Clock SB: Dok Ronaldo čisti…

Slušajući hvalospjeve o poduzetničkim aktivnostima lokalne vlasti koja  je uspjela svrstati nas na posljednje mjesto ljestvice uspješnosti, te stvorila jaz između nas i ostalih dijelova Hrvatske u tolikoj mjeri, da nas je sram reći od kuda dolazimo

RonaldoZavršilo je vrijeme slavlja. Mogli su nas i posve otrovati iz Rafinerije nafte u Bosanskom Brodu, to nikako ne bi spriječilo obilaženje domjenka, božićnih doručaka i drugih prijema u kojima se poslovna i druga Politika dodvorava običnom Puku i medijima.

Proračuni su doneseni, još jedna godina na grbači naroda se smiješi, pa si vlast može dozvoliti što hoće. A građani, praznih džepova, vole slušati trivijalne priče, sudjelovati u napadima na političke protivnike, na sugeriran mig vrijeđati i izbacivati žuč na ono na što im se skrene pažnja. Zaboravljaju koliko je to besmisleno i nepotrebno trošenje energije bez pomaka, osim u odvraćanju pažnje od njihove životne situacije.

Često ponavljana rečenica „život dostojan čovjeka“, kod nas je apsolutno bez smisla dok ljudi kopaju po kantama za smeće, prebiru sitniš za kupovinu kruha ili čekaju na „kruh za poslije“. Kada građani sa strahom dočekuju zvono na vratima, jer nikad ne znaju tko će od predstavnika ponuditelja usluga, doći iskopčati plin, struju, vodu ili slično.

Clock-novčanik

Sve poražavajuće brojke mogu se vidjeti u izvješćima Državnog zavoda statistiku, ali tko od dnevnih informacija čita statistička izvješća?

Dotle slušamo priče o strategijama, o bazenima, o sajmovima, o mogućem budućem povlačenju sredstava iz Europskih fondova. Nigdje se ne spominje u kolikoj će mjeri poduzetnici s našeg područja biti u mogućnosti ispuniti uvjete za apliciranje na neki od ponuđenih programa.

Prva i osnovna kategorija je da budu izmirene obveze prema državi i fondovima. Drugi zahtjev su pokazatelji zapošljavanja i opravdanosti ulaganja, planiranjem buduće zarade u odnosu na do sada ostvarenu zaradu. Tu nestaje svaka nada, jer prethodne zarade nema ili je vrlo niska, a buduću zaradu nemamo od koga ostvariti, jer na našem području nema novca.

Tko bi sada o svemu tome trebao voditi brigu, mali poduzetnici i obrtnici ili kreatori politike na domaćem terenu? Ovi posljednji i dalje povisuju naknade, prireze, cijene usluga poduzeća u vlasništvu, umjesto da osiguravaju rast i razvoj poduzetništva. Tako se za tren izgubi volja, entuzijazam i mogućnost poduzetnika za zalaganje oko nekog poduzetničkog projekta.

Slušajući hvalospjeve o poduzetničkim aktivnostima lokalne vlasti koja  je uspjela svrstati nas na posljednje mjesto ljestvice uspješnosti, te stvorila jaz između nas i ostalih dijelova Hrvatske u tolikoj mjeri, da nas je sram reći od kuda dolazimo. Ne preostaje nam ništa drugo, nego hvaliti se: kako nam netko sličan Ronaldu čisti ulice, kako nam smeće odvoze u limuzini, kako se osvježavamo mineralnom vodom iz slavine i uz sve to imamo vjernog susjeda, Rafineriju nafte u Bosanskom Brodu, koja nam svakodnevno oplemenjuje zrak.

 

18 comments

Skip to comment form

  1. Obrtnici su pobijeđeni, a kako se kaže, jao pobijeđenima.

    1. Skoro pobijeđeni.Tko nije na tržištu, nema ni pojma o tržištu. lako je dizati kredite, ulaziti u megalomanske projekte i propasti.
      Pravi obrtnici to znaju, pokrivaju se koliko mogu, žilavi su i opstaju.

  2. “…kako nam netko sličan Ronaldu čisti ulice, kako nam smeće odvoze u limuzini, kako se osvježavamo mineralnom vodom iz slavine i uz sve to imamo vjernog susjeda, Rafineriju nafte u Bosanskom Brodu, koja nam svakodnevno oplemenjuje zrak.” – čovječe, nisam ni znala da nam je tako dobro! 😀

    Šalu na stranu – kamo sreće da nas samo rafinerija truje i da smo zadnji samo po uspješnosti. Truje nas nešto što ne možemo izmjeriti brojem čestica u zraku, zadnji smo po nečemu čega se stidim(o) mnogo više. No, nikako da naučimo – nisu to odvojeni kolosijeci.

  3. Prestrašno 🙁

  4. U ovim kategorijama “sramim se” ili “hvalim se”, na kojima je baziran članak, nešto ne štima. Zašto bih se JA trebao sramiti gospodarskog i svakog drugog nazadovanja “domaćeg terena”? Zna se tko ja za tu katastrofu odgovoran i tko se treba stidjeti, i tko za upravljanje gradom i županijom dobiva plaću. Sramota je isključivo njihova. A ni “hvaliti se” nisam sklon, premda bih se mogao pohvaliti da im uredno, godinama, punim proračun i osiguravam plaću. Promašaji su isključivo njihovi, a eventualni uspjesi koje si uzimaju u zaslugu, kao što su bazeni i tržnica, su isključivo moji, jer su sagrađeni mojim novcem i održavaju se mojim novcem, a ne njihovim. Sluge koje plaćamo mogu biti dobri ili loši, ovi naši public servants su, izgleda, najlošiji. S njima se zaista ne možemo pohvaliti.

  5. Ja samo mogu reći da znam da ću sve dati od sebe da moja djeca ne planiraju svoju budućnost u ovom gradu! Zapitam se sinoć: “Da li je moguće da NE SMIJEM ostaviti malo otvoreni prozor a da mi smrad rafinerije ne zaguši cijelu sobu?” Gdje mi to živimo ?!!! Pohvala autoru teksta!

  6. Ja očekujem skori odlazak našeg Babe do rafinerije..pa nekoliko slika na službenim stranicama Grada..i Babinu izjavu da se stvari odvijaju prema utrđenoj dinamici radova i da će do kraja 2894. rafinerija biti u potpunosti modernizirana..naravno bit će postavljena i Babina bista u Tvrđavi..a pisat će nisam imao najveću plaću kao gradonačelnik ovoga grada i ni blizu one koju sam zaslužio svojim radom

  7. Često ponavljana rečenica „život dostojan čovjeka“, kod nas je apsolutno bez smisla dok ljudi kopaju po kantama za smeće, prebiru sitniš za kupovinu kruha ili čekaju na „kruh za poslije“

    Naš najveći problem je nedostatak posla i neadekvatna i neredovita plaća za rad, iako nam je ustavom zagarantirano da čovjek ima pravo na posao i od svog rada prima odgovarajuću plaću za dostojanstven život.

  8. U članku 56 ustava RH
    Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojok može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojanstven život

  9. Zorane, ti vjeruješ u bajke?

  10. Naravno, da ne. Tko još vjeruje u to?

  11. Dobri ljudi i djeca. Mislim, spominješ Ustav, članak 56.

  12. ” Dobri ljudi ” nam ostave toliki dug da nam ni djeca neće stići vratiti. Ostave nam 370 000 prijavljenih na Zavodu za zapošljavanje, 300 000 blokiranih računa građana ( prvenstveno mislim na one koji su izgubili posao, i bez posla u nemogućnosti da vrate kredite) s prosječnom mirovinom od 2000 i nešto kuna…
    Neću dalje.
    Samo sam naveo primjer onog što piše, u što se kunemo i ono što je stvarno.

  13. Zakonom (a prvo Ustavom) propisan je i čist zrak, a ipak se gušimo svaki prvi ili svaki drugi dan.

  14. Svaki prvi dan?

    1. Skoro 😀
      Šalim se, jer je često.
      Ipak, količina i utjecaj štetnosti na zdravlje mjeri se po satima neprekidnog zagađenja. Ako je u prekidima, onda je svaki novi dan, prvi dan 😛

  15. “Prva i osnovna kategorija je da budu izmirene obveze prema državi i fondovima. Drugi zahtjev su pokazatelji zapošljavanja i opravdanosti ulaganja, planiranjem buduće zarade u odnosu na do sada ostvarenu zaradu. Tu nestaje svaka nada, jer prethodne zarade nema ili je vrlo niska, a buduću zaradu nemamo od koga ostvariti, jer na našem području nema novca.”

    Čuj na našem području. Pa, što bi rekao Petar Bašić, otvoreno im je tržište od 500 milijuna potencijalnih kupaca sada kada smo ušli u EU. Ne bi nas Petar bezveze nagovarao na EU. Bolje vam je, samo vi to još ne kužite 🙂

    1. Nije problem u EU nego u nama, ovdje 🙁

Odgovori