Kako je zapadna propaganda rudare Donbasa pretvorila u “proruske teroriste”

donjeck.rudari,pobuna,mjere štednje,MMF

Nažalost, unazad nekoliko tjedana, istovremeno s početkom ofenzive milicija Donbasa, iznova se počela zahuktavati antiruska kampanja i sve što se kaže ili napiše u prilog otporu nekoliko milijuna ljudi, koji su bez ikakve druge mogućnosti odlučili svoja prava izboriti oružjem, kvalificira se kao „ruska propaganda“.

Zapadni vrli „analitičari“, naravno, uz punu podršku hrvatskih, ogrezli u svom autizmu vide samo vrh lednog brijega, dok istovremeno zaboravljaju genezu ovog sukoba. Naime, „agresor Putin“ je, kako se čini, na kraju ipak bio zainteresiran samo i isključivo za  poluotok Krim, koji  je bio sastavni dio Ukrajine tek od sredine ’50-ih, ali opet kao autonomna republika, čime po međunarodnim konvencijama ima pravo na samoodređenje.

Svi su zaboravili i obećanje Washingtona Grobačovu „kako se NATO savez neće širiti na istok, te da bez straha može raspustiti Varšavski ugovor i povući trupe iz Njemačke, Poljske, Čehoslovačke, Baltika, itd“, a da ne spominjemo postavljanje proturaketnog štita kojeg je NATO pravdao nepostojećom „ugrozom od strane Irana“.

No, povijest na stranu. Krajem 2013. se bivši ukrajinski predsjednik Janukovič našao pred izborom: uzeti ruski kredit, za koji Moskva nije uvjetovala gotovo ništa, osim da se Kijev drži potpisanih sporazuma, što je prije nekoliko dana priznao bivši ukrajinski premijer Mykola Azarov, ili uzeti zajam od Europske unije i MMF-a, koji je bio uvjetovan zatvaranjem industrija, mjerama štednje, otpuštanjima u javnom sektoru, dizanjem cijena komunalnih usluga, itd.

Janukovič se odlučuje za Rusiju, a Zapad po već uhodanom scenariju diže „Obojenu revoluciju“ u Kijevu. Sada dolazimo i na 21. veljače 2014., kada Janukovič i predstavnici oporbe s Maidana potpisuju sporazum o tranziciji, a „jamci“ su bili Njemačka, Francuska i Poljska, sramotu koju će ministri vanjskih poslova te tri zemlje prije ili kasnije morati priznati. Još se potpisi na dogovorenomm dokumentu nisu ni osušili, a već su neonacističke skupine s Maidana izvršile državni udar. Toliko o svakom daljnjem legitimitetu ukrajinske vlasti.

Rusija još neko vrijeme poručuje da će, iako je ne smatra legitimnom, poštovati sporazum o zajmu i surađivati s novom „vladom“. Međutim, tada je svima bilo jasno da su Yatsenyuk i Turchinov odlučili Ukrajinu vojno i ekonomski pokloniti Zapadu.  Tada Rusija osigurava referendum na gotovo nikada ukrajinskom Krimu, vraća taj teritorij u sastav Ruske Federacije i jedno se vrijeme ne događa ništa.

Tek tada na vidjelo izlaze uvjeti pod kojima Arseniy Yatsenyuk i v.d. predsjednik Turchinov uzimaju zajam od MMF-a i praktično Ukrajinu sa skoro 50 milijuna ljudi tjeraju u opće osiromašenje i beznađe. Tijekom travnja su na istoku Ukrajine započeli nemiri, koji su se polako pretvarali u oružane sukobe i pobunu protiv Kijeva, a nitko ne postavlja pitanje zašto Vladimir Putin istovremeno s Krimom nije učinio isto s jugoistočnim regijama, kada je već faktor iznenađenja bio na njegovoj strani. Odgovor je jednostavan: Donbas nikada i nije bio u planu pripajanja Rusiji, što ne znači da je Rusija mogla mirno gledati što vlasti u Kijevu tamo kane učiniti. Provodi se ukidanje ruskog jezika (greška koja je tek kasnije ispravljena, ali kasno), rušenje svega što podsjeća na SSSR i suživot Ukrajinaca i Rusa, neonacističke orgije i bakljade, koje su inače bile ograničene na Lavov i zapadni dio zemlje, doprle su do gradova u kojima je još uvijek jaka antifašistička tradicija i na kraju, kao vrhunac svega, 2. svibnja 2014. se događa masakr u Odesi. Tada jugoistočni Ukrajinci i etnički Rusi shvaćaju da se provodi scenarij u kojem za njih, kao takve, nema mjesta.

No vratimo se nekoliko tjedana prije maskra u Odesi, kojeg je „demokratski“ Zapad tako lako zaboravio. Naime od  6. travnja 2014., kada su počeli prvi prosvjedi na istoku Ukrajine koji su eskalirali u oružani sukob s prvim žrtvama, nije prestao medijski rat protiv Rusije koju se optužuje “da potiče pobunu, separatističke i terorističke aktivnosti proruskih militanata”.

Ovakve optužbe se ni onda ni danas nikako ne uklapaju u stvarnu sliku ukrajinske krize, budući da su stanovnici Donbasa neprestano naglašavali “kako žele visoki stupanj autonomije i da sami raspolažu svojim financijama”. Bez obzira na evidentne činjenice, koje je i danas lako provjeriti, zapadni i sluganski mediji onda i danas neumorno vrše svoju zadaću. Dok su ukrajinski tenkovi išli ka istoku zemlje “ugledni” main-stream mediji su uglas izvještavali “kako se istok Ukrajine pobunio i uz Putinovu pomoć se želi odcijepiti i pripojiti Rusiji”.

Svi u to još uvijek vjeruju i ispada da je cijeli ukrajinski istok desetljećima čekao prigodu da zarati u vlastitoj zemlji kako bi je podijelio i ušao u savez s Moskvom. To je samo jedna od laži, budući da u Donjeckoj regiji živi 38% etničkih Rusa, a podrška federalizaciji, kasnije referendumu je bila gotovo plebiscitarna. Britanski The Telegraph za pravo čudo navodi tu nelogičnost i kada spominje izlaznost na referendum 1991. potvrđuje da je “83% stanovništva u Donjeckoj regiji glasalo za neovisnu Ukrajinu”, što znači da su uz etničke Ukrajince za neovisnost glasali i Rusi. Istina koju nitko ne želi priznati je da su se ljudi na istoku zemlje pobunili jer predosjećaju da će im “nova europska budućnost” donijeti nezaposlenost, glad i siromaštvo i potpuno je besmislena teza o proruskom separatizmu i nacionalizmu, odlike koje s obrnutim predznakom krase huntu u Kijevu.

Proljetni ustanak 2014. naroda Donjecka, Luganska, Harkova, a potom i svih drugih gradova istočne Ukrajine, uz neskriveni proruski sentiment ima sve odlike socijalnog bunta protiv politike Međunarodnog monetarnog fonda i “svijetle budućnosti” koju su im u ime financijskih oligarha sa Zapada spremili američka administracija, eurobirokrati iz Bruxellesa i NATO savez.  Bilo bi dovoljno prenijeti izjavu Irine Grinenko, žene koja je u obranu barikade u Donjecku došla sa zavojima i nešto higijenskog papira (toliko o “strašnim teroristima” i “ruskim komandosima” koja je 8. travnja novinaru The Guradiana rekla “kako ona želi da Donjeck ostane u vezi s Rusijom koja je glavni kupac njihovih proizvoda” i nijednom riječju ne spominje “odcjepljenje” ili pripojenje toj istoj Rusiji.

“Rusija kupuje većinu strojeva tvornice Azovmash u kojoj rade moj sin i zet. Sada su narudžbe stale i ako Ukrajina slijedeći mjesec potpiše pripremljeni sporazum s Europskom unijom , 30% radnika će ostati bez posla. Rusija je bliža mom novčaniku i srcu”, ispred gradske vijećnice u Donjecku izjavljuje Irina Grinenko, starica od šezdesetak godina.

Dakle, kako su se to obični ljudi koji žive na istoku Ukrajine preko noći pretvorili u “teroriste”, “proruske militante” i “separatiste”.

donjeck,proruski separatisti,revolucija,pobuna naroda,klasna borba

Dakle, ukrajinska kriza je počela krajem studenog 2013. kada je predsjednik Janukovič odbio potpisati sporazum s Europskom unijom i tada su oporba, prozapadne i neonacističke skupine započeli prosvjede na Trgu Neovisnosti u Kijevu i uz pomoć Washingtona i Bruxellesa 21. veljače uspijevaju srušiti legitimnu vlast i preuzeti nadzor nad ukrajinskim parlamentom. Nakon toga narod i vodstvo Krima, povijesno ruske pokrajine koju je Nikita Hruščov “poklonio” Ukrajini, raspisuju odluku o referendumu i nakon njegovog održavanja 16. ožujka poluotok postaje dijelom Ruske Federacije.

Za cijelo to vrijeme na istoku Ukrajine se nisu zabilježili nikakvi značajniji incidenti i Moskva je cijelo vrijeme naglašavala “kako su neopravdani strahovi i antiruska histerija na Zapadu o novim aneksijama”. Štoviše, ruski predsjednik Vladimir Putin je poručio “kako Rusija ne priznaje nelegitimnu vlast u Kijevu, ali o pitanjima kao što su dogovorena financijska pomoć Rusije, opskrba plinom i ostali gospodarski sporazumi moraju biti predmetom daljnje suradnje, te da će ruska vlada kontaktirati ministre u Kijevu kako bi u obostranu korist nastavili nužnu suradnju”. Ovdje je posebno važan slijed događaja od sredine ožujka. Privremena i nelegitimna vlada u Kijevu donosi odluku da će 21. ožujka potpisati Sporazum o pridruživanju Europskoj uniji, odlučuje se na prekid svih veza s Moskvom, a 13. ožujka pokreće pregovore s Međunarodnim monetarnim fondom o dodjeljivanju financijske pomoći. Bruxelles i Washington pozdravljaju ovu odluku, posebno pregovore s MMF-om budući da ni Europska unija, niti Sjedinjene Države nemaju novca za spas ukrajinskog gospodarstva.

Grčki model za financije, gašenje industrije i rudarstva i masovni otkazi za Ukrajinu znače humanitarnu katastrofu

Tada su privremeni “premijer” Arseany Yatsenyuk i predstavnici svih 28 zemalja članica Europske unije potpisali , kao što je bilo najavljeno , 21. ožujka sveobuhvatni ugovor koji definira sve segmente političkog i javnog života, ali donosi i brojne gospodarske promjene u Ukrajini, što se može vidjeli iz teksta sporazuma objavljenog na službenim stranicama EU.  Tek tada se javlja njemački ministar vanjskih poslova Wolfgang Schaeuble koji za Bloomberg 26. ožujka 2014. izjavljuje “kako bi grčki model mogao biti spasonosno rješenje za Ukrajinu” i dodaje “da će europski narodi Ukrajini za spas financija predložiti model koji je Grčku izvukao iz recesije”. “Ako dođemo u situaciju da moramo stabilizirati Ukrajinu poslužit ćemo se iskustvom iz Grčke. Ukrajina će morati posuditi čak 20 milijardi dolara, a uvjeti MMF-a uključuju mjere štednje. Grčka je vrlo specifična zemlja, ali su napori vlade u Ateni izveli zemlju iz recesije i to zahvaljujući pomoći od 331 milijarde dolara”, izjavio je Wolfgang Schaeuble na konferenciji u Duisburgu, ali nije rekao da se u to vrijeme Grčka zbog oborenog kreditnog rejtinga zaduživala po kamatnoj stopi koja je znala doseći razinu od 30%. Zaduživanja iz tog razdoblja su naprosto razorili grčko gospodarstvo i društvo u cjelini.

Ukrajinci na istoku zemlje su razočarani potezima vlade koja pristaje na sve samo da se “otme iz ruskog zagrljaja” i ogorčeni su zbog olakog odbijanja bezuvjetne ruske pomoći od 15 milijardi dolara i povlaštene cijene plina.

Istoga dana Glas Amerike piše “kako ugljenokopi u istočnoj Ukrajini imaju velike rezerve koje su to područje činili najmoćnijom regijom u bivšem Sovjetskom Savezu, ali je njegovim kolapsom industrija propadala i lokalno stanovništvo danas mora raditi u opasnim, zapuštenim i ilegalnim rudnicima”. “Industrijski krajolik propadajuće istočne Ukrajine čine tisuće ilegalnih rudnika bez licenci za rad, sigurnosnih mjera, a njima, prema riječima samih rudara i lokalne policije, upravljaju skupine organiziranog kriminala i političari. Neki su ugljenokopi duboki i do 300 metara i nemaju adekvatnu ventilaciju. Rudarima često nedostaje i najelementarnija oprema poput zaštitnih kaciga, nemaju osiguranje niti mirovinske fondove, a na stotine rudara nestane pod zemljom tijekom godine”, piše Glas Amerike i dodaje “kako se u ilegalnim rudnicima radi za 18 dolara dnevno, koji često ne bivaju isplaćeni, dok je sigurna plaća u državnim rudnicima 400 dolara mjesečno”.

Ukratko, rudnici na istoku su također bili tema pregovora sa zapadnim “partnerima” i predstoji njihovo zatvaranje, budući da rudarstvo u državnom vlasništvu i zastarjela industrija koja je snažno subvencionirana proizvodi gubitke od više od 120 milijuna dolara godišnje. Dakle, nama dobro poznata priča.

Lako je zaključiti da se Ukrajini žele nametnuti oštre mjere štednje i po oprobanom modelu zatvoriti sve tvornice i rudnike ugljena koji ne donose željeni profit. U tom bi slučaju istočna područja pogodila socijalna kriza nesagledivih posljedica i Moskva se s razlogom boji scenarija u kojem bi na stotine tisuća istočnih Ukrajinaca nagrnulo u Rusku Federaciju u potrazi za kakvim-takvim poslom, s tim da ih je u vrijeme izbijanja krize već tri milijuna radilo u Rusiji.

Ekonomist Joseph Halevi izjave njemačkog ministra vanjskih poslova opisuje “kao proširenje rigoroznog programa Trojke sve do rijeke Don, a sva patnja stanovništva bi se pripisala Moskvi”. Krajem ožujka se na istoku Ukrajine ne događa ništa što bi upućivalo na ustanak, ali su radnici zbog ovih izjava bili vidno uznemireni. 27. ožujka 2014. iz Kijeva stiže vijest kako je MMF Ukrajini odlučio “pomoći” s 14-18 milijardi dolara, ali će zauzvrat Ukrajinci imati veće cijene, skuplji plin, manja socijalna izdvajanja, a slijede i masovni otkazi u javnom sektoru. U to vrijeme ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov naglašava “kako Rusija nema apsolutno nikakve namjere svojom vojskom ulaziti u Ukrajinu i predlaže federalizaciju zemlje”. Stanovnici jugoistoka preko svojih predstavnika s “vladom” u Kijevu pokušavaju pregovarati o federalizaciji, što “premijer” Yatsenyuk glatko odbija.  Ovdje treba naglasiti kako je nakon kolapsa Sovjetskog Saveza jedino Krim nije imao jake veze s kopnom i uvijek je bio okrenut Rusiji, dok se to nije moglo tvrditi za ostale regije kao što je Donbas.

Alexander Boytsov za Strategic Culture Foundation piše kako u istočnim ukrajinskim regijama secesionizam nikada nije razmatran kao razumna opcija i “jedno je presjeći Perekop i Chongar Most koji povezuje Krim s ostatkom Ukrajine, a sasvim drugo je zatvoriti dugačku kopnenu granicu Donjeckog bazena ili još nekoliko regija s ostatkom zemlje”. “Sve jugoistočne regije koje se protive Kijevu imaju razvijen industrijski potencijal i prekid veza s ostatkom zemlje predstavlja ozbiljnu prijetnju dobrobiti ljudi koji u tim regijama žive. Upravo ta činjenica, odnosno strah od gubitka posla, te ljude je kočila od odlučnijih koraka u traženju odcjepljenja od ostatka Ukrajine, ali kada Kijev donosi odluku o zatvaranju rudnika u Donjeckoj regiji i ostavlja 70 000 ljudi bez posla i bez budućnosti, situacija se promijenila, a najavljene mjere štednje i prijetnje Rusima samo su dolile ulje na vatru. Zapravo, Donjeck, Lugansk i ostali gradovi su bili prilično politički pasivni, ali je situacija u istočnoj Ukrajini eskalirala i val nezadovoljstva protiv režima u Kijevu je zahvaća Herson, Nikolayevku, Odesu, Dnjepropetrovsk, Zaporožje, Poltavu, Sumy, Chernigov, Čerkasi, Kirovograd i velike gradove poput Harkova. Otpor traženim reformama bi mogao srušiti cijelu strukturu u Kijevu koja je rezultat državnog udara pod američkim pokroviteljstvom”, pojašnjava tada Alexander Boytsov. Sada je već prilično jasno što je bio razlog zbog kojeg je uslijedio ustanak u “politički pasivnim krajevima”. Najavljenih 70 tisuća otkaza u Donjeckom bazenu i crni scenarij za budućnost Ukrajine su više nego dobar razlog.

Međutim, vratimo se na detalje koji će dokazati da nije riječ i “separatizmu” i “teroristima koji istok Ukrajine žele pripojiti Rusiji”. Nakon poruka njemačkog ministra i najavljenog grčkog scenarija, te napisa u medijima koji ukrajinsku crnu metalurgiju i rudarstvo proglašavaju “neprofitabilnim, zastarjelim i nekonkurentnim gospodarskim granama u kojima caruje organizirani kriminal”, radnici su počeli strahovati za vlastitu egzistenciju, pa makar ona bila zajamčena i poslovima “u kojima se ne poštuju svi standardi, ne rabi se zaštitna oprema ili nema adekvatne ventilacije”. Britanski The Guardian je u vrijeme kada se dogovarao okvir za financijsku pomoć Ukrajini od strane MMF-a posjetio Donjecke rudare i jedan od njih, Igor Yefremov, žalio se na budućnost ukrajinske teške industrije.

“Ako uđemo u Europsku uniju naši rudnici i tvornice će biti zatvoreni. Već sada su narudžbe iz Rusije manje nego prije. Rusija nas ne želi zbog kaosa u Kijevu”, rekao je Yefremov. Ukrajina se našla u vrlo nepovoljnoj situaciji, a na jugo-istoku zemlje, posebno u Donjeckoj regiji, svi su se opravdano pitali kakvu im korist može donijeti ovo geopolitičko nadmetanje. Tamo se nalazi veliki broj tvornica izgrađenih za vrijeme Sovjetskog Saveza; industrije za proizvodnju teških strojeva i motora, čeličane, petrokemijska i druga industrija.

Mišljenje koje prevladava u tom dijelu Ukrajine je da im je mjesto u Euroazijskoj uniji, a nikako u EU.  “Mjesto nam je uz Vladimira Putina i Rusiju, on nam je jedina šansa”, za The Guardian kaže Igor Yefromov i svjestan je da Ukrajini prijeti bankrot. Nelegitimna vlada u Kijevu prihvaća sve prijedloge MMF-a, Washingtona i Bruxellesa i opravdanje traži u nedokazanim tvrdnjama “kako je Janukovič ukrao 70 milijardi dolara”. Ekonomisti kažu “kako bi ukrajinsko približavanje EU moglo imati pozitivne, ali i negativne posljedice”, ali se odmah vidi razmjer “pozitivnih” posljedica, jer bi Ukrajina u Europu mogla izvoziti mlijeko, jestivo ulje, sir, ali bi morala ugasiti tradicionalnu tešku industriju koja je sve svoje proizvode izvozila u Rusiju i ostale post-sovjetske zemlje poput Kazahstana.

Direktor čeličane u Donjecku već tada izražava zabrinutost činjenicom da bi se granice između Rusije i Ukrajine mogle zatvoriti za njihove izvozne proizvode. “To bi doista značilo propast. Tradicionalno 20-25% naših proizvoda ide u Rusiju. Pronaći alternativno tržište u okolnostima krize bi bilo jako teško”, rekao je Alexander Seliverstov za ukrajinsku novinsku agenciju UNIAN. U vrijeme kada su britanski novinari obilazili industrijski razvijen Donbas, proruski prosvjednici su se redovito okupljali na Lenjinovom trgu i njihov glavni zahtjev je bio federalizacija i veća autonomija za istok zemlje. Naravno da se zahtijevalo i napuštanje planova nove vlade o pripajanju Europskoj uniji. “Europska unija ne želi Ukrajinu. Mi ne želimo EU. Potpisivanje sporazuma s Bruxellesom smatramo kapitulacijom. Samo prijateljski odnos s bratskom Rusijom i Bjelorusijom mogu Ukrajini donijeti boljitak. Rusi, Bjelorusi i Ukrajinci su braća po tradiciji i vjeri i dijelimo zajedničku povijest”, izjavio je informatički inženjer Roman Protsenko. “Iako neki tvrde kako se standard Ukrajinaca od propasti Sovjetskog Saveza poboljšao, činjenice govore drugačije. Svi koji su se protivili Maidanu ili bili pasivni tijekom prosvjeda, ipak misle da je suradnja s Rusijom bolja opcija i da će samo tako izaći iz ovakvih uvjeta koje trpe već 23 godine”, piše The Guardian.

Južno od Donjecka je luka Mariupol gdje su smještene dvije najveće tvornice željeza koje su ranije izvozile proizvode u Bugarsku, Italiju i Tursku, ali sada kada je Krim postao dio Ruske Federacija suzio se plovni put koji povezuje Azovsko i Crno more, na rusku stranu je prešla gotovo cijela ukrajinska mornarica i postavlja se pitanje može li Mariupol uopće funkcionirati kao luka, a da bude okrenut isključivo zapadnim partnerima. Po svemu sudeći ne može i u slučaju da Ukrajina prekine sve veze s Rusijom, svi lučki radnici će ostati bez posla. Stanovnici Mariupola su postupili jednako kao ostali gradovi, zauzeli su gradsku vijećnicu , zahtijevali federalizaciju zemlje i zadržavanje gospodarskih veza s Moskvom, u protivnom će luka i cijela ukrajinska industrijska baza biti proglašeni “nekonkurentnom gospodarskom granom”, što je značilo sigurnih nekoliko tisuća otkaza.   Šok za Ukrajince dolazi s objavom nacrta sporazuma s Međunarodnim monetarnim fondom čija direktorica Christine Lagarde razbija svaku sumnju o katastrofalnoj ukrajinskoj budućnosti.

“Ukrajina nema pristup globalnim financijskim tržištima, a MMF ne daje novac besplatno. Zauzvrat možemo očekivati da će Ukrajina učiniti ono što za oporavak gospodarstva mora biti učinjeno. To je borba protiv korupcije, reforma javne uprave, utvrđivanje cijena energije, reforma fiskalnog sustava i provođenje strukturnih reformi”, najgore strahove je potvrdila direktorica MMF-a, Christine Lagarde, a ta magična riječ “strukturne reforme” znači privatizaciju državnog sektora, otkaze u javnom sektoru i zatvaranje svih onih tvornica kojima trebaju velika ulaganja da bi se postigli EU standardi.

Što je još tužnije, sve to nitko i ne skriva, osim što se svi pozivaju na “prava radnika da rade u uvjetima kakve zaslužuje radnik u Europi u XXI stoljeću”. Istina je da je ukrajinska industrija daleko od tih standarda, ali je isto tako istina da je to jedini izvor prihoda na istoku zemlje koji će bi možda imao čist okoliš, ali i zatvorene tvornice i živjeti će od milostinje pučkih kuhinja. Nakon toga dolaze na red na rejting agencije i Moody’s obara ukrajinski rejting, na što “premijer” Yatsenyuk odgovara: “Mi smo vlada kamikaza i provest ćemo sve reforme!”. Sve navedeno je za narod istoka Ukrajine bilo previše i 6. travnja u Donjecku, Lugansku i ostalim gradovima Donbasa počinju prosvjedi koji u to vrijeme imaju isključivo odlike klasne borbe i nemaju nikakvih dodirnih točaka s ruskim “povampirenim nacionalizmom”. Istina je da je oko 500 ljudi na prosvjedima tog dana tražilo pripojenje Rusiji, ali je stav ogromne većine, koja je tjednima ukazivala na sulude odluke parlamenta u Kijevu, za kojega se više ne zna predstavlja li ukrajinski narod ili MMF, EU, SAD i rejting agencije, kako Donjeck i druge istočne regije moraju imati visoki stupanj autonomije koja se mora odnositi i na upravljanje financijama i gospodarstvom, ali i mogućnost pridruživanja Carinskoj uniji s Rusijom, Bjelorusijom i Kazahstanom.

Istoga dana privremeni “predsjednik” Alexander Turchinov otkazuje svoj posjet Litvi gdje je sudjelovao u radu predstavnika 28 parlamenata Europske unije, vraća se u Kijev “kako bi pozorno pratio situaciju u regijama Donjeck i Lugansk”, prenosi Glas Rusije. Turchynov hitno saziva sastanak predstavnika pravosuđa i agencija za provedbu zakona “kako bi dogovorio akcije protiv separatista u pobunjenim regijama”. Dan poslije Vrhovna Rada, ne uzimajući u obzir zahtjeve prosvjednika s istoka zemlje, najavljuje usvajanje po hitnom postupku zakona o kaznenoj odgovornosti “za separatizam i druge zločine protiv države”, a takozvani “predsjednik” Turchinov najavljuje i “zabranu aktivnosti brojnih političkih stranaka i društvenih organizacija”. Tada prosvjednici zauzimaju zgrade državne uprave i policijske postaje u Donjecku, proglašavaju Narodnu Republiku Donjeck, a kasnije njihov primjer slijede svi gradovi u tom nekada bogatom području Sovjetskog Saveza i Ukrajine, a kojeg nova “vlada” želi uništiti do temelja. Možda je sada nešto jasnija situacija oko “separatističkih težnji”, za koje je dokazano da nikada nisu postojale u tom dijelu Ukrajine, i “terorističkih aktivnosti proruskih militanata”, koji nisu išta drugo nego ljudi koji žele očuvati golu egzistenciju, pa makar njihova radna mjesta i nisu po svim “standardima Europske unije”, na što se Bruxelles u pravilu poziva uvijek kada želi ugasiti proizvodnju u nekoj zemlji.

Što se tiče Rusije, bilo bi krajnje neprofesionalno prešutjeti da i Moskva u Ukrajini ima svoje geostrateške i geopolitičke interese, ali do sukoba nikada ne bi ni došlo da se taj isti Zapad pridržavao dogovora o neširenju NATO saveza na istok. Što se tiče proruskog sentimenta na istoku Ukrajine, on je prirodan jer su ljudi osjetili da je Rusija jedina zemlja od koje mogu tražiti potporu. Ukratko, istok Ukrajine je izgleda jedino žarište u Europi gdje su ljudi oružjem ustali protiv najsurovijih mjera neoliberalnog kapitalizma i sve priče o “secesionizmu” i “proruskom terorizmu” su klasična zamjena teza kako bi se prikrila pljačka i razaranje ukrajinske industrije, koja većinom radi za potrebe ruskog tržišta, a brojne tvornice i za potrebe ruske vojske.  U ovim trenucima traje protuofenziva milicija Donbasa, na koju su svi zapadni lideri, praćeni podrškom medija, odgovorili zahtjevom za „hitno primirje i pronalaskom političkog rješenja sukoba“.

Dakle, tek kada su radnici i milicije Donbasa, koje su “premijer” Arseniy Yatsenyuk i bivši v.d. “predsjednik” Alexander Turchinov proglasili “teroristima”,  počeli ostvarivati znatne pobjede na bojnom polju, probudila se Europa, ali na svoj dobropoznati način: za sve okrivljujući Rusiju.

Kratka povijest Donjecke regije koja demantira neistine o rudarsko-metalurškom sektoru

Donjeck kao grad nastaje 1869., ali se naselje koje se nalazilo na istom mjestu zvalo Hughsofka. Za razliku od drugih većih gradova nastalih na prometnim sjecištima, Donjeck se razvija zbog velikih podzemnih nalazišta. Kako nastaju rudnici, oko njih se razvija grad i popratna metalurška industrija koja ga prati.

U regiji su bogata nalazišta ugljena gdje se oko naselja Alexandrovka 1779. otvara i prvi rudnik. 1886. ruski inženjer A. Mevius ukazuje na nužnost iskapanja željezne rude blizu Kalmiusa, a nedaleko u selu Karabuka (danas grad Komsomolsk) su također nalazišta željezne rude, a u blizini u selu Elenovka, nalazišta vapna. Carska vlast se nije najbolje snašla s korištenjem pronađenih ruda i koncesije daje strancima, a jedan od njih je engleski metalurg John James Hughes, koji je vlasnik male tvornice nedaleko od Londona. Zemlju je dobio i dijelom kupio vrlo povoljno, potom s Komitetom ruskih ministara dogovara otvaranje društva za ugljen, željezo u Novorossiysku i željezničku kompaniju koja gradi Harkov-Azov.  1869. carska vlada revidira prethodno sklopljene ugovore i sama počinje voditi iskapanja ugljena i gradi metaluršku tvornicu, no vodi je i dalje John Hughes. On 1869. otvara prvu kovačnicu koja je ujedno i prva proizvodna linija tvornice. Usporedno s tim aktivnostima, za radnike u rudnicima i tvornici gradi se naselje Hughsofka.

Pored iskapanja željezne rude i daljnje proizvodnje, grade se i potrebni strojevi, ali i vađenje ugljena. S izgradnjom željezničkih pruga (Konstantinovka-Hughsofka-Elenovka i Elenovka-Mariupol) konačno je omogućen i daljnji razvoj metalurške industrije i proizvodnje ugljena. Do 1899. na tom je području već devet rudnika ugljena i tvornice koje proizvode 16.38 milijuna kg željeza. Iste godine se gradi i tvornica koja se i danas zove Donjecka tvornica za izgradnju strojeva potrebnih za rudarski sektor.

Sve donedavno su rudarstvo i metalurgija bili itekako napredni i isplativi, a modernizacija je također sustavno provođena. Uporedo s gospodarskim napretkom i novim tvornicama stalno raste i populacija, tako da 1894. grad ima 5 494 stanovnika, a već 1897. – 29 000. Otvaraju se škole, vrtići, sve popratne institucije i 1917. je to već naselje sa 70 000 stanovnika.  Tadašnja Hughsofka dobiva status grada i biva preimenovana u Stalino. 1932. grad postaje glavnim gradom regije Donjeck. Industrija i dalje cvjeta i do 1941. je tu već 223 poduzeća pod državnom kontrolom, od kojih 5% čine tvornice željeza, a 11% kooperativna industrija.  Od 1941-1943. grad je pod okupacijom Nijemaca i kao i mnogi istočnoeuropski gradovi biva devastiran ratom. Potpuno je obnovljen tek 1961., a nakon što Hruščov dolazi na mjesto Staljina dobiva svoje današnje ime – Donjeck.

Danas je taj grad važno znanstveno i kulturno središte. Donjeck je i najgušće naseljena regija Ukrajine s 5,3 milijuna stanovnika na 26 540 četvornih kilometara. Na istoku graniči s ruskom regijom Rostov, a na jugu s Azovskim morem koje se spaja s Crnim morem i tako je regija povezana i vodenim putovima. Donjecka regija ima i bogatu ribarsku tradiciju i razvijen turizam. Sam grad Donjeck ima 1,2 milijuna stanovnika, a samo polovica građana su etnički Ukrajinci. Donjeck je i dokaz da je itekako moguća multikulturalnost, što je na početku mandata na “zaprepaštenje” europskih liberala negirala njemačka kancelarka Angela Merkel.

U Donjecku s Ukrajincima u miru žive Rusi, Grci, Tatari, Židovi i druge manjine. Donjecka regija čini 4,4 % teritorija Ukrajine, a populacija 10% ukupnog stanovništva te zemlje. Regija graniči s regijama Lugansk, Harkov, Dnjepropetrovsk i Zaporožje i s oblasti Rostov u Ruskoj Federaciji. Danas unutar administrativnih gradskih granica Donjeck ima preko 40 rudnika ugljena. Tvornice su proširene i modernizirane, tu je danas i kemijska industrija i proizvodnja kućanskih aparata i druge lake industrije, a u kontaktu je s poduzetnicima i vladama diljem Europe i svijeta.

Nekome je u interesu da sve to propadne, no to je scenarij koji je nama nažalost itekako dobro poznat. Zbog naroda Donjecka i ostalih istočnih ukrajinskih regija se treba nadati da će uspjeti u ovoj borbi protiv daleko snažnijeg neprijatelja, jer bi u konačnici to u Europi bio prvi put da MMF, Europska unija i SAD nisu ostvarili svoje zacrtane ciljeve.

Foto 1 (gore) : Lipanj 2014. – Žena u obrani Slavianska / Foto 2 (dolje): Gospodarstvo regija Donjeck i Lugansk

donjeck,lugansk,gospodarstvo

altermainstreaminfo

 

 

58 comments

Skip to comment form

  1. Vrhunska anliza koja odlično objašnjava situaciju našim lokalnim neznalicama koje po de foltu rade jednadžbe tipa Ukrajina=Hrvatska; Rusija=Srbija; Donbasovci=Krajiški Srbi.

    Jedna od stvari koju svatko koga imalo zanima tamnošnja situacija mora znati je također spomenuta – prilikom referenduma o neovisnosti Ukrajine više od 89% stanovnika Donbasa je glasalo ZA.
    Znači čak i da su od prvog do zadnjeg onih 10 i nešto % koji su glasali PROTIV bili Rusi (a nisu), čak i po toj računici ispada da je preko 70% Rusa iz Donbasa glasovalo ZA neovisnu Ukrajinu.

    Što bi te ljude zajedno sa nebrojenim Ukrajincima moglo natjerati da uzmu oružje u ruke – nikakav “povampireni ruski nacionalizam”, “autistični Putin” i sl. nego upravo stvari koje su gore nabrojene.

    Stvar koja gore nije spomenuta je da Strelkov nije uspio skupiti više od 1200 ljudi za svoju pobunu. Znači u cijeloj Ukrajini od 43 milijuna stanovnika on je, skupivši sve, i dobrovoljce i ruske obavještajce i “dobrovoljce”, jedva uspio sastaviti jednu bojnu.
    Sa pola je otišao u Slavjansk, a drugu polovicu je rasuo po cijelom Donbasu.

    I što ovi naprave na to? Proglase svih 7 milijuna stanovnika Donbasa teroristima i separatistima i pošalju vojsku i ratno zrakoplovstvo na njih, dok su u Odesi u dogovoru sa Desnim sektorom pobili one ljude i onda ih zapalili kako bi, u ostatku ukrajinskog istoka i JI, utjerali građanima strah u kosti.
    A svaka ta akcija uslijedila nakon dolaska nekog američkog dužnosnika u Kijev.

    No, kao što je rekao kolega Bronstein, samo su kompletni luđaci mogli misliti da će samo jedna strana najebati.
    Samo plaćenici, toliko bolesno odnarođeni da ne poznaju niti vlastiti narod niti njegovu povijest su mogli misliti da će se ovi samo predati.

    Pa od 7 milijuna Ukrajinaca pobijenih u 2. sv. ratu 5 milijuna ih je bilo iz istočne Ukrajine.
    I nacistički smradovi ne samo da ih nisu uspijeli slomiti, nego su se borili tako žestoko i organizirano da ih se u jednom trenutku i Staljin uplašio pa je slao svoje NKVD-ovce da preuzmu zapovjedništvo nad ukrajinskim i bjeloruskim partizanima.

    A slično se i danas događa – ruski oligarsi su se uplašili autentične klasne pobune u Donbasu, izabranog naziva “narodne republike” i najavljene nacionalizacije industrije prodane u bescjenje u ukrajinskoj privatizaciji pa su odlučili pomoći kijevskoj hunti.

    No opločenci su ih zeznuli povukavši se iz Slavijanska i pregrupiravši se u Donjecku i Lugansku. A kako je nakon toga postajalo sve krvavije i otpor je sve više jačao, tako su ruski oligarsi imali sve manje utjecaja, a sve više ona struja koja je željela pomoći Donbasu.

    Onda su oligarsi promijenili način rada. Svoje slaganje sa pomaganjem Donbasu su uvijetovali zaustavljanjem najavljene nacionalizacije u “narodnim republikama”, pa su nestale spontane i autentične crvene zastave i srpovi i čekići, a počela se isticati ona umjetna, hibridna zastava “Novorusije” koja vuče na zastavu američke Konfederacije.
    Nakon toga iz igre ispada Strelkov, a za njim i ostali koji nisu bili kooperativni sa interesima ruskih (i ukrajinskih poput Rinata Ahmetova) oligarha.

    Epilog: rat je sve krvaviji i krvaviji, ukrajinskoj zastupnici koja je objavila stvarne gubitke sude za izdaju, a njemački obavještajci izlaze s podatkom da su svekupni gubici u ljudskim životim i do 10 puta veći od službenih tj. da je do sad upokojeno možda i 50-ak tisuća ljudi…

  2. Ovu vrhunsku analizu sam prestao čitati kod ovog dijela:

    Svi su zaboravili i obećanje Washingtona Grobačovu „kako se NATO savez neće širiti na istok, te da bez straha može raspustiti Varšavski ugovor i povući trupe iz Njemačke, Poljske, Čehoslovačke, Baltika,

    Što je to Washington mogao obećati Gorbačovu u ime nekih drugih samostalnih država? Bez straha napustiti Varšavski ugovor? Pa tko je ikada svojom voljom bio dio toga? Bila je to jedna više desetljeća duga okupacija pola Europe od strane Rusije. JBT je samo zbog kvalitetnog otpora Rusima zaslužio aboliciju velikog dijela svojih zločina?

    Prije toga mi ga je nadigao već sa:

    Zapadni vrli „analitičari“, naravno, uz punu podršku hrvatskih, ogrezli u svom autizmu vide samo vrh lednog brijega, dok istovremeno zaboravljaju genezu ovog sukoba.

    Ovaj pak vrli analitičar u genezi ni ne spominej trovanja dioksinom i prestrašnu pljačku države proruski orijentiranog ubačenog agenta-predsjednika. Kod fašističkih analitičara geneza uvijek počinje od trenutka koji njima najbolje odgovara.

  3. “Ukrajina=Hrvatska; Rusija=Srbija; Donbasovci=Krajiški Srbi.”
    Sven – Mila Štula.

    1. A Miroslav Lazanski?

      1. Momci, sada ste me povrijedili. Šta povrijedili? Svojom inventivnom domišljatošću i vrckavom ironijom ste me naprosto slomili :rolleyes:

  4. Žrtve su zasigurno puno veće od službeno objavljenih. Mi smo već prošli to iskustvo, kako izgleda kada vaš život i vašu smrt netko promatra kroz TV.

    Razumnim ljudima se danas čini vrlo trezvena retorika Angele Merkl koja je za diplomatske pregovore, a ne za isporuku oružja Ukrajincima. Civilizirani svijet se boji da će se s oružjem istrijebiti osiromašeni seljaci na dalekom istoku Europe. No kada se mi sjetimo kako je po nama golorukima, nenaoružanima rokala iz svih oruđa četvrta vojna sila Europe, onda stvari postaju malo drugačije.

    Ja sam uvijek za diplomaciju, ali kada oružje miruje. Postoji li neravnoteža u količini naoružanja i ako ne žele prestati s ratovanjem, nije li pravedno barem onda obje strane opremiti podjednako.

    Doduše, kada slušamo Svena koliko su Rusi nadmoćna nacija, sve zaostalo američko naoružanje neće Ukrajincima pomoći da uspostavi tu ravnotežu.

  5. Kao prvo Amerikaci odavno šalju oružje. Drugi par vojničkih čizama je što hunta to oružje ne šalje na bojište nego ga preprodava. E sada, ako su zamjenik ministra obrane Petr Mehed, Arsen Avakov i premijer Arseniy Yatsenyuk, koji preprodaju to oružje, isto “proruski agenti” onda su stvarno Rusi najebeniji igrači u svemiru.

    Kao drugo ako ćemo uspoređivati sa ovim prostorima onda je ekipa iz Donbasa u situaciji u kojoj je bila Hrvatska, a kijevska hunta je u situaciji u kojoj je bila Milošević-JNA hunta.

    I kao treće procjene su da je Rusa oko 4 tisuće u Donbasu. Najmaksimalnije procjene zapadnih obavještajnih službi govore o 9 000. Ali to je ono maksimum maksimuma.
    Znači to je brigada, brigada i pol uvrh glave. Na zemlju od 43 milijuna stanovnika. Pa da su to najelitniji vojnici na svijetu, jebeni genetski križanci između SAS-ovaca i Specnaz-GRU, jedna brigada na zemlju od 43 milijuna ne može imati ne znam kakav utjecaj.

    Što vi mislite o tome?

    1. Sven, samo nemoj se, molim te, osvrtati na Lamzu. Ako si ti Mila Štula (to je po njemu etiketa za četnika!), on je Smiljko Šagolj, zvani naciindiot.

      1. Hvala na podršci, ali nisam baš toliko mlad da ne znam tko je Mila Štula.

        A što se tiče rahmetli Smiljka, kakav god da je bio mrtve se ne vrijeđa :mig:

      2. Evo još jednog rujofila.
        Staker = Ilija Guzina.

        1. Stalker

  6. Na ukrajinskim turističkim prospektima piše da je dnevna zarada na jednom stranom turistu jednaka dobiti od izvoza devet tona ukrajinskog ugljena.

    S obzirom da turista više nema,niti ih je nešto osobito i bilo, ovi će morati premašiti Alicu Sirotanovića devet puta.

  7. Što se tiče ukrajinskih ekonomskih pokazatelja i pravih razloga Janukovičevog odbijanja potpisivanja sporazuma sa EU, već sam dao ovaj odličan intervju sa našom Jelenom Jurišić, jednom od najboljih poznavateljica istočnoslavenskih prilika u nas Rvata, inače profesoricom Geopolitike na Hrvatskim studijima – http://www.polonafrelih.com/blog/eu-janukovic#

    Kada ga pročitate vjerujem da će vam mnoge stvari biti jasnije

    1. Jesi ti čitao taj intervju:

      Janukovič je napravio suprotno od onoga što je govorio u svojoj predizbornoj kampanji i u posljednje tri godine kada je kao svoj cilj stavljao integraciju. S obzirom da do posljednjeg trenutka praktički nije javnost obavještavao o problemima na tom putu, a u međuvremenu su se širile priče o njegovoj korupciji i okruživanju s likovima od kojih samo on i njegova obitelj imaju financijske koristi, o guranju svojih prijatelja i pristaša u prvi plan, došlo je do izlaska oporbe na ulicu.

      Najviše se pričalo o uvjetu da se Timošenko oslobodi iz zatvora. Janukovič, koji bi očito volio biti ukrajinski Putin, gledao je to kao napad na sebe …..

      Pa ovo je upravo ono što ja stalno govorim. Zanemarimo li čak i dioksin i prethodne gafove Janka i ruskih drugova, evo finog objašnjenja za početak sranja. Čovjek je krađom i promjenom stavova iznevjerio sve koji su glasali za njega. Iznevjerio i prevario.

      Raja ga je izabrala jer im je obećap približavanje EU. Ljudima je bilo dosta gladi. Govoriti o liberalizaciji je glupavo jer svaka zemlja članica širom otvara svoje granice. Želiš li biti u EU, to znači otvorene granice. Želiš li ući u EU trebaš naravno i zadovoljiti niz zahtjeva. Koliko ih je samo Hrvatska trebala zadovoljiti?

      E sad jel dobro biti u EU ili nije, to je neko drugo pitanje, ali raja je tražila EU.

      Eto ga. Čak je i indoktrinirana gospođa sa Lomomnosova morala iskreno reći istinu.

    2. Za državu koja praktički nema novca za svoje osnovne potrebe daleko je bitnije bilo dobiti novac koji može utrošiti na gašenje duga i na svoje funkcioniranje, nego za ljudska prava.

      Kada su ti demokracija i sloboda trinaeste rupe na svirali, onda su ovakve konstatacije očekivane.

    3. Ukrajina je definitivno pozornica na kojoj se događa geopolitičko ispitivanje snaga između Rusije s jedne strane, te Amerike i EU s druge. Ukrajina ima važan položaj, kao što sam spomenula. Tu je Crno more, Azovsko more, tu su plinovodi, luka Sevastopolj koja je pola ruska. To je zadnja ruska pomorska luka u Europi. Ako dodamo Mediteran, onda Rusija ima samo dvije luke. Obje su se našle u žarištu. Jedna je u Siriji, a druga u Ukrajini. Je li slučajnost da su to bila žarišta sukoba u posljednje vrijeme? Sirija i Ukrajina – države u kojima Rusija ima svoje luke?

      Iz ovog se može iščitati da je razbijena, uzdrmana, rovarena Ukrajina žrtva igara velikih sila. I to govorim od samog početka.

      To je govnarska politika izvoza rata na tuđe područje, koja se i nama dogodila.

  8. Ostanite u svojim raspravama na činjenicama. Nas ( a ima nas dosta: šest mojih prijatelja prati ovu raspravu) koji nismo upućeni u Ukrajinsko pitanje zanimaju činjenice: odnos snaga, povijest, ekonomija, odluke pojedinih vlada, kupovina oružja, geopolitika. Pokušajte zanemariti stavove i svoje prognoze kao izraz svoji želja ili drugih emocija., jer tada postajete patetični, a diskusiju srozavate u blato prepucavanja. A što se tiče etiketa koje pojedinci nabijaju komentatoru pod imenom Sven, toliko su neodgovarajuće i izraz slabog poznavanja činjenica da je objektivnom čovjeku teško ih slušati bez prijezira. K tomu, izraz su isfrustriranosti domaćim prilikama koje projicirate na Ukrajinu.
    Ako u tom smislu ne mislite dati doprinos isključite se iz diskusije.

  9. mene samo zanima zašto je jučer jedna naša tv kuča objavila da se na strani ukrajine bori tridesetak hrvata stvaramo si neprijatelje bez veze neka ih ima ali imamo mi dovoljno svojih problema i uvlačiti u nešto gdje baš i ne vidim kraj ja sam možda ponosan na te ljude ali što donosi novi dan vidjeti čemo htjeli ne htjeli rusija je rusija i bolje ne čačkati po njoj

    1. Pa nije njih država poslala. To su psi rata koji su otišli svojom voljom. To je kao da se pitaš zašto se netko u Hrvatskoj bavi bungee-jumpingom. Svaka budala ima svoje veselje.

      1. A možda se Sven i Stalker jave za dragovoljce na ruskoj strani.Istina bio bi to jedan dragovoljac,ali on je na korisnijem zadatku ,ovdje .

        1. Nisam siguran.
          Možda su ipak dvojica, ali misle i rade kao jedan.
          Poput braće Čvorović.

        2. Dakle ,nisu to psi rata,sram te bilo za taj izričaj,već mladi ljudi koji prepoznaju stranu dobra,naspram one druge strane.No i ta strana ima svoje dragovoljce.S one strane Drine.

          1. Da, a legija stranaca je prije svega jedna humanitarna organizacija.

            1. Čitam puno ovih dana o Ukrajini. Istinska je šteta što se ne govori o kulturi i umjetnosti ovog velikog naroda. Jeste li znali da je Gogolj Ukrajinac? Njihove najbolje odlike su u desetom planu.

  10. Kao prvo već je pisano o toj latentnoj propagandi koja se već neko vrijeme provlači kroz naše korporativne medije i kojoj je cilj nabaviti topovsko meso za taj rat.

    Kao drugo veliki utjecaj odnosno poticaj na to imaju Srbi i četnici koji su se otišli boriti tamo. Tj. neki boriti, a neki se slikati.

    I kao treće zanimljivo je kako je samo jedan naš medij i to na početku sukoba, prenio podatak kako se mladi riuski neonacisti idu tamo boriti na huntinoj strani tj. u redovima Desnog sektora.
    To je bio članak britanskog istraživaćkog novinara koji je jutarnji ili tako netko prenio, ali poslije je stavljena cenzura za takve tekstove.

    Tu se vidi to zamjeranje, koje sam jednom spomenuo, zagovornika rusizma tj. ruskog etničkog šovinizma Putinu koji je zagovornik rosjanizma.

    I tako se ti “rusisti” idu boriti u Donbas na strani ne Ukrajinaca, nego Desnog sektora…

  11. Dobro,već znamo tko dejstvuje kao Miroslav Lazanski,ali ovo da je Stalker Ilija Guzina,ma ne mogu vjerovati.

    Pa otkud Ilija na brodskom portalu,mora da je posavljak.Uh, sječam se njegove legendarne misli,”objektivni novinari su oni koji su na našoj strani”,pa i kod Stalkera se primjeti ta objektivnost.

  12. secesija i Lamza, pa to ste vas dvojica. E jeste mangupi.

    https://www.youtube.com/watch?v=hEW1GVldL0I

  13. Pa dobro Guzina ,šta se ljutiš,nisam te ja pripozno.

  14. Stalker, Lamza;

    Jel znate kako se zove dijete Ronaldinha i plavuše?

  15. Pardnon, ne Stalker nego Lamza…

  16. …i secesija 🙂

  17. Sven dejstvuje po zadatku Guzine, zar ne bi trebalo biti obratno.Guzina je uvijek dejstvovao po zadatku Lazanskog.

    Pitati Lamzu ,taj metuzalem sve pamti.

  18. Samnom bi se on nadjebavo.Možeš sve brodske intelektualce staviti u guzni đep ali ne i mene,ja sam uz to što sam intelektualac i poslovan čovjek.

    Logika mi je jača strana.Kao kad inteligentnih zvijeri

  19. Zato Guzina i spominje često svoj guzni đep.I nitko nije skužio.

    Usitnili nešto i obavještajci,i kontraobavještajci.

  20. Koja bajka… “Rusija ništa nije uvjetovala, samo je Ukrajini željela dobro, za razliku od trulog imperijalizma” 😀
    U svom “kratkom kursu istorije boljševika” autor je zaboravio samo navesti da je iza ukrajinske revolucije “hitlerova Njemačka” i da “Rusija nosi luč borbe protiv fašizma”?

    Ukrajina želi na zapad, a ruski medvjed joj ne da, jer mu iz kandži izmiče trećina stanovništva, pola industrije i pola plodne zemlje, te trećina rudarstva. To je sva istina.

    Putin čini ono što se nije usudio ni Mao, a nije otvoreno činio čak ni Sloba u našim krajevima; prekrajanje granica.

    Kako se autor nije sjetio navesti da je među grubo prekršenim sporazumima i onaj da Rusija jamči Ukrajini terotirojalni integritet, ako se ova odrekne 6000 nuklearnih bombi?

    Jedino što mi nije jasno je kako je glupa morala biti ta kijevska vlada koja nije zadržala barem stotinjak termonuklearki?

  21. Da si “zver” to ti “verujem”, ali da si inteligentan!?! To bome nisi pokazao.
    Ne da nisi pokazao nego ste Lamza i ti šuplji ko guzni džepovi onog starog klošara što žica za cugu ispred Lidla.

    A to što po n-ti put spominješ kako si “veoma uspešan preduzetnik” je naročito prijezira vrijedno – http://mudremisli.net/hvalisanje-hvaljenje-citati-izreke-mudre-misli/

  22. E da, dijete Ronaldinha i plavuše se zove – RETARDINJO 🙂 🙂 🙂

  23. Lamza bi rekao ,braća Čvorović još dejstvuju. Ja ću reći,u mišju rupicu sam ih stjerao,samo proviruju.I nisu braća ,jedan je .

    1. Ližeš pozadinu Lamzi, aaaa poslovnjak? Citiraš tog fašiantikomunu? Ne možeš podnijeti da bilo tko kaže nešto što se ne uklapa u tvoje nacional-poslovne sheme? Najeo si se Jutarnjeg i sličnog smeća, pa ti ne prija neki informativni začin za koji znaju samo znalci, neopterećeni vašim pučkoškolskim brbljarijama i sterotipijama o Rusima, Srbima, Ukrajincima i Hrvatima? Ne prospaj više mudrosti, jer od jednodimenzionalni pizdarija dobijem plikove na noktima.

      Kad kreneš srat o Čvorovićima i Guzinama ja ću tebe nazivati Lizačem šupaka, a Lamzu Maxom (prezime mu znate!)

    2. Pusti mene, daj nam još malo pričaj kako si ti “veoma uspešan preduzetnik”. Ono, nismo to dugo čuli. Kako si ti ne samo “uspešan” nego i pametan, a bogami i “lep kao slika”. Ajde, slušamo ste. Pardon, čitamo te. Žišku?

  24. PBašić;
    Znači vi tvrdite da ništa u članku nije istina, da nitko nije spalio ljude u Odesi, da su ljudi koji su 1991. glasovali za neovisnu Ukrajinu iz čista mira , ničim izazvani postali povampireni separatisti, da su MMF-ovi aranžmani koje su btw čak i članovi Yacenjukove vlade nazvali “gernocidom”dobri za istočne Ukrajince i da se oni nemaju ništa buniti?

    Da li uopće po vama onaj dio ukrajinskog naroda koji želi zadržati dobre odnose s Rusijom ima pravo glasa?

    Da li je po vama zabranjivanje dvije najveće oporbene stranke demokracija?

    Da li je vama suđenje za izdaju zastupnici koja je izašla sa pravim podacima o pobijenim civilima i vojnicima demokracija?

    Koje je vaše mišljenje o snajperistima koji su na Majdanu pucali i na policiju i na prosvjednike?

    I ako mi možete odgovoriti na pitanje iz one analize koje sam vam već postavio – kako to da Janukovič nije imao pravo poslati policiju na naoružane prosvjednike koji zauzimaju državne zgrade i prijete se odcijepljenjem zapadnog dijela države, dok su samo par tjedana poslije Turčinov i Yacenjuk imali ne samo pravo nego obvezu poslati ne samo policiju nego vojsku i ratno zrakoplovstvo na prosvjednike?

    Unaprijed zahvaljujem…

    E da, razoružavanje Ukrajine je bila američka inicijativa. Možda zato što se sa nuklearnom silom ne bi ovako mogli igrati?

  25. Wiki povjesničari Sven i Stalker odjednom preskaću Bašića i idu na mene.

    Uvijek je svaki prvo reagirao na povjesničara,tek potom na tamo nekog poslovnjaka.

  26. 🙂 :-):-) nisi razočarao, vidiš kako ti opet nama pričaš o svom “uspešnom preduzetništvu”. Ajde opet…

  27. To poduzetništvo hrani tebe i sve đabalebezoviće koje višestranačje izrodi.

    A ne voleš višestranačje Stalker,oma se to vidi.

  28. Smeće hrvatsko ,još kako tako,ali post jugoslavensko smeće kada moram financirati. Znaš ,zabole me.

  29. Aha, znači nisi samo “uspešan, pametan i lep ko slika” nego nas sve i hraniš!?! Jebate kakav si ti lik, nema te cijela Ferenščica! Ajde sada, daj nam još malo pričaj kolika si faca sa Ferenščice…

  30. Mene bi radio.

  31. Pro rusku propagandu ti naplačuju,nije valda samo za kikiriki,,,

  32. Zar ja!?! Nikada, majke mi Janje! Pa ti me hraniš, oblačiš, intelektualno uzdižeš, a uz sve to si i “lep ko slika”. Jednom rečju, ti si uspešan preduzetnik. Ili su to dvije 🙂

  33. Ako si balavac,što znam da nisi, nissi mi dorastao.Ako si matori kenjac ,što znam da jesi,moraš priznati ,bio si,omatorio si.Novo vrijeme ima nove ljude.

  34. Ma zahebi mene, već sam ti to rekao. Ti si najvažniji, najbolji i najlepši i kraj priče si uvek znao. Pričaj nam još malo o svom preduzetništvu, slušamo te vrlo napeto…

  35. Sven,rijetko sam na brodskom korzu,tom najvećem đabalebaroškom skupu istočno od Zagreba,no vjerujem kako si i ti među onima koji me pristojno pozdrave.

  36. Sven i Stalker,a zašto vas dvojica ne volite višestranačje,,,

    .

  37. U navali strahopoštovanja biti ću iskren do koske i priznati da ni ja ne idem često tamo. I to baš zbog tebe. Čim sam čuo kakvo mišljenje imaš o Korzu, odmah sam se zarekao – ta dolina nojeva neće ni mene videti…

  38. To ne znaći da ne možeš kod mene svratiti na piće.Vas dvoica i jedna devojćica.

  39. Secesijo ne možem da se nosim s tebom tako da odustajem…

    1. To ne znaći da ne možeš kod mene svratiti na piće.Vas dvoica i jedna devojćica.

  40. P.S. TEBRA, MNOGO SI NAJJAČI!!!

Odgovori