nisi napravio (odnosno čak suprotno – bio si bitan dio ili apologeta nekog sustava) onda je to u najmanju ruku licemjerno i papački.

      Ponavljam i ponavljat ću, novinarstvo i mediji sami po sebi su takva vrsta djelovanja. Ne postoji objektivno novinarstvo jer je po objektivnosti miljama ispod znanosti, a znanost sama često nije do kraja objektivna, odnosno po definiciji sve dovodi u pitanje – nije konačna, a pogotovu nije dogmatska. Novinarstvo je nešto brzo i površno pa makar se radilo o tzv. Istraživačkom novinarstvu (ispada sve ostalo nije istraživačko već autor nešto isisava iz svog malog prsta).

      Bilo kako bilo, Stribor ima duha i nekada je simpatično njegovo podjebavanje i zajebancija, jer drugo od toga njegovi novinski tekstovi niti nisu, ali to drži vodu samo dok ne pogledaš tko je on u stvari i čime su uvjetovane njegove kritike.

      Dakle, subjektivni autori se sprdaju sa drugim subjektivnim autorima jer im se njihova subjektivnost gadi: niste revolucionarno subjektivni poput nas. Mašala.

      1. Sasvim si zabrazdio!

        Svaka spoznaja o bilo čemu – pa i ona znanstvena – u osnovi je subjektivna, samo što znanost ima mehanizme da to eliminira na najmanju moguću mjeru.

        Objektivna istina postoji, ona je jedna jedina, a sve drugo su njene interpretacije. Tako i novinarske. Ali – postoje moral i etika, za većinu uglavnom drek na šibici jer se vodi isključivo vlastitom korišću, pa ih upravo takvi tipovi ne znaju raspoznati u novinarskim prilozima.

        Bistrijim je nevjerojatno da takvi ne vide banditizam hrvatskih vlada, već se okomljuju uglavnom na novinare, i to one kritične a ne mainstream medija.

        Uostalom, nije ni čudo, jer su oni upravo najmanje prevazišli navike pitekantropusa i ostalih “tropusa”!

        Pa, rade isto što i banditi na vlasti. Za sve su im krive prethodne vlasti, u kontinuitetu od one prijašnje, do komunista, Turaka i bizantinaca.

        Postoje iskreni branitelji sustava, koji uviđaju njihove prednosti pred današnjim, a nisu to činili iz koristi već iz iskrenog uvjerenja.

        Nisu oni krivi, niti su izdali ideale socijalizma, već većina infoiltriranih licemjera u taj sustav (u KP), što je jasno došlo do izražajja i prilikom njihovog masivnog prelaska u HDZ.

        Uostalom, da jasno kažem:

        IDU MI NA KURAC KRITIČARI BIVŠEG SUSTAVA I KOMUNISTA – KOJI ISTOVREMENO LIŽU DUPE EKSKOMUNISTI TUĐMANU I PROTIV NJEGA I DJELA MU NI RIJEČI NE ROGOBORE!

        Bio je involviran u sve negativnosti bivšeg sustava – od Bleiburga nadalje – karijeru je ostvarivao i u Srbiji, a direktno je odgovoran za zla koja ima ovaj sustav (od ratnih zločina do lopovluka).

        Uostalom, da nije odapeo, bio bi suđen na Haaškom sudu, a i inače se direktno spominje u njegovim presudama kao učesnik (predvodnik)zajedničkog zločinačkog pothvata.

        To što je tebi i sličnima hrvatstvo blokiralo sve više moždane funkcije, samo je dokaz vašeg evolutivnog razvoja.

        1. Potpuno si nesposoban za argumentiranu diskusiju i držanje teme.

          Ja nikoga ne napadam već se čudim onima koji licemjerno napadaju druge. Tu me opovrgneš lako sa par naslova spomenutih autora gdje su se oni hrabro suprotstavili nečemu, a da to nije danas u općoj pljuvaonici. Ne radi se o tome tko je bio ili je za koji sustav, već o tome tko je hrabro javno iskoračio kako bi došlo do unaprijeđenja nekog sustava. Ne trebaš nikome na nos nabijati kako ovaj sustav (i njegovi bivši i sadašnji vođe) ne valja, znamo i vidimo to svi. Kaži nam zar je neki drugi, u kojemu si sam šutio kao pička, doista bio tako savršen da prigovora i “konstruktivne” kritike nije niti trebalo! Rekli bi Dalmatinci: di si (TI) bija kad je grmilo?

          “Ali – postoje moral i etika, za većinu uglavnom drek na šibici jer se vodi isključivo vlastitom korišću, pa ih upravo takvi tipovi ne znaju raspoznati u novinarskim prilozima. ”

          Recimo da se čovjek ne rukovodi isključivo vlastitom korišću već da je u zabludi. On to ne zna i ne radi namjerno. Čini li ga to poštenijim i ispravnijim? Je li on zbog toga bliži istini? Za mene je on još opasniji jer laži i zlo širi iz “uvjerenja”. Svašta raspoznajem u novinarskim prilozima, ali istine još spoznao nisam.

          Moral i etika su se drastično mijenjali kroz povijest, a danas su drastično različiti u cijelom svijetu. Moral i etika nekog liberala u Danskoj i vehabije iz Saudijske arabije ili zen budista iz Japana su potpuno različite kategorije. U Japanu se ljudi ubijaju jer nisu položili ispit. O čemu pričamo? O nekom moralu kojega “odabrani” propisuju i određuju svima ostalima. Po čemu je razlika između njih i onih koji grme sa raznih oltara? Slijep sam i glup ako ne vidim kako je lijep i blistav, umiven i čist tvoj moral i tvoja etika?

          Političari i medijski ljudi se malo preozbiljno shvaćaju. To je njihovo pravo, ali je i moje da iznesem svoje mišljenje kako su nebitni i licemjerni, vođeni lažnim moralima i dvostrukim aršinima.

          Razumijem da kemičarima trebaju kemijski elementi, politolozima politika, sociolozima sociologija, informatičarima kompjuteri, a popovima bogovi, ali dopusti da postoje oni koje zaboli ud za sve to skupa i koji mogu i žele živjeti bez njihovih dostignuća ili “dostignuća”.

          Inače, ja baš ne pravim razliku među novinarima – ona se radi gore u teksu – za mene su oni svi isti. Kolektiviteti i vođe me ne zanimaju iako mi ti tu nešto podlo podmećeš, to ostavljam vama sljedbenicima ili protivnicima.

          Ni za šta mi nisu krive ni prethodne vlasti, ali mi nisu savršene da im nije trebalo prigovora.

          PS. nemoj iz nemoći skliznuti u vrijeđanje. Budi iznad toga. Nemoj imputirati.

          PPS. Vidim da si sljedbenik haške pravde pa se pitam slaviš li i poštuješ onda sve nevino proglašene na tom sudu?

          PPPS. što da ti čovjek odgovori na neko “moje hrvatsktvo koje nešto blokira”? Da spominjem srpstvo ili šiptarstvo ili što? Četništvo? To ti se zove najobičnije trolanje. Budi i iznad toga. Osjećat ćeš se bolje. Izgledat ćeš ljepše. Porast ćeš 🙂

  4. @Vagabundo

    “Kaži nam zar je neki drugi, u kojemu si sam šutio kao pička, doista bio tako savršen da prigovora i “konstruktivne” kritike nije niti trebalo! Rekli bi Dalmatinci: di si (TI) bija kad je grmilo?”

    > O tome bi ti mogao suditi da znaš tko sam i što samo “onda radio”.

    > Ne zanimaju me “haaški nevini”, jer su (poput Gotovine i Markača – da se zadržim na Hrvatima) oslobođeni političkim, tek drugostupanjskim presudama, a ukupan broj sudaca iz oba stupnja sudio je da su krivi. Što meni ni drugim ljudima upoznatima sa zbivanjima nije morao reći Haaški sud.

    > Moral je promjenljiv i ovisi o vremenu. Etika ne. Kad ti pričaši kako neki nekima propisuju neki moral, očito je da ne govorimo iste stvari. Ti govoriš o individualnom, a ja o društvenom moralu. To nije isto. Moral o kojem ja govorim je sukus najboljega u danom trenutku i na danom mjestu. To se mijenja od vremena do vremena i od mjesta do mjesta, težeći povijesno konvergenciji najboljih dijelova.

    Individualni moral se može shvatiti kao manja ili veća fluktuacija (čak i negacija) usvojenog društvenog morala. Da ti ne smijem pipati ženu bez njene dozvole je dio općedruštvenog morala, ali ako ona da – to je njen individualni moral. Da te ne smijem ubiti, to je isto dio općedruštvenog morala, a ako to učinim, onda me slijedi kazna od društva čije sam konvencije prekršio.

    Nitko mi nije izravno nametnuo svoje shvaćanje da ne smijem ubijati, ali to čini društvo neizravno, a izravno kažnjavajući moj prekršaj te konvencije.

    Etika je ono što bi trebalo biti, i dio je filozofije, pa je ljudi USVAJAJU a NE PROPISUJU! Prema poštivanju etičkih načela ljudi teže (mislim, kao vrsta), dok u praksi vrlo maleni broj njih uspijeva im se približiti.

    > “Političari i medijski ljudi se malo preozbiljno shvaćaju. To je njihovo pravo, ali je i moje da iznesem svoje mišljenje kako su nebitni i licemjerni, vođeni lažnim moralima i dvostrukim aršinima.”

    Mislim da ti preozbiljno shvaćaš vlastiti sud. Jer, odakle ti podaci o zbivanjima o kojima sudiš – a to pravo u osnovi ne daješ drugima jer im apriorno negiraš sudove? Ako si lično, recimo, ubijao – a političari i mediji govore nešto drugo, onda te razumijem, ti zaista znaš istinu!

    Nije štos ne vjerovati ovima ili onima, već temeljem dugotrajnog iskustva odabrati relevantni izvor informacija, koje tijek vremena potvrđuje. Naravno da i oni mogu pogriješiti, jer tko radi taj i griješi.

    > “Razumijem da kemičarima trebaju kemijski elementi, politolozima politika, sociolozima sociologija, informatičarima kompjuteri, a popovima bogovi, ali dopusti da postoje oni koje zaboli ud za sve to skupa i koji mogu i žele živjeti bez njihovih dostignuća ili “dostignuća”.

    Čudno! Pa ako možeš živjeti bez njihovih “dostignuća”, što nam soliš pamet o njihovim “dostignućima”? Živi svoj život i pusti ih da nas truju ili liječe!

    > “Inače, ja baš ne pravim razliku među novinarima – ona se radi gore u teksu – za mene su oni svi isti. Kolektiviteti i vođe me ne zanimaju iako mi ti tu nešto podlo podmećeš, to ostavljam vama sljedbenicima ili protivnicima.”

    Ako izjednačavaš – primjerice – medij i novinarku koja je u njemu radila i izjavila da je spremna za Hrvatsku i lagati (a nije to jedina činila), sa recimo Feralovim (da ne spominjem druge) novinarima koji su na vrijeme pisali istinu, mogu te samo žaliti.

    Spominjem feralovce, jer su po njima mediji pljuvali, a neku godinu kasnije preuzimali od njih tekstove ne pozivajući se na izvor, kao “ekskluzivne reportaže”!

    Daklem, radi se o filterima koje neki imaju a drugi nemaju ugrađene.

    > I konačno, sa svojih 183cm visine više ne trebam rasti, a intelektualno zaista nastojim rasti svakim danom. Ti si, čini mi se, u tom smislu stao u razvoju! 🙂

    1. Viiš da ipak rasteš. Skoro si se u potpunosti suspregnuo od vrijeđanja.

      Bravo! Čestitam!

      Puno se pozivvaš na moral i etiku, puno zujiš, a malo meda daješ.

      ” Moralna pravila nisu apsolutno važeća, već se razlikuju i vremenski i prostorno.”
      “Etika je znanost o moralu; (filozofija morala), koja istražuje smisao i ciljeve moralnih normi, osnovne kriterije za moralno vrjednovanje, kao i uopće zasnovanost i izvor morala.”

      Možemo se sad pozivati na različite filozofske škole, različita tumačenja, demonstrirati svoju načitanost, ali dao sam ti dosta plastične primjere. Meni ne treba šest tomova knjižurina da bih došao do poante.

      Pozivaš se na haški sud, a onda te on ne zanima. Daj se odluči!

      Pokušaj nešto nekada domisliti sam a da to nije od nenadjebivih autoriteta, iz prašnjavih knjižurina i općenito tuđih umova uradak.

      1. Nevjerojatno! Najprije govoriš kako te ne zanimaju apsolutni autoriteti, a onda:

        “Pozivaš se na haški sud, a onda te on ne zanima. Daj se odluči!”

        Dakle je za tebe on APSOLUTNI AUTORITET!, jer priznaješ samo njegovo APSOLUTNO poštovanje ili APSOLUTNO odbijanje!

        To samo govori da lažeš kad tvrdiš da te “ne zanimaju apsolutni autoriteti” – ti naprosto bez njih ne znaš gdje si, tko si i što si.

        Za razliku od tebe, a nisam jedini na svijetu, imam i vlastitu glavu ne samo da je češljam.

        A tvoje bataljenje knjiga, tuđih umova i uradaka samo ide u korist onih koji govore kako su za sve krive “seljačine koje su se s planina spustile u gradove”. Te su uglavnom razgovarale s ovcama, a čitale iz njihova runa.

        Čudo jedno kako koristiš Teslinu struju, IBM-ov (recimo) kompjuter, sipaš Vegetu u jela ili nosiš od nekoga dizajniran jeans – kad te ne zanimaju tuđi uratci i umovi.

        Čini se da si dovoljan sam sebi, a i guzicu si brišeš papirom koji je neko izumio kako to ne bi morao dlanovima.

        1. Pa nisam se ja pozivao na haški sud, nego ti. Meni on ne znači ništa, a ti ga izvlačiš prema potrebi.

          Koristim Teslinu struju ineke druge korisne umotvorine, ali one koje sam nabrajao ne spadaju u te. Ja struju ipak koristim promišljeno, ali dosta često koristim i Edisonovu istosmjernu, ne samo Teslinu izmjeničnu.

          Ćelavima ni za češljanje ne služi.

          1. Sve više je ovdje ljudi kojima moram reći da su idioti, pa si se eto i ti pridružio. Majmune glupi, pa nije riječ o Haaškom sudu, nego o ljudskoj procjeni i kriterijima kojima se odnosi spram stvari.

            Ja svakako ne spadam u vrstu koja sere:

            “Ne pada mi na kraj pameti braniti bilo kojeg novinara – SVI STE VI ISTI. Ipak, netko mora reagirati na to nadmeno zapišavanje. Što će nam dobroga ono donijeti? Novinarčići će iz skuta izači hrabro i iznijeti istinu? Isprovocirati ćete ih? Stavit će se na stranu jedne i jedine vaše istine i morala? ” (Vagabundo)

            Za razliku od tebe posjedujem neke kriterije, pa i u proglašavanju ljudi idiotima.

            Usput rečeno, razvijene su tehnike presađivanja kose, ali za presađivanje mozga još nisam čuo, pa se nemoj uzalud nadati! 🙂

            1. Zaboravljaš da kada sklizneš u vrijeđanje, u stvari si već izgubio.

              Utješit ću te – ja nisam pobijedio, jer se s tobom nisam ni natjecao.

              Sam znaš kako ti je kad ostaneš sam sa sobom.

              1. Vidiš, upravo suprotno! Demantiram tvoje tvrdnje kako neki obračunavaju s drugima tek kad su mrtvi, ili tek kad je sustav mrtav. Ja živom kretenu velim da je – kreten! 🙂

          2. “Stavit će se na stranu jedne i jedine vaše istine i morala? “, Vagabundo

            I sad mi takav kreten, koji kao prigovara da nema JEDNE JEDINE ISTINE (a ona zaista postoji, samo što ti nisi to skužio iz mojih postova!) meni prigovara:

            “Pozivaš se na haški sud, a onda te on ne zanima. Daj se odluči!”, Vagabundo

            Dakle bi želio da izaberem JEDNU JEDINU OPCIJU – ili sam za SVE ODLUKE suda, ili sam PROTIV SVIH!

            Pa ti zbilja moraš još puno žganaca jesti da se možeš nositi sa mnom! 🙂

  5. ” Naime, ne pristupajući obrani kolege Zovaka lokalni novinari dokazuju sve Uzelčeve tvrdnje. Prisjetimo se što je napisao: Onog momenta kad novinarstvo prestane biti argumentirana društvena i politička kritika – ono je odumrlo. Izgubilo svoj bitak, biće i dijalektiku. Dakle, oni to jednostvano nisu u stanju, ne umiju, ne smiju, odumrli su, samo glume svoje uloge.”

    Dignimo nekoga u nebesa i proglasimo apsolutnim arbitrom. Netko tko je počeo sa odmakom od par desetljeća dosjećati se argumentirane društvene i političke kritike.

    Pa sad ako na njegove umotvorine ne reagiraš – ti nedvojbeno priznaješ kako je on apsolutno u pravu. Cvrc Milojka. Ne bu to tako išlo. Čime je dotićni to zaslužio? Svojom ušuškanošću u skute privilegija neke druge vlasti koja je trajala desetljećima? Ne govorim napamet – referiram se na ovdje objavljene Striborove kolumne u kojima opisuje svoje partijske doživljaje. Ni jednom rječju nije opisao niti nekakav anegdotalni sukob s nadređenima i ondašnjom vlašću. Tipično služinče koje sada pljuje na iste takve? Daje li mu to doista pravo na poziciju da s nenadjebivih visina pljuje na današnje novinarčiće?

    Ne pada mi na kraj pameti braniti bilo kojeg novinara – svi ste vi isti. Ipak, netko mora reagirati na to nadmeno zapišavanje. Što će nam dobroga ono donijeti? Novinarčići će iz skuta izači hrabro i iznijeti istinu? Isprovocirati ćete ih? Stavit će se na stranu jedne i jedine vaše istine i morala? Evo samo što nisu.

    1. Bilo je i u “ono” vrijeme novinara i inih ljudi koji su glasno pisali i progovarali o lošim stvarima. Opet su primjer feralovci, jer je list osnovan još za vrijeme Juge, kao podlistak “Slobodne Dalmacije”. Pa, Matvejević, recimo, Igor Mandić, Srđa Popović, slovenska “Mladina”,Čkalja, Smoje, razni filmski stvaraoci, itd – snoseći često konzekvencije za svoju hrabrost.

      Neki su to činili izravno, a neki na manje direktan, satirični ili ironični način.

      Ako čovjek nema pravo “s nenadjebivih visina pljuvati na današnje novinarčiće”, kao da si rekao da nema pravo “pljuvati” po ničemu – naročito ne po vlasti. A opravdanje ti je hipotetska pretpostavka da se “onda” nije “pljuvao”.

      S druge strane, ima ljudi (i sam spadam u njih) koji smatraju da je onaj sustav – ma kako nesavršen i s puno pogrešaka – bazično bio mnogo moralnije zasnovan. Više cijenim sustav kojem je u osnovi bratstvo i jedinstvo ljudi, negoli boja eritrocita. Uostalom, i parola Francuske revolucije bijaše “Liberte, egalite, fraternite!”

      Ako već pišeš “da svi znamo kakav je ovaj sustav” (a otkud ti znaš kad možeš živjeti bez dostignuća SVIH novinara?), onda dozvoli da oni koji su živjeli i onda i sada – mogu usporediti “onaj” sustav s “ovim”.

      Svi se vi pozivate na slobodu govora koje onda kao nije bilo (a na jednom mjestu rekoh kako je prosudba relevantnih osoba, da je od Titove smrti do kraja osamdesetih, period najslobodnijeg novinarstva koje je regija poznavala), dok sada u osnovi tvrdiš kako je uopće ne cijeniš (svi su novinari isti!).

      Niti jedno društvo nije imuno od gadova i kriminala, ali – da ne spominjem broj mrtvih i direktne materijalne štete klanja, nezavisnu politiku i razvoj brži od sadašnjeg – u ono vrijeme ipak nije bilo Todorića, Gucića, Kutlea, Rajića i inih tajkuna koji su u sprezi s političarima popljačkali Hrvatsku.

      Nije to moja izmišljotina, već je narod još za rata prepoznao u obliku mudrosti:

      “I komunisti su krali, ali su jednom rukom i nama dali. Ovi kradu, ali nam ništ’ ne dadu!”

      Pratiš li malo analize smirenijih, nacionalistički nenabrijanih ekonomista – Hrvatska još nije po pokazateljima dostigla Jugu. Uostalom, čuje se na vijestima da je tek ove godine (2017-te), 26 godina nakon raskida veza s tom državom i 22 godine poslije rata, turizam premašio pokazatelje iz Jugoslavije!

      Čovjek se nekeko mora odrediti prema stvarnosti a to čini poznavajući činjenice, one pak su većini nas prezentirane od novinara. Po prirodi stvari postoje oni kojima paše drek s guzica koje ližu, i onima kojim se to gadi. A nama ostaje da se opredjelimo.

      1. “Bilo je i u “ono” vrijeme novinara i inih ljudi koji su glasno pisali i ….” pa to sam i rekao, ali gornji dvojac Lukić, Stribor nije spadao u te hrabre.

        A kako i bi kad je Stribor bio komordinar Žorž socijalističkih mecena i plemstva. Žudno je zobao mrvice sa njihovog astala, a sada nam se prodaje (a i Lukić ga poriodaje) kao vedeta istinoljubivog, hrabrog, naprednog novinarstva. Gajdukovi, Mace i ostali su nekada bili na istoj stzrani, ali sad se vojcu gade jer su se pragmatično poklonili novim mecenama. Doduše, naplatio je dobro Žorž svoje knjižice od mecene Mirka, ali je Miki u jednom trenutku zavrnuo pipu pa je ljubav pukla.

        Završit ću time da nije da mi smeta,, nek se prodaju ako mogu kao ikone protestnog i angažiranog novinarstva, ali bojim se da je ta bajka davno prestala bit popularna. Dobronamjerno im pokušavam pomoći kako im se neosporan spisateljski talent i erudicija ne bi trošili u krivom smjeru.

        Ne postavljati se toliko iznad ostalih, a bez pokrića. Brodu doista nedostaju pravi novinari. Dokažite da imate bar neki mizeran utjecaj. Recimo, neka bar netko osvježi boju na nekoj zebri zbog vašeg angažiranog novinarstva. Prepoznat će i zapamtit to građani 🙂
        Od ovog pljuckanja nikakve koristi. Dajte im bar raspored filmova u kinu, bar nešto upotrebljivo i korisno.

        1. Nigdje ja nisam spominjao ni Lukića ni Stribora, već sam ustao protiv tvog bulažnjenja da su svi novinari isti, da u “onom” sustavu nitko nije ništa govorio a sad svi seru protiv ovoga, da tebe to kao uopće ne zanima – pa što se onda uopće javljaš – i sličnih cveba koje prodaješ poput individualca izoliranog vakuumom od političara i novinara (jer, svi su oni isti!) iz kojeg onda (vakuuma) crpiš svoje “spoznaje”!

          Drž’ se vakuuma svoje glave i tamo premještaj s mjesta istog vakuuma na mjesto također istog vakuuma, svoje vakuumske spoznaje. Bit ćeš psihički mirniji.

        2. “Dokažite da imate bar neki mizeran utjecaj. Recimo, neka bar netko osvježi boju na nekoj zebri zbog vašeg angažiranog novinarstva.”

          Tvoj je vakuum zaista kreativan, iz njega izvlačiš ulančane gluposti.

          Po tebi Platon, Shakespeare, Kant, Marx ili ma koji humanist nije imao ama baš nikakav utjecaj na društvo – jer nitko zbog njih nije prefarbao svoju ogradu? – što može tvrditi samo intelektualna propalica. Nema smisla budali nabrajati načine na koji su oni mijenjali društvo i ljudske mozgove.

          Doduše, ne tvoj, za koji ti preporučam da nađeš nekog molera da ti ga prefarba. Ne trebaju tebi ni novinari, ni mozak – dovoljna je kanta crne boje koja ti ionako neće sakriti postojeći vakuum u glavi.

Odgovori