Mali, skroz mali ljudi …

Mali ljudi

Nisu Mali svi što su mali, nego su mali oni što misle da su Veliki.

Ovo nije rečenica  iz  Mudrih misli, nije ni pretjerano mudra, ali je svakodnevna i oličenje socijalnog trenutka u kojem se većina od nas nalazi. Pri tom ne mislim na Male, samozatajne Velike ljude, koji dnevno polažu ispit vlastite sposobnosti i mudrosti, prisilno preživljavajući trenutke svog života u siromaštvu za koje uopće nisu krivi.

Mislim na one koji se predstavljaju kao Veliki brižni, a koji svojim djelima pokazuju koliko su mali. Mislim na ljude koji obnašaju funkcije u svoj svojoj malenkosti, stavljajući se ispred svih pa i ispred Zakona. Njima ništa nije strano a javna obmana  im je zaštitni znak.

Nikada, kao sada, nije očiglednija socijalna neosjetljivost. Od nje, jedino je gori populizam takozvanih dušobrižnika koji čekaju svoj trenutak da zauzmu povoljnije mjesto u hijerarhiji vlasti. Ovdje riječ vlast ne mora nužno biti politička vlast, takve pojave su u svim organizacionim strukturama.

Moje misli su u glavnom uz poduzetništvo, ako ga uopće možemo tom riječju nazvati. Jer ono što se pod tim nazivom odvija u našoj lokalnoj zajednici je sve, samo ne poduzetništvo. Iako su poduzetnici dovedeni na rub izdržljivosti, još uvijek se dodatno pronalaze načini kako istresti posljednju kunu iz njihovih džepova, jer su im poslovni računi već odavno blokirani.

Tako jedini uspješni poduzetnici postaju Grad i Županija koji svojim mehanizmima zakonske, i ne baš uvijek isključivo zakonske, sile provode individualne i opće zamisli punjenja svojih proračuna. Svako malo osvane neki propis koji se ne može pročitati ni u jednom službenom glasilu, ali zato se može primijeniti, jer tko se može suprotstaviti slovu (ne)napisanog zakona?

Pod velom prisilne naplate, ruši se i zadnji tračak ljudskog dostojanstva.  I koga zato briga? Zakon je rekao svoje a vlast to primjenjuje. Nitko se od mjerodavnih ne pita dokle to može trajati. Možda do kraja mandata, jer ni ne treba dulje, osim za još jedan mandat.

I tako dok se nekome život odvija od početka do kraja mandata uz nužnu tendenciju samozbrinjavanja u tijeku mandata, oni koji osiguravaju to samozbrinjavanje grcaju u dugovima i vlastitoj nemoći da si objasne kako i kada je do svega toga došlo.

Briga za građane, radnike, obrtnike, poduzetnike, unapređenje života i napredak lokalne zajednice postaje floskula napisana u slovu zakona, koju nitko ne primjenjuje, iako točno propisuje što bi trebao sadržavati svaki mandat bilo koje organizacione strukture.

Najtragičnije u cijeloj priči je to što običan čovjek, kao poduzetnik ili obrtnik, uopće ne zna da li treba što novo započinjati na poboljšanju vlastite egzistencije. Zna da što god započne, neće raditi za sebe, nego za strukturu koja bi njemu trebala osigurati uvjete za rad i dostojan život u nekoj organizacionoj jedinici.

S obzirom na izostanak prethodnog, rečenice Velikih koje krase svaki politički ili poslovni govor,  pokazuju koliko su uskogrudne i male jer imaju jedino značenje u smislu: samo vi radite, već ćemo mi  pronaći način da vam i to uzmemo.        

 

 

 

 

 

 

38 comments

Skip to comment form

  1. “Zna da što god započne, neće raditi za sebe, nego za strukturu koja bi njemu trebala osigurati uvjete za rad i dostojan život u nekoj organizacionoj jedinici.”

    Kao s vašara apsurda. Sve su to precizne dijagnoze. Što raditi draga autorice?

    1. Izvješaj sa Fina od 31.12.13. govori: – od 330 milijuna kuna duga insolventnih obrtnika u našoj županiji, samo 112 milijuna kuna je možda moguće naplatiti, jer su još aktivni.

      1. Tko je napravio te dugove?

  2. Kažu, vlast se kažnjava na izborima, a što je s odgovornošću u toku mandata?

    1. Znači u ovoj vlasti je problem? Prije su bili dobri i poslije će biti dobri?

  3. Kažu da je prostakluk stalno pričati o govnima. Pa bih molio da se o županijama i poglavarstvima, političarima i strankama, zavodima, komorama i udruženjima, navlakušama za naivce kao što su poduzetnički impulsi, poduzetnički treninzi (?!), mjere i “poklon” paketi za poduzetnike, a poslije kojih slijedi cjeloživotno rintanje za hrpu gore navedenih besposličara, da se, dakle, o tome ne piše. Jer samo smrde sve više i više.
    U stvari, treba pisati. Dobar tekst, Clock SB. Građanski uljuđen, fin, pristojan. Bili mi pristojni ili nepristojni, pravili se blesavi ili galamili, očito je da je kanalizacija postala pretijesna i da su nagomilane fekalije sve veći problem. Samo, umjesto raskuživanja i raščišćavanja, mi radije pokušavamo naučiti plivati u govnima. A to je nemoguće.

  4. Istina, dužnosnici ne rade za opće dobro, oni se samozbrinjavaju. A generacije koje dolaze i od kojih čekamo spas uče se od takvih parazita.

    1. I dolazimo do pravog pitanja. Je li presudan broj parazita i šteta koju čine ili nešto drugo?

  5. Jasna mi je intencija iskazana u tekstu i mnogo toga stoji, ali volio bih da mi štovana autorica ili netko drugi odgovori na sljedeće krucijalno pitanje:

    “Bi li navedeni poduzetnici, koji su napravili porezne i druge dugove, samo na primjer, uspješno poslovali u Njemačkoj ili Finskoj? Jesu li doista za njihovu propast i neuspjeh krive državne i lokalne strukture ili ipak nešto drugo?”

    I drugo krucijalno pritanje:

    “Baš sam se danas sjetio atmosfere sredinom i krajem osanmdesetih kada su mi brojni ljudi govorili kako je sustav grozan i katastrofalan te kako u potpunosti guši poduzetničku kreativnost (prvenstveno hrvatskog) naroda. Onda sam otišao poslovno u Beograd pa sam tamo čuo istu priču. Stotine i tisuće ljudi su me uvjeravali kako bi napravili čuda, samo da nije tog odvratnog komunističkog sustava koji ne dopušta pojedincima bogaćenje i demonstarciju već spomenute kreativnosti.Sada je to vrijeme došlo i ja ih ne vidim. Ne vidim da su uspjeli. Ne vidim da iskazuju kreativnost. Onda pogledam postotak i vidm da je devedesete gotovo 95% ljudi glasovalo za samostalnost, ali i za PROMJENU POLITIČKOG I GOSPODARSKOG SUSTAVA. Da gospodo, uveli smo se u kapitalizam. On je surov. Ne prašta slabosti ni pogreške. Traži lukavost, sposobnost, kreativnost, agilnost, angažiranost, predanost, znanje, ideju i sve to često niej dovoljno, nego poduzeće na tržištu propadne. Sigurnosti nema, ali u Hrvatskoj nema ni dovoljno onih koji bi se upustili ili točnije upuštali u tu avanturu. Navodno ema se kome, iako je cijeli svijet danas doslovno selo. Gdje su ti brojni hrvatski poduzetnici puni ideja?”

    Činjenica je da mi nismo ljudi za kapitalizam, kao što naši nogometaši nisu za ligu prvaka. Da je točno ovo što govorim, dokazuje ono malo tvrtki koje uspješno posluju na europskom i svjetskom tržištu. U istoj državi, uz iste zakone i namete, oni se bogate i uspješno posluju, a ostali puše i propadaju. Ne mislim pri tome na one koji su dobili u ruke monopol ili cijela carstva poput Todorića, već tvrtke za koje se i ne zna, a zapošljavaju određeni broj sretnih radnika stabilno posluju.

    Kada razgrnemo koprene od lažljivih, kriminalnih, lopovskih političara, korumpiranog i neažurnog sudstva, nenormalnih uvjeta i astronomskih nameta, ipak na kraju dolazimo do zrcala koje kaže – pogledaj se – nisi ti ni za kakav biznis nigdje i da te čovjek postavi u Njemačku ili Ameriku i da ti dvadeset tisuća dolara ili eura da pokreneš nekakakv posao – ti bi propao. Ja sam kroz ovaj proces prošao i priznajem, nisam za poduzetništvo. Dvadeset sam se godina patio i sad sam shvatio da sam loš. Ali čaki u Brodu ima tvrtki i ludi koji su uspjeli i ja im se divim i priznajem: pametniji, sposobniji i sve ostalo ste u odnosu na mene. Ja sam stvoren za radnika, proletera i molim boga da nekome od vas krene, pa da me zaposli.

    1. Istina. U ekspanziju poduzetništva se ušlo bez dovoljno dobre logistike. Pokretao se posao iz kredita, uz slaba ili nikakva poduzetnička znanja. Poslovni planovi izrađivani su na bazi uređenog tržišta i u uvjetima normalnog protoka novca, što kod nas nije, pa je došla recesija, što uz neodgovornu vlast nije moglo drugačije završiti.

  6. Još samo mali dodatak na ovo gore:

    Ne želim da se političari igraju poduzetnika s mojim novcem. Kada oni to rade, stvari prođu kao sušionica u Vrpolju. Nitko t ne može reći da je netko u startu išao s lošom idejom i da je išao krasti. Ideja je bila vrlo logična i dugovi nisu nastali kao rezultat krađe. Nastali su kao rezultat rada nesposobnih poduzetnika, koji BTW nikada nisu ni tvrdili da su sposobni poduzetnici, nego su refleksno reagirali na rulju koja je tražila zaposlenja i politička otvaranja firmi. Eto politika je otvorila vam firmu i što sad?

    Ne treba živjeti u zabludi kako je uzrok izostanku investiranja samo nesposobna vlada i loši uvjeti za ulaganja, loše radno zakonodavstvo i slične gluposti. Treba pomisliti kako su prvenstveno loši ljudi, jer oni ne privlače strane poduzetnike. Vidi li tko strane menadžere kako dolaze vrbovati vrhunske informatičare, matematičare ili inženjere? To je isto kao i s nogometašima. Ne morate imati ni klub ni ligu, kada majstori menadžerskog posla u nogometu čuju da se u nekome selu pojavio talentirani klinac, oni se odmah tamo zapute i zakapare malog tako da cijeli život zarađuju na njemu. Sviđalo se nekome ili ne, to je kapitalizam. Dakle, treba se zapitati što mi to možemo, kao ljudi i kao radnici ponuditi nekom stranom poslodavcu, kako bi i on ubirao plodove našeg rada, a onda zbog svojih menadžerskih sposobnosti osigurao i sebi i nama zaradu, odnosno plaću?

    Opet smo pred zrcalom. Znam li C++, CSS3 i PHP, Javu? Poznam li dobro elektroničke sklopove i uređaje, najnoviju poluvodičku tehnologiju? Prakticiram li najnovije medicinske tehnike i napredne suvremene metode liječenja i imam fantastične rezultate u tome? Briljiram li u biotehničkim znanostima? Super kužim složene matematičke modele i spretno ih transformiram i simuliram na računalu? Poznam li najnovije kompozitne materijale i napredne postupke obrade? Projektiram li brzo i točno u najnovijim računalnim programima koji odmah pripremaju i tehnološke upute/programe za proizvodnju? Jesu li moji kuharski specijaliteti znani na kilometre od mog grada? Oduševljava li moja receptura za parfeme sve koji su ih probali? Jesu li građevine koje sam projektirao/izgradio inovativne/velebne/zapanjujuće da ih dolaze gledati ljudi iz cijele države? …………….

    Odgovor na sve je NE. Što ja onda nudim ovom svijetu? Ista znanja i vještine ili, budimo realni čak manja znanja i vještine kojima raspolažu mali Kinezi ili Indijci, samo uz razliku da će oni to sve skupa odraditi za pet ili deset PUTA manju plaću.
    No ja sam ponosni Hrvat. Ja želim da moje fascinantne sposobnosti ovjeravanja formulara, obračuna plaće ili baratanja telefonom budu nagrađene zlatom, da imam plaću bar kao stanovnik EU ili ako to baš i ne ide, onda bar kao Slovenac. Ja to zaslužujem. Ja to želim. Jako želim. Dajte mi! Nemojte se zajebavati! Ne date li mi, otići ću i ja u politiku, a onda ću vam se najebati keve i smijati vam se kako ste glupi i kako ste pred ispravnim zrcalom slijepi.

  7. Molim sve posjetitelje ovog portala da dobro pročitaju ova dva upisa jer su mi počeli žestoko ići na Q. Tko misli odgovarati, neka mi napiše u čemu on to briljira i po čemu je poznat u ovom gradu i šire. Ne javno poznat, nego poznat u svojoj stručnoj okolini. Ne zanimaju me titule, već konkretni rezultati. Dopustite da ja budem vaše zrcalo.

    1. Čitam te i imam u vidu nekoliko stvari.

      – Čitatelje si postidio i oni se neće javiti, jer se ni inače ne javljaju kad su izravno prozvani. Najradije bih ti naveo nekoliko linkova baš odavde kao dokaze. Prozvani su bili somovi iz politike, zapošljavanja, kulture i… pojeo vuk magare. Neće se javiti ni poduzetnički sloj, jer face se bore s Poreznom. Osim toga hrvatski poduzetnici su neobrazovani i uskogrudni.
      – Prevelike su ti ambicije. I da se jave mali internetski moljci, nije to uzorak za stvaranje slike fascinantne bijede ovog grada i države u svakom smislu.
      – Nije sve na ovom svijetu egzaktna znanost, informatika i njena primjena. Ljudi bi se zabavljali, čitali, ljudi uče druge, ljude treba liječiti.ljudi se bave sportom… Što bi informatičar bez pekara? Što bi pekar bez vodinstalatera? Što bi roditelji bez tete u vrtiću?
      – Društvena harmonija i prosperitet zasniva se na pravednom raspoređivanju bogatstva. U Hrvatkoj najviše otimaju oni koji su državu “stvarali” i oni koji bi trebali kontrolirati pravila igre.

      1. Sorry, nisam nabrojao sva zanimanja na svijetu. Informatičari ne prave parfeme i ne kuhaju. Ne liječe. O čemu ti??? Pažljivije čitaj. Nije bitno što radi, bitno je da je to široko poželjno ili usko kao Lamborghini ali vrhunsko, a onda će biti već jednom i profitabilno 🙂

      2. Nisam skužio da je netko dekretom zabranio izdavanje glazbenih hitova, štampanje i prodaju bestselera, štampanje udžbenika i knjiga, pa i povijesnih ili filozofskih bestselera? Zar je netko zabranio postizanej vrhunskih sportskih rezultata i potpisivanje masnih ugovora za bogate klubove? Zar je netko zabranio otvaranje privatnih škola i sveučilišta, fakulteta, vrtića?

        Pa ljudi, Mandžukić je dečko koji je krenuo iz ovog grada i uspio. Nije valjda da će netko reći kako je morao “otići”? Pa ne očekuje netko da u Brodu imamo klub bogat poput Bayerna? Špicer je ponikao iz Broda, Penzar također. Zašto nismo ja ili vi tako uspješni? Zato što nismo tim ljudima ni do koljena. Priznajemo? Ako to priznamo, možemo dalje. Utvrdimo koliki je udio naše krivnje, a koliki udio sustava.

  8. Bludiša, prosječan sam obrtnik i s jednim radnikom zarađujem od usluga skromnih 20000 kuna mjesečno. Ovako to kod nas izgleda:

    Zarada bruto 20000,00
    Pdv 25% 4000,00
    Radniku neto 3965,82
    Doprinosi i porezi za radnika koji živi u SB i nema uzdržavanih članova 2140,00
    Obvezni doprinosi za mene, koji svake godine rastu
    MO I 774,25
    MO II 258,08
    ZO 671,01
    ZO nezgoda 25,81
    Dopr.za zapošlj. 87,75
    Minimalna mj. akontacija poreza na doh. s prirezom za SB 12% 224,00 kn
    Obrtničkoj komori i Turističkoj zajednici daljnjih 200,00 kn
    Porez na tvrtku 900,00 kn godišnje, odnosno mjesečno 75,00kn
    Banci za platni promet s obveznim polaganjem utrška minimalno 200,00kn

    Od mojih 20000,00 kuna bruto, nakon obveznih davanja ostaje mi 7380,00 kuna. Kad platim grijanje, vodu, struju, telefon i ostalo u vlastitom poslovnom prostoru ostaje mi 5000,00 kuna. Kad platim uredski materijal, repromaterijal, materijal za investicijsko održavanje opreme i ostale račune dobavljačima ostaje mi jedino za mene, mog radnika i gospona inspektora za kavu. Ako se hoću voziti, za benzin se moram zadužiti. To je ono što ja i svaki drugi obrtnik vidimo u ogledalu. I zato kad čujem kovanicu poduzetnički impuls, proračunska rupa, ministar Linić, zavodi, komore i tvoja zrcala, poludim.

  9. E sad samo zamisli da si malo bolji i sposobniji obrtnik i da zaradiš 30000kn.
    Jebote, ni predsjednik bvlade ti sa svojim službenium primanjima nije ravan.
    Gdje griješiš, pita zrcalo?

  10. Bludiša je u pravu… A @kruni savjet: osnuj jdoo, radniku plati minimalac i 2 kn/km putnih troškova do 3965kn netto i štedjet ćeš 1300 kn doprinosa svaki mjesec (taman da se ne zadužuješ za benzin).

  11. Mudrijaši, varali bi državu, s minimalcima i putnim nalozima, c c c…

    Bludiša, zaradi ti 100 000, kad si tako pametan. Zarada iznad sto tisuća oporezuje se s 40%.

    Nego, pitajte Dusparu da me primi za portira, ili štogod drugo, onako kao oni, ležiš, a iđe…, dopizdilo mi poduzetništvo.

    1. 40% + 12% p r i r e z a. Za bazene.

      Teče i teče, teče jedan slap;
      Što u njem znači moja mala kap?
      Gle, jedna duga u vodi se stvara,
      I sja i dršće u hiljadu šara.
      Taj san u slapu da bi mogo sjati,
      I moja kaplja pomaže ga tkati.

      1. Imaš ti pravo @Kruno. Svi koji, uz ostala plaćanja Gradu, uplaćaju i prirez (prvo 8%, pa 12%) trebali bi imati besplatan ulaz na bazene.

    2. Što da ti sad kažem. Ja sam probao i usrao sam se. Nisi li to pročitao. Ali ne krivim za to ni Snadera, ni Tuđmana, ni Zokija. Nisu me oni sjebali. Nisam bio dovoljno dobatr. Ponavljam, znam ljude u Brodu koji su bili i još su uvijek dovoljno dobri. Mislim da je vrijeme bar na ovom portalu prestati se preseravati i svoje frustracije i nedostatke tovariti drugima, od političara na dalje. Nisam političar i ne bavim se politikom, da preduhitrim pametne.

      1. bullshit

  12. Ovo ti savjetujem baš iz toga razloga što nisam varao državu.
    Čobanković za 30 milijuna kuna ukradenih (i priznatih da je ukrao!) dobio godinu dana šistiti krumpi, a ti samo plaćaj porez i prirez i nemoj “varati državu”.
    Što se tiče prireza, tjedan dana nakon izbora na kojima je gradonačelnik rekao da će smanjiti poreze, on je povećap poreze (prirez) za 50% a komunalnu naknadu za 40%
    kad sam o tome nešto napisao, stoka sitnog zuba me napala “da sam ljubomoran što nisam ušaao u gradsko vijeće”!?
    Ajde što je podigao svojim protivnicima porez za 50%(!) ali podigao ga je i svojim biračima, pa ga svejedno vole… To je ono nešto, što bi rekao Freud, analno…

    1. Odlična ideja za naziv novog paketa za poticanje poduzetništva, “Analni impuls”, s analnim treninzima za nove poduzetnike, jer preživjeti ovako drastičnu fiskalnu politiku može se samo poslujući i varajući u sigurnom zaklonu nečijeg šupka.

      1. Dakle Kruno, ti tvrdiš da bi bio uspješan poduzetnik, samo da si u Njemačkoj, Francuskoj, Britaniji ili gdje?

        Možeš li to ičime potkrijepiti?

        Opet kažem, ljudi tanki smo, a od drugih očekujemo čuda. Volio bih da svatko sebi to prizna prije nego krene komentirati ili pisati o bilo čemu.

        1. another bullshit
          Čitaš li ti druge’ ili samo sebe?

  13. Ante Babić:
    ‘Da barem godinu dana ne rastu porezi i da je lakše do dozvola’

    …Što treba popraviti?

    Pet je glavnih područja; pravna nesigurnost, porezi, parafiskalni nameti, javna administracija i pravosuđe te Zakon o radu. Pravna je nesigurnost najvažnija jer mijenja percepciju ulagača, Zakon o radu mora se prilagoditi potrebama, a porezna politika biti dosljedna…”

    http://www.vecernji.hr/gospodarstvo/da-barem-godinu-dana-ne-rastu-porezi-i-da-je-lakse-do-dozvola-904816

    1. Babić nije poduzetnik. On je plaćen da govori ono što neki žele čuti. Da govori drugačije, ne bi ga bilo na TV.

  14. Oprosti @kruno, ali pomalo ideš na živce.
    Taman sam se solidarizirao s tobom (jedan mali čovjek koji se u glupom sustavu pokušava snaći svojim radom) a onda vidim da nije problem u sustavu već baš u tebi.

    Kakav crni porez 40% plus prirez 12%?
    Zaradi ne 100 tisuća, već 100 milijuna kuna, i porez ti je opet samo 20% na cijelu dobit.
    To što se ti uporno držiš obrta (jer NE ZNAŠ, što ti evo otvoreno kažem, baš kako ti bludiša pokušava puno suptilnije dokazati) nije problem sustava već tebe koji si vjerojatno dobar čovjek, ali nikakv poduzetnik

    1. Polako, Bašiću. Pa kako to da još uvijek postoje obrti kad su stvari tako jednostavne, samo treba prijeći u JDOO?! Catch-22! I ne vjeruj onom što piše na plotu, mogao bi se našpranjati.

  15. Sam oganizacijski oblik nije presudan, ali ga poduzetnik bira prema stanju na tržištu i svojim mogućnostima. To što 5000 ljudi drži obrt ne znači da on paše i za moje poslovanje ili za tvoje.

    Moglo bi se tu još nadugo raspredati, ali mislim da su svi shvatili poantu. E sad, možemo razgovarati, zašto naš sustav nije pogodan i za osrednje poduzetnike, one koji nisu vrhunski, jer ne možemo svi biti vrhunski.

    Nije nikakava tajna da je tržišna utakmica na domaćem terenu uvelike namještena, gotovo neregularna, ali tu nastupa kvaka 22, a ta je da je ovaj inteligentni narod glasovao za EU u kojoj navodno tržište od 500 milja ljudi nije namješteno, gdje svi pa i oni manje vrhunski imaju šanse itd itd.

    Možeš li nam kruno, bar maglovito reći u čemu je esencija dodane vrijednosti tvoje tvrtke ili obrta? Čime ti oplemenjuješ našu okolinu, a drugi poduzrtnici to ne rade ili to ne rade tako dobro?

    1. Poštenje, povjerenje, korektnost i kvaliteta. Pa čak i odricanje od vlastite koristi, ako procijenim da stranka ne blefira. Zadržao sam stare stranke, dobio nove, svi smo preživjeli, svi zadovoljni. Plemenito da plemenitije ne može biti, poduzetništvo s ljudskim licem. Tim više mi se gade dehumanizacija, bolesni egoizam i bjesnilo u službi ostvarivanja enormnog osobnog profita, koji, šteta, neće stati u mrtvački kovčeg, a s kojim si ti toliko impresioniran. Kao i ona zla kraljica sa svojim ogledalom i svojom ljepotom.

      1. Samo što je kapitalizam po definiciji pokvarena rabota. Ti bi bio pošten među lopovima, mirisao u septičkoj, suh u moru??? Proćitaj duže obrazloženje u drugom članku.

  16. Draga clock, proizvela si buru svojim člankom. Čudiš li se sama sebi koliko si provokantna?

    1. Ne čudim @DBludiša 😀
      Prekrasno je čuti ovoliko mišljenja koja naoko djeluju suprostavljena, ali nisu, svi smo mi na istom tragu u istim problemima.

Odgovori