Jedino papagaji narušavaju tišinu na brodskoj tržnici

Brodska tržnica doima se poput supermarketa na otvorenom. Donedavni metež, nered, prljavštinu, prilaze s puno rupa i neurednu vanjštinu, zamijenili su privlačna natkrivena površina, jasna odijeljenost između buvljaka, zelene tržnice i dijela za prodaju tekstila, čistoća, red. Pijac je steriliziran, netko je primjetio. Urednost, geometrijska pragma, svrhovitost, odnijeli su bučnost, vrevu, gužvu koja od kupaca čini putnike, istraživače. Novi izgled donio je upravo glasnu tišinu, pristojnost u ophođenju. Zamukao je smijeh, nema dovikivanja, nema nadvikivanja. Odnos između seljaka i kupaca odvija se kao po nekom bontonu, uglađeno do neprirodnosti. A i ponuda voća i povrća sve više nalikuje na onu iz robnih lanaca. Možda zato i ne dolaze mladi. Obeshrabruje što i na buvljaku nema glasnih glasova. Tek rijetki prodavači ponekad izvikuju cijene, pozivaju da se kod njih pazari.

Jedino se papagaji ne drže novih pravila o neprimjetnom žamoru. Nezaustavljivo i prirodno glasaju se iz svojih krletki naslaganih ispred radnje s kućnim ljubimcima koja je u sastavu zgrade na istočnom ulazu u trgovački „raj“. Vidi se da tu ima svega, potrepština, kao što su hrana, gajbice; vjerojatno se prodaju i knjige knjige, časopisi, a, možda je na raspolaganju i specijalna savjetodavna veterinarska ponuda. Trebalo bi pitati vlasnike koji prodaju kućne ljubimce. Inače, držanje i trgovina papigama podliježe propisima o zaštiti vrsta. Dok mjerkamo izloženo šarenilo,  ističu se papagaji, egzotična zelena, plava i žuta bića, navikla na zatočeništvo. Pjevaju. Slobodi? Sumnjam, jer radi se o uzgojnim papagajima koji nikad nisu okusili slobodu. Uostalom, što bi im ona donijela bez krletki, među ljudima? Par dana leta izvan zatvora i smrt zbog nedostatka hrane. Ovako, čeka ih sigurna sudbina. Ako ih ugleda neki dječak ili djevojčica, i kupe, nastavit će život zatočenika, ali, zauzvrat, ovi će ih hraniti, naučiti imitirati ljudske riječi. Ne znam koje su vrste. Veći su od tigrica. Sve što mogu je snimiti ih.

Mi smo u stanu imali tigricu samca. Bio je više izvan krletke nego u njoj. Briga o njemu mala: malo zrnja i voda. Bio je pitom i kao da je znao koliko nas oduševljava što nam na poziv slijeće na rame, na ruku. I govorio je. Nikad neću zaboraviti kad sam na granici s Mađarskom nazvao suprugu kako bih ju upitao što ima novo, a ona je kroz suze rekla da je Koko umro. Da, umro, jer on je bio član obitelji.

Da nije tog papagajskog svijeta, njihovog glasanja dok čekaju nove vlasnike, veselog pjeva koje ne mari za pristojnost i poslušnost u stilu „drži kljun zatvorenim“, brodska tržnica bi bila poput gradskog groblja ili svečno tihog mauzoleja u kome su izloženi vijenci od plodova zemlje, čokota i voćki. Papagaji su  ljudskiji od ljudi.

13 comments

Skip to comment form

  1. Tišina u Brodu je zamjetljiva. To je predaja radosti pred brigama. Za manjinu nema problema. Ona se ceri.

  2. Prolaznici šutolozi ni ne gledaju papigice. Oni ne čuju iše ništ, osim Thompsona. Da njega netko pusti, uhvatili bi se za uši i zaigrali.

  3. Sloboda nije da radiš što hoćeš, nego da hoćeš to što radiš.

  4. Ima dovikivanja. Prije par dan čujem stari štos. Neki tip zove poznanika. Mile, sanjao sam te noćas, viče. Ma, nemoj. A što si sanjao, pita ovaj. Kad god sanjam govna, dobijem lovu!

  5. Za desetak godina tržnica neće postojati. Šljive su 12 kuna kao da one dolaze iz J. Amerike, a ne banane.

  6. Papagaji koje se ne može obuzdati kao simbol otpora malodušju.

  7. Kupila sam dvije tigrice jer sam čitala da ne vole ptice biti same, uvijek čitam priručnike kod poduzimanja nečeg, i da treba kupiti mužjaka i ženku, ili dva mužjaka, nikako ne dvije ženke jer se stalno tuku 😀 , pa sam kupila ptičji par i držala im krletku otvorenom, i ptice su svaku večer same se vraćale u kavez na mirovanje i spavanje. Kavez je imao ogledalce i njihaljku, vole se ljuljati. Jako su slatke, ali treba ih paziti jer pregrizu žicu od lustera ili na podu, mogu rubove namještaja kljunićem izgrickati kao papir, zato ih treba kontrolirati kad su izvan kaveza, i treba im par dana privikavanja nakon kupnje na novu okolinu. Preslatke su. Vole se družiti i rado sjede na glavi ili ramenu. Uostalom, te sve životinjice osjete narav čovjekovu i tako mu se približavaju ili ga izbjegavaju.
    Jako lijep tekst o tržnici, sterilnost ili život, jedno je oprečno drugom. Estetika je bitna za posjećivanje tržnice, i nije stvar u ljepoti ili ružnoći, zagrebački Dolac je uvijek pun, nego je stvar u iseljavanju, depresiji i katastrofalni egzistencijalnim uvjetima građana na bijednim plaćama i mirovinama i u iseljavanju, a krimosi i onako neće bluditi tržnicom i kupovati papriku i papagaje.

  8. Brođani su mutavci. Dokaz: šute o zasmrađenom zraku. Vlast vrdi da zrak zagađuju peći na drva, a eko aktivisti dodaju Rafinerij. Dok se oni prepiru, djeca oboljevaju.

    Nema ljudolikih papagaja u Slavonskom Brodu.

    1. Prijatelju, neću se pravdati, ali kroz članak sa SBPeriskopa, u kojem smo ispred Eko-Integrala dali primjedbe i prijedloge na Akcijski plan (http://www.sbperiskop.net/kolumne/ptderd/eko-integral-primjedbe-i-prijedlozi-za-akcijski-plan-za-poboljsanje-kvalitete-zraka), pokušat ću pokazati na transparentnost eko-aktivista. U članku piše:

      “… ukazali bi na nelogičnost jer smo mišljenja da u poglavlju F. Analiza situacije, previše naglašen utjecaj kućnih ložišta koje koriste kruta i tekuća goriva i cestovnog prometa, naročito na graničnom prijelazu koji se za vrijeme pandemije dosta smanjio, a vrlo malo industriji i na jednoj i drugoj strani rijeke Save.

      Tako se još uvijek ne zna što se događa u Rafineriji nafte Brod, a ona je za vrijeme intenzivnog rada u posljednjih deset godina prije havarije godišnji je trošila (popalila) 100-150 tisuća tona otpadnog mazuta kod prerade (blizu) milijun tona nafte godišnje!

      Također nisu (ili samo u kratkim crtama) spominjani brodski industrijski kompleksi (PZC, SJI, ĐĐ Ljevaona, Slavonija DI, a i Komunalac d.o.o. – odlagalište otpada Vijuš, itd.) koji su mogući ‘proizvođači’ dijela brodskog onečišćenog zraka…”.

      Iz spomenutih primjedbi, ali i prijedloga iz Eko-Integrala jasno je da Akcijski plan kao takav nije mogao proći i morat će na doradu. Pa vjerojatno zato, kako smo i čuli, Ministarstvo je vratilo Akcijski plan.

      Najgore o cijeloj priči, da gospoda iz Gradske uprave već više od dva mjeseca ne reagiraju na sve naše primjedbe i prijedloge i onda se događa ono što se događa: Ministarstvo vraća Akcijski plan!

      1. A svaka čast Veljku na simpatičnoj kolumni. Ona pomalo rastera i vanjske, ali i ‘unutarnje’ oblake…

  9. Brodska tržnica živne kao papagaji u krletki srijedom, a pogotovo subotom. Istina, nema te neprolazne gužve, guranja između redova, dovikivanja kao nekad, svi smo utihnuli , kao da smo obavijeni paučinom iz koje ne znamo izlaz.
    Imala sam papagaja aru, kojeg sam upravo kupila na istom tom mjestu gdje se i danas čuje njihovo glasanje. Zvao se Roko, postao je član obitelji, svako jutro bi šetao po stolu i oponašao naše riječi. Ljeti bi volio hodati po ogradi kuhinjskog balkona, uvijek se vraćao u krletku do jednog sunčanog jutra kad su ga najvjerojatnije svrake svojim glasanjem privukle da odleti. Ostadoše sjećanja koja se uvijek vrate prolaskom kraj trgovine gdje se i danas glasaju ta divna pernato šarena stvorenja.

  10. malo ću se našaliti s papigama :

    sva sreća da ne nauče biti kao Matošev Camao……tolikim ljubavima tajnovitim bio bi kraj

  11. Mogu li papagaji disati od stravično zagađenog zraka u Brodu? Možda pjevaju kao da im je zadnja zato što se guše?!

Odgovori