Sva čuda Svijeta

OŠ u Ruščici

Napomena: Tekst je prvotno napisan za županijsko glasilo Posavska Hrvatska, ali nije objavljen. O razlozima neobjavljivanja može se samo pretpostavljati. U svakom slučaju oni se nalaze u osobi pisca ili, što je vjerojatnije, u sadržaju teksta.

U antičko doba koje započinje pojavom prvih civilizacija u Mezopotamiji i Egiptu, a završava padom Zapadnog Rimskog Carstva ,postojalo je 7 kolosalnih građevina koje su se ubrajale, a i danas se ubrajaju u svjetska čuda. Semiramidini viseći vrtovi, Zeusov kip u Olimpu, Artemidin hram u Efezu, Mauzolej u Halikarnasu, Kolos s otoka Roda, Aleksandrijski svjetionik te, naravno, Keopsova piramida koja je jedina ostala sačuvana do današnjih dana. Što se tiče piramide nemamo dokaza da je u gradnju bio uključen gosp. Ljubo Majić, svojevremeno najjači građevinski poduzetnik u ovom djelu Lijepe naše. No, sigurno je jedno: nitko iz Slavonskog Broda i okolice neće biti uključen kada pametnjakovići iz najdraže nam metropole budu kreirali 8. Svjetsko čudo tzv. Hrvatski Wembley, odnosno stadion, pa još i kamp na kojemu bi trebali šutati fudbaleri i timovi iz cijelog Zagreba i Hrvatske, pa i šire. Pomozi im Bože, ne znaju što čine. Sve se nakako nadam da će prevagnuti  zrnce mozga u nečijoj visokopozicioniranoj glavurd,i ma čija bila, ali jedno je sigurno, slavonska biti neće. Mi smo svoje 8. svjetsko čudo već kreirali, projektirali, sazidali  i zasrali do balčaka, pa nam sad samo preostaje ono standardno u ovakvim situacijama, a to je da utvrdimo čija je odgovornost, tko je zaista krivac i kolika je  direktna i indirektna šteta. Tko će namiriti štetu ili izvući korist  nije ni bitno.

U posavskom selu Ruščici ( Općina Klakar ) sazidali su talenti osnovnu školu u močvari. Još nije školsko zvono ni zazvonilo da oglasi početak nastave i pozove đake na med i računicu, a zgrada je već  bila pod vodom. Parketi, laminati i keramika su „ustali“, odnosno digli se, a zidovi se odmah po ličenju osvježiše sa vlagom. Odgovorne osobe vjerojatno se nikada nisu vozile cestom pokraj igrališta lokalnog NK Posavac i bile u prilici uočiti da poslije svake kiše teren bude dobrano poplavljen, a često puta količina vode bude tolika da se po njemu može voziti čamcem ili igrati vaterpolo. Ali, mogli su barem pitati, i to ne najstarije seljane, što se u pravilu uvijek čini kada se grade veliki projekti. Mogli su pitati malu djecu koja se igraju na raskršću kod pošte i djeca bi im sigurno rekla sve o oborinama, poplavama, konfiguraciji tla i još mnogočemu. Vjerojatno bi neki štreberčić zbrojio dva i dva pa rekao čikama iz Županije da nije baš pametno tolike novce utući u školu gdje nema puno učenika, a ako već hoće zidati bilo bi dobro početi sa čvrstim temeljima. No, kako kaže narod pametan i lud – dva su brata. Zapeli da naprave svjetsko čudo i gotovo,a  što klinci još uvijek moraju ići u staru zgradu gdje nema toaleta ni tekuće vode, grijati se na drva, a nastavu  tjelesnog održavati na ručnicima koje nose od kuće jer su strunjače već nestale, njih ne zanima previše.

Politika je i ovaj puta neumoljiva. Statistika , također. Sve je to u redu. Projekt se uspješno privodi kraju, radna mjesta će biti otvorena, čeka se još samo uporabna dozvola i par proceduralnih detalja pa da se uslikamo, nazdravimo i pohvalimo kako smo opet pretekli najjače nam konkurente iz Siera Leonea, Albanije, Ugande i ostalih građevinskih velesila. Pa gdje je njima svjetsko čudo, kad su tako pametni ? Njih vjerojatno čuda ni ne zanimaju, jedino im je možda žao što nisu imali čudesnog Ljubu Majića kao što su ga imali Ruščičani. Kleo se Ljubo godinama u Ruščicu i splitskog Hajduka i nažalost oba ga iznevjeriše. Hajduk još tu i tamo uspije nekoga pobijediti, ali je organizacijski čista  nula, a to bi Ljubo još nekako i prebolio, ali da mu u Ruški zidaju talenti iz Osijeka koji ne poznaju ni križnu mjeru ni „šlauf vagu“ to on nikada ne bi dozvolio. „Koliki je pos’o gospodine Majiću ?“ pitaju odgovorni. „100 milijuna“- odgovara građevinac. „Zar nije to malo previše ? „ –  nastavljaju vlastodršci „Pišite 120 ili pišite što hoćete, evo vam 10 milijuna za kavu i pustite me da radim. Ja odgovaram.“ Opsovao bi majku zaraženu i prionio na posao sa Ilijom Zamorcem i društvom. Dakle sve bi bilo slično kao i danas samo sa mnogo manje papirologije, a i škola ne samo da ne  bi bila loše izvedena  nego je uopće ne bi ni bilo jer bi Ljubo , onakav opičen kakav je bio, kupio  Općini 2 autobusa, zaposlio vozače i naredio da se djeca voze u najbolju školu u gradu, jer u njegovu okruženju sve mora biti na svome mjestu, pa tako i zgrade.

Ljudi koji su zaslužni za ovaj projekt dolaze iz Ministarstva regionalnog razvoja, Brodsko posavske Županije, općine Klakar i Osječke Tvrtke Gradnja, a „ selo kaže“ da bi neka saznanja o tome mogao imati i sam gospodin Sočković. Svaka čast svima, ali nemojte više molimo vas.

Nekada nas je kosila centralizacija dirigirana notama iz Beograda, potom su godinama ravnali  sinfoničari i trubaduri iz Zagreba, a sada se sve polako seli prema salonskim muzičarima iz Čingi Lingi Čarde i Legama iz Osijeka. Kako je krenulo za nekih 20-tak godina mogli bi konačno zagospodariti sami sebi. Samo s kakvim kadrovima i kojim resursima ? Da li će ostati ičega osim dobre volje i duše ?  Što bi rekao Davor Janjić u filmu Ademira Kenovića : Čovjek je teški hajvan i ovo malo duše što ima šejtan mu je dao da mu bude  teže.“

 

 

 

4 comments

Skip to comment form

  1. Čitam i ne vjerujem. Ima li gdje kakava skrivena kamera? Šta je ovo ljudi, neka zajebancija?

    Kada se prvi put pisac pojavio držao sam ga za ozbiljnog čovjeka, ali ovo što u uvodu ovog odličnog teksta piše, jednostavno me pokosilo. Što, autor je mislio kako će mu ovo objaviti PH? Pa dobro dragi čovjeće, što je s tobom? Gadna je to neka boleština podijeljene osobnosti, jer gle piše pametno, zanimljivo i razumno, ali s druge strane drži kako će to objaviti PH??? Dakle, svakakvih nas ima.

    Srećom prijatelju, završio si ti na pravom mjestu. Nema nas ovdje puno “normalnih”.

    1. Nedostaje mu nešto. Nije citirao nešto iz programa ORAH-a, pa će( ga) Brodman špotati.

  2. Stvarno njje jasno zašto ovakav pristojan blagohumoran članak nije dobio zeleno svjetlo na Posavskoj. U svakom slučaju, ovim člankom su idejni začetnici i projektanti Dusparine piramide-kampa na vrijeme upozoreni – najprije na Poloju treba izgraditi mini kineski zid koji će spriječiti svakogodišnje izlijevanje Save na buduću kamp-piramidu, a tek onda joj u pijesku udariti temelje. A onda, u godini konja, obznaniti svijetu svoj novi turistički pupoljak.

  3. Majkoviću Brajkoviću pa što predlažeš da se učini sa zdanjem? Da ge se pretvori u neki ploveći objekt?

Odgovori