Iza sedam gora, sedam dola, sedam mora i prvog prozora, čudna zemlja ima. Na vlasti su Stvorovi, a neki kažu da su i stanovnici iste sorte, jer su ih birali na demonkratskim izborima. Predsjednik države u obline zakrinkan, mozga najgore vrsti maske sebi samom; premijer jedva natucajući jezik koji čak i googleov translator bolje razumije od njega, što jeste čudo nad čudima s obzirom na zazor podanika od sitnih različica okolnih varijanti; potpredsjenik jad nad jadima i za stvorovske standarde - notorna špijunčina, tvrde neki, konfident još iz minulih vremena; (filo)hrustaški ministar branitelja kriminalne sadašnjosti i neistražene prošlosti, koji ni svoj vlastiti položaj nije uspio obraniti; (filo)hrustaški ministar kulture s vlastitom verzijom prošlosti usklađenom s religioznim idiotizmima ministra znanosti; a povrh svega ministar zdravstva, sklon ukidanju programa liječenja najteže oboljelih pacijenata. Tko zna, kakve li još nepoznanice krije stvorovski vladin kabinet, zna li itko gdje završava provalija u koju euforično, uslijed nezaustavljivog slobodnog pada, hrli cijela zemlja u susret otrežnjenju. Sve praćeno urnebesnim uličnim performansima hrpe plaćenih besposličara, branitelja svojih privilegija koji zabavljaju dio populacije uživajuće u srozavanju.
Ima više teorija na koji način su Stvorovi došli na vlast, zarazivši naizgled pitomo stanovništvo (ne)izlječivom(?) boleštinom. Jedna tvrdi kako stanovnici zemlje iz bajke - gdje med i mlijeko zamijeniše proticanje krvi i suza - plaća danak nedovoljnom uvidu u pretposlijednji rat kojim bijaše zahvaćena nekad zajednička država. Da on bijaše istovremeno oslobodilački, građanski rat i socijalna revolucija, na kojoj komponenti se previše inzistiralo, dok je zlo bubrilo ispod površine i napokon – u takozvanom, bezgrešnom i čistom Imovinskom ratu (za otimanje i pridobijanje imovine) - isklijalo u obliku Stvorova i parazitskih čistaća njihovih guzica. Svjetonazorske razlike samo su čekale - i dočekale - da isplivaju na površinu, a Stvorovi k'o Stvorovi, stvorenja s više praznine no mozga u glavi, iz toga ne izvukoše pouku, te ni rat kojim osvojiše vlast ne priznaju građanskim, kakvim ga percipira ostatak svijeta. Kao što "kasno Janko na Kosovo stiže", tako i pamet u vakuumirane pakunge kasni.
Autoru, pogleda zamagljenog gledanjem preko sedam gora, sedam dola, sedam mora i svog prozora, znanstvenijom se čini takozvana – doduše, nedokazana – LILALOFA teorija, ali – kao što neimenovani član stvorovske vlade tvrdi (doduše, on je navodno filozof, a takvima se često znaju pomiješati lončići, pa to treba primiti sa tonama soli):
"...da znanost, tj. znanosti pojedinačno, ne mogu dati konkluzivna, odnosno konačna objašnjenja vezana za uređenost svemira, ni za mogućnost života u njemu, što ostavlja prostor za Boga (i religiju). Svijet je očito dizajniran, a znanosti nam taj dizajn ne mogu u potpunosti objasniti. Religija nudi objašnjenje, pozivajući se, poput Boškovića, na Boga kao dizajnera, no mnogi znanstvenici odbijaju teističko objašnjenje. Tako imamo situaciju da ili nemamo konačno objašnjenje (kao što je to slučaj s objašnjenjem dizajna u znanosti) ili ne prihvaćamo objašnjenje (jer ono dolazi iz religije).",
ne baš suviše upućen u razvoj znanosti u čiji resor se uvalio, nema razloga s velikom dozom vjerojatnosti ne prihvatiti spomenutu teoriju. Naime, prema piscu teksta koji čitate (čitate ga, zar ne?) posebna vrsta komaraca – takozvani cromarci – uspješno šire retrovirus ("koji se replicira u stanici domaćina u procesu reverzne transkripcije"), što prema skromnom autorovom mišljenju (baziranom na konzultaciji eminentnih radova) ne znači ništa drugo negoli da usađuju u svijest ljudi "ponovno oživljavanje nečega iz prošlih vremena, odnosno podsjećanje na nešto iz prošlosti": LIcemjerje–LAž–LOpovluk–FAšizam, odaklem i skraćeno ime virusa. Manifestacije učinka ovog mikroorganizma mnogo su drastičnije od mikrocefalije u novorođenčadi, izazvane tzv. ZIKA virusom; on izaziva mikrosapientiu – smanjenje pameti odraslih osoba, kao posljedicu smanjenja mozga. Treba priznati da su se vlasti prethodne, po legitimnim alternativnim mnijenjima beskrajno bolje države, koja je nažalost završila raspadom i posljedičnom kretenizacijom njenih naroda (ili obrnuto?), uspješno znale boriti protiv ove pošasti. Zaprašivanjem prijenosnika, pod vodstvom velikog medikusa JBT-a, smetnuvši doduše s uma pojačanu prilagodbu najizdržljivijih primjeraka, i ne očekujući ponovne zaraze nakon provedene terapije.
Pošto je zaraza prerastala u epidemiju (prema procjenama u valjanost kojih autor ne ulazi, zahvativši blizu 50% stanovništva), uzrokujući pretvorbu žitelja od ljudi u Stvorove, u zaborav padoše ranije patnje uzrokovane cromarcima, a negdje u beznađu povijesti nestade i recept za njihovo iskorjenjivanje. Tim prije što i mnogi neizlječivo oboljeli zaprašivači sudjelovaše u stvaranju bare, močvare imena čitanog zdesna na lijevo asocirajućeg na ideje kojima se Stvorovi napajaju, koja postade neiscrpno leglo nevolja građana. Pokušavalo se ovo škrofulozno blato isušiti pravnim sredstvima, što je – pokazalo se – samo ojačalo odupiranje močvare bilo kakvom znanstveno humanističkom tretmanu, i prelijevanje zagađenja na cijelu zemlju. Javljali su se kojekakvi nadriljekari udruženi pod imenom LJEVICA (akronim od LJEvičarski–VIC–Antifašizma), društvance ni na koji način povezano sa inače nepostojećom političkom ljevicom ove jadne zemlje. I tako, namnožena Stvorenja bez znatnijeg otpora (najpoduzetniji protivnici ograničili su se na nošenje maski, pseudonima, nickova i brojanje krunica protiv zaraze) osvojiše vlast, podržani od većinske religije ograničene na uzgoj prijenosnika zaraze i cecanje državne sise. "Opijum za narod" proširio se uzduž i poprijeko, što su već i u demokratiziranim eksnacifašističkim državama uvidjeli, kritizirajući eksantifašističku(?) zemlju na putu fašizacije!
Pitate li za mogućnost ozdravljenja ili makar stavljanja u karantenu oboljelih, kako ne bi zarazili manjinu(?) nezaraženih, još uvijek prisebnih stanovnika zemlje iz bajki, recept je uglavnom poznat, ali ne i oni koji će ga primjenivati. Potrebno je baru isušiti "do korijena", da nikad više cromarci iz nje ne dignu svoja rilca, i odrezati umjetno napajanje vjerskih krugova iz državnog vimena, smještajući vampirske sisavce u hramove za dobrovoljno isisavanje mazohističke pastve. Znani su povijesni primjeri pokušaja iskorjenjivanja sličnih prenositelja zaraza; Spartakov ustanak, Gubecova buna, Pariška komuna, Oktobarska revolucija, Narodnooslobodilačka borba,... , ali - čini se – nitko od njih nije našao trajnije rješenje svojih problema. Vektori – prijenosnici zaraze – ili su preotporni, ili se brzo prilagođuju novonastalim okolnostima u kojima naivci vjeruju da su zaštićeni. Izuzetno je iritirajuća činjenica da je, primjerice, srednjevjekovna Inkvizicija znala obračunati sa Galilejem, Brunom, Tommaso Campanellom, Markantun De Dominisom (posmrtno) i inim nositeljima naprednog ljudskog duha, dok dvadestprvi vijek, kad ljudi orbitiraju oko planete, osvajaju njen prirodni satelit, prodiru u suštinu materije, detektiraju gravitacione valove, otkrivaju tajne prapočetka,..., nema humanizmu primjeren lijek protiv fašizacije društava i filofašističkih vlada. Upravo obrnuto, čini se da se sprema neformalna dopuna Indeksa zabranjenih knjiga, ne samo pisanim djelima već i kulturnim institucijama, kazališnim predstavama, nepodobnim medijima, autorima, i samo još Stvorovi znaju čime još ne.
"Jasno je da nema inkvizicije poput one u srednjem ili novom vijeku ali nažalost ne možemo a da se ne suočimo s činjenicom da ima onih koji bi danas rado potpalili lomaču te da one i dan danas „gore“ ali na puno suptilniji i diskretniji način. Mnoge su vlasti i moćnici umjesto da ovaj povijesni primjer uzmu kao opomenu i primjer onoga „dao Bog da se ne ponovi“, uzeli isti kao osnovu svojega postojanja i opstojanja. Mnogo pametniji od nas već su davno rekli da je povijest učiteljica života, ako je to zaista tako, mi ljudi smo zaista loši učenici. Povijest se zapravo ne ponavlja već se ponavljaju ljudi i njihova djela koja postaju povijest! Time zapravo dolazimo do zaključka da se svijet i nije toliko promijenio od prvih propinjanja prije gotovo dvije tisuće godina, samo što su načini mučenja onih koji se ne slažu sa opće prihvaćenim, ali zapravo čsto nametnutim mišljenjima, postali moderniji i perfidniji. To najbolje dokazuje istinitost izreke; Homo homini lupus, odnosno, čovjek je čovjeku najveći neprijatelj. Jedino što nam stoga preostaje je da se nadamo da će svakim danom biti sve manje i manje onih koji će za te iste lomače koje danas „gore“ donositi drva te da je Bog, kako god da si ga zamišljali, zaista milosrdan. Sapienti stat! Pametnom dosta!"
Najveća noćna mora nezaražene populacije bila bi da je Bog zaista "svrhovito dizajnirao" ovaj svijet, sa zemljom iza sedam gora, sedam dola, sedam mora i prvog prozora, kojom vlada hrpa budala nazvanih Stvorovima. Onda žiteljima zaista nema nade! S obzirom da je ista ipak iracionalna kategorija koju svatko sanja prema priželjkivanjima, ostaje zdravima da vjeruju u ponovno otkriće cjepiva protiv nalegle bolesti. Već su mu dali i ime: Jednom-Bude-Tako-2. JBT2 protiv U2 (alternativno ime virusa), pa „kom obojci, kom opanci“!
Čiča miča, iza prozora nastavlja se priča!
Ima više teorija na koji način su Stvorovi došli na vlast, zarazivši naizgled pitomo stanovništvo (ne)izlječivom(?) boleštinom. Jedna tvrdi kako stanovnici zemlje iz bajke - gdje med i mlijeko zamijeniše proticanje krvi i suza - plaća danak nedovoljnom uvidu u pretposlijednji rat kojim bijaše zahvaćena nekad zajednička država. Da on bijaše istovremeno oslobodilački, građanski rat i socijalna revolucija, na kojoj komponenti se previše inzistiralo, dok je zlo bubrilo ispod površine i napokon – u takozvanom, bezgrešnom i čistom Imovinskom ratu (za otimanje i pridobijanje imovine) - isklijalo u obliku Stvorova i parazitskih čistaća njihovih guzica. Svjetonazorske razlike samo su čekale - i dočekale - da isplivaju na površinu, a Stvorovi k'o Stvorovi, stvorenja s više praznine no mozga u glavi, iz toga ne izvukoše pouku, te ni rat kojim osvojiše vlast ne priznaju građanskim, kakvim ga percipira ostatak svijeta. Kao što "kasno Janko na Kosovo stiže", tako i pamet u vakuumirane pakunge kasni.
Autoru, pogleda zamagljenog gledanjem preko sedam gora, sedam dola, sedam mora i svog prozora, znanstvenijom se čini takozvana – doduše, nedokazana – LILALOFA teorija, ali – kao što neimenovani član stvorovske vlade tvrdi (doduše, on je navodno filozof, a takvima se često znaju pomiješati lončići, pa to treba primiti sa tonama soli):
"...da znanost, tj. znanosti pojedinačno, ne mogu dati konkluzivna, odnosno konačna objašnjenja vezana za uređenost svemira, ni za mogućnost života u njemu, što ostavlja prostor za Boga (i religiju). Svijet je očito dizajniran, a znanosti nam taj dizajn ne mogu u potpunosti objasniti. Religija nudi objašnjenje, pozivajući se, poput Boškovića, na Boga kao dizajnera, no mnogi znanstvenici odbijaju teističko objašnjenje. Tako imamo situaciju da ili nemamo konačno objašnjenje (kao što je to slučaj s objašnjenjem dizajna u znanosti) ili ne prihvaćamo objašnjenje (jer ono dolazi iz religije).",
ne baš suviše upućen u razvoj znanosti u čiji resor se uvalio, nema razloga s velikom dozom vjerojatnosti ne prihvatiti spomenutu teoriju. Naime, prema piscu teksta koji čitate (čitate ga, zar ne?) posebna vrsta komaraca – takozvani cromarci – uspješno šire retrovirus ("koji se replicira u stanici domaćina u procesu reverzne transkripcije"), što prema skromnom autorovom mišljenju (baziranom na konzultaciji eminentnih radova) ne znači ništa drugo negoli da usađuju u svijest ljudi "ponovno oživljavanje nečega iz prošlih vremena, odnosno podsjećanje na nešto iz prošlosti": LIcemjerje–LAž–LOpovluk–FAšizam, odaklem i skraćeno ime virusa. Manifestacije učinka ovog mikroorganizma mnogo su drastičnije od mikrocefalije u novorođenčadi, izazvane tzv. ZIKA virusom; on izaziva mikrosapientiu – smanjenje pameti odraslih osoba, kao posljedicu smanjenja mozga. Treba priznati da su se vlasti prethodne, po legitimnim alternativnim mnijenjima beskrajno bolje države, koja je nažalost završila raspadom i posljedičnom kretenizacijom njenih naroda (ili obrnuto?), uspješno znale boriti protiv ove pošasti. Zaprašivanjem prijenosnika, pod vodstvom velikog medikusa JBT-a, smetnuvši doduše s uma pojačanu prilagodbu najizdržljivijih primjeraka, i ne očekujući ponovne zaraze nakon provedene terapije.
Pošto je zaraza prerastala u epidemiju (prema procjenama u valjanost kojih autor ne ulazi, zahvativši blizu 50% stanovništva), uzrokujući pretvorbu žitelja od ljudi u Stvorove, u zaborav padoše ranije patnje uzrokovane cromarcima, a negdje u beznađu povijesti nestade i recept za njihovo iskorjenjivanje. Tim prije što i mnogi neizlječivo oboljeli zaprašivači sudjelovaše u stvaranju bare, močvare imena čitanog zdesna na lijevo asocirajućeg na ideje kojima se Stvorovi napajaju, koja postade neiscrpno leglo nevolja građana. Pokušavalo se ovo škrofulozno blato isušiti pravnim sredstvima, što je – pokazalo se – samo ojačalo odupiranje močvare bilo kakvom znanstveno humanističkom tretmanu, i prelijevanje zagađenja na cijelu zemlju. Javljali su se kojekakvi nadriljekari udruženi pod imenom LJEVICA (akronim od LJEvičarski–VIC–Antifašizma), društvance ni na koji način povezano sa inače nepostojećom političkom ljevicom ove jadne zemlje. I tako, namnožena Stvorenja bez znatnijeg otpora (najpoduzetniji protivnici ograničili su se na nošenje maski, pseudonima, nickova i brojanje krunica protiv zaraze) osvojiše vlast, podržani od većinske religije ograničene na uzgoj prijenosnika zaraze i cecanje državne sise. "Opijum za narod" proširio se uzduž i poprijeko, što su već i u demokratiziranim eksnacifašističkim državama uvidjeli, kritizirajući eksantifašističku(?) zemlju na putu fašizacije!
Pitate li za mogućnost ozdravljenja ili makar stavljanja u karantenu oboljelih, kako ne bi zarazili manjinu(?) nezaraženih, još uvijek prisebnih stanovnika zemlje iz bajki, recept je uglavnom poznat, ali ne i oni koji će ga primjenivati. Potrebno je baru isušiti "do korijena", da nikad više cromarci iz nje ne dignu svoja rilca, i odrezati umjetno napajanje vjerskih krugova iz državnog vimena, smještajući vampirske sisavce u hramove za dobrovoljno isisavanje mazohističke pastve. Znani su povijesni primjeri pokušaja iskorjenjivanja sličnih prenositelja zaraza; Spartakov ustanak, Gubecova buna, Pariška komuna, Oktobarska revolucija, Narodnooslobodilačka borba,... , ali - čini se – nitko od njih nije našao trajnije rješenje svojih problema. Vektori – prijenosnici zaraze – ili su preotporni, ili se brzo prilagođuju novonastalim okolnostima u kojima naivci vjeruju da su zaštićeni. Izuzetno je iritirajuća činjenica da je, primjerice, srednjevjekovna Inkvizicija znala obračunati sa Galilejem, Brunom, Tommaso Campanellom, Markantun De Dominisom (posmrtno) i inim nositeljima naprednog ljudskog duha, dok dvadestprvi vijek, kad ljudi orbitiraju oko planete, osvajaju njen prirodni satelit, prodiru u suštinu materije, detektiraju gravitacione valove, otkrivaju tajne prapočetka,..., nema humanizmu primjeren lijek protiv fašizacije društava i filofašističkih vlada. Upravo obrnuto, čini se da se sprema neformalna dopuna Indeksa zabranjenih knjiga, ne samo pisanim djelima već i kulturnim institucijama, kazališnim predstavama, nepodobnim medijima, autorima, i samo još Stvorovi znaju čime još ne.
"Jasno je da nema inkvizicije poput one u srednjem ili novom vijeku ali nažalost ne možemo a da se ne suočimo s činjenicom da ima onih koji bi danas rado potpalili lomaču te da one i dan danas „gore“ ali na puno suptilniji i diskretniji način. Mnoge su vlasti i moćnici umjesto da ovaj povijesni primjer uzmu kao opomenu i primjer onoga „dao Bog da se ne ponovi“, uzeli isti kao osnovu svojega postojanja i opstojanja. Mnogo pametniji od nas već su davno rekli da je povijest učiteljica života, ako je to zaista tako, mi ljudi smo zaista loši učenici. Povijest se zapravo ne ponavlja već se ponavljaju ljudi i njihova djela koja postaju povijest! Time zapravo dolazimo do zaključka da se svijet i nije toliko promijenio od prvih propinjanja prije gotovo dvije tisuće godina, samo što su načini mučenja onih koji se ne slažu sa opće prihvaćenim, ali zapravo čsto nametnutim mišljenjima, postali moderniji i perfidniji. To najbolje dokazuje istinitost izreke; Homo homini lupus, odnosno, čovjek je čovjeku najveći neprijatelj. Jedino što nam stoga preostaje je da se nadamo da će svakim danom biti sve manje i manje onih koji će za te iste lomače koje danas „gore“ donositi drva te da je Bog, kako god da si ga zamišljali, zaista milosrdan. Sapienti stat! Pametnom dosta!"
Najveća noćna mora nezaražene populacije bila bi da je Bog zaista "svrhovito dizajnirao" ovaj svijet, sa zemljom iza sedam gora, sedam dola, sedam mora i prvog prozora, kojom vlada hrpa budala nazvanih Stvorovima. Onda žiteljima zaista nema nade! S obzirom da je ista ipak iracionalna kategorija koju svatko sanja prema priželjkivanjima, ostaje zdravima da vjeruju u ponovno otkriće cjepiva protiv nalegle bolesti. Već su mu dali i ime: Jednom-Bude-Tako-2. JBT2 protiv U2 (alternativno ime virusa), pa „kom obojci, kom opanci“!
Čiča miča, iza prozora nastavlja se priča!
