Brodska novinarska laž

Mač i peroKao što udarac sudskog bata zaustavlja žamor pristrane publike u sudnici, pucanj iz šerifovog revolvera u salunu na Divljem zapadu tuču pijanih kauboja, tako i eksplozivni novinarski tekst, objavljen u nekom lokalnom mediju, prekida mučnu šutnju građana – šutnju kao nusprodukta njihovog neopreznog pristajanja na općedruštvene i specifičnodruštvene laži nametnute od svih oblika organizirane vlasti. Žamor, pa i vrisak probuđenih, koji pri tom nastaju, blagotvorni su za duševno zdravlje mentalno uinvaliđenih stanovnika; oni potiču proces njihovog oslobađanje od okova političke, vjerske i kulturne indoktrinacije i poklanjanja bezrezervnog povjerenja političkim favoritima čiji autoriteti nastaju kao proizvodi marketinških operacija na mozgovima primatelja poruka. Eksplozija (novinarske) istine ima za svrhu mrviti viziju i praksu funkcioniranja grada nametnutu po receptu svetih gradskih i županijskih funkcionera koji su svojim podvlašćenima namjenili ulogu sirovina za iscrpljivanje, ili, u najboljem slučaju, mjesto kotačića u mehanizmu eksploatacije zajedničkog znanja, novca i energije. Dobar članak o tome što je na stvari u lokalnoj zajednici u funkciji je prevrednovanja postojećeg.

Da u Slavonskom Brodu postove ne objavljuju dva mjesna internetska newsportala i prvi brodski web magazin odnosno da relativno često, u gorenavedenom smislu, ne ispaljuju bučne, praskave kugle od tekstova, vladala bi u javnosti vakuumska tišina. Ostala sredstva za prenošenje informacija, s pogonima u kojima rade plaćeni profesionalci, radionice su bezglasnosti i kapsule s vjestonosno-zabavnim uspavljivačima savijesti koje publika guta bez tekućine razloga, dijelovi tvornica za produkciju manipulacija čiji su direktori čelnici grada i županije. Odsustvo i najnevinije kritike političkih, gospodarskih, sindikalnih, kulturnih, obrazovnih, sportskih i inih politikâ kojima se upravlja životima građana, očito je i groteskno u svom javnom hvalisanju vlastitom funkcionalnom nevažnošću koju nazivaju objetivnim novinarstvom. U zagađenom moru novinskih i televizijskih zabilješki o svemu i svačemu, plivaju i kancerogene najlonske kese od apsolutno neduhovitih banalija koje guše prilaz ozbiljnim informativnim i kolumnističkim otocima. Dokumentarizam im je misaoni pojam ravan teoriji relativnosti, feljton planina visoka deset kilometara, a kolumna anatomija na Medicini. Taj novinarski svijet, lišen individualnosti, a marljiv, bez moralno-majstorskih svojstava, a sveprisutan, bez rada na sebi, a utjecajan, ta informativna kasta izvađenih zubi prosudbe od strane šefova koji su u dilu s režiserima gradsko-županijskih predstava u kojima se zamagljuju načini kako se drpiše zajednička lova – živi u zombi stanju, između pokušaja odgovornog obavljanja posla kojim se bave, i uvlačenja u guzice i onima gore i onima dolje. Šteta, jer među njima ima jakih faca koje znaju vješto žonglirati riječima.

Što je izravni povod za ovu kritiku već okoštalog novinarskog konfiniranja? Koji je razlog kritike novinarskog dobrovoljnog podvrgavanja zatvorskom režimu? Za prozvane – iritatno nebitan. Ali, njima nije bitan nijedan povod da podignu svoj kritič(ar)ki glas. Grad je ove godine udruzi GEA X udijelio ukupno 5 000 kuna manje sredstava, (pa tako i za Međunarodnu SF konvenciju – Marsonikon), nego prošle godine. I nikom ništa. Tišina. Nitko, ama baš nitko to da spomene, pa ni oni novinari koji su toliko u Tvrđavi da se može pomisliti da su zaposleni umjesto onih jedanaest otpuštenih djelatnika gradske uprave. Nitko od profesionalaca ni da priupita kojim kriterijima se rukovodi selektor kod dodjele novca? Zašto se udruzi GEA X onemogućava iskorak iz brodskih gabarita u više organizacijske sfere? Eto, baš zato, da ne iskoraknu.
Hladan pekmez na kruh namazati se ne može. Oni nisu na odgovarajućem stupnju topline duha kako bi se približili i stopili s problemom, kako bi ga odmjerili, izvagali i donijeli ocijenu koliko i zašto je štetan za cijelu zajednicu. Njihovo intelektualno agregatno stanje, skrućeno strahom, ne dopušta im da se usude reči tko je problem napravio, iz kojih pobuda, te kako ga eliminirati. Oni nisu dobri zaštnici vrijednosti za koje se vrijedi boriti.
Vlado Gotovac je rekao da hrabrost je, dakle, način na koji postupamo sa samim sobom. A Miroslav Krleža, da boriti se perom spada među najveća junaštva.

 

 

17 comments

Skip to comment form

  1. Nisam siguran da će prvenstveno gradska, ali i županijska vlast shvatiti ovu više nego dobronamjernu kritiku jer su oni ti koji guše brodsku slobodu govora, a novinari su samo ukrasi na božićnim drvcima. No Uskrs je, pa bolje je da pričamo o zekama i jajima. Ne znam, što je o njima Krleža govorio?

  2. Oni čuvaju svoja radna mjesta, zato ne talasaju. Kad je ono dvoje novinara otišlo sa sbtv-a, zamijenili su ih klinci bez iskustva i smiješni. Svi to znaju i zato muče.

  3. Isto ko i radnici. Ja u jugi na baušteli zaradim mjesečno, za koliko danas u demokraciji moram odgulit 2 godine. Prvo bila plaća 2000dem, pa 1000e, pa 5000kn, pa 3, pa 2….a sad je super ako naleti nešto za par sto kuna…..A zašto ? Zato što :

    ” ajmo van…” / “bit će bolje ” / ” šuti, šuti…” / ” bolje išta nego ništa”

    Bolje K…C !

  4. Povod za ove konstatacije može zaista biti sve. Sve u gradu koji tone. Dok tone, babo i njegovi novinari se češljaju.

    1. …ili se češkaju!

  5. Vrlo dobar tekst, samo je po mom mogao biti još kritičniji. Ne toliko prema novinarima, koji i više nema u Brodu jer ih vlast (i to na više razini) kontinuirano uništava, pa ostaju smo oni s ‘pedigreom’, nego prema vlasti i gradske i županijske, pa i državne!

  6. Obično oni kojima je upućen tekst, ne shvate ga, pa komentiraju autora a ne sadržaj. Time završava svaka “dobra” namjera čitača.

    1. Mi svi kritiziramo novinare, koji ne mogu ni preživiti. A trebali bi one kritizirati koji njima kruh i ‘o čemu trebaju pisati’ daju!!!

      1. Zamijenio si teze. Oni ne mogu preživjeti jer su zadovoljni ulogom i primanjima slugana koji lijepo pišu o svojim gazdama. Babo bi dao, te ne bi dao pomoći medijima, jer kriterija nema, jer njegova volja odlučuje. Da je Gradsko vijeće na nešto nalik stali bi toj praksi na kraj. U konkretnom brodskom slučaju najjodgovorni je SDP koji mirno gleda sve babine nepodopštine, pa i manipulacijski odnos prema medijima. I o tome novinari šute.

  7. jedini brend koji sl brod ima i koji je poznat u cijelom svijetu je đđ i đđ monter i zato ih poštujmo kakvi god dobri ili loši bili i nemojmo se toga stidjeti pogledajmo grad sve je maltene izgradio đđ što du izgradili sdp ili hdz

    1. Đuro Đaković nekada. Danas je Đura sjena sjene, a Montaža je opstala na gradilištima zahvaljujući debeloj eksploataciji radnika.

  8. “Udruga GEA X dobila 5.000 kn manje, nego prošle godine. I nikom ništa.”
    Čudi me da nema uličnih nemira.
    S ciljem ukidanja bilo kakve potpore, bilo kojoj udruzi.
    Beskorisne nabiguzice.

    1. Nije poanta u tome. Poanta je da o tome novinari nemaju svoj stav, pa makar identičan tvome koji je potpuno legitiman, kao što je legitimno da Lukića nervira što nema kriterija za “povrat” novca. Povodi su, inače kao x-fileovska istina- svuda oko nas. Đuro, gradski promet, propadanje obrta, siromaštvo, nezaposlenost… Brodski novinari su samo registratori događaja. Ne uviđaju reperkusije političkih odluka.

      1. Moguće je da sam previdio poantu.
        Poanta je da u Brodu nema novinara.
        Tu i tamo neki no’unar i par osoba koje nešto pišu.

  9. Neka cvjeta tisuću brodskih podguznih novinara, honorar je njihova istina, po brodskim novinarčićima ovo je najbolji od svih mogućih svjetova.

    “Jedna je od najčudnijih pojava što se zavaravamo da od ovisnih ljudi možemo očekivati neovisna mišljenja.”

  10. Ipak je sustav taj koji određuje piramidu vrijednosti, pa i novinarskih. Političari vole ljigavce od novinara. Zauzvrat im daju novac. Što, da si sjeku vene i glume revolucionare? Da dragovoljno odu na Zavod za zapošljavanje? Raditi se mora, živjeti se ne mora.

Odgovori