Jozefina Birindžić spravlja za vas: Varivo s bobom i noklicama i pita s pudingom i višnjama

Sretan vam praznik rada!

Ovaj tjedan su neki radili, u nekim drugim okolnostima od uobičajenih, ali ipak radili. Uskoro će rad biti nova vrsta slobode i neovisnosti. Kad bolje promislimo, vidjet ćemo da je u stvari rad uvijek bio povlastica, a ne pravo. Tek u ‘mračnom dobu’, poslije drugog svjetskog rata je kod nas kao i u ostalom razvijenom svijetu to postalo pravo. Prava se moraju braniti, ali ovakve duboke promjene u društvu traže i vrijeme i razmišljanje kako dalje. Čitam neke strašne brojke o smanjenju osobne potrošnje kao i o padu industrijske proizvodnje. Jedna pametna analitičarka zaključuje da je lako, ali jako opasno govoriti o kvartalu ( a što će se desiti zbog izbora koje pomjeraju na skoriji datum jer se neće vidjeti kriza koja će doći na jesen), 12 tjedana, kada se 11 radilo, ali u dvanaestom se pokazuju dvoznamenkasti padovi kojim tek počinje novi kvartal. Još ako se uzme da turističku sezonu možemo zaboraviti, ostaje samo nada da će ova pošast nestati i neće se vratiti. Čudne mjere koje su stupile na snagu, bolje su od dosadašnjeg sjedenja u kući i nemogućnosti da većina zaradi za svoju obitelj. Ali kontradiktornosti u njima su u najmanju ruku smiješne. Preporuke, kako ih oni zovu, nisu zakon, ali čujem da inspekcije rade po svome. Kako ni oni najvjerojatnije nemaju točne odredbe koje ni ne postoje, onda traže dlaku u jajetu. Pa neki koje znam, ušli su u trošak da bi kupili neke zaštite koje su čuli da drugi imaju, a koje jesu ili nisu preporuka stožera. Strah od kazne je jači i ne žele riskirati da im inspektor dođe i naplati kaznu. Jer tko se uspio othrvati protiv rogatih?!

Naši inspektori ne poznaju praksu zapada da su prvo savjetodavno, a onda restriktivno tijelo. Oni ne upozoravaju na greške, jer u njihovom mentalnom sklopu kazna je novac u proračunu odmah. To što će netko zbog toga zatvoriti obrt ili firmu, to njih ne zanima. Jer računaju da će propasti i tako i tako. Zna se koji ne propadaju, ne plaćaju kazne, opstaju! U normalnom društvu inspektori samo upozoravaju i ispravljaju pogreške. Njima je u cilju imati sve platiše i imati ih što više. Od toga žive. Od čega će uskoro ovi naši živjeti, ne znam. Mislim da ne razmišljaju o tome. Oni su bogom dani i za njih mora biti! Vjerujem da tako misle.

Znam da se u nekim državnim službama ljudi zbilja narade, pa i u poreznoj ima ih puno koji doista pošteno zarade svoje plaće. Čak i inspektori, rade oni, hodaju, naplaćuju, ali da li je to u interesu društva, to je drugo pitanje. U ovoj situaciji bi bili potrebni rezovi, odmah. Puno otkaza, ali ne onima koji nisu podobni, već stvarnim viškovima kojih ima, ukidanje prekobrojnih općina i županija…Gledati kako pomoći onima koji rade i koji mogu u ovim uvjetima raditi, kao i onima koji žele i trebaju raditi, a zbog situacije to ne mogu. Spiskovi onih koji su dobili pomoć, pa mislim…

Ali, spremaju se izbori, a to je očito nekima najvažnije. Ne daj Bože izgubiti neki glas. Netko je cinično napisao da još stave kutije za glasanje u crkve, pa smo mirni. Strašno, ali moguće bi bilo, jer svaki dio grada sad ima crkve, pa ne bi opet bilo nikome daleko. A očito se u crkvi ne može zaraziti, to bi bila briga i za zdravlje. Jedino zaboraviše da smo sekularna država, da bi obrazovanje i znanost, kultura i sloboda trebale biti prije vjere na spisku prioriteta. Svaka čast vjeri, međutim svi mi smo puno više od toga. Uostalom, neki svećenik, nešto više po tituli i profesor na nekom teološkom reče da nije crkvu briga za vjernike i njihovo zdravlje. Oni su tu da šire božju riječ pod svaku cijenu i jedino to je važno. Na zdravlje!

Da se vratimo ljepšem, radu. Produženi vikend je nekada bio razlog za veselje, sad je postao konstanta. Neki će ga imati kao produženi vikend, ali još se nisu puno umorili. Osim trgovaca, koji se raduju petku i nedjelji kad neće raditi. TO dugo nisu imali. Nedjelje što se tiče, nisam ni za ni protiv. Zapad je na pr. to davno pametno napravio. Radnici se nedjeljom plaćaju 200%, a porez na prihod taj dan je neki strašno veliki. Tako da kažu :“ Samo izvolite!“ Naravno, nitko ne radi. Izuzetak je trenutno Austrija koja je sad, baš zbog Corone uvela radne nedjelje u samoposlugama! Baš zbog izbjegavanja gužvi. Vjerujem da radnike još uvijek plaćaju duplo, ali se država vjerojatno odrekla dijela prihoda, jer njima je stalo da im građani ostanu zdravi. Ili bar tako žele da izgleda. Tako da je to sve relativno. Da su pošteno plaćeni, radnici ne bi imali ništa protiv da rade nedjeljom, ali ovako kao sada, naravno da ne žele. Vikend je ne zbog crkve i mise ljudima važan, ta nedjelja također. Jer subotom bi mlađi izašli, slavili rođendane, išli u svatove, pa nedjelja je nekako logičan dan za odmor. Također za dnevna druženja sa svima jer ipak je većina slobodna.

Kako su najavili promjenjivo vrijeme za vikend, pa i danas, a i okupljanja većeg broja ljudi je zabranjen, evo prijedlog za jedno fino varivo s bobom kojemu počinje sezona. U dućanima ga ima smrznutog cijelu godinu. (Samo u većim.) Naravno i slatko ne smije nedostajati.

Varivo s bobom i noklicama

Bob je mahunarka koja se češće jede u Dalmaciji nego kod nas. Nešto je između graška i graha, moji dečki nisu baš oduševljeni, ali ponekad napravim i ne bune se. Meni je draži od graha, daleko draži. Može se praviti i sa drugim vrstama mesa, samo se nešto duže ili kraće kuha.

SASTOJCI:

1 kg junetine za gulaš ( od plećke )

1 velika glavica crvenog luka

2 režnja češnjaka

1 veća mrkva na sitne kockice

1 peršin isto na kockice

1 šnita celera na kockice

ulje

crvena mljevena paprika

začin za juhu ili temeljac umjesto vode

papar

lovorov list

1 žlica koncentrata rajčice

400 g boba, svježeg ili smrznutog

za noklice:

1 jaje

sol

žlica vode

brašna po potrebi cca 5 žlica

PRIPREMA:

Očistite i isjeckajte luk na sitne kockice. Zagrijte malo ulja u dubljoj posudi i pržite luk dok ne porumeni. Dodajte usitnjen češnjak, korjenasto povrće i meso koje ste oprali i izrezali na kockice ili trakice. Pržite na luku, miješajući dok se pore ne zatvore, pospite paprikom i začinom ili temeljcem, dodajte koncentrat rajčice pa podlijte s toliko vode da ga pokrije, ubacite lovorov list. Kuhajte oko sat pa probajte meso da li je mekano. Ako je pri kraju, dodajte bob kojem treba oko 20 minuta da se skuha. Najbolje probajte, to je kao i sa graškom, ili je jako mlad, ili nije. Jelo probajte, dodajte papar i sol po potrebi. Kada se bob kuha, dodajte i noklice koje ste napravili malo prije. Samo umutite jaje viljuškom s pola žličice soli. Dodate žlicu vode, promiješate, pa dodate brašna da dobijete gusto tijesto koje se ne odvaja od stijenki. Treba biti rjeđe od, na pr. pire krumpira. Ne znam da li vam ta usporedba što znači. Ovisi o veličini jajeta, žlice… Kad je bob do pola gotov, malom žličicom vadite noklice i spuštajte u ključalo varivo. Treba oko 10 min da se skuhaju na laganoj vatri. One daju i gustoću, tj. popiju višak tekućine iz variva, tako da ga obično ne treba zgušnjavati. Uz ovo jelo izvrsno ide sezonska salata.

Pita s pudingom i višnjama

Znate onu pitu s višnjama s Tena korama? Kod mene se tako zvala. Ovo je nešto profinjenija i ljepša verzija, ali isto jednostavna.

SASTOJCI:

500 g kora za pite

3 jaja

100 g šećera

200 ml jogurta

200 ml ulja

1 vanil šećer

100 g griza

za fil:

3 pudinga od vanilije

1 l mlijeka

100 g šećera

1 vanil šećer

višnje, ili 2 staklenke, može i manje, ovisi o ukusu, ili 1 kg svježih

PRIPREMA:

Kuhajte puding u mlijeku prema uputama, samo idu tri da je puding gušći. Ostavite da se ohladi. Višnje očistite, ocijedite ili odledite i ocijedite. Pred samo stavljanje na kolač, ako su domaće svježe ili smrznute, zasladite ih šećerom po želji. Pospite ih s dvije tri žlice griza prije stavljanja u kolač da kupe sok. Pomiješajte jaja sa šećerom, dodajte jogurt, ulje, vanil šećer i griz i sve ujednačite. Za jedan ‘rolat’ trebate tri kore. Svaku namažite sa smjesom jaja i griza, cca 4-5 žlica smjese. Na rub treće stavite uz duž puding, ja sam ga hladnog rezala nožem na trake ( kad ga hladite možda pretresti u duži lim pa će biti lakše ravno rezati) i odmah uz puding stavite red višanja. Zarolajte s te strane do kraja pa prebacite na lim obložen papirom ili namazan maslacem, tako da je spoj dolje, ali da puding i višnje budu jedno pored drugog. Ponovite to dok imate smjese. izaći će tri do četiri rolade. Sa dvije, tri žlice smjese ih premažite odozgo, pa stavite peći u već zagrijanu pećnicu na 175°c oko 45 min. Provjerite nakon pola sata.

9 comments

Skip to comment form

  1. Standardna Jozefina. Reći ćemo popu da je pop, a bob ćemo pojesti.

  2. “Kad bolje promislimo, vidjet ćemo da je u stvari rad uvijek bio povlastica, a ne pravo. ”

    Veoma istinita misao koja govori koliko su ljudi/radnici u podređenom položaju. Moraju se boriti z to da budu eksploatirani.

  3. Nijedan djelatnik iz javnih službi nije završo na ulici. Oni kažu radnicima iz realnog sektora: ako nema kruha, jedite kolače,

  4. Ja bih pite isunca za roštilj!

    Autorica mudruje, ali životno iskustvo daje joj za pravo.

  5. ” Kad bolje promislimo, vidjet ćemo da je u stvari rad uvijek bio povlastica, a ne pravo. Tek u ‘mračnom dobu’, poslije drugog svjetskog rata je kod nas kao i u ostalom razvijenom svijetu to postalo pravo.”

    Ovo je jako dobar citat
    Prelako smo se kod nas tog prava odrekli.

  6. Mučna je ovo tema o kojoj piše autorica ali jako važna i aktualna – pogotovo danas, uz Praznik rada ju ne treba gurati “pod tepih”.
    Pituljica i varivo mi se ipak više sviđaju. Hvala Jozefini za slatki recept.

  7. S Jozefinom na kavici petkom. Uvijel se veselim susretu s Jozefinom petkom, skuham si kavicu i čitam što pametna i pozitivna žena piše, a o delicijama da i ne pričamo, Jozefinine delicije su nenadmašne, i način na koji tumači pripravu, jasno i slasno. Sretan 1. maj, Jozefina, ne znam je li SDP danas kuhao onaj ponižavajući grah za hrvatske siromaške, i što im je skuhala birokracija i klerokracija po ponižavajućim takozvanim pučkim kuhinjama i stavila u kazane za prvi maj, ali s nostalgijom se prisjetih bogatih Titinih radničkih menzi po tvornicama, ĐĐ-u i Slavoniji DI, i onog stiha, kak se nekad dobro jelo, baš. E da, petkom se u radničkoj menzi servirala prefina škarpina i špinat na lešo, i alternativno kranjska kobasa, ako netko baš neće ribicu petkom. Test za idoktrinaciju, ja sam uvijek jeo škarpinu. Bila su to divna vremena, ali to tada nismo znali, jer nismo znali za ova tragična i za esedepenjarski radnički grah kao simbol njihove promašene i izigrane socijaldemokratske ideje. Mafija je mafija, ali esdepenjare su posebno razočarale radni narod.

  8. Da je umjesto skupe junetine u receptu svinjetina bilo bi to povoljno radničko jelo, jelo za pružne radnike koliko je kalorično.

Odgovori