Često je zdrav razum sporedan u odnosu na važnost koju u svakodnevnom životu imaju besmislice. Čak su i superiorni, obrazovani primjerci ljudskog roda skloni povjerovati u nešto što je iskonstruirano protiv smisla, protiv elementarne pameti, znanstvenih istina, osobnog i društvenog iskustva. I ništa kao trapava, ali izdržljiva glupost i njena gospodarica laž, nema tako odane, arogantne odvjetnike, sklone do kraja založiti svoj ugled za obranu posljedica koje ove čine ljudima. Seneka je napisao kako, između ostalih nevolja, glupost ima osobinu da se uvijek ponavlja. Valjda je stoga Oscar Wilde zaključio da ništa nije grijeh osim gluposti.

Održive besmislice i iskreno neznanje su stvar vjerovanja i mentaliteta. Uostalom, vjeruje se, jer je apsurdno. Što je nešto apsurdnije, to izaziva tvrdokornije vjerovanje. Tamo neke znanosti koje demantiraju besmislene postupke samo su dosadne i nepotrebne smetnje s revizijskim ambicijama spram provjerenog iskustva. Mehanizam urođenih besmislica podmazuje repetirajuća praksa odnosno njihovo prenošenje s koljena na koljeno.

Besmislice u svakodnevnom životu često su vesele kao što je, na primjer, genetski liz o čemu je u svojim kozerijama pisao Momo Kapor, inspirativni istražitelj magije svakodnevnog uz pomoć svog rafiniranog spisateljskog pera. Naime, pušaći, prije nego što zapale, liznu cigaretu. Ova ritualna besmislica vuče svoje porijeklo od vremena kada su naši preci zamatali cigarete napravljene od domaćeg duhana, i na kraju papir spajali lizanjem. Slična je besmislica u koju vjeruju pivopije; oni pretjeruju s okomitim točenjem ovog božansko pića od ječmenog slada i hmelja. Naime, rašireno je vjerovanje da pivo neće preteći preko ruba čaša, ako se kažiprst umoči u pjenu. Kapor zaključuje da to nikome nije uspjelo, ali zato su stolnjaci kavana ispolijevani, a rukavi tipova koji žele spriječiti pivski incident napunjeni pivom. U istu kategoriju besmislica spada uklanjanje mrlja od crnog vina tako što se po njima odmah polije bijelo vino. A masne mrlje se „vade“ tako što se nasole na licu mjesta. Da teku kao voda, govore majke djeci koja idu polagati ispite, dok za njima besmisleno bacaju čašu (pa čak i lavor) pun vode. Upala oka (ječmenac) garantirano se dobije zbog namigivanja ili nepristojnog pogledavanja prema časnim sestrama. Oženiti ili udati se neće oni koji sjede na uglu stola. (Pazi mamin sine gdje si nasjeo!) Bol zuba se rješava tako što se na žar cigarete pospe šećer i udiše, ili se na njemu drži ljuta rakija. Žileti (sjećate li ih se?) se oštre trljanjem po unutrašnjosti vlažne čaše. Iz otvorene boce s mineralnom vodom neće ishlapjeti mjehurići ako u njen grlić stavite isključivo dršku žličice za kavu. U besmisao da zapaljena svijeća skuplja dim cigarete najviše vjeruju notorni pušači-roditelji čija djeca borave u istoj prostoriji. Vesele besmislice posljedica su lijenosti duha.

Navedenih veselih grijeha, kako Wilde, naziva besmislice i gluposti, zabludjeli praktikanti lako se mogu odreći, a još lakše okajati, jer uglavnom ne štete nikome osim njima. Ali, postoje besmislicei gluposti koje su po svojoj razornosti neodržive, koje se kao svjesna glupost uzgajaju poput instrumenata za glajhšaltovanje političke i socijalne scene. Odbijanje tih besmislica kao priznatih, pa i nezaobilaznih stepenica u dosezanju spoznaje svrhe postojanja, nepristajanje je na lojalnost njihovim proizvođačima, generatorima nadzora ljudi. Proizvodnja besmislica je proizvodnja testova za spremnost na pokoravanje. Besmislice su cigle za ustrojavane zatvora za nepokorne, a kojeg grade funkcionalni autoriteti: obitelj, škola, crkva, država, nacija, sport (nacija u dresu). Odupiranje besmislicama je podrivanje sustava izrabljivanja. Nabrojat ću tek neke, bez zadanog reda i poretka po važnosti: prihvatljiv je antisemitizam niskog intenziteta; vlakovi ideologije voze samo naprijed; postoji socijalno odgovorni kapitalizam; bez poduzetništva dolazi u pitanje budućnost ljudi, država, naroda; politička indoktrinacija je sastavni dio društvenog odgoja; neumoljiv je vječni sud povijesti; diploma je putovnica za svijet zaposlenih; vizije političara društvenog razvoja nisu puka snoviđenja; nacističke izrasline se mogu tolerirati, jer ne utječu na ukupno zdravlje društvenog organizma; moraš i sam gorjeti da bi prenosio vatru; metastaze društvenog nasilja odstranjuju se posebno, bez rješavanja osnovnog tumora; ratovi su sredstvo higijene čovječanstva i nastavak Darwinove teorije evolucije drugim sredstvima; hilijazam je činjenica koja čeka ostvarenje; ovisno kojoj sociološkoj školi pripadaš, nasilje stvara siromaštvo odnosno siromaštvo stvara nasilje; slušaj farmaceute i duže ćeš živjeti; usamljeni su hrabri; životinje ne razumiju zašto služe kao hrana; gradi kineske zidove i nadaj se da ga barbari neće zaobići; vjeruj u vjeru svećenika; u lošem je lako loš biti; vjeruj, plaši se, moli. Besmislice koje suprotstvaljaju ljude ljudima posljedice su slomljenog duha.

Spasenje od besmislica, gluposti, zabluda koje programirano ponižavaju i zarobljavaju ljudske potencijale, koje ograničavaju istinski napredak je sumnja, nevjerovanje u njihovu opravdanost, stalni rad na čvrstom amalgamu empatije i tolerancije, promišljanje, kritika, a kritika je uspoređivanje svojih postupaka sa svemirskim načelom da nikome ne činiš ono što ne želiš da se čini tebi. Cijena: sloboda od. Postignuće: sloboda za.