«

»

kol. 09 2018

Ana Škornjač: Drage čitateljice i čitatelji obujte ponekad tuđe cipele i iz njih promatrajte svijet!

Uvodna napomena: SBPeriskopu se pridružila Ana Škornjač, nova suradnica, a mnogima u životu stara poznanica. Jednom tjedno ona će u svojim kolumnama zastupati interese žena, ali na način koji neće ostaviti ravnodušnima ni muškarce, pogotovo njih. Svoje iskustvo žene ona će (is)pričati na zanimljiv način, a sadržaj će se moći, ako sam dobro razumio, svesti na ove poznate misli:

Ako poštuješ sva pravila, propuštaš svu zabavu.
Pitanje nije tko će me pustiti; već tko će me zaustaviti.
Kada svoj život uzmete u svoje ruke – što se događa? Strašna stvar, ne možete nikoga kriviti za ništa.
Uživanje u životu je za ženu najbolja kozmetika.
Uvijek se odlučite na izbor koji vas najviše plaši, jer to je onaj koji će zahtijevati najviše od vas.
Ženom se ne rađa, ženom se postaje.

Veljko Lukić, urednik

 

JA … žena, majka, kćerka, supruga, baka, svekrva, punica, prijateljica,  feministica,  susjeda, kuma, nudistica, radna kolegica, ljubavnica, volonterka,  junakinja,  vrtlarica,  planinarka, vozačica,  klizačica,  kuharica, dadilja,  slikarica, hraniteljica, rekreativka,  sakupljačica,  pacijentica, blagajnica,  spremačica,  restauratorica,  službenica,  savjetnica, slastičarka,  kolekcionarka,  krojačica, optimistica ..

Sve te moje/naše ženske uloge stanu u 2,45 m2 kože i cipele br. 37! Nisam vas došla prosvijetliti niti vam reći nešto što već ne znate, ali, ako čitajući ove retke prepoznate neka svoja razmišljanja i ideje, ili vam možda moja riječi izazovu „knedlu u grlu“, to je dobro! To znači da smo se prisjetile !

Još smo žive i  ravnodušnost  nije zavladala našom nutrinom!

Glavni urednik portala osjetio je potrebu mojim tekstovima ispuniti „nedostatak autentičnog ženskog pisma“ u ovom virtualnom prostoru ponuđenog prvenstveno čitateljicama. Budući mi žene rađamo, hranimo i odgajamo sinove koji postaju partneri, očevi, braća, stričevi, supružnici, ujaci, djedovi …nije im zabranjeno – barem onima najhrabrijima, nakratko, obuti moje/naše  razgažene cipele,  zanemariti  koliko ih žuljaju i koliko su neudobne, pa pokušati razumjeti nerazumljivo!!!

Kada se već služim tuđim cipelama kao metaforom koja nam omogućava razumijevanje postupaka drugih osoba i eventualnu suosjećajnost  za njihove probleme radi kojih su sretni, razočarani, tužni, bolesni ili zabrinuti, pozivam vas da što češće „uđemo u cipele“  onih koje volimo, onih koje ne razumijemo i onih za koje mislimo da ih ne volimo!?!  Vrlo brzo ćemo postati svjesni kako nas u stvari ne usrećuju i ne unesrećuju te osob, nego se mi osjećamo sretno ili nesretno zbog njihovih riječi ili postupaka. Znači, do nas je!!!

Budući da jako volim priče, za uvod ću vam na brzinu  ispričati jednu koju svi znamo ali ovoga puta poslušajmo kako ona zvuči iz cipela  Pepeljugine  maćuhe!!!  …. pa kaže:

„ Pristala sam se udati za  dobrog čovjeka, udovac  je sa  jednim ženskim djetetom jer i sama imam dvije djevojčice.  Ja ću imati zaštitu i sigurnost za sebe i svoje kćerke a njemu i njegovoj djevojčici ću stvoriti topli dom! ALI !!! Ta mala je nemoguća! Njezine prehrambene navike su katastrofalne! Ne želi jesti juhu i jako se nekulturno ponaša za stolom. Prije nekoliko dana sam svim trima djevojčicama kupila nove haljinice a ona je svoju totalno uništila penjući se na drvo i uvlačeći se u svinjac. Kada sam je jedva natjerala na kupanje, derala se i otimala kao da je tučem, mislim da se njezina dreka i vriska čula do pola sela …..“

Svatko od nas ima svoju istinu koja oblikuje našu reakciju na neki događaj!

Svi smo različiti (što je dobro jer bi u protivnom život bio jako predvidljiv, dosadan  i običan)!

Već godinama se trudim objasniti svojim prijateljicama kako nema velike razlike u količini hrabrosti, predanosti, strasti i žrtvi  različitih žena sa različitih kontinenata , suprotnih svjetonazora, obrazovanja, boje kože, materijalnog bogatstva ili životne dobi  dok ostavljamo  trag  kao dokaz svoga  prolaska  ovim životom koji nam je nametnut, a mi smo ga nastojale promijeniti.

Često razmišljam o skojevkama  (omladinkama koje su ravnopravno s mladićima aktivno sudjelovale u borbi protiv fašističkih okupatora i domaćih izdajnika u II svjetskom ratu). Najčešće su ih  nakon hapšenja i mučenja vješali ili strijeljali  na trgovima – javnom životnom prostoru – jer nisu odale imena svojih drugova i prijatelja! Sva se naježim  pri pomisli koliko je hrabrost, odanosti  i vjera bilo u tim obješenim i strijeljanim tijelima, pa su izdržale zvjerska mučenja, silovanja i poniženja! Lomili su im kosti ali im duh nisu uspjeli slomiti. Nisu odale svoje prijatelje i drugove niti planove svojih ilegalnih organizacija. Nisam sigurna da bih se ja usudila ići u šumu, ići u rat  kao skojevka ili partizanka – rame uz rame sa muškarcima, po hladnoći i kiši, po vrućini, bez adekvatne odjeće, obuće, hrane, lijekova, oružja, sveprisutne  opasnosti od napada nadmoćnog neprijatelja, gladi, bolesti, ranjavanja,…Divim im se kako su  izdržale mjesecima i godinama živjeti u brigadi, spavati u šumi, ofanzive, marševi,  borbe, oslobađanja teritorija, ranjavanje,  gladovanje, žetve, povlačenja, zbjegovi, gubitci, ..

Kada sam posjetila Blato na Korčuli,  čula sam priču o Blaženoj Mariji  Propetog Isusa Petković – mladoj djevojci rođenoj u vrlo bogatoj obitelji. Bilo je 1920.g. kada se zaredila i s nekoliko isto tako mladih djevojaka  iz Vela Luke i Blata osnovala red Družbe Kćeri Milosrđa Svetoga Franje sa ciljem da sakupljaju hranu za siromašnu djecu i udovice kojih je u to vrijeme bilo jako puno na cijeloj Korčuli. Ja ne mogu niti zamisliti kako su se te mlade djevojke s otoka usudile početkom dvadesetog stoljeća putovati kolima sa konjskom zapregom u Slavoniju, Srijem i u Vojvodinu!?  Prosile su hranu za gladnu otočku djecu i udovice mornara pa se istim  putem, natovarenih kola vratile! Koliko je to dana putovanja, pješačenja, koliko puta ih je oprala kiša, što su sve doživjele na putu od 1400 km i iz čega su crpile snagu za ovakvo herojstvo!??

Pametne muške glave su napisali puno znanstvenih članaka i definicija o Feminizmu a meni je ova jedna od dražih; …“feminizam je …..  pokušaji osvajanja prostora javnog života u kojega ranije nismo imale pristup!“

Zaista je opasna pojava taj feminizam i današnje  ga organizirane religije  spominju u kontekstu priče o izopačenosti  koja prijeti domoljublju, katoličanstvu i našoj svetoj hrvatskoj obitelji. Pokušajmo zamisliti našu bližu i dalju povijest da bezbrojne anonimke i ove junakinje nisu ostavile svoj duboki trag !!! Što je loše u primjerima herojskih podviga hrabrih skojevki, partizanki i časnih sestara koje su se usudile biti feministice svoga vremena??? Moj je problem kada se javno deklariram kao feministica u tome što sam naspram njih sasvim mala, beznačajna“  feministica koju jako smeta i boli  to što većina žena danas misli kako je to nešto loše, taj ;“…  pokušaji osvajanja prostora javnog života u kojega ranije nismo imale pristup!“ !?

Drage moje čitateljice i eventualni hrabri feminizirani čitatelji, radi toga vas podsjećam koliko je mudro što češće obuti tuđe cipele i barem na kratko iz njih promatrati svijet a kada čujete da  neka žena u javnom prostoru na glas kaže :“ ja sam feministica!“, zastanite i s pozornošću  poslušajte što vam ima za reći  U našem „osvojenom prostoru javnog života“ o istom tom prostoru nakon što smo ga osvojile.

Feminizam je riječ  i označava pojavu koja  ima neopisivo važnu ulogu za  stvaranje boljeg društva! Kada bismo stvorile društvo koje počiva na „ženskom principu“ imale bismo osvijetljene staze do škola u svakom selu, radno vrijeme vrtića i škola prilagođeno radnim vremenima roditelja, djeca bi umjesto teških školskih torbi u džepu nosila USB stik, u školi bi veći dio vremena učili o važnosti samo vrednovanja, shvatili bi koliko su  osebujni, jedinstveni i neponovljivi! ,  u sportu bi poticali jedni druge na što bolje rezultate .. Stjecali bi znanja kako izgraditi osobni stav i ne bi lako postajali žrtvama  medijskog silovanja i bombardiranja  reklamama koje nam svima stvaraju privid potreba i privid razdvojenosti jednih od drugih i od našeg Tvorca …

Blažena Marija Propetog Isusa Petković

Milja Miljan rođ. Torman

15 comments

Skip to comment form

  1. Lara

    Dobro došla Ana među poštovatelje hrabrosti i vještog načina da se iznese vlastiti stav. Ako se dan po jutru poznaje, ova kolumna će biti vedra i topla.

  2. cveba

    “Ja… ljubavnica…” E, te kolumne, s opisima moralnih dilema jedne feministkinje, napeto iščekujem.

  3. sitna

    S feminizmom ili bez njega za muškarce smo samo nosačice spolnog organa. Ana će dokazati da je u igri i pamet? Čekam njena iskustva. Na temelju napisanog, bit će to krasno.

  4. sex pistol

    Hoću opise grešnih misli i radnji!

    1. Edo Bare

      Ako se radi o stopostotnoj feministici, onda češ pročitati misli lezbače.

  5. kuhalo

    Naslov shvaćam i kao naziv kolumne. dakle, nije rečeno da obučemo samo feminističke cipele. Zato neka humanizam bude nit vodilja.

  6. Mrsunja

    Tekst opravdava pompeznu uvodnu najavau. Go, Ana, go!

  7. du auch

    Na jednom mjestu autorica spominje, sasvim pogrešno, feminizirane muškarce odnosno one muškarce koji razumiju i prihvaćaju ideje feminizma. Međutim “feminiziran” znači onaj koji ima ženske osobine, bilo psihološke, bilo tjelesne. Pogrešnom upotrebom termina, možda je nesvjesno pokazala svoj stav prema muškarcima koji mogu razumjeti feminističke ideje i ispade- da su slični ženama, samo što nose brkove i bradu. Kako nas sitne pogreške odaju?!

  8. dron

    Feminizam, što je to? Pokret za ravnopravnost žena u društvu? Pa moram reći da je najjadnije i najponižavanije biće u društvu muškarac, muškarac kojem su mješovite muško-ženske elitističke skupine na vlasti odrezale muda i kastrirale ga, uništile ga financijski i psihički, onemogućile ga osnovati obitelj i uzdržavati ju, pretvorile ga u svog kastriranog roba, a takvih muškaraca u Hrvatskoj ima na tisuće poniženih i potlačenih od vladajuće muško-ženske mafije. Za primitivna, neobrazovana i zaostala klero-fašistoidna i patrijarhalna društva žena je drugotna, a muškarac prvotni. Ali kakav je to muškarac kojeg je muško-ženska mafija pretvorila u roba i luzera? To je biće još niže od žene, on gubi osvajački i lovački nagon jer je bez novaca i posjeda bez kojeg ne može pridobiti ženu, on postaje i psihički opterećen i odbojan ženi, on je najveći gubitnik u robovlasnički i deložacijski strukturiranom društvu, trećedni kojeg i drugotna žena izbjegava i ne želi ga za oca svoje djece, i duštvo u kojem je 80% luzera i 20% nasilnika se prestaje ploditi i množiti. Žena se ne želi množiti i rađati sirotinju u svijetu u kojem može birati partnera i mobilna je i informirana više nego ikada. Nekada su žene trpile, danas se kreću. Ukopani izumiru. Feminizam je nepotreban. Kastrirani robovi su najjadniji spol.

    1. gungula

      Istina od prve do zadnje riječi. Sigurno je da će se Ana Žube, pardon, Škornjač, na ove tvrdnje obrecnuti, barem indirektno, u sljedećem nastavku sage.

  9. grey

    Jošš denedavno časna sestra koju spominje Ana Škornjač, dolazila je u Slavoniju po hranu za gladne Korčulane, a danas dečki i djevojske u najboljim godinama idu na Korčulu služiti turiste, jer u Slavoniji kruha i posla za njih nema.

  10. voltaire

    S nekim se stvarima u tekstu ne slažem (feminizam je vrsta diskriminacije), za to sam da svi ljudi bez obzira na spol, nacionalnost, rasu ili druga opredjeljenja budu vrednovani i pozicionirani u društvu prema svojim postignućima.

    Ipak, autorica je iznijela jednu veliku istinu koju često spominjem, ali bivam zbog nje ovdje popljuvan:

    “Svatko od nas ima svoju istinu koja oblikuje našu reakciju na neki događaj!”

    Problem je što ti koji me pljuju zbog ovakvog razmišljanja drže kako je njihova istina apsolutna, a nikakvih dokaza za to nemaju.

  11. dika

    Feministički

    Definicija neženje: muškarac koji je propustio priliku da unesreći neku ženu.

    Nije istina da žene prave kretene od muškaraca
    . Većina muškaraca se diči motom “Uradi sam!”

    Jedini način da muškarca navedeš da nešto napravi je da mu kažeš da je prestar da bi to napravio.

    Ljubav je slijepa, ali brak je iskustvo koje otvara oči.

    Ako baš želiš muškarca koji će biti vezan uz tebe, potraži ga u bolnici za duševne bolesti.

    Sinovi Izraela lutali su pustinjom 40 godina. Eto, i u drevna vremena muškarcima je bilo ispod časti pitati za put.

    Ako te pita jel voliš kartanje, reci: “da, ali samo s kreditnim karticama”.

    Zapamti da smisao za humor ne znači pričati viceve njemu, nego smijati se njegovima.

    Svi su ljudi stvoreni jednaki. Na nesreću to uključuje i muškarce.

  12. Maja

    Evo ušla sam u cipele svoje znanice koja izgleda nesretno i siromašno. I vidjela sam ovo: prevarila je muža, zanemaruje djecu, ošamarila je vlastitu mater, krade po robnim lancima, ostavila je govno pred vratima svojih susjeda…

    Ničije cipele više neću obuvati, pa makar Ana Škornjač obećala oprost grijeha. Od razumijevanja drugih meni je zlo.

  13. Maki

    Priča Pepeljugine maćuhe je samopravdanje. Svatko ga ima. Bez psiholoških obrana, raspali bi se.

Odgovori