Lokalni internetski portali toliko se napinju motriti javne i od javnosti skrivene manevre političkih predstavnika građana Broda i županije Brodsko-posavske da je to rezultiralo specifičnim egzoftalamusom, virtualnom buljookosti. Neki od njih drže pod nadzorom autohtonu pasminu mjesnih političkih predvodnika u stilu Iana Fleminga, a neki na način karitativnih iznuda. Primjetiti nepodopštine i skretanja opasnih lokalnih amatera (na) vlasti donosi (im) ugled čuvara demokracije. Buljooki su buljooki jer su zaslužni, apartni i stišću nos kao da sjede na latrini. A oni koji bi položaje i pokrete ovdašnjih zapovjednika političkih trupa zapravo trebali iz svoje suštine opažati svojim zdravim očima i vršiti na njih posvemašnji utjecaj, jer, bili su na izbornim listama i od naroda/biračkog tijela izabrani u skupštine u kojima bi trebali obavljati i tu namjenjenu im ulogu, isto kao i izravni politički konkurenti predstavnicima na vlasti, te predstavnici udruga, interesnih grupa – provire bojažljivo kroz kroz svoje zgrčene prstiće ili potpuno zatvore oči na dva načina: uz pomoć tih istih, ali potpuno stisnutih prstiju ili zabijanjem glave u dupe-pijesak. Ovisno od ugla motrenja, odsustvo volje da se gleda, može se nazvati moralnim i političkim sljepilom ili pragmatičnim diplomatskim i nezamjeranjem s onima koji ti, na primjer, mogu zaposliti sina ili kčer.

Spomenusmo ih zdravo za gotovo, ali djeluju li stvarno u Slavonskom Brodu interesne grupe odnosno grupe za pritisak? Prvo, slažemo se s definicijom interesnih grupa da se radi o razmjerno samostalnim udruženjima-zaštitnicima materijalnih i nematerijalnih interesa svojih pripadnika. Drugo, grupe za pritisak najčešće su sateliti političkih stranaka, a objekti njihovog pritiska su mjesta političkog odlučivanja. Dakle, djeluju li u Slavonskom Brodu i županiji interesne grupe koje vrše pritisak na gradonačelnika i župana odnosno na Gradsko i Županijsko vijeće? Ili, rečeni nositelji vlasti, s te, otvorene strane njihovog političkog habitusa, nemaju, danas i ovdje, nikoga tko bi na njih vršio utjecaj odnosno nemaju razloge za zabrinutost u smislu postavljanja zahtjeva za preispitivanjem svojih odluka? Nikad si nismo postavili lakša pitanja. Odgovor iz ovih stopa glasi: nema nikoga, uz mali vegeta dodatak: potencijalno ima – GI za čisti zrak, samo ako (hipotetički sud) nužno i bezuvjetno zaoštri odnose sa svim suodgovornim predstavnicima hrvatske vlasti koji skrbe o zdravlju Brođana, pa tako i s gradonačelnikom i županom.

S koje god strane da portalski patolozi sklapelima kritike zarežu truplo brodske politike curi smrdljivi gnoj besperspektivnosti kao znak beživotnosti i truljenja. To više nije stanje rigor mortisa, nego se radi o sindromu/stadiju raspadanja s izraženim simptomima političarskog samozadovoljstva, bešćutnosti spram sudbine mladih ljudi, kokošarsko-koruptivnih radnji oko zapošljavanja vlastitih kadrova, ignoriranja, prepisivanja, imitiranja i sličnih metoda uništavanja javnih interesa i sabotiranja pokušaja da se razviju jedra koja će pokrenuti Brod iz luke Provincija.
Kako će se u takvom mrtvačkom okruženju udruge (interesne grupe) nametnuti kao grupe za pritisak kad i same pridonose općoj ukočenosti i odsustvu protesta? Posljedica općeg javnog političkog leš-stanja je parazitizam udruga koje moljakaju novac za svoje aktivnosti. Iako su svjedoci djelovanja arkanske politike, udruge pokorno stoje u redu s prosjačkim šeširima u koje im Grad i Županija vraćaju vlastiti novac. Treba li nabrajati sve one udruge koje svojim aktivizmom i širenjem „ kulture i ljubavi među ljudima“ nisu u stanju zaraditi ni jedan jedini novčić? Imobilizirani vlastitom neambicioznošću i stegom svojih stranačkopolitičkih mastermindea, oslonjeni na milodare gradskih i županijskih velemoža, ovisni o milostinji kulturne i političke birokracije, udruge su poput onih glasača u tamonekim zemljama koji prije izbora dobije lijevu cipelu, a nakon što glasaju za Cipelara, dobiju i desnu. Ni mladi ni stari u Brodu ne postavljaju pitanja. Stoje u redu i mirno kao Tadijanovićeve ovce prije klanja. Kakva je to psihologija pristajanja na ponižavanje? Ne zove li se ona mazohizam, to da im je trenutno u Brodu najveći problem je li na Poloju ima kupača (prokleto ovo ljeto!) i što je mislio mladomisnik kad je ono pred svojim domom pročitao citat iz knjige stare dva milenijuma.

Pritiskom na javnu vlast služe se jedino pojedina ovdašnja sredstva informiranja, „ogledala narodnih neprilika“. Služe se kritikom – „umijećem razlikovanja“ kao „duhovnim oruđem“ za postizanje Kantovog duhovnog punoljetstva. Samo duhovno punoljetni ljudi mogu biti kreatori javnog mnijenja. Svojim slobodnim uvjerenjima, a putem debata i diskusija, utječu na rastjerivanje magli manipulacije, propagande i voluntarističkih proizvoljnosti. Solidarnost, harmonija i opće dobro njihov je credo, i to da su slobodno sučeljavanje mišljenja i borba različitih ideja uvjeti pobjede prava i umnosti. Zalažu se za kritičku funkciju javnog mnijenja, a protiv su konformizma, prepariranja i doziranja informacija od strane tzv. izvora. U tom smislu, oni jesu pristrana neformalna grupa za pritisak koja ima za cilj cijelo javno mijenje učiniti velikom grupom za pritisak.

Stoga se na primjećenu buljookost nekoliko slavonskobrodskih portala treba naviknuti kao na poželjnu normalnost, kao na uočljivu, ali „neutralnu moć“ koja svim građanima nastoji osigurati jednake šanse, slobodu, ponos i transparentan uvid u društvene, ekonomske i političke odnose.