Predstavite nam se.

Zovem se Katarina Dumić. Imam 36 godina i po zvanju sam diplomirani ekonomist. Zaposlena u struci. Majka sam jednog preslatkog dvogodišnjaka, supruga dugokosog glazbenika metalca .

Dijete sam sa sela; dolazim iz velike obitelji s četvero djece, posljednja u  u nizu 😊. Veliki sam ljubitelj prirode, volim boraviti u njoj i pokušavam se što više briniti o njoj. Ne volim bacati stvari, sve mi nekako imaju važnost i volim im dati novu namjenu. Tako svi koji me znaju, znaju da se, na primjer, plastične vrećice ne bacaju u smeće dok god imaju samo par rupa, da se tetrapak od mlijeka iskoristi tako da se u njega baca masnoća od kuhanja, da se od stare plahte naprave krpe za pod itd. i td. Volim reciklirati.

Što sve stvarate?

Krenula sam s proizvodima za bebe. Prvo što sam sašila, a i danas to šivam po izvornom primjeru, gricke su za nosiljke za bebe. Dakle, mogu reći da su gricke prvi moj službeni proizvod. Ono čemu sam trenutno najviše posvećena su platneni ulošci i ruksaci.

Kako se rodila cijela ideja o šivanju?

Ne znam točno kada sam svoju prvu mašinu dobila na poklon od tete koja također šiva, ali znam da je dugo stajala negdje iza ormara i kako sam se kao studentica dosta selila tako sam nadobudno i nju vukla za sobom. Tek kada sam sa svojim suprugom preselila u novi stan i kada se rodio naš sin, počela sam ju i koristiti. Tada sam udomila još jednu staru mašinu koja je skoro završila na otpadu. Tada je krenula avantura.

Šijete platnene uloške. Zzanima me kako to funkcionira i koliko je prihvaćeno na trzistu?

Da, u tome sam se potpuno našla. Platneni ulošci koji se peru, koji ne zagađuju okoliš i koji su zdravi za ženu. Radim ih nekoliko modela, a svima im je zajedničko da su napravljeni od kvalitetnih materijala. Radim dnevne i menstrualne uloške.

Na prvu je svima malo neobično njihovo korištenje zbog održavanja ali kada se jednom odvaži i krene ubrzo se shvati da nije uopće komplicirano. Dnevni se jednostavno operu u mašini skupa s ostalim rubljem dok je menstrualne potrebno prvo isprati i namočiti u hladnoj vodi, po potrebi još istrljati sa sapunom za robu ili praškom i zatim oprati u mašini s ostalim rubljem. Ništa strašno, stvarno 😊. Jako sam sretna što je sve više žena zainteresirano za platnene uloške, što postaju svjesne njihove dobrobiti i svakim danom raste interes za njima.

Nešto novo ove jeseni vaši su ruksaci. Mene osobno baš su oni doveli do vas. Što jos imate u planu ove jeseni/zime?

Ajme da, nisam imala pojma koliko su popularni postali u doslovno jednom danu. Javile su se žene iz cijele Hrvatske da nešto tako jedinstveno nisu dugo vidjele. Priznajme, stvarno su posebni. Prvi sam napravila šogorici za rođendan, a nakon njega još par varijanti u raznim bojama i to je bio pun pogodak. Sebi sam napravila rozi, budući da je to moja najdraža boja, ali i žuti mi je predivan, a i zeleni a i svi ostali. Super je što si svatko može odabrati svoju omiljenu boju i tako upotpuniti svoj stil. Pogotovo je primamljiv ljubiteljicama ruksakića, potpuna sportska elegancija.

Kakve su reakcije okoline na vaš rad?

Pozitivne. Velika podrška obitelji, prijatelja, poznanika. Zapravo se ljudi čude otuda mi volja i želja za tim, uz posao i obitelj. Priznajem, zna biti naporno, nekad bih toliko toga napravila, a jednostavno nemam vremena. Onda malo stanem, razmislim i kažem sama sebi da usporim, da neće ideja nestati, samo joj treba još malo da sazrije i bude još bolja. Tako da imam hrpu ideja koje čekaju neko svoje vrijeme.

Izradjivati i stvarati ponekada zna biti naporno. Imate li pomoć svojih najbližih? Koliko podrška znači?

Velika podrška i pomoć mi je suprug, a uz njega moja sestra koja se također zaljubila u ovaj hobi i možda ćete uskoro pisati o njoj 😊

Velika je konkurencija na trzistu, jer mnogo ljudi danas radi ovakvu vrstu posla. Koja je vaša tajna za nadvladati konkurenciju?

Istina da nas je puno i to me zaista veseli, ali svi smo nekako jedinstveni, svatko ima svoj put i mislim da za svakog od nas ima mjesta pod zvjezdama. Ne treba se bojati konkurencije, dapače, treba ju prihvatiti. Dobro je povezati se s ljudim istih interesa, jer iz toga može proizaći samo nešto divno baš kao štu su i divne stvari koje stvaramo svi skupa.

Koliko vam zadovoljstva pruža vas rad?

Ne znam kojom mjernom jedincom to izmjeriti ali imala bi puno znamenaka 😊. Kada šivam i stvaram ne mislim na ništa drugo, isključim se od problema svakodnevice, uključim maštu i oslobodim um. Kao neka vrsta meditacije.

Što biste poručili mladim kreativcima i ljudima koji vas prate?

Cijenite ručni rad, cijenite druge oko sebe ali i sebe. Cijenite ono što radite, ne odustajte od svojih ideja. Zahvalila bih se svima koji me na bilo koji način podržavaju, prate na društvenim mrežama, dijele slike mojih radova, koriste moje proizvode.

Ostavite nam kontakt kako bi čitatelji dodatno mogli da poprate vaš rad

Predstavite nam se.

Zovem se Katarina Dumić. Imam 36 godina i po zvanju sam diplomirani ekonomist. Zaposlena u struci. Majka sam jednog preslatkog dvogodišnjaka, supruga dugokosog glazbenika metalca .

Dijete sam sa sela; dolazim iz velike obitelji s četvero djece, posljednja u  u nizu 😊. Veliki sam ljubitelj prirode, volim boraviti u njoj i pokušavam se što više briniti o njoj. Ne volim bacati stvari, sve mi nekako imaju važnost i volim im dati novu namjenu. Tako svi koji me znaju, znaju da se, na primjer, plastične vrećice ne bacaju u smeće dok god imaju samo par rupa, da se tetrapak od mlijeka iskoristi tako da se u njega baca masnoća od kuhanja, da se od stare plahte naprave krpe za pod itd. i td. Volim reciklirati.

Što sve stvarate?

Krenula sam s proizvodima za bebe. Prvo što sam sašila, a i danas to šivam po izvornom primjeru, gricke su za nosiljke za bebe. Dakle, mogu reći da su gricke prvi moj službeni proizvod. Ono čemu sam trenutno najviše posvećena su platneni ulošci i ruksaci.

Kako se rodila cijela ideja o šivanju?

Ne znam točno kada sam svoju prvu mašinu dobila na poklon od tete koja također šiva, ali znam da je dugo stajala negdje iza ormara i kako sam se kao studentica dosta selila tako sam nadobudno i nju vukla za sobom. Tek kada sam sa svojim suprugom preselila u novi stan i kada se rodio naš sin, počela sam ju i koristiti. Tada sam udomila još jednu staru mašinu koja je skoro završila na otpadu. Tada je krenula avantura.

Šijete platnene uloške. Zzanima me kako to funkcionira i koliko je prihvaćeno na trzistu?

 

Da, u tome sam se potpuno našla. Platneni ulošci koji se peru, koji ne zagađuju okoliš i koji su zdravi za ženu. Radim ih nekoliko modela, a svima im je zajedničko da su napravljeni od kvalitetnih materijala. Radim dnevne i menstrualne uloške.

Na prvu je svima malo neobično njihovo korištenje zbog održavanja ali kada se jednom odvaži i krene ubrzo se shvati da nije uopće komplicirano. Dnevni se jednostavno operu u mašini skupa s ostalim rubljem dok je menstrualne potrebno prvo isprati i namočiti u hladnoj vodi, po potrebi još istrljati sa sapunom za robu ili praškom i zatim oprati u mašini s ostalim rubljem. Ništa strašno, stvarno 😊. Jako sam sretna što je sve više žena zainteresirano za platnene uloške, što postaju svjesne njihove dobrobiti i svakim danom raste interes za njima.

Nešto novo ove jeseni vaši su ruksaci. Mene osobno baš su oni doveli do vas. Što jos imate u planu ove jeseni/zime?

Ajme da, nisam imala pojma koliko su popularni postali u doslovno jednom danu. Javile su se žene iz cijele Hrvatske da nešto tako jedinstveno nisu dugo vidjele. Priznajme, stvarno su posebni. Prvi sam napravila šogorici za rođendan, a nakon njega još par varijanti u raznim bojama i to je bio pun pogodak. Sebi sam napravila rozi, budući da je to moja najdraža boja, ali i žuti mi je predivan, a i zeleni a i svi ostali. Super je što si svatko može odabrati svoju omiljenu boju i tako upotpuniti svoj stil. Pogotovo je primamljiv ljubiteljicama ruksakića, potpuna sportska elegancija.

Kakve su reakcije okoline na vaš rad?

Pozitivne. Velika podrška obitelji, prijatelja, poznanika. Zapravo se ljudi čude otuda mi volja i želja za tim, uz posao i obitelj. Priznajem, zna biti naporno, nekad bih toliko toga napravila, a jednostavno nemam vremena. Onda malo stanem, razmislim i kažem sama sebi da usporim, da neće ideja nestati, samo joj treba još malo da sazrije i bude još bolja. Tako da imam hrpu ideja koje čekaju neko svoje vrijeme.

Izradjivati i stvarati ponekada zna biti naporno. Imate li pomoć svojih najbližih? Koliko podrška znači?

Velika podrška i pomoć mi je suprug, a uz njega moja sestra koja se također zaljubila u ovaj hobi i možda ćete uskoro pisati o njoj 😊

Velika je konkurencija na trzistu, jer mnogo ljudi danas radi ovakvu vrstu posla. Koja je vaša tajna za nadvladati konkurenciju?

Istina da nas je puno i to me zaista veseli, ali svi smo nekako jedinstveni, svatko ima svoj put i mislim da za svakog od nas ima mjesta pod zvjezdama. Ne treba se bojati konkurencije, dapače, treba ju prihvatiti. Dobro je povezati se s ljudim istih interesa, jer iz toga može proizaći samo nešto divno baš kao štu su i divne stvari koje stvaramo svi skupa.

Koliko vam zadovoljstva pruža vas rad?

Ne znam kojom mjernom jedincom to izmjeriti ali imala bi puno znamenaka 😊. Kada šivam i stvaram ne mislim na ništa drugo, isključim se od problema svakodnevice, uključim maštu i oslobodim um. Kao neka vrsta meditacije.

Što biste poručili mladim kreativcima i ljudima koji vas prate?

Cijenite ručni rad, cijenite druge oko sebe ali i sebe. Cijenite ono što radite, ne odustajte od svojih ideja. Zahvalila bih se svima koji me na bilo koji način podržavaju, prate na društvenim mrežama, dijele slike mojih radova, koriste moje proizvode.

Ostavite nam kontakt kako bi citatelji dodtno mogli da poprate vas rad.


https://m.facebook.com/Platnica-100629241419428/?_rdr