Dajana Mikloš predstavlja: Đovani Varga, glazbenik

Đovani Varga dobio je ime po nadimku svog oca od kojeg je naslijedio i “gen za umjetnost”, a tome svemu dodao je vlastiti šarm i božanstveni glas od kojeg drhte koljena djevojkama koje vjeruju u ljubav. Talentirani romantik rođen je na Valentinovo u ratnom Travniku 1992. Rođen je dječak, a ako mene pitate, rođen je netko tko će postati zvijezda. Skroman i prizemljen priča mi Đovani svoju priču kako je, izbjegavši iz Travnika, završio u dalekoj Nizozemskoj, gdje i danas živi i studira.

„Kada sam imao 3 mjeseca, izbjegli smo iz Travnika prema Holandiji zbog rata, živjeli smo dvije godine u malom selu u Holandiji sve dok se nismo na kraju preselili u Rotterdam. Tamo sam i danas, živim i studiram. Studiram Master Strategy Economics na Erasmus univerzitetu u Rotterdamu. Iduće godine u  šestommjesecu trebalo bi da diplomiram. Postoji šansa da se tada vratim na Balkan i izgradim glazbenu karijeru. Uvijek ću imati diplomu u džepu, ako karijera ne uspije. Smjer koji studiram zaista volim i u nekom idealnom svijetu bi pokušao svoju struku spojiti s glazbom.

Moje omiljeno pitanje, uvijek je ono: kako je sve počelo?

U početku mi je samo otac bio podrška, a i dandanas je najveća podrška. Kada sam imao 13 godina imao sam učitelja engleskog koji nam je zadao pjesmu The Roling Stones, Paint it black. Pjesmu sam pjevao pred ocem, starijom sestrom i njezinom drugaricom. One su umirale od smijeha, dok je otac vidio u meni „ono nešto“. Otac mi je nakon toga poklonio gitaru na kojoj i dandanas sviram. Ubrzo sam s novom gitarom krenuo na satove sviranja, a mom učitelju svidjela se ideja da učim i pjevati. Zajedno smo tada učitelj i ja pisali pjesme na engleskom. Ponovo sam svirao pred sestrom i majkom, no one su mi rekle da mi to može biti hobi. Nisam želio odustati. Tada mi se sviđala jedna djevojka kojoj sam pisao i svirao pjesme, ali ona nije htjela biti sa mnom.

Kroz smijeh sve ovo mi priča Đovani, te nastavlja prepričavati kako mu je sada čitava porodica velika podrška i kako obavezno zasvira na svakom porodičnom okupljanju u kojem svi uživaju.

Ispričaj nam nešto autentično o sebi.

Moja porodica I bliski prijatelji zovu me Filozof. Volim da filozofiram I volim da sanjam; nekad bi se moglo reći  da više živim u budućnosti,  nego u sadašnjosti. Kada se negdje sjedim, uvijek razmišljam kako bi se neki proces mogao poboljšati npr. u firmi u kojoj radim na financijskom odjelu sam uspio da napravim  I prodam program  koji je ubrzao neke procese u firmi  od godine dana na mjesec dana. Osim toga isto, često razmišljam o ljudima te zašto funkcioniramo ovako kako funkcioniramo, tako da ćeš me često vidjeti u mislima. Istaknuo bih I nešto čudno za nekoga tko se bavi muzikom, a to je da imam periode kada uopće ne slušam muziku. To zna trajati tjedan do dva. Često su to periodi kada se moram fokusirati  ili na posao ili na fakultet ili periodi u kojima imam problema, pa trebam sabrati svoje misli. Osim toga sam za muškarca dosta emotivan čovjek. Kao dijete sam čak plakao  kada sam gledao “ The Lion King” na scenu kada je Simbi umro otac. Bogami nikako sada da gledam ovaj novi “The Lion King” jer ne znam da li tu smrt mogu podnijeti u full HD.”

Dotakli smo se i moje omiljene teme, teme ljubavi. Pitam ga o tome koliko mu je pjevanje pomoglo u udvaranju djevojkama, a koliko obožavateljice odmogle u ljubavnim vezama…

Jako sam romantičan i vjerujem u ljubav, ali ne u ljubav koja se vidi u filmovima. Vjerujem u ljubav gdje se dvije osobe bore jedna za drugu, u ljubav gdje dvije osobe mogu otvoreno komunicirati I pričati o svemu, te da su spremne dati sve od sebe za svoj odnos. Mislio sam da sam našao tu ljubav, bio sam uvjeren  da je to tako, ali to nije bilo to.

Rekla si mi da najviše pjevam ljubavne pjesme. Rekao bih to ovako: pjevam pjesmu koja nosi emociju. Kada pjevam neku emotivnu pjesmu sa teškim riječima  potpuno se uživim I gubim se u toj emociji.Uvijek pomislim, ako sam bar jednu osobu pogodio sa pjesmom, dobro sam učinio. Definitivno mi je pjevanje pomoglo prilikom udvaranja djevojkama, ne bih rekao da to uvijek radim niti da to uvijek pomaže. Kako živim u Holandiji udvaranje s našim djevojkama uglavnom ide online, preko Instagrama, pa kada bi mi se baš svidjela djevojka znam joj pjevati nešto prije spavanja za laku noć. Uživo na spoju moram priznati da je to uvijek pomoglo kada zavodim djevojku, mada mi je jako bitno da se mogu zezati s njom, bitna mi je osoba iza šminke I iza izgleda, kada imam osjećaj da netko želi biti sa mnom samo zbog mog pjevanja, ne trudim se bolje upoznati, brzo odustanem od toga. Trenutno sam slobodan, imao sam četiri ozbiljne veze i mogu reći da sam u vezama imao problema zbog komentara I obožavateljica. Jedna mi je bila podrška iako joj je iskreno smetalo, a druga mi je stalno pravila dramu oko moga pjevanja. Ta veza trajala je godinu i pol dana i u tom periodu sam zapravo izgubio volju za pjevanjem. Poslije toga sam radio na sebi i u potpunosti mi se vratila volja za muzikom. Mogu reći da mi je podrška tada mnogo falila i da iskreno boli kada djevojka ne dijeli tvoj san. Dok sam nio u vezi uvijek sam svima htio pokazati da imam djevojku, stavljao sam naše zajedničke slike na društvene mrežama. Uvijek sam činio sve da poštujem svoje partnerice.”

Vidjela sam da na svom instagram profilu pjevaš za određene ljude i posebne prigode. Pomalo mi je ta ideja svatovska. Može li se kod tebe naručiti pjesma i kako se rodila ta ideja?

Iskreno, ne znam ni ja više kako je to počelo s tim glazbenim zahtjevima. Netko me zamolio da otpjevam neku pjesmu, a onda su me svi počeli to tražiti kada su vidjeli da to radim. Par puta sam imao slučaj da su ljudi posvetili pjesmu nekome tko je umro, i te pjesme su mi bile najveća čast otpjevati, čak su iz toga nastala i prijateljstva. Četiri pjesme sam posvetio ljudima kojih više nemam a to su: “Anđeo Čuvar”, “Amanet”, “Majko“ i “Heroj ulice”.  Jednom sam otpjevao pjesmu nečijoj majci koja se borila s rakom, njezina kćerka me zamolila da joj otpjevam pjesmu “Sve ti dugujem“. Nažalost, ona je izgubila borbu sa rakom. To su trenuci koji su me najviše pogodili dok sam pjevao. Trenutno imam još nekoliko želja da otpjevam, ali više ne primam nove zahtjeve, jer je bilo perioda u kojima ne pjevam više pjesme  koje se meni sviđaju I nekako nisam više toliko uživao u muzici. Za jako poseban slučaj poput smrti ili braka napravio bih izuzetak.

Tvoji uzori s glazbene scene i s kim bi želio snimiti duet?

Moji uzori s javne scene su Dino Merlin, Željko Joksimović, Toše, Bane Opačić, Marija Šerifović i Adil. U posljednje vrijeme sam  čak počeo slušati  i ex yu rock muziku.  Za duet mi je najveća želja da ga sviram sa svojim ocem, a najveći san da to bude sa Merlinom ili Joksimovićem. Bane Opačića iznimno poštujem i cijenim zbog njegovih tekstova. On je velika inspiracija. Kao tinejdžer sam dosta pisao na engleskom i od pjevača to bi bio John Mayer, moj veliki idol. Prošle godine sam uspio otići na njegov koncert i ostao sam bez riječi. Najbolji live nastup koji sam ikad u životu doživio.

Kada smo kod live nastupa kako je prošao tvoj prvi live nastup?

Svake godine na kraju godine moj profesor gitare pravio je predstave za završetak godine. To je bilo kada sam imao 16 godina; pjevao sam pjesmu koju je napisao moj otac, zvala se “Majana”.  I krenuo sam pjevati u strahu da ću zaboraviti tekst, i upravo taj strah me naveo da pogriješim i… fulao sam. Bilo me sram, izvinjavao sam se publici, ali nisam odustao i od drugog pokušaja odlično sam otpjevao. Ubio sam pjesmu!

Tvoji planovi za budućnost?

Moji planovi za budućnost još su nesigurni. Snimio sam kod Almira Ajanovića u “Tempo Production” četiri pjesme, a čekam još dvije. Htio bih ove godine da snimam spot za svoju prvu pjesmu koja se zove “ Odlazim” i da je izdam. Spot bih snimio sa svojom mlađomm sestrom koja je završila filmsku akademiju u Sarajevu. Nedavno sam otvorio svoj Youtube kanal  gdje imam u planu snimati neobične spotove, možda i parodije, a ne samo sebe s gitarom.

Pjesme koje Đovani spominje, ja sam čula, zato na početku nisam bila skromna u najavi. Mene je teško oduševiti ali Đovani je to uspio. Iz našeg razgovora mogli ste izvuči koješta, no najvažnije je to da ne odustajete u životu i snovima. Na instagram profilu “giovagra” možete pratiti rad ovog talentiranog dvadesetosmogodišnjaka.

7 comments

Skip to comment form

  1. Dajana je zaista blgonaklona. Ona valjda stoji iza svojih riječi o budućoj zvijezdi.

  2. Kako pjva Bora Čorba, prič o ljubavi obično ugnjavi. Tako i Đovani.

  3. Pjevanje je korektno, izgled privlačan, ali psihologija je to tinedžera, a ne čovjeka od 28 godina.

    • Maki on 19.05.2020 at 08:07

    Zanimljiva ispovijed. Sugestija: neka đovani snima na engleskom, jer pjevati na balkanskom znači sam sebi podmetati nogu.

  4. Poslije neumjerenog uvoda čovjek očekuje Toma Jonesa. Nema druge nego otići na instagram i sve preslušati, pa donijeti definitivni sud. Ovo što je prezentirano nije loše, ali ne vidim tu nku posebnu osobnost.

  5. Baš je cakani. I ja bih ga, da je bliže, naručila da mi pjeva na uvce.

    • Nana on 19.05.2020 at 14:18

    “Tko pjeva, zlo ne misli”, dobro je da dar koji imamo podijelimo sa onima koji žele poslušati i vidjeti što im imamo za dati. Pozdravljam mladost, talent i strast za sve što rade u životu.

Odgovori