N.Babić: Velika ratna avantura Netanjahua protiv Irana i njegovih saveznika u regiji

Snage izraelskog režima su ovih dana provele više napada na iranske saveznike u Siriji i Iraku, a zabilježen je i pokušaj kršenja zračnog prostora Libanona i neuspjeli napad dronovima na područje južnog Bejruta u kojem su uredi i sjedišta političkog i vojnog krila Hezbollaha. Sirijska vojska je uspješno odbila napad na položaje šitskog pokreta otpora na u širem području južno od Damaska, ali mediji Hezbollaha priznaju da su im u napadu poginula dva borca.

Libanonsko Vijeće obrane je priopćilo da zemlja ima pravo koristiti sva raspoloživa sredstva za obranu suvereniteta, a zamjenik glavnog tajnika Hezbollaha, šeik Naim Qassem, je „obećao iznenađujući odgovor na izraelske napade na Libanon.

Hezbollah je upozorio cionistički entitet na “iznenadni udarac” u znak odmazde zbog nedavnog upada bespilotnih letjelica izraelskog režima na Libanon.

U intervjuu za rusku televizijsku mrežu RT u utorak je šeik Naim Qassem rekao da se nedavni izraelski napadi bespilotnih letjelica na libanonsko tlo ne mogu smatrati “prolaznim pitanjem”.

“Isključujem da je atmosfera ratna, to je jedan od reakcija na napad. Sve će biti odlučeno u svoje vrijeme”, rekao je šeik Qassem.

Šeik Naim Qassem nadalje je opisao stav libanonske vlade o izraelskim napadima kao ispravan, naglasivši da zemlja neće čekati reakciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.

Libanonsko Vijeće obrane u utorak je također branilo pravo Libanonaca da se brane svim potrebnim načinima kako bi odvratili daljnje izraelske napade.

Dvije izraelske bespilotne letjelice, za koje je Hezbollah rekao da su sudjelovali u bombardiranju, srušene su u nedjelju u uporištu Hezbollaha na jugu glavnog grada Libanona, Bejruta. Jedan se bespilotni zrakoplov raznio blizu zemlje, uzrokujući određenu štetu Hezbollahovom medijskom uredu u kvartu Moawwad u predgrađu Dahieh u Bejrutu.

Hezbollah je rekao da je bespilotna letjelica opremljena eksplozivom, a glavni tajnik pokreta Sayed Hassan Nasrallah naglasio je da su dronovi bili u “samoubilačkoj misiji.”

Također je opisao nedjeljne pokušaje napada kao prvi izraelski neprijateljski čin protiv Libanona od rata 2006. godine.

“Od sada ćemo rušiti sve izraelske bespilotne letjelice na nebu. Kažem izraelskoj vojsci na granici da od večeras budu budnu i na straži. Čekajte nas za jedan, dva, tri, četiri dana”, rekao je Sayed Hassan Nasrallah.

Izrael je pokrenuo dva rata protiv Libanona, 2000. i 2006. godine, u kojima je Hezbollah nanio velike gubitke vojsci cionističkog režima. Izraelski dužnosnici ipak neprestano prijete još jednim ratom Libanonu.

Obaranje dva izraelska drona potvrđuje nagađanja da je Iran ustupio Hezbollahu napredne tehnologije za obaranje i preusmjeravanje vojnih dronova, koju je iranska vojska uspješno koristila za nedavno obaranje drona Global Hawk u Perzijskom zaljevu i ranije preuzimanje nadzora i prizemljenje američkih vojnih dronova na željene koordinate i Iraku.

Napade u Iraku je Izrael proveo s kurdskih područja u Siriji

Što se tiče izraelskih napada na proiranske milicije u Iraku, Većinska proiranska frakcija u parlamentu u Bagdadu zatražila odlazak američke koalicije iz zemlje i da se Izrael proglasi za agresora na zemlju.

Nakon više dana različitih informacija, čak i tvrdnji da su zračni prostor Iraka prekršili izraelski zrakoplovi F-35, iračke obavještajne službe i zapovjednici proiranskih Hashd Al-Shaabi snaga vjeruju da je pet nedavnih napada bespilotnih letjelica na proiranske snage u zemlji pokrenuto iz baza pod kontrolom takozvanih milicija „Sirijskih demokratskih snaga“ (SDF) na sjeveru Sirije, rekao je službenik za Middle East Eye.

Irački dužnosnik, koji ima saznanja o najnovijim obavještajnim sastancima bagdadskih sigurnosnih službi, rekao je da je udare izveo Izrael, uz suradnju sirijskih Kurda i podršku Saudijske Arabije.

“Napadi bespilotnih letjelica su izvedeni iz područja SDF-a uz financiranje i podršku Saudijaca”, rekao je službenik, za Middle East Eye.

Podsjetimo, od srpnja je niz eksplozija pogodilo baze, skladišta oružja i dva vozila konvoja koji pripada Hashd Al-Shaabi snagama, grupi uglavnom šiitskih milicija koje su blisko povezane s Iranom.

Najnoviji napad se dogodio u nedjelju, su dva izraelska drona pogodila jedno od položaja Hashd Al-Shaabi snaga blizu granice sa Sirijom, kod pograničnog grada Al-Qaima, usmrtivši jednog borca, a teško ranivši drugog.

Prema visokom dužnosniku, plan za napad na moćne proiranske milicije u Iraku je iznio Thamer Al-Sabhan, saudijski državni ministar za zaljevske poslove, kada je u lipnju posjetio zapovjednike sirijskih kurdskih SDF milicija na sjeveroistoku Sirije.

Tamo je Thamer Al-Sabhan, za kojeg se zna da je jedan od glavnih suradnika prestolonasljednika Mohammeda bin Salmana, postavio temelje za buduće napade, nudeći sirijskim Kurdima financijsku pomoć u zamjenu da jedna od njihovih baza bude korištena kao  lansirna točka za napade na iranske saveznike u Iraku.

Kurdske SDF milicije još uvijek drže sjeveroistok Sirije, nad kojim su uz značajnu američku podršku uspostavili kontrolu nakon kampanje protiv terorista takozvane „Islamske države“. SDF milicije ostaju glavni partner Washingtona u Siriju, a njihove težnje za uspostavom „neovisnog Kurdistana“ svesrdno podržava Izrael.

Proiranske Hashd Al-Shaabi snage u Iraku kao glavnog krivca za napade smatraju Izrael, ali ne umanjuju odgovornost Pentagona ni Izraela.

U ponedjeljak je irački predsjednik Barham Salih rekao da su suverenitet i sigurnost zemlje “crvena linija” koju će njegova vlada zaštititi.

Prema visokom iračkom dužnosniku, za pokretanje napada je korišten sjever Sirije, jer izraelski dronovi nemaju domet da bi ciljeve u Iraku pogodili iz Izraela.

“Izraelsko osoblje upravljalo je bespilotnim letjelicama iz baza pod kontrolom SDF-a”, rekao je irački dužnosnik.

Izvor je rekao da su Iračani u početku bili skeptični da Izrael stoji iza napada, prije svega zbog sumnje da izraelske bespilotne letjelice mogu doseći Irak.

Iranski obavještajni analitičar povezan s Iranskom revolucionarnom gardom je prošli tjedan rekao za Middle East Eye da su ostali krivci vjerojatno „protivnici Hashd Al-Shaabi snaga unutar iračke vojske ili sami Amerikanci”.

Lipanjsko putovanje saudijskog dužnosnika Thamera Al-Sabhana na sjeveroistok Sirije bilo je uočljivo zbog pokušaja jačanja podrške sirijskim kurdskim snagama među arapskim plemenima na tom području.

Njegovi sastanci s lokalnim starješinama, vođama SDF-a i najvišim američkim dužnosnikom Williamom Robakom uključivali su obveze pružanja ekonomske i sigurnosne podrške.

Sabhan je služio kao prvi saudijski veleposlanik u Iraku punih 25 godina, a napustio je Bagdad nakon navodnog Irana da Hashd Al-Shaabi na njega izvrše atentat 2016. godine.

Nakon što su se usuglasili oko stavova o zajedničkom neprijatelju i želje da se suprotstave zajedničkom neprijatelju Iranu, Izrael i Saudijska Arabija su se posljednjih godina neprestano približavali.

Očigledni napadi Izraela na Hashd Al-Shaabi snage slijede obrazac širenja sličnih napada na proiranske ciljeve u cijeloj regiji, što je eskalacija u odnosu na napade isključivo ograničene na Siriju.

Saudijska ambasada u Londonu je zatražena da komentira ove tvrdnje, ali nije bilo odgovora.

Na pitanje je li odgovorna za udare na proiranske milicije u Iraku, izraelska vojska je rekla da ne može ni potvrditi ni poreći svoju odgovornost.

Izrael je prekršio sva nepisana pravila

Komentirajući najnoviju eskalaciju i neuobičajene izraelske napade dronovima, stručnjak za Bliski istok Elijah J. Magnier kaže kako je prošlog tjedna izraelski premijer Benjamin Netanyahu prekršio sva postojeća Pravila o angažmanu (ROE) u Iraku i Libanonu, pokazujući svoju spremnost za rat i očitu želju da ga zapali.

Ovo je, kao što je posjetio glavni tajnik Hezbollaha, prvi put nakon 2006. godine da su dronovi cionističkog režima prekršili stara pravila i eksplodirali u južnom predgrađu Bejruta u nejasnim okolnostima. Unatoč ovom nedostatku jasnoće i napadu manjeg opsega obzirom na uvjete i objektivni cilj, nekoliko sati kasnije je vođa Hezbolaha, Sayed Hassan Nasrallah, obećao je da će u odmazdi zbog ubojstva dvojice članova Hezbollaha u Siriji napasti Izrael. Ali je Netanyahu opet napao. Izraelski zrakoplov je potom napao bazu zapovjedništva Narodnog fronta za oslobođenje Palestine u libanonskoj dolini Bekaa, što je snažan pokazatelj da Netanyahu prihvaća izazov Nasrallah, sa svim njegovim posljedicama. Također ukazuje na nastavak izraelske provokacijske politike, koja, kako se tvrdi, svojom “dugom rukom” može doseći bilo koji cilj, bez iznimke, te spremnost da se bori do ruba ratnog ponora.

Ipak, postoji veliki prostor za sumnju oko eksplozije „drona samoubojice“ u predgrađu Bejruta, posebno zato jer je cilj s obavještajnog i vojnog stajališta naoko bio beznačajan. Naime, oštećena je u tom trenutku prazna zgrada u kojoj se nalazi ured za odnose s javnošću Hezbollaha za lokalne medije. Stoga je jasno da Izrael ipak, nakon 13 godina apstinencije, ne bi riskirao rat s Hezbollahom. U Tel Avivu su s pravom pretpostavili da odar na tako beznačajan cilj, pri tom prazan, neće biti vrijedan Hezbollahove predvidljive reakcije. Najvjerojatnije je Netanyahu procijenio da uništavanje cilja u predgrađu Bejruta „dronom samoubojicom“ može spasiti mnoge izraelske živote, a da bi smrt nekoliko izraelskih vojnika bila podnošljiva “kolateralna šteta i prihvatljiv gubitak “, ako bi se Hezbollah i odlučio otvoriti vatru na izraelske vojnike na granici s Libanonom.

No vrlo je malo vjerojatno da izraelska obavještajna služba nije uspjela identificirati cilj kojeg je Izrael pogodio u Aqrabi, 15 kilometara od aerodroma u Damasku, a koji je korišten kao baza Hezbollaha u Siriji. Izrael je možda pogrešno identificirao kuću kao bazu Iranske revolucionarne garde, ali je lako nagađati, jer gdje god je u Siriji prisutna elitna iranska postrojba, Hezbollah je s njom. U svakom slučaju, ova greška Izraela je dovela do ubojstva dva člana Hezbolaha.

Bez obzira na navedeno, naknadno bombardiranje neznatne palestinske baze na teritoriju Libanona od strane izraelskih zrakoplova poprima značenje poruke izazova, a ne obavještajne mete. Elijah J. Magnier kaže da je Netanyahu prihvatio rukavicu koju mu je u lice bacio Nasrallah i da će voditi svoju konfrontacijsku politiku.

Kao što smo naveli, izraelski režim, je ranije pogađao na desetine ciljeva u Siriji i čini se da je počeo birati ciljeve u Iraku i Libanonu. To se temelji na tri glavna cilja povezana s postojanjem Izraela: izgraditi vojsku koja ujedinjuje izraelsko židovsko stanovništvo sa svojom vladom; uključiti se kad je to moguće u „ borbu između ratova “, odnosno izvoditi napade i ulaziti u male bitke dok se vodi rat u obližnjoj zemlji ili prije; pogoditi bilo koju metu koja predstavlja potencijalnu opasnost za postojanje Izraela bilo gdje u svijetu.

Nije ništa novo da Izrael pogađa obližnje ili čak daleke odabrane ciljeve. Libanon, Sirija, Irak, Iran, Jemen, Jordan i Egipat su na vrhu liste prioriteta Izraela, a ostatak svijeta je na drugom mjestu, ali još je važno da se budno pazi na udaljena područja u svijetu.

1960. je Izrael otišao u Buenos Aires kako bi oteo Adolfa Eichmanna i doveo ga na suđenje u Izrael da bi bio proglašen krivim za zločine nad židovskim narodom i osudio na smrt. Štoviše, Izrael je 1973. poslao tim za atentat u Bejrut kako bi ubio palestinske vođe Kamala Idwana, Kamala Nassera i Mahmouda Youssefa Najjara. Ubijeno je ukupno petnaest palestinskih lidera i intelektualaca, među njima Mahmud Al-Hamshari u Parizu, Naim Khader u Belgiji i Wael Zuaiter u Rimu. 1988. Izrael je poslao tim za atentat u Tunis kako bi ubio palestinskog zapovjednika Khalila Al-Wazira, zvanog Abu Jihad , jednog od osnivača PLO-a.

1981. godine je četrnaest izraelskih aviona ,prolazeći kroz jordanski i saudijski zračni prostor, napalo i uništilo iračko nuklearno postrojenje pogon. Izrael je 2007. godine u Siriji bombardirao sumnjivo postrojenje za nuklearni program, koje je tada bilo tek u razvoju. 2008. godine je izvršio atentat na vojnog načelnika Hezbollaha i potpredsjednika Vojnog vijeća Imada Mughnniyeha u Siriji. Godine 2010. je veliki izraelski napadački tim poslan u Emirate i uspio je ubiti zapovjednika Hamasa Mahmuda Al-Mabhouha u Dubaiju, a Izrael se nije ustručavao ubiti ni iranske nuklearne znanstvenike “kako bi spriječio Iran da ima nuklearnu bombu”.

Gornji primjeri navode da Izrael nema na umu bilo kakvu granicu ili poštivanje nečijeg suvereniteta, osim vlastitih. Pod izgovorom „zaštite svoje nacionalne sigurnosti“ od bilo kakvih sadašnjih ili budućih prijetnji Izrael poduzima inicijativu da prvi krene u napad.

Izrael identificira ono što smatra prijetnjama, lokalizira ciljeve i pokušava otkloniti prijetnju prije nego što ona naraste. Ovo je izraelska ideologija trajnog rata. Izrael malo ili nimalo misli na svoje vojne mogućnosti, ne uzimajući u obzir međunarodno pravo i granice. Izrael smatra da se nalazi među neprijateljskim zemljama iako posljednji arapsko-izraelski rat datira iz vremena Yom Kippurskog rata iz 1973. godine. Od tada je Izrael preuzeo inicijativu za napad na Libanon, tri puta, te Siriju i Irak.

Izrael računa na svog glavnog „saveznika“, SAD, kako bi osigurao svoj superiorni status, prijeteći i zastrašivajući okolne zemlje, izravno ili neizravno. U slučaju ratne inicijative, Izrael koristi američku obavještajnu sposobnost kako bi podržao svoje ciljano ubijanje i ratove, a oslanja se i na diplomatsku težinu Washingtona kako omogućio ostvarenje svog vojnog cilja ili uspostavio prekid vatre ako tijek rata više nije u korist Tel Aviva. Nenapredna vojna, elektronička i vojno-industrijska proizvodnja i kompetencija daju Izraelu prednost na Bliskom istoku, vjerojatno nad svim susjednim zemljama. Štoviše, Izrael se može osloniti na apsolutnu podršku zapadnih medija i „međunarodno“ pokriće za svoja zlodjela, uvijek pod izgovorom svog „prava na obranu“.

Izraelski rat protiv Irana je zapravo započeo atentatom na iranske znanstvenike 2010. Napadi protiv iranskog “dvorišta” dosegli su svoj vrhunac tijekom rata u Libanonu 2006. godine, ali izraelski režim nije uspio ostvariti ciljeve u Siriju, gdje se uključio u rat pomažući terorističkim skupinama u nadi da će slomiti vojnu opskrbnu liniju “Osovine otpora”. SAD su u ime Izraela posredovale u razoružanju Sirije od kemijskog oružja i uspostavile prijateljsko okruženje s Kurdima u okupiranoj sjeveroistočnoj Siriji.

Izrael je iskoristio nedostatak spremnosti predsjednika Bashara Al-Assada da se osveti protiv stotina izraelskih napada i pokušao je oslabiti sirijsku vojsku. Povreda libanonskog i sirijskog zračnog prostora postala je „pravo Izraela”, a bombardiranje sirijskih vojnih položaja se opravdalo pozivanjem da je to napad na „ iranska skladišta u Siriji”.

Tel Aviv je sada krenuo i prema Iraku, iranskom dvorištu, kako bi napao redovne sigurnosne snage savezne policije, Hashd Al-Shaabi milicije, koje su proglašene neprijateljima Izraela. Izraelski su  čelnici svjesni su da je Iran izgradio snažnu ideologiju u Iraku koja je bila presudna u suprotstavljanju i porazu suprotne ideologije “Islamske države”, koja je 2014. zauzela trećinu Iraka. Suradnja nekih Hashd Al-Shaabi frakcija i drugih iračkih organizacija s jedne strane i libanonskog Hezbollaha s druge je daleko od tajne. Čini se da je Izrael uništio skladišta iračkih proiranskih milicija kako bi uklonio strateške rakete koje bi Irak mogao upotrijebiti u slučaju rata SAD-a protiv Irana.

„Izrael može uništiti jedno ili dva ili stotinu skladišta od tisuću. Za Izrael to znači na stotine raketa manje koje će se u slučaju rata lansirati protiv njega. Ovako izraelski pristup bilo kojem pitanju uzima u obzir potencijalnu prijetnju“, rekao je donositelj glavnih odluka u okviru „Osovine otpora“.

Nema nikakve sumnje da Izrael djelomično može spriječiti ili suzbiti „Osovinu otpora“ da se naoruža i izgradi svoju vojnu sposobnost. Ali iranske pošiljke stižu do neprijatelja Izraela, unatoč stotinama uspješnih napada. Rješenje bi moglo biti vrlo jednostavno i Izrael bi se trebao suzdržati od ratovanja sa svojim susjedima, ali to ne odgovara ni izraelskoj politici ni ideologiji.

S druge strane, Teheran nije oduševljen uvlačenjem u rat s Izraelom, unatoč svim napadima i provokacijama u njegovom dvorištu.

“Neće nas privući planirana i nametnuta bitka s Izraelom. Provokacije se toleriraju sve dok su unutar prihvatljive dimenzije. Gubitak desetaka raketa nije čin vrijedan rata kada prioritet nije okretanje topova protiv Izraela. Uvijek će biti mjesta za odgovore”, rekao je izvor Elijaha J. Magniera.

“Već dvije godine je Izrael jedina zemlja u svijetu koja ubija Irance”,  rekao je izraelski ministar Tzachi Hanegbi.

Izrael je ubio mnogo Iranaca u Siriji i više iranskih saveznika. Unatoč stotinama napada, Iran i njegovi saveznici pobijedili su u ratu u Libanonu 2006. godine, u Siriji, Iraku i Jemenu. Iran nikada nije mogao pomisliti, čak ni u svojim najluđim snovima, da će njegova velika i strateška fronta biti povezana pod jednim kišobranom i čvrsto djelovati kao njegov štit ili partner u bilo kojoj mogućoj agresiji protiv Islamske Republike. U ovom slučaju, nije teško odgovoriti na pitanje tko će biti strateški pobjednik i koliko je uistinu učinkovito Izraelsko bombardiranje?

Dovoljno je pogledati podatke i vojne pobjede i današnje sposobnosti libanonskog Hezbollaha, iračkih Hashd Al-Shaabbi snaga, iranskih saveznika u Siriji i Huti milicija u Jemenu koje su odbile agresiju najveće sile na Arapskom poluotoku, uzeti u obzir da će na poziv Teheran svi zajedno pokrenuti napade na Izrael i njegove saveznike i zaključiti da se Netanyahu zaista igra s vatrom.

Naravno, za sve što se trenutno događa treba uzeti u obzir i da Izrael čekaju izbori. Premijer Benjamin Netanyahu daje sve od sebe kako bi se prikazao kao zaštitnik takozvane “Države Izrael”, sa svojom „dugom rukom“ koja može pogoditi neprijatelja bilo gdje.

Treba priznati da je ocjena Izraela reakcije iranskih saveznika u Siriji i Iraku bila točna. Netanyahu učinkovito koristi savjete svog vojnog zapovjedništva, manevrirajući između ratova koji su u toku na Bliskom istoku i udara u iransko dvorište, izbjegavajući pokretanje šireg rata. Svjestan je da mu je prioritet hodanje po rubu ponora, ali ne padanje u njega, ako ga silom ne pritisnu. Netanyahu također razumije da je za zemlje poput Sirije i Iraka za službenu objavu rata Izraelu potrebno mnogo više pripreme i razmišljanja nego što to treba Hezbollah u Libanonu. To je razlog zašto je proširio svoje planove i počeo gađati iranske milicije u Iraku, gdje je u jednom napadu dronovima ubijen i zapovjednik Hashd Al-Shaabi snaga, ne ograničavajući svoje napade na strateška skladišta.

Netanyahu je prisilio vođu Hezbollaha da zaprijeti Izraelu i da reagira najavom napada na izraelske vojnike na južnoj granici Libanona. Sayed Nasrallah je rekao da Izrael zna koje su crvene linije pokreta otpora i da “obećava da će pogoditi Izrael ako neko od njegovih ljudi bude ubijen u izraelskim napadima u Siriji ili Libanonu”. Izraelski premijer je svjestan Nasrallahove prijetnje, što može ukazivati na to da je Tel Aviv i sam spreman za rat. To je namjera za koju je Nasrallah prije mjeseci znao i na to je upozorio svoje ljude. Naravno, Netanyahu je svjestan neograničene podrške SAD-a i zato može biti agresivniji i još spremniji za krenuti u rat.

Međutim, jesu li SAD spremne platiti cijenu avanture Netanyahua u iranskom dvorištu u Iraku? U Siriji relativno malobrojne američke snage djeluju u neprijateljskom kurdskom okruženju. U Iraku iza svakog ugla ili bilo kojeg vojnog kampa u kojem američke snage nude obuku postoje potencijalni elementi spremni pokrenuti napad na američke vojnike i likvidirati ih. Uništavanje skladišta u Iraku SAD može koštati odnosa s Bagdadom, gdje je većina u parlamentu zatražila povlačenje američkih snaga iz cijele zemlje. To je s ovakvim sastavom saveznog parlamenta u narednim godinama više nego izvjestan scenarij.

Bagdad već sad provodi diverzifikaciju nabave vojne opreme iz Kine i Rusije, jer želi imati isključivo iračku vojsku koja neće ovisiti o američkoj tehnologiji.

Istina je da izraelski premijer trlja ruke, toliko zadovoljan ishodom udara na Irak da nije mogao odoljeti a da ne objavi da su napadi provedeni na njegov vlastiti zahtjev i zapovijed. Pričekajmo i pogledajmo hoće li američki predsjednik Donald Trump biti sretan ako zbog Netanyahua bude plaćao cijenu gubitkom američkih vojnika u Iraku.

I za kraj, podsjetimo da u slučaju veće eskalacije Iran i njegovi saveznici u regiji neće sjediti prekriženih ruku. Prijeđe li Netanyahu „crvene linije“ Teherana i njegovih saveznika, odgovora će sigurno biti. Ali to je scenarij koji može označiti početak velikog regionalnog, možda i svjetskog sukoba, koji bi mogao označiti početak kraja cionističkog entiteta, čega Netanyahu očito nije svjestan.

Izvori: Al-Manar, Middle East Eye, Twitter/Elijah J. Magnier

logično

2 comments

  1. Posljednja rečenica vrlo zlokobno zvuči, ali je realistična.

  2. Užasno i strašno, oni se igraju igara bez granica i stvaraju žarišta i ratišta gdje god smisle. Nađu oni jedni druge i industrija koja proizvodi sve za ratovanja radi 100% im kapacitetom.

Odgovori