Podsjetnik: Čuvaj se šarko!

Dok gledam žednog psa kako pije zaostalu kišnicu iz lokve na površini pod travom, između korza i Gradske knjižnice, imam dvojake osjećaje: zavidim mu na slobodi lutanja i na snalaženju bez puno obaziranja na druge, priželjkujući njegovu fizičku neposrednost, i žalim ga zbog okrutnog okruženja urbanih opasnosti, modućnosti da postane proganjan kao prijetnja ljudskoj komociji i pravilima. On je uljez, jer nije ničiji. Pas je u gradu siguran tek na lancu gospodara.

Ovaj šarko, lutalica pasmine „brodski lajator“ jedan je od malobrojnih stanovnika Broda koji prirodno liže dan čudnog ljeta, bez rogoborenja; ima male prohtjeve, ne očekuje da ga dotaknu, opipaju pa čak i pomiluju. Tko zna bi li to i dopustio? A možda bi ga dodiri i češkanje nekog ljudskog bića oborili s nogu na leđa?

Leonardo da Vinci je rekao: Čovjek je zaista kralj životinja, jer njegova svirepost nadmašuje njihovu. Mi živimo od smrti drugih. Mi smo hodajuće grobnice! Šarko je, u tom smislu, u divljini, među rođenim ubojicama, koji i mnoge pripadnike svoje vrste doživljavaju kao lovinu, kao manje vrijedne, jer žive psećim životom. Čovjek je čovjeku čovjek i svaki njegov dan putovanje je u srce tame.

Čuvaj se šarko!

sbperiskop

7 comments

Skip to comment form

  1. Šarko živi!

  2. “Pas je u gradu siguran tek na lancu gospodara.”

    I ljudi su sigurni iz istog razloga.

  3. Šarko je svoj, jer to mora. Šarko je simbol svijeta koji pati u svijetu koji isto pati, ali glasa.

  4. Mislim da je šarku lakše otkako je gradska vlast omogućila besplatno surfanje. Nešto teže je bilo s Posavskom Hrvatskom.

  5. Simbolizira li šarko manjine, najviše nacionalne?

  6. Ima šarko dvije kuje. Jedna je u Tvrđabi, u gradskom poglavarstvu, a druga u zgradi županije.

  7. Ovo je jedna od najtužnijih i najgorčijih Lukićevih pričica.

Odgovori