Dragan Markovina: Milanović, kao predsjednik, ne može biti spasitelj ljevice. On i nije ljevičar, nego političar ‘ekstremnog centra’

Na hrvatskoj ljevici – ili, malo šire gledano, na lijevom centu – krenula je velika bitka ‘za naslijeđe SDP-a’. Vodeća stranka ljevice, potvrđuju to i ankete, a i subjektivni dojam, u ogromnoj je krizi, možda i najvećoj unatrag zadnjih 20 godina, još od izbora 1995. kad je spala na dva zastupnika u Saboru. Iako danas bolje kotiraju, od centra nalijevo formiraju se nove opcije koje pretendiraju na ovo biračko tijelo, počevši od Dalije Orešković, Vlahe Orepića, Miranda Mrsića… Osim novih opcija, tu su i oni koji nešto duže vremena čekaju svoju priliku, a među njima je svakako prvo ime ‘Nova ljevica’, pod čijim vodstvom je okupljena ekipa iz ‘Šibenske deklaracije’, a koja, uz njih same, obuhvaća i OraH, Radničku frontu i SRP. ‘Nova ljevica’ osnovana je krajem 2016., s koalicijskom listom je pola godine kasnije na lokalnim izborima ušla u zagrebačku gradsku skupštinu i za manje od jedan posto propustila ući u splitsku. Unatoč sporazumu sa srodnim strankama, njezin predsjednik Dragan Markovina najavio nam je da će NL samostalno izići na izbore za Europski parlament, na kojima će opipati bilo javnosti, a onda – nakon predsjedničkih – na parlamentarnim krenuti u stvaranje široke fronte protiv HDZ-a.

“Europski izbori su idealna provjera da se stranke testiraju na nacionalnoj razini, da se vidi tko je uopće relevantan, prije svega zato što se ljudi tu ne boje ‘baciti glas’. Ako netko na njima dobije 500 glasova, onda nema nikakvog smisla da na predstojećim parlamentarnim bude dio neke široke koalicije, ali ako netko ostvari koliko-toliko vidljiv rezultat – ma, makar to bilo i nešto više od jedan posto – onda bi svakako trebao imati svoje mjesto. Barem ukoliko se postigne dogovor oko temeljnih vrijednosti koje su bitne u kampanji”, pojašnjava nam Markovina planove NL-a.

Da ne bude zabune, odmah nam je pojasnio i što misli pod pojmom ‘široke fronte’.

“Tu ne računam na Most, Hrast, Živi zid… Računam na sve stranke od centra do ljevice. ‘Šibenska deklaracija’ pokazala je da ljudi žele okrupnjavanje na ljevici, a europski izbori bi trebali pokazati relevantnost svake od njih. Što se nas samih tiče, ne tvrdim da ćemo uzeti mandat, ono što želimo je vidljiv rezultat”, ističe.

SDP je u krizi, ali bez njega nema smisla rušiti HDZ

Sandra Simunovic / CROPIX

Sandra Simunovic / CROPIX

Htjeli-ne htjeli, kad pričamo o ljevici, SDP-a smo se morali dotaknuti. Pitamo Markovinu koliko je njihova kriza utjecala na osnivanje ‘Nove ljevice’, a shodno tome i koliko njegova stranka uopće ima smisla ukoliko SDP ‘dođe sebi’.

“Činjenica je da kriza SDP-a znači i kriza socijaldemokracije, ne mogu se tu praviti slijep. SDP je, praktično, nakon pada socijalizma i stvaranja neovisne Hrvatske, ostao jedina organizirana struktura ‘starog vremena’ koja je, barem djelomično, a u pravnom smislu u potpunosti, baštinila vrijednosti tog sistema. SDP je, po inerciji, najveći dio glasova dobivao od ljudi koji su emocionalno, ili na neki drugi, ideološki način, vezani uz socijalističko razdoblje, a već u 90-ima dobili smo brojne stranke – SDU Branka Horvata, ASH Mike Tripala, kasnije i SRP Stipe Šuvara, pa i Ninićevu Ljevicu – upravo zbog toga što su ljudi bili razočarani politikom SDP-a, njihovom oportunizmu prema nacionalizmu, privatizaciji, svemu što je sa sobom tada donijela HDZ-ova vlast. Svaka od tih inicijativa došla je u situaciji kad su ljudi emocionalno podržavali SDP, ali mislim da je sada to došlo kraju, bez obzira na medijsku sliku koja to možda i ne pokazuje”, mišljenja je.

“Naravno – moram biti posve iskren – bilo kakva promjena u Hrvatskoj, prije svega mislim na rušenje HDZ-a i dekonstruiranje ovakvog modela vlasti još uvijek se ne može, niti se treba, raditi bez SDP-a. Bez obzira na razmjere njihove krize. Međutim, niti bih sudjelovao u osnivanju nove, niti bih vodio takvu stranku, da mislim da ovakva opcija nije potrebna: opcija koje će voditi novu politiku neopterećenu balastom oportunizma SDP-a. SDP u ovih 28 godina, po mom sudu, nije napravio ništa bitno kako bi dekonstruirao HDZ-ovu ‘ideološku prtljagu’, nacionalizam, klerikalizam, tj. rušenje sekularne države i ovakav ekonomski model. Sjetimo se ‘trećeg siječnja’ – obećali su poništenje privatizacije, pa se nije ništa dogodilo, sjetite se njihovog drugog mandata – imenovali su zagrebačku zračnu luku po Tuđmanu, vjeronauk ostavili u školama, a u sadržajnom smislu ništa se nije dogodilo da bi zavrijedili biti jedina lijeva opcija.”

Milanović nije ljevičar, niti ima šanse da postane predsjednik

Jakov Prkić / CROPIX

Jakov Prkić / CROPIX

“SDP-u, pa i općenito hrvatskoj političkoj sceni, treba jedna zdrava, relevantna konkurencija. Kako je dosad nije imao, SDP je stalno išao prema centru, jednostavno, ravnao se prema stanju na političkoj sceni. Kad bi SDP dobio, a mislim da s nama ipak jest, konkurenciju s ljevice, i sam bi morao ići ulijevo. Da postoji sadržajno lijevi SDP, i sam bih rekao da nema problema da postanu jedina stranka na ljevici, ali ja naprosto ne vidim da će se to dogoditi. Zato stranke lijevo od SDP-a itekako imaju smisla. I na lokalnim izborima, jedinim na koje smo izašli pokazalo se da je tako. U Zagrebu smo u širokoj koaliciji osvojili 7,5 posto glasova, a u Splitu, gdje sam bio nositelj liste, manje od pola posto nam je trebalo da pređemo prag. A to je sve bilo u vrijeme kad je SDP bio u daleko manjoj krizi nego što je sada”, podcrtava Markovina.

Veliki povratak ljevice, barem medijski, u zadnje vrijeme se očekuje s povratkom Zorana Milanovića. Njegovim imenom sve više se barata na predstojećim predsjedničkim izborima, no Markovina ne misli da bi ‘Zokijev’ povratak išta značio za lijevu opciju u Hrvatskoj.

“Prema svemu što je zastupao, Milanović je političar ‘ekstremnog centra’. Bez obzira na trenutno siromaštvo ponude – još uvijek ima dovoljno vremena do izbora, tu su i izbori za EU-parlament – njegova kandidatura ima smisla samo ako on ima izgleda za pobjedu. A ja ne vidim da ih ima. Njegov odlazak ‘šatorašima’ – nakon kojeg je i izgubio parlamentarne izbore – trajno mu je oduzeo nekoliko postotaka lijevih glasova, a kako je bio dugogodišnji predsjednik SDP-a, a i predsjednik SDP-ove vlade, trajno mu je oduzet i puno veći broj glasača s desnice. Uz najbolju volju, ‘pogurance’, ma sve i da bude najbolji u kampanji, sve i da suzdrži temperament, sumnjam da bi imao šanse postati predsjednik države. Zato mislim da nema nikakvog smisla da se Milanović kandidira. To je njegova stvar, ako hoće nek’ se kandidira, ali potporu Nove ljevice, a vjerujem i drugih lijevih stranaka, sigurno neće dobiti”, rezolutan je Markovina.

Glavaševića bih primio u stranku

Jakov Prkić / CROPIX

Jakov Prkić / CROPIX

Nismo se baš složili s time da biračko tijelo u Hrvatskoj ima dugo pamćenje, pa nam je Markovina pojasnio stav.

‘Slažem se, većina biračkog tijela ima kratko pamćenje, no govorim o manjini, nekoliko posto uvjerenih ljevičara čiji bi glasovi nedostajali Milanoviću u drugom krugu. Vidjeli ste da su i Josipoviću nedostajali. Da je imao glasove o kojima govorim, i on bi dobio zadnje izbore.”

Pitali smo Markovinu što mislim o SDP-ovi prebjezima i bi li ih pustio u svoju stranku.

“O tome još nismo razmišljali, ali mislim da je bitno da pojedinac o tome razmišlja principijelno, da je ostvario svoje ime mimo SDP-a, a ne kao karijerni političar. Recimo, tu mi na pamet pada Bojan Glavašević, s takvim profilom ljudi ne bih imao nikakav problem, no on se definirao kao političar centra, a oni koji se iz nekih svojih razloga više ne mogu ostvariti u SDP-u, ili su izgubili pozicije koje priželjkuju pa prelaze negdje drugdje, prema takvima treba biti skeptičan. No, za sad nam se nitko od njih nije ponudio, niti smo razgovarali.”

Orešković, Mrsić i Pametno nam nisu konkurencija

Dragan Matic / CROPIX

Dragan Matic / CROPIX

Vratili smo se onu ‘široku frontu’ protiv HDZ-a, koja iz dana iz dan postaje sve šira, zahvaljujući Daliji Orešković, Orepiću, Mrsiću, potencijalno i Glavaševiću… i tome koliko se uopće razlikuju od Nove ljevice i ekipe iz ‘Šibenske deklaracije’.

“Slažem se da veći broj i fragmentiranje opcija smanjuju šanse za stvaranje bloka. No, meni se čini da Dalija Orešković, kao i Marijana Puljak i ‘Pametno’, pripadaju liberalnom centru, da je njihovo pojavljivanje na sceni uzrokovano krizom u HSLS-u, odnosno poslije u HNS-u, kao što je naše uzrokovano krizom na ljevici.”

S druge strane, da sve ne ode na račun SDP-a, možda ‘Nova ljevica’ može računati na dio birača ‘Živog zida’.

“O njima ne mislim ništa dobro. To je jedan populizam koji je neko vrijeme mogao ostaviti dojam da je lijevi s obzirom na akcije oko deložacija, međutim – vidjeli ste i sami – koliko je stvari i troškova isplivalo oko te priče i koliko je to zapravo bio medijski spektakl, a ne stvarni rezultat. S vremenom se sve više otkriva da je to populizam desnog tipa, a iako ne postoje istraživanja, uvjeren sam – i na tome im čestitam – da su oni mobilizirali mlađu populaciju koja bez njih ne bi uopće izišla na izbore, a tek u manjoj mjeri razočarane birače SDP-a i HDZ-a”, procjenjuje lider Nove Ljevice.

 

100posto

 

 

Odgovori