Mile Kekin: Nisam rođen da budem komformist, ispoljavam mišljenje da ne bih dobio čir na želucu

Mržnja i strah su savršena oruđa za manipulaciju ljudima i političke elite na Balkanu to koriste da bi se održale na vlasti.

Mržnja i strah su savršena oruđa za manipulaciju ljudima i političke elite na Balkanu to koriste da bi se održale na vlasti. To otvaranje rana i nedopuštanje da zacijele, pa onda kad im odgovara oni smire, malo ih previju na trenutak pa ih opet otvaraju, to je način na koji vladari, barem kod nas u Hrvatskoj, uspjevaju držati fokus na nebitnim stvarima. A ne govore o tome da nam pogotovo mladi ljudi odlaze sve više i više i da, po zadnjim istraživanjima, samo još Bugrska lošije stoji od nas u EU, kazao je KEKIN za BUKU.

Krajem prošle godine izašao je drugi po redu solo album “Kuća bez krova” Mileta Kekina, poznatog rokera i frontmena benda Hladno pivo. Na albumu se nalazi deset sjajnih pjesama koje su, kako muzičar tvrdi, autobiografske i slike su iz njegovog života koje prikazuju period od rane mladosti do danas. U intervjuu koji je Kekin dao za BUKA magazin saznali smo o više o nastanku albuma.

 

Objavio si svoj drugi solo album. Da li je on ispunio tvoja očekivanja?

MILE: Čini mi se da se album dobro primio u publici. Prekjučer sam saznao da sam nominovan na Porinu za album godine i za najbolji rok album godine.  Tako da su to dvije glavne nominacije, a ove godine je bila velika navala jer puno toga se dobroga proizvelo u Hrvatskoj. Tu su Edo Maajka, Bare, Vojko V. koji je rasturio sve svojim albumom i da ne nabrajam, jer konkurencija je velika. Očito je da je moj album došao do publike, a još mi je draže da sam počeo svirati koncerte sa muzičarima koji su sa mnom radili na albumu. Imam sa tim momcima desetak ugovorenih svirki. Petnaestog marta sviramo u Sarajevu, četvrtog aprila u Beogradu tako da osim što putujem sa Hladnim pivom imam sad i drugi bend koji je u sasvim drugom điru i pravcu, i eto konačno je to krenulo i koncertno.

Kada stvaraš pjesme da li unaprijed sortiraš koje one ćeš objaviti sa bendom Hladno pivo, a koje ćeš objaviti solo, ili to dolazi spontano i neplanski?

MILE: Dosta je to sada jasna crta razgraničenja. I tematski, i zvukovno ta dva filma se razlikuju, ali nije sad baš kada pravim pjesmu da razmišljam, e sada ću radit pjesmu za solo đir, a ovu drugu za Hladno pivo. Tek kad završim i kad vidim kako ona izgleda od početka do kraja odlučim kome da je dam da je izaranžira i stavi na album.

Kako bi opisao album?

MILE: To je jedan autobiografski svirani film od deset scena. Puno se tu spominje crtica iz mog života od pjesme “Reno četiri”, singla koji govori o mom prvom automoblu, pa do pjesme poput “Takav par” i “Atlasa” tema koje me zapravo sada zaokupljaju kada imam četrdeset i osam godina.

A zašto baš “Kuća bez krova”?

MILE: Album je nazvan po naslovu pjesme kojom započinje album. Ona je nekakav simbol nedovršenosti koji je jedan od lajtmotiva ovoga albuma. Zapravo je to, između ostalog, i pjesma o ljepšoj budućnosti i nekakvom smiraju koji nikako da stigne. Ja sam dijete gastarbajtera što se spominje i u toj pjesmi. Mi smo stalno maštali o toj gotovoj kući, povratku i o toj ljepšoj budućnosti koja se malo, usput, izjalovila.

Kako sebe vidiš u budućoj karijeri? Da li ćeš se baviti više muzikom koju sviraš kao solo muzičar, ili ćeš nastaviti žešću varijantu sa Hladnim pivom?

MILE: Naravno da mi je sad teško zamislit da ću sa šezdeset pet godina skakat na bini sa Hladnim pivom kao što to radim sada. Ali opet, s druge strane, ko zna? Vjerovatno ću dok stignem do tog životnog doba znati pronaći pravi put i skonati kako ću se ponašat tada na bini, kakve ću pjesme praviti i kako će sve to izgledati. Mislim da nije sada pametno previše razmišljati o tome. Ja sam već trideset godina na sceni i nekako sam uvijek uspijevao naći načina da ne izgledam smiješno i neuvjerljivo na bini, pa vjerujem da ću to uspjet i kad dođe to zrelije doba. Kojom god vrstom muzikom se budem bavio pisaću o stvarima koje me se tiču i o kojima imam neki stav. Da li će to biti pank ili bluz, ili da ću repati u poznoj dobi o tome sada ne razmišljam.

 

Album si stavio na You Tube kanal. Isplati li se davati materijal besplatno?

MILE: Teško je u ovoj “download eri” spriječiti da ljudi dođu do albuma besplatno. Zato želim da ljudi ako žele da slušaju muziku neka je barem slušaju kvalitetno i sa kvalitetnim zvukom, a ne nekim lošim kopijama. Protiv toga se više ne borim. Mislim da kupovina albuma danas postaje izražavenje poštovanja prema bendu. Onaj ko želi da kupi album to može i na mojim koncertima, jer sa sobom nosim i CD-e i LP-ije. Dao sam da se naprave i LP ploče ovoga albuma jer je muzika zaista urađena za tako nešto. Pjesme su povezane tematski i kada staviš ploču na gramofon to te sve skupa nekako uljuljka u taj film od trideset i sedam minuta koliko album i traje. Meni je jako ugodno kada preslušam te pjesme na vinilu.

Prije neki dan si učestvovao na tribini koja je govorila o “Glazbi mržnje”. Otkud mržnja kao inspiracija u muzici, koliko ona loše utiče na one koji je konzumiraju mrziteljske pjesme?

MILE: Mržnja i strah su savršena oruđa za manipulaciju ljudima i političke elite na Balkanu to koriste da bi se održale na vlasti. To otvaranje rana i nedopuštanje da zacijele, pa onda kad im odgovara oni smire, malo ih previju na trenutak pa ih opet otvaraju, to je način na koji vladari, barem kod nas u Hrvatskoj, uspjevaju držati fokus na nebitnim stvarima. A ne govore o tome da nam pogotovo mladi ljudi odlaze sve više i više i da, po zadnjim istraživanjima, samo još Bugrska lošije stoji od nas u EU.

Poznat si po tome što javno kritikuješ političke moćnike. Imaš li nekada neprilika znog toga?

MILE: Vjerovatno sam tu i tamo izgubio nekog fana, ali sam zato dobio druge ljude. Mislim da sam se u jednom trenutku trebao odlučiti između kvantiteta i kvaliteta. Ja sam odlučio da se kvalitetno bavim muzikom i da se to ne sastoji samo od stajanja na bini i proizvodnju hitova i pjesama. Tu je i nekakav društveni angažman koji daje smisao ovome što radim. Nekome je bolje biti komformista i ako možeš biti sretan samo zato što je tebi dobro onda je to okej za takvu vrstu ljudi. Međutim, ja nisam takav rođen i za mene bi to bila cenzura. Ne radim ja to samo da bih liječio društvo, to radim zbog sebe. Jednostavno se bolje osjećam kada nešto kažem, nego da ćutim i dobijem čir na želucu.

Koliko su buduće generacije koje tek trebaju da preuzmu teret bremena u kojem živimo spremne da žive čisto i bez tog nakaradnog fašizma i nacionalizma?

MILE: Treba da se izbore na svoj način. Ne bih htio osuđivati da li su oni više lijevo ili desno nego što smi mi bili, ali onoliko koliko sam ja upoznao mladih ljudi svirajući i putujući po regionu dobio sam saznanje da su oni mnogo neopterećeniji od nas starije ekipe.

6yka

 

 

1 comment

  1. Jako dobar intervju s Kekinom koji ima svoju glavu, a ne glavu koja klima funkcionalnim autoritetima.

Odgovori