Darko Daky Lončar: Posljednja bosanska kraljica Katarina Kotromanić Kosača skrivala se u jednom od tajanstvenih brodskih tunela

„ Arhitektura je kronika svijeta; ona govori onda kada već šute i pjesme i

Legende i kada ništa ne govori o nestalom narodu.“ Gogolj

Jedan narod gotovo da je nestao s područja Bosne i Hercegovine nakon osmanske okupacije i haračenja davne 1463. godine. To je naš hrvatski narod. Jedna legenda još uvijek živi među našim starim Brođanima, a to je ona koja se prepričava s koljena na koljeno, kako se  zadnja bosanska kraljica Katarina Kotromanić Kosača u bijegu pred turskom vojskom sa svojom kraljevskom pratnjom sakrivala u staroj Tvrđavi Vukovac i tajanstvenim brodskim tunelima.

Ako bi tu legendu ili taj mit pokušali opravdati ili obraniti među nekim našim brodskim intelektualcima ili knjigama o povijesti Broda onda je to svakako knjiga  STARI BROD od našeg poznatog pisca i povjesničara Vladimira Rema, koji u njoj tvrdi isto.  Jedan od mojih sugovornika, također stari Brođanin, mi ukazuje na stare predaje iz Franjevačkog samostana u Sarajevu u kojem naši franjevci već stoljećima prenose narodnu predaju o tome kako se zadnja bosanska kraljica Katarina  Kotromanić Kosača u bijegu pred turskim osmanlijama sakrivala upravo u našem Brodu, u staroj srednjovjekovnoj Tvrđavi Vukovac i tajanstvenim brodskim tunelima.

Vjerovati tome ili ne, ostaje na svakome ponaosob. Kada su u pitanju mitovi i legende, nekima je to čak i smiješno dokazivati njihovu istinitost.  Jeli postoje negdje službeno pisani tragovi o postojanju brodskih tajanstvenih tunela. Ne postoje nigdje. Znači li to onda da njih nema? Oni ipak postoje a pisani tragovi o njihovom postojanju nisu nigdje kroz povijest zabilježeni. Treba li onda vjerovati pisanim povijesnim tragovima ili istini?

Treba li vjerovati u postojanje Gospe iz Međugorja ili ne? Da li se ta priča bazira na istini ili samo legendi, djeci vidjelicama, djeci s kojima je najlakše manipulirati. Istina ili ne, ali oni su od svoje priče i legende u Međugorju napravili pravu hit turističku atrakciju od koje svi u Međugorju imaju koristi. A što je s nama Brođanima?

Mi i ako imamo neke svoje mitove i legende kod nas će se već naći neki nadobudni i prepametni pojedinci koji će pokušati osporiti istinitost tih mitova i legendi. Ja sam također jedan od njih, jer službeni pisani povijesni tragovi ne idu nam u prilog, jer oni kažu da se zadnja bosanska Kraljica Katarina Kotromanić Kosača prvo sklonila u Dubrovnik, odakle je pobjegla u Rim gdje je i umrla nakon dvanaest godina. No, tko kaže da Dubrovnik i Dubrovčani nisu samo bolje od nas kapitalizirali svoju legendu u turističke svrhe. To se radi u svim kulturnim gradovima svijeta. Pametni i mudri političari vrlo vješto kapitaliziraju svoje mitove i legende u turističke svrhe, pri čemu je najmanje bitno da li je ta legenda istinita ili ne.

Ako ona postoji i ako ona živi u jednom narodu onda je to za njih istinita i tu počinje i završava svaka priča. Dok mi u našem Slavonskom Brodu  budemo i dalje vjerovali u mit o licitarskom srcu ili klasteru slavonska košarica s kojim se naši turistički djelatnici blamiraju već dugi niz godina,  onda s takvom turističkom ponudom nećemo daleko dogurati.  No, ako već želimo biti cjepidlake i rekonstruirati povijesne događaje da sami sebe uvjerimo u povijesnu istinitost ili opravdanost ove legende, onda valja reći slijedeće.

Kraljica Katarina Kotromanić Kosača rođena je u Blagaju kod Mostara  1425. godine, a umrla je u Rimu, u progonstvu godine 1478. Bila je po predaji iznimno lijepa žena, supruga hrvatskog kralja i bana u Bosni Stjepana Tomaša.  Proglašena je u Vatikanu blaženom, i članica je franjevačkog svjetovnog reda. U narodu se tradicionalno naziva posljednjom bosanskom kraljicom.

Sa Stjepanom je imala dvoje djece: Sigismunda i Katarinu. Stolovali su u kraljevskom gadu Bobovcu pokraj Kraljeve Sutjeske. Kralj Stjepan Tomaš umire ili je ubijen 1461. god. a nasljeđuje ga njegov sin Sjepan Tomašević iz prethodnog braka. Kraljici Katarini je dodijeljena titula KRALJICA MAJKA i ona i dalje nastavlja živjeti u kraljevskom dvoru.  Za svog života podigla je više kapela i katoličkih crkvi. Kada se s turskom okupacijom više nije mogla nositi, po jednoj legendi sklonila se u Dubrovnik o čemu svjedoče i službeni povijesni podaci, ali a po drugoj, franjevačkoj predaji iz samostana u Sarajevu, sklonila se u naš Bod u potrazi za Kotromanićima, koji svoje podrijetlo vuku iz Kutine. Provjerio sam ovu priču i to je istina.  A onda je Katarina otišla u Rim gdje je u dubokoj boli i patnji za svoje dvoje djece koju su Turci zarobili i poturčili i svojom domovinom Bosnom i svojim napaćenim hrvatskim narodom, u progonstvu i umrla.

Po jednoj drugoj legendi u okolici sela Kruševica kod Slavonskog Šamca došlo je u močvarnom tlu do propadanja i nestanka dvorca Kotromanića koji se također povezuju sa dolaskom kraljice na ova naša područja. Što je u svemu tome istina a što ne, ostavimo povjesničarima na raspravu. No, međutim, da li je istina uopće i bitna?

Istina je da je u našem Brodu izgrađena stara vojna utvrda Berislavića u 15. stoljeću, ili stara Tvrđava Vukovac na ušću Mrsunje u Savu. Teško je danas govoriti, u stvari nemoguće, kako je ta stara brodska tvrđava izgledala, zna se samo da su ju podigli Berislavići koji su u srednjovjekovnom Brodu, imali i svoju bansku palaču. Naziv Tvrđave Vukovac, neki naši povjesničari i kroničari povezuju s imenom Vuk, kako se navodno zvao jedan knez koji je vladao teritorijem bivše Marsonije. Brodski plemić Benedikt Berislavić dao je srušiti tadašnju staru srednjovjekovnu utvrdu, a njegovi sinovi podigli su 1475.  novu Tvrđavu Vukovac, s kapacitetom za smještaj 300 vojnika.

Dakle, ako vremenski i kronološki gledamo,  priča bi mogla držati vodu da se kraljica skrivala u staroj brodskoj vojnoj srednjovjekovnoj utvrdi koja je postojala prije nove Tvrđave Vukovac. Jeli se posljednja bosanska kraljica skrivala i zaštitu našla u našoj staroj srednjovjekovnoj utvrdi, i tajanstvenim brodskim tunelima iz tog doba, ostaje samo priča, mit i legenda.

Zašto ju ne iskoristi u turističke svrhe i promociju našega grada. Mitove i legende u turističkoj promociji svojih gradova koriste mnogi pametni i mudri političari širom svijeta, bez obzira bili ti mitovi i legende istiniti ili ne. Zašto ne bismo prvom tunelu kojeg službena vlast prizna i podaste javnosti, zašto mu ne bismo recimo nadjenuli ime posljednje bosanske kraljice Katarine Kotromanić Kosače?

A u tunel smjestili povijest napaćenog hrvatskog naroda iz Bosne i Hercegovine koji je davne 1463. morao bježati pred turskom okupacijom, a 1991. pred velikosrpskom agresijom. Mnogi bi se kroz tužnu sudbinu posljednje bosanke kraljice Katarine Kotromanić Kosače prepoznali i za mnoge to ne bi bila ni legenda ni mit nego žalosna povijesna istina prognanog i napaćenog hrvatskog naroda.

6 comments

Skip to comment form

  1. – Istina je da je u našem Brodu

    – žalosna povijesna istina prognanog i napaćenog hrvatskog naroda.

    Još jedno zanimljivo Lončarevo lutanje, kvazipovijest, pričica koja odstupa od istine… Vjerojatno je zato puna nepotrebnih epiteta, Dva primejra sam gore naveo.

    Najbolje mi je ovo “našem” Brodu. Suvišno, sentimentalno kao lavež psa na Mjesec.

  2. Na krvavo težak način dolazite do klikova. Ostali portali pišu o pucnjavi kretena u Naselju A. Hebranga u Slavonskom Brodu i – zarađuju. Tko je to vidio pisati ozbiljno i za malobrojne sladokusce?!

  3. Bila je u Brodu. I tada u 15. stoljeću brod je bio privlačno turističko mjesto. Gradonačelnik Duspara imao je svog turist-prethodnika koji je ugostio Kosaču.

  4. wtf?Locar jbte izvires iz svih portala…

    1. Gdje još objavljuje? Nije vrag da je to za tebe mana što može puno i zanimljivo pisati? Druga je stvar što se Lončar ponakad izgubi u nedosljednim stavovima.

  5. Dobar je Darky kada nema drugih razbibriga .

Odgovori