Ana Škornjač: Dok nam je problem romska krađa, nećemo pričati o tome da niti jedna institucija ne radi svoj posao

JA …, ljevičarka, sestra, majka, kćerka, supruga, baka,  svekrva, punica, prijateljica,  feministica, susjeda, kuma, žena s invaliditetom, nudistica, radna kolegica, Romkinja, ljubavnica, volonterka, junakinja, vrtlarica,  planinarka, vozačica, klizačica, kuharica, dadilja, trbušna plesačica, slikarica, hraniteljica, rekreativka, samohrana majka, sakupljačica,  pacijentica,  blagajnica,  spremačica,  restauratorica, službenica, savjetnica, slastičarka, kolekcionarka, krojačica, optimistica .. protestanti – baptisti, zanimljivi pristup imaju

Nije lako biti Romkinja u Slavonskom Brodu, niti u Čakovcu, ni Zagrebu, u Italiji, u Francuskoj, .. nigdje nije lako biti Romkinja! Bez obzira na religijsku pripadnost, niti jedna Romska zajednica ženama ne daje nikakva prava osim da rade, rađaju i brinu o djeci. Kod njih je vrlo zanimljiv pristup u odabiru religije pa su dosta vjerski šarolika skupina, možda se radi toga međusobno većinom ne druže. Sličan je i njihov politički svjetonazor, vrlo šarolik i nepredvidljiv. U našem gradu i nekim selima su oduvijek živjeli Romi. Sva djeca su išli u Osnovnu školu, poneki i u srednju, nakon čega su pronašli posao ovdje ili u Italiji, dok su se djevojčice vrlo rano udavale. Moja mama je imala „svoju prijateljicu ciganku“ za koju je uvijek odvajala odjevne predmete, obuću, hranu, zavjese, posteljinu, ručnike .. Sjećam se te bake i pamtim kako sjedi na stepenicama dok pije kavu ili sok prije nego naprti priređenu torbu.

Kod nas u Slavonskom Brodu nema puno Roma i imam osjećaj da se situacija barem ne pogoršava. Postoje pozitivne diskriminacijske mjere kojima dobiju prednost pri zapošljavanju na javnim radovima i još nekim projektima koje provode Udruge, ali krhko žensko samopouzdanje se brzo sruši u sudaru s predrasudama sugrađana. Poznajem vrijednu, kulturnu i vrlo profesionalnu Romkinju zaposlenu u projektu „Pomoć u kući“ koja je u početku naišla na odbijanje korisnika a samo poneki su promijenili mišljenje nakon nagovaranja i garancije predsjednice udruge da je žena OK.

Sjetimo se primjera Francuske koja je desetljećima propuštala ulagati u njihovu socijalizaciju pa su problemi eskalirali. Veliki broj Roma su živjeli na ulicama i pljačkali po Parizu, dok ih Macron nije avionima deportirao u Rumunjsku. Ovih dana slušamo kako je neizdrživo u Čakovcu jer su sve brojniji. Budući se ne rađaju svi u bolnicama, ni policija ni Centar za socijalnu skrb  nemaju podatke koliko ih je. Svaki problem koji se ne rješava vremenom postaje sve veći pa trenutno ima Roma koji žive u smeću s divljim psima, puni su vaši, pljačkaju kuće, i prave probleme svima. Tamo se sa ovom populacijom već dugo ne radi, ne socijalizira ih se, ne uči, a često nepravedno kažnjava. Posljedica je ta da nema života za nikoga! U ovoj zemlji se sve prepušta slučaju dok ne postane problem! Propusti države su ogromni i sada imamo desničare kao organizatore prosvjeda, gdje su najglasniji oni stručnjaci što „hodaju za život“. Huškaju ljude jedne na druge, jer dok nam je problem romska krađa, nećemo pričati o tome da niti jedna institucija ne radi svoj posao! Sustavno se ne proširuju postojeći nedovoljni kapaciteti, jer tamo gdje se odlučuje o prioritetima trošenje našeg novca, sjede ljudi bez socijalne osjetljivosti i nije ih briga.

Međimurski župan je predložio da se socijalna pomoć Romima isplaćuje u bonovima isključivo za kupnju hrane i odjeće kako bi spriječili trošenje na alkohol i kocku – na žalost, država se nije oglasila niti se Ministarstvo očitovalo. U konačnici i prosvjednici hoće da se kontrolira trošenje javnog novca jer bi time nestalo problema u suživotu koje uzrokuje alkohol. I u ovakvoj situaciji su opet najugroženije žene koje moraju nahraniti gladnu djecu nakon što muškarci uzmu novac i potroše ga na alkohol, klađenje i kocku. Dopustili smo da predrasude artikuliraju i usmjeravaju mišljenje javnosti. Neki odobravaju slanje većeg broja policajaca umjesto većeg broja socijalnih radnika i većeg budžeta kako bi se Romima i njihovoj djeci osigurali osnovni uvjeti za život! Poznajem puno Roma/kinja koji su školovani, imaju restorane, rade u vrtiću, trgovini, u školi, neke su magistre znanosti, doktorice/i, umjetnice/i .. i doprinose široj društvenoj zajednici kao i svi ostali Hrvatski građani/ke. Naravno da među sirotinjom ima i krađe koju treba kažnjavati i procesuirati! Ima puno obiteljskog nasilja, ima prostitucije, ovisnosti i svakog zla kao u cijelom našem društvu. Kada gospoda opljačkaju poduzeće i ostave ljude bez posla, oni su bogati i ugledni građani a kada Rom ukrade bicikl, njega treba strpati u zatvor. Zanimljivo! Civilizirana društva imaju institucije u kojima za plaću rade obrazovani ljudi kojima je posao osigurati SVIM građanima sigurno okruženje. Od kada smo u EU, sve više Roma kupuje kuće u našem gradu. Njih u Evropskim zemljama ne žele, a našim nekretninama je jako pala cijena, pa se puno romskih obitelji odlučuju živjeti ovdje.

Za početak bi bilo korisno slaveći Dan grada ili županije vidjeti nastup KUD-a „San Roma“ ili njihov podmladak okupljen u sportskim društvima ohrabriti da se prijave na postojeće sportske turnire. Još bi bilo bolje dati im novac da ga sami organiziraju pa da vidimo kakvi su domaćini svojim sugrađanima. Bio bi to mali korak za nas Brođane a možda bi i vi pronašle „svoju prijateljicu ciganku“!? Neću vam reći ime moje frendice Romkinje ali smo izmijenile brojeve mobitela pa se po potrebi susretnemo u gradu da bih joj dala priređenu torbu, a zbog žurbe ne pijemo kavu na stepenicama kao moja mama i njezina pokojna druga.

„Gdje čeljad nije bijesna, nije ni kuća tijesna“ kaže stara Narodna poslovica a ja bih dodala da je sve u životu stvar osobne odluke. U stvaranju sigurnog zajedničkog okruženja trebamo pokazati više empatije jedni za druge pa ako si međusobno ne možemo pomoći – ne moramo si niti stvarati pakao. Kada već neće država – do nas žena je!

14 comments

Skip to comment form

  1. Zašto riječ Ciganin im pejorativno značenje? Talijani Rome nazivaju Zingaro.

  2. Još jedan odličan tekst Ane Škornjač. Uvodna priča o “privatnoj” ciganki prerasta u kritiku društva.

    1. Priča se nastavlja: “Neću vam reći ime moje frendice Romkinje ali smo izmijenile brojeve mobitela pa se po potrebi susretnemo u gradu da bih joj dala priređenu torbu, a zbog žurbe ne pijemo kavu na stepenicama kao moja mama i njezina pokojna druga.”

      Ništa se, dakle, nije promijenilo, moja autorice!

  3. Piše Ana da nije lako biti Romkinja. Nije lako u Hrvatskoj biti Srpkinja, lezbijka, nije lako biti ni Hrvatica bez zaštite. Nije ovdje lako manjinama. Ovdje je većina 10 posto pljačkaša domoljuba.

  4. Pozitivna diskriminacija, da. To isto nije u redu. Ako prodaješ na tržnici, moraš imati papire. Tko radi bez papira ruši cijenu ovima s papirima, diskriminacijska konkurencija. A ima ih bogatih ko Krezova, po zagrebačkoj Dubravi. Svi smo u istom sosu, sirotinja je sirotinja, bogataši su bogataši, kriminalci kriminalci, bez obzira na etnicitet. Prezirem huliganske napade na Rome. Noćne paleže. I obratno. Preživljavanje krađom. Najveći je problem vladajuća institucionalizirana mafija koja, dobro kaže autorica, ne radi svoj posao nego si drpa lovu pranjem love i nametima stanovništvu. Uništava nas sve jednako. Sami mi nismo snalažljivi ko Romi.

  5. Ana se rukovodi i srcem i svojom rasudnom moći. Njeni tekstovi su prave poslastice za čitatelje željne stava i hrabrosti.

    1. Ova tema je vrlo aktualna ovih dana i nisam niti mislila da su Anini stavovi drugačiji nego inače. Ona u svojim tekstovima stalno govori iz pozicije žena o ženskim ulogama. U pravu je što poziva žene da suosjećaju sa ženskim problemima svih marginaliziranih skupina a Romkinje to zaista jesu. Vidim da je Radnička Fronta organizirala protu prosvjed u Čakovcu i da u ovoj jadnoj državi ipak ima i normalnih ljudi. U pravu je „trnje“ kada kaže da se ništa nije promijenilo na bolje.

      1. Ja sam žena ali se osjećam kao čovjek. I mi ljudi imamo probleme. Mislim, govoriti samo o ženama i za žene. ?! Pa i muškarci imaju rodnih problema. Sa ženama. Često šute o tome. Zapravo, uglavnom šute. A mogli bi se romani napisati o kvarnim i manipulativnim ženama. Najgore su kad su na položajima. Gore od muškaraca. Treba li nabrajati pokvarene političarke? Šta rade? Kradu, ruše kuće staricama i proglašavaju kuću za građevinsko zemljište da bi česticu jeftinije kupile, idu na plastične operacije s poreznim novcem, ili kvarne sutkinje koje drpaju zemljišta na moru imajući uvid u vlasničke spise, organiziraju orgije za svoje rođendane i svadbe s poreznim novcem, itd. itd.

        1. To o čemu ti govoriš u postotcima ispada jako malo jer je malo žena u politici na moćnim pozicijama i nije spomena vrijedno jer muškarci vladaju svijetom i novcem. Samo 1% imovine na zemaljskoj kugli je u vlasništvu žena a ima nas 52%. Ima žena i u zatvorima ali i to je mali postotak u udjelu kriminala. Brođankao, nije prirodno da zastupaš muškarce i pljuješ po ženama.

          1. Uostalom, mislim da muškarce treba razoriti iscrpljujućim seksom.

            1. Ljubice, što više dizaličarskih poslova i orgazama, muškarci su sve slabiji. Bravo! To je nači n!

          2. Ne pljujem nego govorim istinu. Ne zanimaju me žene političarke, žene bogatašice, zanima me Čovjek. Briga me za njihove kvote i postotke u svj. bogatstvu, nonsens. Bogataši mi se gade bez obzira na spol. “Pitajte bogataša koji se hvali svojim bogatstvom tko mu ga je zaradio?”
            Spol mi je nebitan, istina mi je bitna.
            Uostalom, jedine pozitivne žene koje sam susrela u životu su bile pomalo muškarače, u pozitivnom smislu, nisu pizdile u dane menzesa, nisu se iživljavale kad im se dizala i spuštala razina hormona, nisu glumile žrtve i jadnice, nisu trošile plaću na preparate za uljepšavanje , obleku i plastične operacije, nisu bile operećene izgledom i partnerima i vezama, ma, znam žene koje su bogatstva potrošile na svoj loš izgled, da izgledaju bolje, stavi ju u politiku i dobio si problem.

    2. Istina. Bravo Ana!

Odgovori