Stribor Uzelac Schwendemann: Radosna majka – dobra pjesnikinja ili još jedan brodski kulturni debakl

Slavonski Brod je u neovisnoj Hrvatskoj državi postao najljepši kontinentalni grad srednje veličine. Ima najveći i najljepše uređeni trg u državi. Nije, poput Zagreba, pobjegao od rijeke Save uz koju postoji potpuno uređena šetnica duga 4 kilometra. Ima najveću i najljepšu riječnu pješčanu plažu na Poloju, ima brdovito Vinogorje, velike parkovne površine, suvremeni željeznički podvožnjak, dvosmjernu Svačićevu aveniju, prometnice regulirane kružnim tokovima, biciklističke staze, novi autobusni kolodvor i modernu željezničku postaju, brojne nove škole i vrtiće, sveučilišni je centar, ima nekoliko velikih robnih centara, nekoliko nogometnih stadiona i sportskih dvorana, ima bazene za plivanje i kajakaški klub koji su među najljepšima u kontinentalnoj Hrvatskoj, ima ogromnu industrijsku zonu s riješenom infrastrukturom i riječnom lukom, moderni kolektor otpadnih voda, ima veliku austrougarsku vojnu utvrdu s početka 18. stoljeća itd. i tome slično… I umjesto da se, kao u Županiji, sve to složi i pokaže u kvalitetnoj modernoj fotomonografiji grada (snimanje dronovima, umjetnička fotografija itd.) u režiji ravnateljice Gradske knjižnice Ružice Bobovečki pojavi se skupi sklepani galimatijas, pun pogrešaka iz neznanja i s nazivom koji se mogao koristiti za vrijeme SFR Jugoslavije. Danas teško ili nikako. Knjižurina (formata A4, 365 stranica, teška gotovo dva kilograma) zove se Vjera u Boga i povijesna događanja u brodskoj Posavini. Brodska Posavina je već tridesetak godina na potezu od Sibinja do Ruščice. Ono što autor misli da razmatra u jugoslavenskom teritorijalnom ustroju zvalo se Općina Slavonski Brod, pa je tada i brodska Posavina bila od Šamca do Davora. Tri decenije postoji hrvatski državni teritorijalni ustroj i Brodsko-posavska županija koja imenom i položajem obuhvaća lijevu obalu Save od Međustruga kod Nove Gradiške do Savulje kod Slavonskog Šamca. Ova primjedba ne ide na adresu autora, nego na adresu izdavača Gradsku knjižnicu i ravnateljicu Ružicu Bobovečki koja bi o tome trebala voditi računa, jer potpisuje projekt.

Recezent knjige, doduše uvijeno, kaže kako je autor „raspršen“ u tuđim knjigama i člancima i kako je (tuđe) činjenice samo „razvrstao“.

Neuvijeno rečeno, knjiga je nekritički prepisivala faktografiju iz drugih izvora, a kako to kaže sâm recezent, „neopterećeno“ citatima i fusnotama. Neopterećenost citatima i fusnotama zove se kompilacija. U Klaićevom rječniku piše: „lat. compilare (plijeniti, pljačkati) nesamostalno, iz više dijela sastavljeno literarno popabirčeno djelo“. Dalje, po Klaiću „Popabirčiti znači povaditi iz nekoliko tuđih dijela i napraviti novu knjigu“.

Kompilacija ne bi bila problem da je tu skupu knjigu isfinancirao i izdao sam autor. Njegove pare, njegova glazba. Kompilacija je problem kad tu preskupu knjigu izdaje Gradska knjižnica, a izdavaštvo potpisuje ravnateljica Ružica Bobovečki koja bi kao knjižničarka trebala znati kako se pišu i kako se proizvode knjige… Izdavač mora znati što izdaje i kako se profesionalno pravi knjiga. Dakle, mora osigurati stručni uvid u točnost teksta i faktografije, u jezičnu dotjeranost knjige, u kompjutorski prijelom teksta i u računalnu kompatibilnost strojeva na kojima se radilo, u višestruki pregled makete knjige, u to da se otiskana knjiga prije puštanja u promet nekoliko puta iščitava i pronađene greške posebno notiraju (errata corige).

Suizdavačica kojoj je grad Slavonski Brod povjerio silne novce poreznih obveznika ništa od gore navedenog nije učinila. Na iz nehata, nego iz neznanja. Ona je stručno podkapacitirana i sve što radi na razini je njezinih dosega: bakelitne lutke u narodnim nošnjama u izlogu Knjižnice, masne purkane kukuruzne kokice razasute po knjigama klasika, bundeve i kukuruzni klipovi na sred Knjižnice izloženi povodom Mjeseca knjige, kaolin umjesto porculana, cijelu noć u Knjižnici zaključan korisnik…

No, idemo redom u one gotovo dvije kile slova.

Str. 37 – ravnateljica Gradske knjižnice Ružica Bobovečki kao izdavač knjige ne zna kako je tzv. prvi pisani spomen imena naselja Brod, koji navodno potječe iz neke darovnice Bele IV, a napisan je 1244. godine – davnih dana znanstveno opovrgnut. Sve ide od Josipa Koprivčevića koji je krivo iščitao taj dokument pisan rukom na latinskom jeziku… Otkrićem dr. sc. Kornelije Minichreiter Brod je jedno od najstarijih naselja u Europi. Postoji oko 8 000 godina nedaleko od savske ade koja je olakšavala prijelaz preko rijeke (brod). Dakle, prvo je postojala Sava, pa je stvorena ada, pa je to mjesto bilo pogodno za prijelaz preko rijeke (brod), a onda se prije 8 000 godina pojavilo naselje na uzvisini, tj. lokaciji koju rijeka nije plavila (Brod).

Str. 52 – ravnateljica Gradske knjižnice Ružica Bobovečki kao izdavač knjige ne zna kako je gradnja brodske Tvrđave po projektima Francuza Sébastiena Le Prestre de Vaubana neslavno propala i da je od 1726. Tvrđavu projektirao, gradio i sagradio Nikola Doxat de Demoret, znači vrsni đak, ne francuske, nego nizozemske fortifikacijske škole.

Str. 53 – ravnateljica Gradske knjižnice Ružica Bobovečki kao izdavač knjige ne zna kako je stara drvena franjevačka crkva normalno služila i nakon početka gradnje nove crkve i samostana 1727. godine. U knjizi piše kako je s njenim rušenjem započeto prije početka gradnje nove crkve… a onda tri stranice dalje, na str. 56 dolazi konstatacija kako je još 1751. procesija obilazila i drvenu župnu crkvu.

Str. 59 – ravnateljica Gradske knjižnice Ružica Bobovečki kao izdavač knjige ne zna kako kapelicu sv. Petke, u šumi Pribudovac, nije sagradio brodski trgovac Naum Dimović 1760. godine, jer je živio u Brodu n/S od 1853. do 1909. godine.

Str. 60 – ravnateljica Gradske knjižnice Ružica Bobovečki kao izdavač knjige ne zna da današnja Gundulićeva ulica ne ide „kroz park Grabrik“, nego ga omeđuje na njegovom kraju. Perivoj Grabrik nekada se protezao od Gundulićeve ulice prema Štamparevoj i Zrinskoj. U njemu je bila stara pivovara (naselje Pejton oko Ulice kraljice Jelene).

Str. 63 – ravnateljica Gradske knjižnice Ružica Bobovečki kao izdavač knjige ne zna kako prvi precizni podatci o broju stanovnika Broda nisu iz 1780. nego iz 1702. g.

Str. 65 – ravnateljica Gradske knjižnice Ružica Bobovečki kao izdavač knjige previdjela je kako je crkva sv. Roka u Varošu doslovno isto opisana i na strani 54.

Str. 67 – ravnateljica Gradske knjižnice Ružica Bobovečki kao izdavač knjige nije primijetila kako u podnaslovu knjige piše „Središte grkokatoličke crkve u Križevcima“. Brodska Posavina do Križevaca?!

Str. 74 – ravnateljica Gradske knjižnice Ružica Bobovečki kao izdavač knjige nije primijetila kako u knjizi piše rečenica: „Pri velikom nevremenu, 24. srpnja, srušio se zvonik crkve Presvetog Trojstva.“ U kojoj nije navedeno koje godine. Nije primijetila ni kako na istoj strani piše: „Kip sv. Ivana Nepomuka postavljen pokraj Save na mostu uz kuću Mutafelić 8.10.1840. blagoslovio je arhiđakon Tomo Porčić.“ Kojeg mosta na Savi 1840.?

Str. 93 – ravnateljica Gradske knjižnice Ružica Bobovečki kao izdavač knjige ne zna kako su projektanti židovske sinagoge u Brodu n/S Hönigsberg i Deutsch, a izvođač radova bio je Müller iz Broda n/S.

Str. 104 – ravnateljica Gradske knjižnice Ružica Bobovečki kao izdavač knjige ne zna kako je i kada crkvica Blažene Djevice Marije Pomoćnice prekštena u kapelicu sv. Ane, pa ju imenuje crkva Blažene Djevice Marije i kada ona to zasigurno više nije.

Str. 106. – ravnateljica Gradske knjižnice Ružica Bobovečki kao izdavač knjige ne zna kako se slavna balerina Mia Čorak Slavenska nije rodila u „uglednoj ljekarničkoj obitelji“ nego je bila potomak ugledne obitelji Palme (tvornica stakla u Daruvaru i trgovina staklom u Brodu na Savi). Mijin otac bio je ljekarnički pomoćnik, a majka joj se udala za njega jer je s njim vanbračno zanijela Miju.

Str. 111 – ravnateljica Gradske knjižnice Ružica Bobovečki kao izdavač knjige nije primijetila kako rečenica: „…kada je prethodne godine ondje boravio dr. Leonard Mahler…  zbog povoljnog zemljopisnog položaja i jefitne radne snage predložio je podizanje tvornice vagona u Brodu na Savi.“ – ne piše gdje je to „ondje“ ni datum kada. I što je važnije, ravnateljica ne zna kako je Tvornicu vagona i mostova u Brodu n/S ustoličio, mješovitim kapitalom, vlasnik i ravnatelj drvne industrije Slavonija Ehrman Aleksandar.

Str. 114 – za ravnateljicu Gradske knjižnice Ružicu Bobovečki kao izdavača najbolja ilustracija stručnosti i profesionalnosti je korigiranje Ivane Brlić-Mažuranić. Iza podnaslova „Umro Vatroslav Brlić“ piše kako te iste godine Ivana Brlić-Mažuranić izdaje svoju knjigu stihova Radosna majka – dobra pjesnikinja. Knjižica se zove Radosna majka – dobra pjestinja (dadilja, njegovateljica), pa kako se nije znalo što znači pjestinja iskorigiralo se Ivaninu „štamparsku grešku“ i napisalo umjesto pjestinja – pjesnikinja. Knjižničarka Ružica Bobovečki nema pojma ni kako ta knjiga nije Ivanino autorsko djelo, nego prijevod s njemačkog autorskog djela sestara Behrens. Knjiga postoji u Zavičajnoj knjižnici brodske Gradske knjižnice, ali tko bi još to i čitao?

Str. 118 – ravnateljica Gradske knjižnice Ružica Bobovečki kao izdavač knjige za Vladimira Rema piše kako je lirski kroničar. Očigledno samo ona zna što je to lirski kroničar.

Str. 125 – ravnateljica Gradske knjižnice Ružica Bobovečki kao izdavač knjige ne zna kako se svojevremeno, ne 19. lipnja (kako piše) nego 16. kolovoza na Kraljevo, tj. Stjepanovo nakon mise večernice na glavnom gradskom trgu plesalo ne Brodsko kolo nego Svetostipansko kolo (ispred kuće Brlić).

Str. 126 – ravnateljica Gradske knjižnice Ružica Bobovečki kao izdavač knjige ne zna kako je prijedlog da se Brodskom brdu promijeni ime u Brodsko Vinogorje gradskom poglavarstvu uputila brodska Udruga vinogradara i voćara, a poglavarstvo ga je proslijedilo Banskoj upravi u Zagrebu koja ga je prihvatila.

Str. 129 – ravnateljica Gradske knjižnice Ružica Bobovečki kao izdavač knjige ne zna kako je hrvatski ban Marko Kostrenčić bio brodski zet. Oženio se 1912. Brođankom Marijom Schrepel, kasnije poznatom hrvatskom pedagoginjom koja je predavala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Str. 129 – ravnateljica Gradske knjižnice Ružica Bobovečki kao izdavač knjige ne zna kada je položen kamen temeljac za izgradnju Jugoslavenskog sokolskog doma. Bilo je to 15. kolovoza 1935.

Str. 140 – ravnateljica Gradske knjižnice Ružica Bobovečki kao izdavač knjige ne zna kako je u podizanju drvenog i željeznog mosta na Savi 1941. godine radove organizirala i nadzirala njemačka organizacija TODT, a danonoćno izvodila Tvornica vagona i mostova s 900 radnika. Ne zna ni da je miniran željezni most popravljen za tri mjeseca, što nije uspjeh, nego čudo.

Str. 147 – ravnateljica Gradske knjižnice Ružica Bobovečki kao izdavač knjige ne zna kako se „selo Drenovac u kojem se rodio Andrija Štampar“ ne zove Drenovac nego Brodski Drenovac i nije u blizini Slavonskog Broda, nego u blizini bivše Slavonske Požege, danas Požege.

Ispričavam se cijenjenim štiocima, ali ja ovo dalje ne mogu. Što sam izronio do 150 stranice knjige – sam izronio. Dalje je, vrlo vjerojatno ili isto ili još gore.

Da. Na kraju knjige koju je kao izdavačica potpisala dipl. defektologinja Ružica Bobovečki, ravnateljica Gradske knjižnice, ostavljene su dvije izšpartane trake za „primjedbe“. Trebalo je, očigledno, ostaviti najmanje dvadesetak, jer sam u ovih 150-ak stranica uočio i dvadesatak iz neznanja krivo prepisanih imena. Na primjer: nije Sirmij nego Sirmium, nije Henrik Potzl nego Pötzl Andrija Henrik, nije Kohler nego Ludvig Köhler, nije Šulz nego Schultz, nije Vajsberg nego Weissberg, nije Isak Hendl nego Isac Hendel, nije Boris Seifa nego Izrael Mojsije Boris Seife, nije Tofolini nego Toffolini, nije Oskar Špigle nego Oskar Spiegler, nije Emil Sulkes nego Emil Sulke, nije Ivan Balen nego Ivan Belan, nije Josip Paleček nego Josip Palaček, nije Sebastijan Vauban nego Sébastien Le Prestre de Vauban.

Ortoepski, ortofonski, gramatički, leksički, stilistički i sadržajno knjiga je dabakl. Čak i tehnički: desetine podnaslova napisani su spojeno – bez razmaka.

No, to je Ružica Bobovečki. Sve spušta na svoj nivo. Nema nikakav osjećaj prema onom što radi. Ne čita. Ne piše. Nema kulturnih kapaciteta. Ne zna se uljuđeno ponašati. Odnose s javnošću i korisnicima održava putem mailova, policije, advokata, sudova… a s tjeskobnim kolektivom putem zastrašivanja, prijetnji i smicalica…

Bože, nemoj joj slučajno oprostiti, jer ona zna što radi.

Pripisak

Grad Slavonski Brod jest najljepši kontinentalni grad u Hrvatskoj, ali i najveće kulturno ruglo. Ružica Bobovečki je zaštitni znak i simbol kulturnog propadanja beglerbegluka Slavonski Brod.

Nadopisak

A što se tiče brojnih fotografija i ilustracija u knjizi, čije izdavaštvo je potpisala Ružica Bobovečki, ravnateljica Gradske knjižnice, one su kao i tekstovi izdašna, besplatna i bezbrižna samoposluga.

Nadopiskov pripisak

I kompilacija, i nedopušteno korištenje tuđih slika i ilustracija, i neodgovorno trošenje sredstava poreznih obveznika su utuživi.

15 comments

Skip to comment form

  1. Ostaje nejasno iz kojih razloga Uzelac nije napisao autora knjige.

  2. Tunja, ime je nevažno zaista i iz taktičkih razloga. Da Bobovečka nije tužila autora i urednika sbperiskopa, onda bi se Uzelac okomio na “anonimnog” autora knjige pune teških pogrešaka. Ovako, glavni krivac za debakl je Bobovečki Ružica.

  3. Ovo bi Ružici moglo skratiti karijeru ravnateljice, jer pustila je u javnost bofl.

    • peka on 20.01.2021 at 07:38

    Neoprostivo je krivo pisanje imena. Možemo li saznati ime pisca knjige?

    • dika on 20.01.2021 at 07:39

    I kakav je to naslov knjige?

  4. Stribor zna. Zato je moguća ova i ovakva kritika kupus knjige.

  5. – No, to je Ružica Bobovečki. Sve spušta na svoj nivo. Nema nikakav osjećaj prema onom što radi. Ne čita. Ne piše. Nema kulturnih kapaciteta. Ne zna se uljuđeno ponašati. Odnose s javnošću i korisnicima održava putem mailova, policije, advokata, sudova… a s tjeskobnim kolektivom putem zastrašivanja, prijetnji i smicalica…

    Stribore pa ti ćeš popiti još jednu tužbu!

  6. @203 666………ovo su snažne riječi očito točne prosudbe , a ako Stribor “popije” još jednu tužbu nema veze : pravi intelektualac može i mora raščistiti quazi intelektualnu elitu, naravno zajedno s urednikom sbperiskopa…….
    Dvojica pametnih je sasvim dosta s jedne strane !

    Naravno, ne komentiram činjenice iz teksta koje su mi apsolutno nepoznate nego tekst u cjelini

  7. U samom uvodu osjeti se miris pomirenja. Stribor ne štedi na pohvalama grada pod komandom gradonačelnika Duspare. Još donedavno bilo je pljuvanja po zidovima, a kamoli babi. Spominjući monografiju BPŽ, Uzelac se nuđa da napravi za grad Brod. Obojica znaju da imaju svoju prtljagu. Pratit ćemo planove.

  8. Mariću, imaš istančan njuh. Sve sada Striboru valja, osim Bobovečke i tog dijela brodske kulture. Jasno je kao dan da šalje signale prvom čovjeku gradskih vlasti.

    • dron on 20.01.2021 at 13:54

    Kad se to sve skupa čita, nameće se samo jedno pitanje, kojim je kvalitetama rb postala ravnateljicom jedne od esencijalnih ustanova za širenje pismenosti i obrazovanja osim škola u suvremenom građanskom društvu, takozvanim javnim ili gradskim knjižnicama?

    Moderan svijet te načitane i dobrom knjigom krštene i inicirane osobe naziva librarijancima, kao neku prosvjetiteljsku rasu, tj., visokostručne i visokoobrazovane dobre anđele koji pomažu i savjetuju kad ljudi dođu kopati i tražiti po knjigama, i uvijek su pametniji od korisnika knjižnice, jer, iskreno rečeno, koji će k. arbitrirati u knjižnici netko tko je defektolog. E, sad, jedna je baba bila nezadovoljna svojom snahom i nikako nije mogla dokučiti zašto je baš nju njezin sin dveo u zajedničku kuću, jer kao ružna je i glupa, pa onda mora da je dobra u krevetu, zaključila je baba. To “dobra u krevetu” i “dobar u kevetu” je presudna osobina po kojoj karijerni psihopatski političar od dna, tj. lokalne samouprave, do vrha vlasti sebi bira poželjnu birokraciju u grupnom sexu zvanom zapošljavanje i imenovanje kadrova u javnim službama. Važnije je znati ga zadovoljiti nego biti, falsificirati nego znati, kompilirati nego kreirati. Kompilacija je uvijek poželjnija od kompetencije jer najkompetentiji mora biti sam vrag. I onda ne dobijemo novorođenu original knjigu nego malog monstruma kojeg je dr. frankenštajnka iskompilirala iz dijelova drugih kniga i izvora i udahnula mu život munjama i strujom iz agregata spojenog na porez i prirez.

    Hebeš knjižničarku i knjigu ispod nivoa pravopisa i pismenosti. Sasvim je druga stvar ako je cilj i misija preko knjiga i knjižnica širiti nepismenost i falsificiranja, onda je knjiga “Vjera u Boga i povijesna događanja u brodskoj Posavini” pun pogodak, ako je sve istina što piše autor članka, neizmjerno kompetntniji za knjige i monografije od trenutne ravnateljice gradske knjižnice.

  9. Ovaj uvod je komično za čitati, kako selendru pretvara u velegrad. “Nije, poput Zagreba, pobjegao od rijeke Save.” Zagrebački savski nasip ima prekrasnu šetnicu, sadržaje, skulpture, klupe, drveće, biciklističke staze, kafiće, džoging stazu, prekrasna promenada dugačka kilometrima uz Savu, pa je pitanje o čemu autor priča? Je li ikada bio na zagrebačkom savskom nasipu s kojim se uska brodska šetnica ni po čemu ne može mjeriti. Nekompetentno o kompetencijama. “Brod ima velike parkove…” Koje to? Režu drveće po gradu ko ludi, a jedini park je Klasije. Uništili su pola drveća na Poloju zbog nekakvog kampa, utučeno love i love, što je s tim kampom, a drveća više nema. Pretvorit će sve u pampas, e to bi bilo super, probati napraviti pampas i razviti stočarstvo u gradu.

  10. Na samom kraju filma Vanče Kljakovića KUŽIŠ STARI MOJ, otac (Milutin Butković) i sin (Ivica Vidović) idu s kolicima kroz zagrebačku periferiju (tu je i snaja- Eva Ras) i uzvijuju: Staro železo kupujem!

    Dragi piššče, znamo mi koliko je ograničena Ružica Bobovečki, ali tvoje izvrtanje kabanice je legendarno. Nema više u tekstu kao u onima od ranije o Duspari gradonačelniku koji vuče konce? Odsustao si? Za sva zla ovog brodskog svijeta jedan jedini krivac ostade. Nemoralno. Sve je istina što si napisao, međutim, trebao si šarati malo. Ti se popiša u ovom nekulturnom Brodu samo na njenu glavu. Sjeti se ! Razmisli!

  11. Molim ispraviti. Ne piše se recezent već recenzent. I kako se zove isti?

  12. Kad će brodska podružnica Instituata za povijest primiti Uzelca za dopisnog člana?

Odgovori