Dragutin Dado Kovačević - Dinosaur
Ratko Maričić - Pregovori
Slobodan Butir - Prrrd konferencija
_______________
Dražen Jergović - Uši
Čujem neke roditelje kako prigovaraju što su im djeca dobila uši. Valjda će ih sada napokon više slušati? A kako li će tek reagirati kad se pojave stidne…
______________________
Ivan Grahovec - Kronike Plenkovićevih akrobacija s pozdravom „Za dom spremni“
Ljudi moji, kako to vrijeme leti! Je li to moguće? Taman pomisliš da se priča smirila, kad eto ti kolovoza i s njim, predvidljivo kao i sezona komaraca, nova runda rasprave o neponovljivom fenomenu, kontradiktornim izjavama premijera Andreja Plenkovića. Baš kad smo zaboravili na svečane govore, pompozne obljetnice i uobičajeno političko nadmudrivanje, eto njega opet, elegantno manevrirajući između osude ustaškog režima i razumijevanja za 'povijesno uvjetovan' pozdrav.
Ova drama, koja se ponavlja s frekvencijom ljetnih festivala, dostigla je svoj vrhunac u onoj najtoplijoj kolovoškoj vrućini. Izjava slijedi izjavu, a svaka je pažljivo kalibrirana tako da nikoga ne uvrijedi – ali, sudeći po reakcijama, i da nikoga previše ne oduševi.
To je, moramo priznati, majstorska vještina. On je poput vrsnog kirurga koji reže, ali ne ostavlja ožiljak, (ali ostavlja trag). Uspije osuditi 'svaku vrstu totalitarizma' bez da ikada spomene ono o čemu se zapravo govori. Uvjerava nas u europske vrijednosti, dok istovremeno oko njega lebde duhovi prošlosti u obliku transparenta. Da je izmišljen lik, bio bi previše nevjerojatan,ali nije.
A onda na scenu stupa Thompson. Čovjek koji je sam po sebi politički fenomen. Njegovi koncerti u Sinju i Zagrebu postaju, htjeli-ne htjeli, barometri političke klime. Nisu to obični koncerti, to su sociološki eksperimenti. Naš premijer se na njih referira s onom istom suptilnošću s kojom se izbjegava pričati o stvarnoj kupovnoj moći umirovljenika. "Pa to je koncert. Ljudi su pjevali (pjesme). Što ja tu mogu?" – čini se da je to lajtmotiv. Samo je tu zaboravio spomenuti svoju poznatu izreku: „Ja mogu sve“.
Kao da u pozadini ne svira dobro uvježban orkestar, gdje je svaka nota pažljivo dirigirana. Plenković je dirigent, a istovremeno i prvi violončelist koji se pravi da ga boli glava (pa ne može zdravo razmišljati).
Mnogi kritičari, opozicijski političari i analitičari, naravno, ne propuštaju priliku da ukažu na ovu apsurdnu situaciju. Upozoravaju da se time šalje poruka dvostrukih mjerila, (konotacija) poruka koja zbunjuje i koja u konačnici potkopava ozbiljnost pravne države u koju se on kune. Ali, ruku na srce, zar mi nismo navikli na dvostruka mjerila? U Hrvatskoj je to,ne skoro, već nacionalni sport.
Plenkovićeva pozicija je, u konačnici, prava politička umjetnost. A one je, dokazano, zaista pravi umjetnik što se tiče njegove politike. On ne dopušta da ga uhvate s obje noge na istoj strani. Jedna mu je noga čvrsto u Bruxellesu, na konferenciji o ljudskim pravima, a druga... Pa, druga je na zagrebačkom koncertu, gdje se slika s glavnim protagonistom propagiranja naše „slavne“ prošlosti,stidljivo plješće, kao da bi najradije da se ne vidi, ali se ipak vidjelo da je bio tu.
U nekom drugom svijetu, ovakva bi se kontradiktornost smatrala čistim promašajem. U našem, to je samo još jedna epizoda u beskrajnoj političkoj sapunici s neograničenim brojem nastavaka. A mi, kao vjerni gledatelji, sjedimo i čekamo sljedeći rasplet, ili zaplet. Znamo da će doći. Vjerojatno već u studenom, na obljetnicu nečega, pa će se opet raspravljati o opet istom pozdravom. „Za čitanje, a vi najbolje znate da li ste spremni“.
___________________________
Nađan Dumančić - KORAČNICA
Sve se radi kroz korake i uvijek se spominje prvi korak, drugi, treći korak i tako po redu u svakom pogledu, a ja uvijek u raskoraku. Korak po korak, koračnica, koračajte, ne trčite...
-A tko ti je to rekao? -Pa jedan što je uvijek korak ispred svih.
__________________
NALIČJE TJEDNA Dražena Jergovića
brKATA spletkaRINA PEOVIĆ
Suzana Marić - AFORIZMI
Kad je pametnom dosta, budala nastavlja po svom.
U trci s vremenom štoperica uvijek zakaže.
Vaga je predmet na kojeg se najviše ljute mršavi. Debeli ne vide brojeve.
Nemoguće je napuniti praznu glavu mudrošću i jutenu vreću vodom.
U lovu na sreću treba imati saborsko znanje.
Nakon odmora, ne dirajte sabornike, jer ako se razbude do kraja postat će gladni i željni svega.
