Ana Škornjač: Sebičnost je suprotnost solidarnosti i suosjećanju, jer egoist sebi priznaje više slobode nego svima oko sebe

JA …, ljevičarka, sestra, majka, kćerka, supruga, baka,  svekrva, punica, prijateljica,  feministica, susjeda, kuma, žena s invaliditetom, nudistica, radna kolegica, ljubavnica,  volonterka, junakinja, vrtlarica,  planinarka, pohlepna, vozačica,  klizačica, kuharica, dadilja,  slikarica, hraniteljica, rekreativka, samohrana majka, egoistična, sakupljačica,  pacijentica,  blagajnica,  spremačica,  restauratorica, službenica, savjetnica, slastičarka, kolekcionarka, krojačica, optimistica ..

Ima li egoizam isto značenje danas kao prije tisuću godina i što uopće znači biti egoističan? Jesam li egoistična ako čeznem za nekoliko sati u danu ili tjednu koje bih provela odmarajući uz knjigu ili hobi kojega odgađam do mirovine!? Vrijeme poklonjeno sebi družeći se sa dragim ljudima, bez gledanja na sat, ne bi smjelo izazvati grižnju savjesti!? Jesam li pohlepna ako nakon radnog vremena nekoliko sati „na crno“ još zaradim neku kunu i taj posao otmem drugoj ženi koja živi od socijalne pomoći? Da li je pohlepan branitelj –  invalid koji unutar postojećih zakona pokušava još malo podići svoju veliku mirovinu bez obzira što na ramenima može, preko cijelog Korza, nositi curu dok pjeva Škoro? Jesmo li egoistični i pohlepni što u sebi negodujemo kada čujemo koliko našeg proračunskog novca ide u susjednu BiH, bez obzira što znamo da i tamo žive naša braća Hrvati & katolici kojima trebaju crkve, bolnice, ludnice, škole .. Da sam Vedrana Rudan sada bih glasno psovala, više nego ikada ali eto, na žalost nisam …

Zašto egoizam i pohlepu stavljam uz znak jednakosti kada nisu isto!? Egoistu ne boli njegov egoizam (možda po nekada ima malu grižnju savjesti) dok pohlepa kida onoga tko ju osjeća i nikada ga ne napušta – stvarajući mu brigu i sekiraciju. Sebičnost „u malim dozama“ je potrebna svakome od nas kada se svjesno i namjerno počnemo baviti sobom kako bismo postigli unutarnji balans a samim time puninu, radost, zahvalnost i zadovoljstvo svime što nas okružuje. Svi velikani koji su zadužili povijest svojim otkrićima, pisanjem, umjetnošću & znanošću su bili vrlo egoistični i nisu previše brinuli o interesima drugih ljudi. Oni su imali dupla mjerila i najčešće nisu živjeli po „zlatnom pravilu“ koje sugerira „ne čini nikome ono što ne želiš da drugi čine tebi“! Sebičnost je suprotnost solidarnosti i suosjećanju jer egoista sebi priznaje više slobode nego svima oko sebe. O pohlepi su napisane bezbrojne knjige i znamo da je srž njezine zloće odluka pohlepnika da žrtvuje druge ne prezajući niti od nasilja kako bi usrećio sebe. Sve je to nedostojno imena ljudske vrste i suprotno kršćanskoj ljubavi!

Najbolju definiciju sam pronašla čitajući objavu vjeroučitelja Nikole Milanovića čiji mali dio citiram:  ..“ A kad pohlepi za novcem pribrojimo još i pohlepu za statusom i moći, za sjetilnim užitcima i prisvajanjem tuđih zasluga i dobara .. dobit ćemo prilično precizan opis temeljne karakterne osobine prosječnog hrvatskog političara (Prema Xavier Leon-Dufor, Rječnik biblijske teologije)

Pohlepa se javlja kod osoba koje osjećaju prazninu pa imaju snažnu potrebu ispuniti je bilo čim. Koliko god novca potroše kupujući stvari, nikada nije dovoljno jer ta duboka praznina čezne za drugačijim ispunjenjem, onim kojega novcem ne možemo pribaviti. Takvi ljudi ostaju prazni i tužni jer sreća traje vrlo kratko. Sve organizirane religije nas uče da ne budemo pohlepni sugerirajući odricanje koje opet može otići u krajnost jer, niti pretjerano odricanje nas neće prosvijetliti i uravnotežiti! Crkveni službenici i namještenici bi nam načinom života i vlastitim primjerom trebali kazivati da odricanje i pohlepa za novcem, hranom, tjelesnim užitcima i stvarima, ne mogu nikada dugoročno ispuniti niti uravnotežiti naše biće kako bismo se osjećali cjeloviti.

..Bila sam udana za jedinca i odgovorno tvrdim da oni niti ne znaju da su egoistični jer potrebu da im je dobro su valjda posisali sa majčinim mlijekom i ne razumiju zašto im djevojke, partnerice ili supruge imaju problem što je njihov životni prioritet biti dobar sebi, sebi, pa još malo sebi – čak i nakon dolaska vlastite djece! Još davno sam analizirala sve sinove jedince koje poznajem i došla do zaključka da im je egoizam „zajednički nazivnik“ bez obzira kolika im je razina obrazovanja i okolnosti odrastanja. Naravno da egoizam ima i ženski rod jer patnja nekoga učini poniznim i zahvalnim a nekoga zločestim i sebičnim. Oduvijek je na ovim prostorima bila prisutna primitivna potreba pokazivanja i prikazivanja sebe i svoje obitelji većima i bogatijima nego što jesmo. Običaj da drugima pokažemo koliko vrijedimo materijalnim dokazivanjem je opasna zamka jer se od tuđe zavisti i pohvala o našoj vrijednosti hrani jedino Ego, kojemu nikada nije dosta. Sve je to mentalne prirode (što bi rekli – u glavi) pa i sami doprinosimo kaosu u svijetu rođenom iz sebičnosti na svim razinama. Ništa nije trajno niti vječno! Sve prođe pa je ljudski nadati se da će šačica ovih koji zgrću & sebi zadržavaju puno, prestati i dopustiti pristojan život većini koji nemaju dovoljno, za (kako to političari vole ponavljati) život dostojan čovjeka! Zaključila sam da egoizam i pohlepa ipak nisu dio moje prirode a za kraj evo citat Nobelovca Ive Andrića čije je štivo izbačeno iz hrvatskih udžbenika nastankom „bijedne naše“. Zaostali primjerci bi mogli doživjeti sudbinu Harrija Portera jer, opasan je taj Andrić! Cjelokupni iznos od milijun eura Nobelove nagrade je svojevremeno poklonio Republičkom fondu za unaprjeđenje bibliotekarstva Bosne i Hercegovine.

„Dugotrajno robovanje i rđava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvatanje jednog naroda da zdrav razum i prav sud njemu otančaju i oslabe, da se potpuno izvitopere. Takav poremećen narod ne može više da razlikuje ne samo dobro od zla, nego i svoju sopstvenu korist od očigledne štete“. Ivo Andrić

8 comments

Skip to comment form

  1. Još jedan uspio tekst iz serije društvenih kritika začinjenih psihološkim finesama i brojnim primjerima iz života.

  2. “Bila sam udana za jedinca i odgovorno tvrdim da oni niti ne znaju da su egoistični jer potrebu da im je dobro su valjda posisali sa majčinim mlijekom i ne razumiju zašto im djevojke, partnerice ili supruge imaju problem što je njihov životni prioritet biti dobar sebi, sebi, pa još malo sebi – čak i nakon dolaska vlastite djece! Još davno sam analizirala sve sinove jedince koje poznajem i došla do zaključka da im je egoizam „zajednički nazivnik“ bez obzira kolika im je razina obrazovanja i okolnosti odrastanja”

    Ovo je predrasuda. Bila bi smiješna da nije potencijalno opasna.

  3. “Sve prođe pa je ljudski nadati se da će šačica ovih koji zgrću & sebi zadržavaju puno, prestati i dopustiti pristojan život većini koji nemaju dovoljno, za (kako to političari vole ponavljati) život dostojan čovjeka! ”

    Nije li ovo naivno? Nada je preslaba. ONI se zaustavljaju drugim sredstvima.

  4. “Da li je pohlepan branitelj – invalid koji unutar postojećih zakona pokušava još malo podići svoju veliku mirovinu bez obzira što na ramenima može, preko cijelog Korza, nositi curu dok pjeva Škoro?”
    Ja bih rekla da je to više zbog ega nego pohlepe. Vidi čovjek kako drugi pa misli – kada može on, mogu i ja tražiti od svoje države. I ja sam svoju krv prolijevao pa zaslužujem i ja. Možda je autorica trebala dodati što je moralno a što nemoralno. U stvari, ne, sve je to nemoralno!
    Vjeroučitelj je najbolje definirao u malo riječi karakter većine današnjih političara. Sve u svemu, slažem se!

  5. sa Andrićem se slažem….političari su naš izbor. Oni neodražavaju naša mišljenja nego naša djela…naše ponašanje. Kada branitelj nosi ženu na ramenima a osoba je s invaliditetom…to je naše ponašanje. Kada mu se zahvaljujemo na žrtvi u ratu…to je naše mišljenje.
    Tako da kad kažemo “invalid” to je naše djelovanje a mislili smo da govorimo osoba s invaliditetom. Vjeroučitelj je oksimoron…učiti se može matematika, crtanje…čitanje. Vjera se ne uči…jer se nama šta naučiti, ljudi vjeruju da je zamlja ravna, ili da je okrugla, vjeruju u boga, alaha, višnu, trišnu…špageti čudovište…uglavnom vjera je suprotno od znanja. hahaha vjeroučitelj zapravo znači neznalica i šta onda ima ikoga učiti

    1. Vjeroučitelj je čovjek koji uči kako se ljudi pokoravaju, kako se poistvojećuju s obredima, kako da slušaju nedrke koji u haljinama pričaju o braku i pički.

  6. Nesebično Ana Škornjač dijeli svoje višestruko iskustvo s fanovima sbperiskopa. Veliko poštovanje na tome.

  7. Kažu da tko ne voli sebe, ne može voljeti ni druge, i tu ima istine, voljeti sebe je zdravi egoizam bez kojeg nema održivosti, dok bolesni egoizam proizlazi iz bolesne psihe i bolesnih nagona i kompleksa više ili niže vrijednosti, i takve patološke osobnosti postaju ili kriminalci ili kamuflirani društveni uglednici, kao biskup pedofil ili predsjednik države lažov, mafijaš, ubojica i krimialac, sjetimo se Hitlera i ostalih političara čijom pojavom su krenuli ratovi, osvajanja, masovna ubojstva, godine teškog življenja, političara kriminalnih umova kojih posljedice će se osjećati desetljećima. Nekad se govorilo da blago narodu koji ima dobrog kralja, i vice versa, teško narodu koji ima loše, kriminalne, pohlepne i egoistične političare i vođe, a nasilne, jer su u poziciji da mogu činiti što hoće i pisati zakone kakve hoće, pa pišu zakone u svoju korist, i onda taj narod bude zbunjen i smućen, upravo kao što kaže Andrić, bravo Ana na citatu. Ima tu svašta. Mogu parafrazirati staru izreku da je junaštvo braniti sebe od tuđeg egoizma, a čovječnost braniti druge od svog egoizma, i očigledno je da je egoizam balkanskih političara beskrajan i opasan, i da tu čovječnosti nema, kad čuju riječ čovječnost maše se za pištolj i pljačku, za huškanje, za prijevaru i obmanu, za naslikavanje i cerenje za izbore. Radić, Gotovac, Tito, to su bile marke, bolesnik koji razdvaja ljude i futra svoje pleme i obitelj na račun pljačke i iznemognuća naroda i rasprodaje njegove imovine i njegovog teritorija može hipnotizirati mase, ali je realno pogubniji od rata i kolere.
    I koga onda birati? To je kao one ovce što skaču masovno u ponor za onom koja ih je prema ponoru povela. “Dugotrajno robovanje i rđava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvatanje jednog naroda da zdrav razum i prav sud njemu otančaju i oslabe, da se potpuno izvitopere. Takav poremećen narod ne može više da razlikuje ne samo dobro od zla, nego i svoju sopstvenu korist od očigledne štete“. Velik je Ivo Andrić, mali su manipulanti koji ga ušutkuju.

Odgovori