«

»

ožu. 22 2019

Jozefina Birindžić spravlja za vas: Burger s pestom od medvjeđeg luka i emulzijom od limete i japanski kolač od sira

Sretno vam proljeće!

Vjerujem da ga i vi volite; ove sve češće sunčane dane! Sve duže, također. Boravak na zraku i suncu je napokon moguće, pa čak i kada to ne možemo, lijepo je kroz prozor gledati to lijepo vrijeme i buđenje prirode.

Ovih dana, kao i obično, opet afere i neka objašnjenja kao iz vrtića.
Na primjer, kada premijer kaže za ministricu da zna voziti automobil, sad manje-više što joj je istekla vozačka. Pa otići će po novu!
Vjerujem da neće ponovno polagati, ta, ministrica je! O Mercedesu, torbama i nakitu ne bih, možda tu ima svega, a možda samo nečega. Naravno, ostat će ministrica, jer bilo je i gorih afera pa su preživjeli. Zanimljivo je da premijer, očito s „konjskim“ (znam da su tako uvijek govorili) živcima, mirno, svećenički, daje neka poluopravdanja i sve prolazi.

E pa, molim vas da sa svojim imenom napišete i pošaljete na redakciju da ja znam kuhati! ( ne, ne morate, ne pije vode). Jer ne postoji način, tj. postoji, skup ( polaganje razlike predmeta u nekom učilištu, barem 10 000 kn i par mjeseci, da ne pričam koliko kvalifikacija imam, zvaničnih) ili 3 godine iskustva na istim poslovima. Tako da tek onda se može pristupiti majstorskom ispitu i postati kuhar. Ok, jasno mi je da mora postojati procedura, ali u današnje vrijeme postoje (između ostalog možda sam i ja dokaz) načini da se vidi da netko nešto zna. Ne želim ja poklonjeno zvanje kuhara, ljudi su se ipak školovali za to, ali mogućnost polaganja da. Pa ako ne znam, ok, nije problem, učit ću i možda drugi put uspjeti.
Hoću reći, ako postoje pravila za neke dozvole i dokumente, moramo ih poštovati. Pa hajmo onda biti dosljedni. Uvijek. Tako ja nikad, ili bar u dogledno vrijeme neću imati titulu kuhara. Nije da mi sad treba, ali recimo da želim otvoriti restoran, ili nešto slično, slastičarnicu (slastičar!), opet ne mogu. Morala bi zaposliti profesionalnog kuhara, trebao mi ili ne. Onda bi njega ili nju morala vjerujem moliti da pravi jela onako kako bih ja željela, uskoro ne bi imala za plaće….

O ministru zdravstva neću, njegove poruke vrijeđaju zdrav razum, ali evo zgoda iz života. Austrija, Beč, hitni prijem. Moja kći otpratila je sustanarku na hitnu, tri dana je imala temperaturu preko 39°c, pa se uplašila da nije mononukleoza. Pregledaju, utvrde da nije, da je blaža gripa i…ostave na promatranju. Čim se smjestila oko 16h dobije užinu, paket kuhane šunke, namaz, šnitu kruha, narezane rajčice, sol (?!, u vrećici iako je bolnica, ali vjerovatno da bi pila što više tekućine i zato što je inače zdrava)  i čaj. Internet, ručnici, sve kao u hotelu. Inače, djevojka je iz Slovačke, znači stranac, iako mislim da ima njihovo zdravstveno, a možda samo EU karticu. Ona nije bila dehidrirana ili nešto slično. Kaže mi kći, baš su se iznenadile da su je ostavili, na koncu tri dana, a ona kaže da je kao u hotelu, samo što mjere temperaturu i vade krv.
I takvo može biti zdravstvo, ako se u njega ulaže i ako je ikome stalo do građana.

A trebalo bi im biti stalo, jer će se ubrzo događati Rakitići.
Kako to mislim? Lijepo. Prirede im doček, ploče, pa iz naše su županije, naravno, Raketa ne dođe. Nije nikoga iznenadilo, samo potvrdilo ono što znamo. Sikirevci i Slavonija su mjesto porijekla njegovih roditelja i to je sve što ga veže za ovaj kraj. Da nije postao dobar nogometaš, reprezentativac Hrvatske, ne bi ni dolazio ili jednako rijetko kao što dolazi. To će se desiti sa svom djecom naše djece, koja se rode i odrastu negdje „vani“. Tamo će im biti dom, prijatelji i tamo će im biti lijepo. Mjesto rođenja roditelja, još ako je samo jednog, mjesto je posjeta na putu na more, dok je baka i djedova, poslije ni to. Ne znam kada će vladajući to shvatiti i doista početi činiti nešto za ovaj narod. Nije to nemoguća misija. Neke zemlje s lošijom startnom pozicijom su napravila čuda u kratkim rokovima. Ali tu nema onoga: „ Šta tu ima za mene?“. Ništa, sve je u opisu radnog mjesta.

Da, još jedna crtica o povezanosti rodnog kraja. Naša djeca su se rodila u jednom malom mjestu u Njemačkoj. Kada smo se vratili kći je imala pet i pol godina, sin nepune dvije. Ona i sad kaže da bi se vratila u to mjesto gdje smo živjeli, da je tamo srce vuče. Bila je prošlo ljeto i srce joj je bilo kao kuća. U Beču su joj upravo u posjeti prijateljica iz vrtića i susjeda koje su njene vršnjakinje. Mi smo održavali malo kontakt s roditeljima, a one su ga obnovile od kad je društvenih mreža😊
Rodni kraj nije mala stvar, ali on mora imati i nešto više od emocija, mogućnost prosperiteta također.
Baš sam nekako skakala s teme na temu, ali ovo promjenjivo vrijeme ćemo okriviti za to.

Kuhat ćemo nešto sezonsko i jako zanimljivo!

Burger s pestom od medvjeđeg luka i emulzijom od limete

Nešto neobično, ali i jako fino

SASTOJCI:

za 8 burgera

američke palačinke bez šećera po: http://www.mojgastro.net/recepti/deserti/859-americke-palacinke, stavila sam 1 žličicu svježe mljevenog crnog kima, i za aromu, ali htjela sam crne, međutim nije baš pocrnilo tijesto, a nisam htjela da preuzme aromom. Možete probati ako želite, ali ne morate, mogu biti obične.

pesto po: http://www.mojgastro.net/recepti/umaci/522-bqmedvjediq-pesto ; bez sira

750 g mljevene junetine

sol

sechuan papar

po želji čili

100 g rajčice, svježe, odvojite samo mesnati dio i nasjeckajte

50 g paprike, jedna manja, ljepša je crvena ili neka u boji, ja sam imala baburu koja je malo blijeda

par grančica peršina

sol

1 limeta, naribati koru i iscijediti sok

maslinovo ulje

listići kiselice, može i rikula i sl

PRIPREMA:

Pripremite pesto, stavite u staklenke ili vrećice, pa si spremite u za druge delicije. Za emulziju sve sastojke stavite u blender, pa usitnite, možete u kremu, a možete i da ostane malo strukture. Obično stavim samo 1-2 žlice maslinovog ulja, a poslije još umiješam po potrebi. Meso pržite na malo ulja, dok sva tekućina ne ispari, možete dodati i malo vode, da omekša, ali opet pustite da sve ispari i ostavite da dijelom karamelizira, porumeni. Pred kraj ga posolite i zaljutite ako želite, a tek kada je gotovo dodajte papar. Može i neki drugi aromatični, mada je ovaj ” najmirisniji”. Palačinke pecite po receptu. Složite na tanjuru palačinku, meso, pa pokrijte. Ako vam je pesto gust, izvadite ga 2 žlice u zdjelicu i dodajte još malo maslinovog ulja. Sad žlicom šarajte po burgeru. Možete i u vrećicu staviti i s njom si olakšati posao. Oko burgera stavite emulziju, meljite još malo papra preko i ukrasite kiselicom ili rikulom. Dobar tek.

Japanski kolač od sira

Zamislite kolač sa samo tri namirnice. Sada zamislite da vam uspije od prve! Evo i recept za to! Malo sam bila skeptična, ali uz sve to, ovo je ukusan sufle-kolač od sira.

Vrlo jednostavno.

SASTOJCI:

3 jaja

120 g čokolade ( bijele za svijetli, mliječne za tamniji, a one za kuhanje za tamni i najmanje sladak )

120 g kremastog sira za kolače

PRIPREMA:

Uključite pećnicu na 170°c.Pripremite kalup fi 15 cm. Ako nemate, uzmite zdjelice za sufle, ili neki emajlirani ili teflon lončić tog promjera, pa ili skvasite papir za pečenje i obložite ga, ili izrežite prvo dno, pa traku za rub. Da bolje stoji, s malo masnoće namažite zidove lončića i stavite papir, tako se neće zalijepiti. Naravno na teflon ne treba, iako ja tako koristim jedan, ali ipak stavim papir na dno, da sam sigurna da će ostati u komadu. Čokoladu otopite na pari, ako pravite s bijelom, pazite na temperaturu jer ne podnosi višu od 43°c. Malo ohladite čokoladu. Jaja držite u hladnjaku. U malo ohlađenu čokoladu dodajte krem sir, promiješajte lopaticom, pa dodajte žumanjke i isto promiješajte. Hladne bjelanjke lupajte u čvrsti snijeg, znate ono kada okrenete zdjelu a oni stoje, kako stoje. Sada njih dodajte čokoladnoj smjesi i lagano umiješajte. Sada ulijte smjesu u pripremljen kalup, lončić, pa ga stavite na veći lim u koji ćete uliti vruće vode do pola visine kalupa. Ako imate kalup kojem se obruč skida, da ne bi riskirali da uđe voda, stavite alu foliu izvana, za tu veličinu kalupa je jednostavno napraviti zaštitu. Sada neka se “peče” 15 min na 170°c, pa zatim 15 min smanjite na 160°c i onda ugasite pećnicu slijedećih 15 min, neka stoji unutra. Izvadite iz vode i pećnice i neka se malo ohladi prije vađenja. Ako imate strpljenja, ohladite u hladnjaku i servirajte uz neki voćni umak, znači malo voća prokuhajte s malo šećera i pustite da se tekućina reducira 50%. Ako volite toplo, servirajte sa sladoledom. Ova mjera je mala, za naše pojmove, ali za desert dovoljna za 4-6 osoba. Dobro je što u pećnicu stanu 2-3 ovakva kalupa, pa možete odmah probati s više vrsta čokolade, kao što sam i ja.

 

 

7 comments

Skip to comment form

  1. Lara

    Postoje li komparacije drugih s Hrvatskom? Po čemu smo mi primjerni? Čime se mi možemo pohvaliti svima u svijetu?

  2. sex pistol

    Piše Jozefina: “Naša djeca su se rodila u jednom malom mjestu u Njemačkoj. Kada smo se vratili kći je imala pet i pol godina, sin nepune dvije. Ona i sad kaže da bi se vratila u to mjesto gdje smo živjeli, da je tamo srce vuče.”

    Nije teško zamisliti kao male (za stare se itekako zna) Hercegovce i Bosance srce vuče prema zavičaju. Tako i našeg gradonačelnika.

  3. Blok B

    Kaže Jozefina da skače s teme na temu. Istina da skače, ali rijetko se poklizne. Sve djeluje uglavnom skladno.

    Biram japanski kolač od sira.

  4. Ivan Marić

    Zaboli me šupak hoće li Rakitić prijehat u našu brodsku varošicu.Tko je on? naganjač baluna po zelenoj travi.

  5. Zoran Popović

    Po odgovornosti clanova vlade vidi se i odmos prema drzavi

  6. peka

    Jozefina je legenda. Zna kuhati, zna razmišljati i zna pisati.

  7. Hugo

    I to proljeće prolazi k’o brzi za bolji život kroz Brod, bez usporavanja i stajanja. Samo projuri kroz selendru. Ali ima tu turističkog potencijala, grad izgleda ko napuštena ruina, samo što to vlastodržačka birokracija koja dolazi iz brda u grad pokupiti mu lovu i vratiti se nasisana natrag u svoje brdo i bunker, ne vidi, a i kako će, kad samo projuri kroz grad u kičasti dvorčić iza tvrđavinih opkopa. I tamo ona mafija u zgradurini županije, koja zgrada!, koji činovnici!, koje plaćurne!, koji harači!, a mi zadnja županija po razvijenosti u EU. Znate što me je potreslo ove godine, i što ti je čovjek? Ove godine prvi put od kad sam u ovoj zgradi od osamdesetih, nisu zvonile maškarice. Nisu zvonila dječica na vrata da im damo par kuna. Strahota! I dok bih prijašnjih godina nekad se i pravio da nisam kod kuće kad zvone, ove godine nema nikog, muk, tajac, tišina, nema malih maškarica. Pretužno. Kud su otišle maškare, zabava, sreća i veselje? U neke toplije krajeve, jer pretežak je mafijin pečat i pomorba i harač i ubio je radost u ljudima i maškaranje i maškarice. Popovi pjevaju i slave, roditelji pakuju kofere i odlaze s djecom, starci umiru u bijedi kakva nikad nije viđena, mafija harači za svoje plaće i nagrađuje se za pustoš i propadanje. Drumovi će zaželjeti maškara, ali maškara više biti neće. Osim onih koje organizita mafija za svoje gradske predstave, ali to nije to, to nije spontano pučko veselje, to je mafijin igrokaz za zavaravanje i obmanjivanje grada kojeg harače i troše i koji propada nepovratno.
    Kad će oni odgovarati za strašnu štetu i propast, tamo u svojim mafijaškim kolonijama, u kojima smišljaju i pišu turobnu i gorku sudbinu građana i grada? I sela.

Odgovori