Ana Škornjač: Veliki je grijeh ne dopustiti sebi ljubav radi izgleda, visine, fizičke anomalije, debljine, invalidnosti ili spola osobe koja nas privlači

JA …, ljevičarka, sestra, majka, kćerka, supruga, baka,  svekrva, punica, prijateljica, feministica, susjeda, kuma, žena s invaliditetom, nudistica, radna kolegica, ljubavnica, volonterka, junakinja, vrtlarica, planinarka, lezbijka, vozačica,  klizačica, kuharica, dadilja, slikarica, hraniteljica, rekreativka, samohrana majka, sakupljačica, pacijentica, blagajnica,  spremačica,  restauratorica, službenica, savjetnica, slastičarka, kolekcionarka, krojačica, optimistica .

Bila sam već udana žena i majka kada mi se povjerio mlađi brat moje prijateljice – prelijep dečko, pristojan, gimnazijalac i odličan učenik. Rekao je da se zaljubio u prijatelja i nije znao što da radi. Bio je zbunjen i nemoćan u razumijevanju što mu se događa a ja ga (unatoč šoku), ni na trenutak nisam povrijedila svojom reakcijom! Sinoć su u kazalištu red ispred mene sjedila dva muškarca za koje smo znali da se vole još u srednjoj školi. Njihove sijede glave su me podsjetile kako su skupa dulje od četrdeset godina, pa sam istu večer odlučila obuti gay cipele i sa vama podijeliti sve što znam!

Prošlo je 18 godina od TV prikaza prve Povorke Ponosa naziva „Ima mesta za sve“ organizirane u Beograda. Uvijek mi izazivaju mučninu scene nasilja a toga dana smo gledali rulju kako na ulici urla “Pederi, pederi“, lica im izobličene od mržnje, djeca vrište skupa sa mamama dok se tate zalijeću na ljude što u povorci nose balone i zastave duginih boja. Hvataju ih, ruše i udaraju šakama i nogama. Dok se policija snašla, povrijeđenih i krvi je bilo posvuda. Patrijarh je pozvao srpsku javnost da se prisjete “ljubavi Hristove prema svakom čoveku”, ali nije propustio ponoviti kako se SPC protivi Paradi ponosa.

Godinu kasnije, poučeni propustima osiguranja „Gay Prajda“ naših istočnih susjeda, tadašnji ministar policije u Račanovoj vladi, gospodin Šime Lučin je i sam uz nekoliko ljudi iz političkog i javnog života RH hodao u povorci organiziranoj u Zagrebu. Desničari su naravno pokušavali isto što i srpski primitivci, ali je zbog dobre organizacije i policijskog osiguranja – na sreću, sve ostalo na vulgarnim uzvicima, psovkama i jezivim prijetnjama. Iduće godine je donesen Zakon o isto spolnim zajednicama (koji regulira uzajamno uzdržavanje partnerica i podjelu zajednički stečene imovine), te raspravljani još neki amandmani koji bi osobama LGBT orijentacije život učinili lakšim. Homoseksualci i lezbijke u malim i velikim gradovima često doživljavaju osudu, ne prihvaćanje obitelji, društva, crkve, šikaniranja, fizičke napade, gubitak posla i sl pa su NVO u svim državama ex Yu organizirali kampanje financirane EU novcem kako bi se senzibilizirala javnost o toj temi i na našim prostorima. „Ljubav je ljubav“ se zvala jedna od njih pa sam imala priliku sudjelovati na „panel“ raspravi unutar Međunarodne konferencije o medijskom pristupu prikazivanja LBGT osoba. Dakle, u životu nisam vidjela ljepših muškaraca u jednoj prostoriji ali, svi su na moju žalost bili gay! Račanova vlada je jedina vlast koja nas je izvukla iz izolacije i pokrenulo društvo u puno segmenata (na žalost, većina građana se prodala za sitniš pa nije došlo do drugog mandata) koji nas je tada mogao uspravne i zdrave dovesti u Evropu. Zanimljiv je podatak kako su devedesetih strani donatori nudili novac tada nepostojećem civilnom sektoru novonastalih državica u regiji, pa su se lezbijke u metropolama prve snašle i registrirale u udruge dovoljno kapacitirane za aplicirati projekte i dobiti novce. Beograđanke su npr. kupile peterosobni stan za rad svoje udruge dok su se u Zagrebu kasnije aktivirale udruge „Kontra“ i „Iskorak“ a u Rijeci „Lori“.

Mlađi brat moje prijateljice sa početka priče nikada nije otišao studirati, nije se oženio, dosta pije, podstanar je, redovito ide u crkvu, živi u sebi kao „vlastiti stranac“ i anonimac u svojoj ulici. Za mene je tragedija kada mlado biće opterećeno društvenim normama prestane voljeti sebe radi očekivanja drugih! Rastužuje me gledati djecu koja u stvari napuste sebe i nastoje biti kao većina, dok se svi trude da što prije i sami postanu netko drugi! Biti autentičan nije vrijednost koju promičemo u školi niti u hrvatskoj obitelji –  nego naprotiv – vlastitoj djeci na silu usađujemo kršćanska očekivanja po kojima moraju biti kao drugi, jer u protivnom neće biti prihvaćeni. Da je dečko o kojemu vam pričam u mladosti ili kasnije imao hrabrosti učiniti korak u bilo kojem smjeru, (osim u sebe i vlastitu nesigurnost), mogao je voljeti i biti voljen! Kako je rekla moja omiljena spisateljica Mani Gotovac: „Dijelim ljude – diskriminiram ljude, na one koji su voljeli i one koji nisu“, tako i ja mislim da je voljeti najdivnije iskustvo i najveći blagoslov! Koliko ljudi si ne dopuste osmjeh – široki – glasan, onaj koji dopire do očiju jer nemaju zube kao sa reklame!? Još je veći grijeh ne dopustiti sebi ljubav radi izgleda, visine, fizičke anomalije, debljine, invalidnosti ili spola osobe koja nas privlači!

Kakvu štetu meni osobno mogu nanijeti dvije žene koje se vole? Kakvu štetu mi mogu nanijeti dva muškarca koji se vole? Čime mene i moju obitelj oni ugrožavaju ako žive u susjednom stanu? Tko sam ja da im osporavam zakonom predviđena prava? Sklona sam vjerovati da ih mrze kompleksaši jer se za razliku od njih usuđuju živjeti i voljeti. Imaju hrabrosti i za roditeljstvo za razliku od samaca i mnogih hetero parova. Vjerujete li da među časnim sestrama ima lezbijki a među svećenicima homoseksualaca? Sve je to za razumjeti jer su oni zaposlenici crkve i nisu po ničemu iznad nas smrtnika. „I oni su samo ljudi ud krvi i mesa“ kažu vjernici kada pokušavaju opravdati silovanja, trudnoće i postojanje njihove rođene i nerođene djece. Ljubav i strast se prepliću u svakom zdravom ljubavnom odnosu kod dvoje odraslih ljudi. Dogodi se po nekada bljesak prepoznavanje između dvije duše zatečene u tijelima o kojima se mi promatrači usuđujemo primitivno suditi, (pogotovo ako se razlika u godinama, obrazovanju, kilogramima i spolu ne uklapaju u našu koncepciju poimanja ljubavnog para).

Velika je doza isključivosti na ovim prostorima, jer čim je netko drugačiji od našeg očekivanja, osjećamo ugrozu i potrebu da se zaštitimo. Zaboravljamo da svatko ima pravo biti što želi samo ako time ne nanosi štetu drugom biću. Da bi smo bolje naučili životnu lekciju, često nam Tvorac, poznati šaljivđija, nagovori kćerku & sina Šokicu & Šokca da se zaljubi u Kineza, crnca, Eskima, Srbina, Sirijca, prijateljicu, .. a čujem da je umjetna inteligencija prisutnija nego što pretpostavljamo pa se nemojmo čuditi ako nam uskoro za zeta & snahu dovedu robota.

„Mnogi su ljudi živi ali se rijetki usude živjeti“.

(negdje sam pročitala ovu tvrdnju ali nisam upamtila autora).

 

9 comments

Skip to comment form

  1. Još jedna uspjela Anina “prijevara”. Nije ona lezbača, nego podržava njihovo manjinstvo. Politički korektna, puna ljudskog razumijevanja za skretanja protiv kojih se ne može- u njihovom je taboru. Pošteno, ispravno i dobro obrazloženo.

  2. Bila bi napeto da je Ana opisala što joj znači ženski pogled, poruka koju šalje, zabranjeno voće, ljubav žene

  3. Primjetila je ona u kazalištu dva prijatelja, ali nije primjetila dvije prijateljice, mlade koje su se u mraku kazališta držale za ruke. A nisu sestrične.

  4. – Vjerujete li da među časnim sestrama ima lezbijki a među svećenicima homoseksualaca? Sve je to za razumjeti jer su oni zaposlenici crkve i nisu po ničemu iznad nas smrtnika. „I oni su samo ljudi ud krvi i mesa“ kažu vjernici kada pokušavaju opravdati silovanja, trudnoće i postojanje njihove rođene i nerođene djece.

    E, tu autorica spušta primjernim ljudima kao što su nabrojani. Ma tko je to rekao da među popovima ima pederluka?

  5. Svi hrvatski političari bi trebali hodati u poorkama s homoseksualcima, jer su pederi u onom pejaratvnom značenju. Čak štoviše, pederčine su teške.

  6. Ha, ha, ova Božja praksa da „se sve plaća i vraća“ je živa istina. Oni koji kažu „ Da je moja – ja bih ovo ili ono…..“ su baš to dobili. Komentiraju kako je neka cura rodila vanbračno, onda i njihovo dijete doživi isto ili nešto slično. Ovaj grad i cijela država su velika provincija i teško dolazi do promjena ali „ipak se kreće“! Dobra je tema, u stvari mi se sviđa kut iz kojega autorica gleda.

  7. Po tekstu naše Ane vidljivo je da ovaj puta nije iz osobnog iskustva…
    mene ova žena sve više i više zanima. Nadam se uskoro i nekoj knjizi.
    …Mani Gotovac: „Dijelim ljude – diskriminiram ljude, na one koji su voljeli i one koji nisu“,nekako tako sam i sama odgajana i sjećam se da su roditelji na to uvijek dodavali, ipak bilo bi nam svima lakše kada bi bilo “po protokolu”(njima je to značilo ja da se fino udam za muškarca a braća da dovedu djevojke). Svima lakše govorila je moja mama, jer život je dovoljno težak i borba velika i kada se uklapaš.
    Nekako tako odgajala sam i ja svojih dvoje, ljubav je najvažnija, volite se i ako je vaš put ljubav prema istom spolu, onda vas majka moli barem odselite u neke gradove, države gdje će vam takav život biti lakši.
    Zato me odševljava Ana i njena otvorenost u temama koje su za ovaj grad, i državu nažalost hrabre. Jer iako sam i sama nekoliko puta odlazila u Zagreb kao podrška gayprideu ipak sam itekako svjesna društva u kojem živimo, pomaka kojih u tom pravcu nema ili su mizerni( osim Račanove vlade i Baukovog zakona )ostalo je sve svedeno na čisti populizam od prilike do prilike(izbori).

  8. “Veliki je grijeh ne dopustiti sebi ljubav radi izgleda, visine, fizičke anomalije, debljine, invalidnosti ili spola osobe koja nas privlači…” Ili godina. Neko ti je na virtualnom chatu super, pogodi misli, sadržaj, osjećaje, boje, pjesmu, ma baš sve što napravi ili kaže ti se sviđa i zaljubiš se, i onda shvatiš da objekt žudnje ima 75-80 godina, ili 10-15. Katastrofa. Ima još gora varijanta, Kad skužiš da ti imaš 75-80 godina :)))), koma.

    S obzirom da je svrha života na zemlji i spolnog uparivanja reprodukcija, tj. produženje i opstanak vrste, tako je to priroda uredila i to je zadaća seksualnih hormona, jedini prirodan seks je hetero seks sa svrhom oplodnje. Sve drugo su kazališta i klizališta. Nagoni su ugrađeni da sačuvaju ili stvore život. Kad jedeš a nisi gladan, to nije jedenje, nego prežderavanje, perverzarija. Sad se sjetih jednog pojma iz područja medicine, zove se autoerotska asfiksija, od toga je umro David Carradine.

    A ljubav nema granica, a ni puno veze sa seksom, ljubiti se može iz raznih udaljenosti, razne objekte i subjekte, u raznim godinama i neovisno o statusu spolnih hormona, jesu li u egzaltacij,i ili su u egzilu, i ljubav je slijepa i lijepa, ljepše se voliti negi mrziti, bravo Ana, odličan tekst, i baš mi je žao tog dječaka, ne što je homoseksualac, nego što je kukavica.

  9. Volim gledati porniće s lezbama, a ne mogu zamisliti da gledam pedere. Izbacio bih želudac od povraćanja.

Odgovori