Podsjetnik: Znati čekati je vrlina: Jedan (brodski) primjer

Stvarno, treba znati čekati. Evo jedne istinite anegdotske potvrde kako ne treba žuriti kad su u pitanju plodovi vlastitog rada i ostvarivanje vlastitih ideja. Mogao se događaj dogoditi bilo kojem genijalcu, bilo gdje u svijetu, ali autorstvo se pripisuje jednom našem veoma uspješnom čovjeku, biznismenu i političaru, Brođaninu (po baki i djedu), Splićaninu (po drugom djedu) i Zagrepčaninu (po drugoj baki). On ne želi da otkrijem njegovo ime, no, možda kad ispričam priču, odmah pogodite o kome se radi.

Kad je N.N. bio malen dječak bio je u posjeti kod susjeda koji je uzgajao dinje. Susjed je imao stvarno lijepe dinje u svom vrtu. Moj je poznanik pokazao na poveću najzreliju i upitao za cijenu. „Trideset dinara“, odgovorio je susjed. „Ja imam samo pet dinara“, tiho je rekao dječak. Vlasnik se nasmiješio i pokazao mu savim malu dinju i rekao: „Ova je pet dinara. Hoćeš li?“ „Odlično, uskliknuo je dječak. „Evo vam novac. Doći ću po nju za tri tjedna“. I dječak, i naše gore list, došao je za tri tjedna i odnio lijepu, veliku, zlatnu dinju. Instinktivno je znao čekati. Znati čekati je velika krijepost.

Lako je čekati kad se je nadati, kad je je ručak siguran. A, opet, kaže poslovica, da bismo ujutro vidjeli mjesec, nije potrebno da ga od večeri čekamo. Treba znati čekati.

Jeste li ga prepoznali?

sbperiskop

9 comments

Skip to comment form

  1. Jesu li svi zadovoljni?

  2. Lukavi, snalažljivi dječak. Političar.

  3. Najbolje je dočekati.

  4. ovaj Broski primjer je promišljeno, mudro i svrsishodno čekanje, Ili, čekanje zbog osobne koristi .
    …….Ali, gledajući realno mi svi zapravo živimo u konstanti čekanja od običnih minuta do godina koje su pred nama, a što je najljepše, ne znamo im kraj, pa tako ljudski život se zapravo svodi na pojam čekanja ( očekivanja ), nadanja i ponekog ispunjenja.
    Jesmo li sretni zbog toga ?
    Znatiželjni u čekanju jesmo, u realizaciji i ne moramo biti, jer sve čekano ne mora biti dočekano onako, kako bismo htjeli.

    Najteže je čekanje priznanja od svih ” životnih čekanja”. Ono nije materijalizirano kao primjer autorov , nije proračunato sa znanim ishodom : ova vrst čekanja je mučna, u nju se ulaže i trud i misao , ali je jedina bolna ljudska komponenta koja nam je svima ista.
    A svijet je okrutan i često ne uočava kvalitetu , ne priznaje na vrijeme istu , ne “pomazi” trud čak i kad ga vidi i NE daje zasluženo priznanje onima, koji su ga zaista zaslužili.

    PS: malo sam od čekanja dinje proširila misao na čekanje svega što volimo i trebamo, ali pitanje čekanja je intrigantno i dijelom pripada svima nama.
    Osim čekanja smrti dakako, koja sama dodje kad hoće

  5. Svatko se može prepoznati u ovoj priči! Djeca su nestrpljiva, kad nešto požele nemaju strpljenja toliko čekati, niti znaju čekati. NN je ovu priču mogao ispričati tek kad je stekao određeno životno iskustvo.

  6. Priča o dječaku i plodu i njegovoj dosjetljivosti je lijepa, ali hoće li on uživati u toj voćki uopće kad ju dobije, ako mu se više ne jede. Znači, kad nešto poželiš, to treba zadovoljiti odmah, jer to je to, nagon i ispunjenje, glad i zadovoljenje. Nema ništa slađe od odmah, čekanje je za luzere, tko stekne naviku čekanja pušioničar je, taj će čekati cijeli život i neće dočekati ništa. Desankina sreća koja je “lepa samo dok se čeka, dok od sebe nagoveštaj da” je uravo na tom tragu luzerstva i kukavičkog odricanja od arome, boje, mirisa i okusa jabuke u koju treba zagristi odmah, da se sve praši.

  7. Čekanje ili gaji nadu ili izaziva nervozu. U oba slučaja je potrebno strpljenje , koje daje smisao, opravdava i olakšava to čekanje.

    Zato čekanje nije vrlina, i ne želim ga naučiti, ali strpljenje jest.

    Čekati mogu samo kad čekanje ostavim po strani. Kad se u međuvremenu radi nešto drugo i aktivno čeka. Dok dinje sazriju, …dok netko nazove, …dok stignu nalazi… ..Valjda se tako postaje strpljiv. Osim toga u čekanju si nekako slab (što je opet potvrda da to nije vrlina), a u strpljenju vladaš.

    Čudno je jedino to što nam je priroda i čekanje i strpljenje obratno postavila: u mladosti nema ni jednog ni drugog, s godinama se trudiš i naučiš oboje.

    A čemu ta vrlina onda kad je ostalo malo vremena?

  8. Jebeno čekanje boljeg sutra? Stalno smo u čekanju da će nam predstojeći izbori donijeti pozitivni pomak. A ono svaki puta razočarenje. I tako .odjednom susrećeš neke starije ljude i onda skužiš da si sa puno njih išao u školu.A zašto očekujem da će nam izbori donijeti bolje sutra? Zato što nam politika određuje baš sve u životu. I zato što sam naivan i mislim da će narod izabrati razumno. Zato je očito da ja tu vrlinu čekanja nemam.

  9. Smart boy.

Odgovori