Podsjetnik: Šest brodskih uličnih prizora

Desetmetarski natpis na južnoj strani slavonskobrodskog naselja Slavonija I magnetski privlači poglede prolaznika, stanara obližnjih zgrada, ali i putnika koji su se uputili prema autobusnom i željezničkom kolodvoru na sjevernoj strani, odakle će se autobusima i vakovima vratiti u prigradska naselja, sela, otputovati u Zagreb, Njemačku… i ponijeti sliku sa sobom.

U OVOM DIJELU GRADA BILA BOJA VLADA

Natpis je ružan, kočoperan, drsko nametljiv, ali ipak izmamljuje osmijehe na licima. Jer, i duhovit je, prikladan, nekako pametan. Prolaznici se ne ljute ovoj pohvali Hajduku na zidiću od gole, estetizirane cigle. I sami su navijači. Bilih ili Plavih, svejedno. Navijačka strast ne poznaje ni vremenske ni prostorne granice. U suhoparnoh wikipedijskoj natuknici o navijanju između ostalog piše da svrhu navijanja potiče sam objekt navijanja svojom izvedbom i ponašanjem pa se tako navija: jer se izražava svoja naklonost vjernost objektu navijanja. A „objekt navijanja“ je legendarni Hajduk, Majstor s mora. Za navijanje ne važi pravilo daleko od oka, daleko od srca. Klinac koji je natpis na brzinu ispisao vjerojatno nikad nije bio na Poljudu. To nije ni važno kad se iz srca navija.

Na ulazu u brodsku gradsku tržnicu iz Štampareve ulice, na početku pješačkog dijela Horvatove ulice, s lijeve strane, pored kioska, nalazi se hladnjak za bezalkoholna pića, mineralnu vodu, sokove, gazirane napitke. Traje zima, prolaznici su debelo obučeni i većina njih bi, da ih se ponudi , naručila topli čaj, kavu… zgrijali se. A vani se, kao za inat, ohlađuju pića u hladnjaku sa staklenim vratima. Za koga? No, nije sve kako se na prvi pogled čini. Možda se pića, naslagana u prostranom hladnjačkom volumenu, upravo štite od niskih vanjskih temperatura?! Vani je nula, a u frižideru +6C.  Ljeti se ovdje kaže: „popij brže, ugrijat će ti se sok“, a ovdje zimi govore: „popij, ohladit će ti se sok“.

„Sustav javnih bicikla“ odmara i u Slavonskom Brodu. Bicikli su odveženi negdje. Zima je, manje se voze, a treba ih i zaštiti. Inače, većina bicikla spremljena je u šupama, garažama, isprad vrata stanova. Čekaju povoljnije dane. Čekaju da vrijeme dopusti njihovu upotrebu. Na oba punkta gdje je gazda imao parkiralište, javnih bicikla nema. Prolaznici imaju osjećaj da se neće vratiti ni na proljeće, kada se izvremeni.

Pisali smo zašto poslu s iznajmljivanjem bicikla ne cjetaju ruže u našem gradu. Koga zanima može o razlozima neuspjeha pogledati OVDJE i OVDJE. No, bez obzira na razloge, slika bez bicikla je tužna. No,nadam se… vratit će se bicikli. Kao rode.

Sve je manje kineskih dućana u Slavonskom Brodu. Ovaj u Štamparevoj ulici nakrcan je odjećom, obućom, raznim ukrasima, kućanskim pomagalima… Kupci svraćaju, ali ne kao nekada. Ni povoljne/niske cijene ne privlače Brođane kao još prije nekoliko godina. Tada se očekivalo da će kineske trgovine i Kinezi preplaviti Brod, a preplavili su ga zapadni robni lanci. Čak sam nešto zabilježio o tome u tekstu Uči li noćas neko u ovom gradu kineski? Tako prolazi slava kineskih dućana.

Na plakatu koji bi trebao motivirati potencijalne korisnike bančinih usluga, u prolaznike bulji nesimpatična žena, raširenih nogu, bez emocija, hladna, poslovna, ozbiljna, rezolutna. Ona govori: „I ja sam zadovoljna korisnica RBA kreditne kartice“. Njena namještena superiornost i uvjerenost u benefit kreditne kartice – odbijaju. Prolaznici su, naime, dresirani da sreću, uspjeh i zadovoljstvo povezuju s nasmiješenim lice. Ali, banke i bankari mogu sve, pa čak i uvjeriti korisnike da je javna namrštenost stanje potpunog zadovoljstva i smirenosti zasnovanog na unutarnjem, duševnom miru.

Vijore ostaci jedne brodske poderane tende, istrošene djelovanjem vremenskih (ne)prilika, bez ikakve mogućnosti da se vrati u prvobitno stanje važnosti i namjenjenoj joj svrsi – da zaštiti od padalina i sunaca, kako ulaz u trgovinu, tako i prolaznike-kupce. Podsjeća pomalo nadstrešnica na dotrajale ljude. Sve podsjeća na to da su vrijedili, kako su znali, kako su mogli, da su bili potrebni, ali i na to da je njihovo prošlo, da trebaju zamjenu. Dotrajalost je i ružna i beskorisna. Ljudi su kao tende privremeni.

6 comments

Skip to comment form

  1. Kao što se mijenja odjeća i koža na čovjeku tako se mijenjaju na gradu.

    Uočila sam da da su brodski purgeri prebrisali simpatičnu rečenicu U OVOM DIJELU GRADA BILA BOJA VLADA

  2. Tenda je popravljena. I ljudi to mogu biti, ali – ne u do unedogled.

  3. Stvarno, vozi li itko te bicike (ako su još uvijek u Brodu) osim Bade i Toce Župan?

  4. Prije tri godine? U koje doba dana je ovo fotkano? Malo je ljudi. Kao neka najava da će se Brod (is)prazniti.

  5. Depresija moj brale – to sam ja pročitala iz ovog teksta i fotografija. Jučer parkiram automobil u Jagićevoj (iz bolnice) a smeća i suhog korova uz cijeli zid kao na smetlištu….
    Dosadila sam sama sebi prigovaranjem koliko je naš grad prljav, pošaran i zapušten. Za lokalnu vlast su Tvrđava i Trg vrijedni održavanja, a dalje …. Nema dalje! Mi dalje smo građani drugog reda pa nema razloga da se to jadno stanje ne vidi sa kolodvora i iz aviona.

    1. Vršiš svoju dužnost građanke. Gradonačelnik se ispuhao i sve je manje ljudi oko njega s bilo kakvom idejom. Brod je prosječan kao i sva ta ekipa.

Odgovori