U lipnju 2025-e godine izašla je u svakom smislu impresivna knjiga ZNAMENITI, POZNATI I SPOMENA VRIJEDNI ŽITELJI SLAVONSKOG BRODA I GRAVITIRAJUĆE OKOLICE ONOMASTIKON, u nakladi Diozita d.o.o. Autori su Stribor Schwendemann, politolog i čuveni publicist, i Branko Penić, novinar i plodni producent mnogobrojnih književnih izdanja - najveći brodski autoriteti kada je riječ o spisateljskm radu, kroničarskom poznavanju Broda i tajnama izdavačkog zanata. Iz impressuma knjige izdvajam i ova važna imena: Željko Divnić, za nakladnika, Dunja Vanić, stručna suradnica, lektura i korektura, Dalibor Jakičić, šef Studija za grafički dizajn. Tisak: Denona d.o.o. Knjiga je izašla iz tiska zahvaljujući svekolikoj potpori Mirka Duspare, gradonačelnika Broda.
Izrada Onomastikona poznatih Brođana je, u izdavačkom, kulturnom i društvenom smislu, važan, simbolički čin pamćenja, svojevrsna "institucionalizacija zaslužnih", pokušaj da se kroz jedno djelo mapira identitet grada kroz imena njegovih istaknutih stanovnika. Onomastikon služi kao svojevrsni panteon lokalnih veličina, svojevrsni katalog priznanja. Time se ne obilježavaju samo pojedinci, već se (svjesno ili nesvjesno) proizvodi vrijednosni sustav: tko se pamti, a tko ne. Dakle, riječ je i o kulturnoj selekciji, o onome što zajednica odlučuje zvati vrijednim, značajnim, reprezentativnim. Riječ je o arhitekturi pamćenja. Autori ne donose samo suhe biografske podatke, već oblikuju narativ o gradu, biraju koga uključiti, čime ukazuju na što znači biti “poznat Brođanin”. Takva knjiga zapravo više govori o trenutku u kojem je nastala nego o povijesti kao takvoj, ona je ogledalo trenutne, ali objektivizirane svijesti grada o sebi.
U društvima poput našeg, gdje je kolektivna memorija često fragmentirana i podložna ideološkim manipulacijama, ovakva izdanja mogu biti i instrument prestiža, ali i sukoba. No, unatoč tome, knjiga ima i edukativnu, identitetsku funkciju, služit će mlađima, školama, medijima, pa i znatiželjnim šetačima kroz prošlost, kao podsjetnik da su iz Broda potekli ljudi koji su ostavili trag. Svaki takav pokušaj je otvoren za kritiku: tko je izostavljen, zašto je netko uključen, na temelju kojih kriterija? Neki bi rekli da je to "knjiga moći" - gdje biografije postaju potvrde statusa, a isključenja svojevrsne kazne zaboravom.
Ne treba zanemariti ni simboličku moć izdavanja takvog djela - tko ga financira, tko promovira. Sve to govori nešto o gradskoj politici sjećanja, o njenim pukotinama, ali i ambicijama. U tom smislu, Onomastikon je i politički tekst - tihi, ali elokventni izraz vrijednosne orijentacije jedne zajednice. Onomastikon poznatih Brođana nije samo knjiga, on je ogledalo identiteta, izbor pamćenja, katalizator rasprava i pokušaj da se kroz lica i imena opiše duša jednoga grada. A duše su uvijek proturječne. Zato vrijedi i hvaliti i propitivati ovakve poduhvate, jer ono što zabilježimo o sebi, često govori više o onome što bismo htjeli biti, nego o onome što jesmo bili. Onomastikon nije samo popis imena, to je interpretacija povijesti kroz filter selektora. U tome leži i vrijednost i slabost svakog onomastikona, svakog leksikona zaslužnih, jer nitko nije neutralan kad bira tko zaslužuje biti zapamćen. Ako Onomastikon to jasno naznači – onda je vrijedan dokument i za danas i za budućnost. Ako to prešuti – onda je to više ogledalo izdavača nego zajednice.
Najvidljivije selektorske pogreške u brodskom Onomastikonu su: izostavljanje ponekih zaslužnih, uvrštavanje dosta nezaslužnih, nepridržavanje utvrđenih kriterija za ulazak u knjigu, previše suvremenika, poneka stilska i faktografska površnost, opisi koji su skriveno promotivni, a ne informativni, neaktualne natuknice/odrednice (biografije) napisane za neka druga izdanja, davno, pa čak prije dva desetljća. Isto tako, u očitom kontekstu, naziv “leksikon” bio bi precizniji, primjereniji i sadržajno pošteniji od “onomastikona”. Leksikon je abecedno ili tematski organizirana zbirka natuknica, najčešće biografskih, pojmovnih ili općih podataka, riječ koja jasno sugerira kompendij znanja ili enciklopedijsku formu. Naime, ako se knjiga bavi poznatim osobama s biografskim podacima uz fotografije, onda je riječ o klasičnom biografskom leksikonu. A što je onomastikon? Onomastikon je termin preuzet iz filologije i lingvistike, a označava zbirku osobnih imena, odnosno istraživanje imena i njihovih značenja, porijekla, oblika i varijacija. Dakle, to nije knjiga o ljudima kao bićima sa životima, djelima i sudbinama, nego knjiga o imenima kao lingvističkim pojavama. Prema tome, ako netko napravi knjigu "poznatih Brođana", i zove je Onomastikon, a unutra nisu imena, nego životopisi - to je terminološki promašaj. Ispravna terminologija stvara povjerenje. Ako nazoveš nešto “Onomastikon”, a zapravo je leksikon, djeluješ kao da ili ne znaš razliku ili je koristiš radi “ušminkavanja”. Naziv određuje očekivanja. Čitatelj koji otvori “onomastikon” očekuje analizu imena, njihovih značenja, učestalosti, etimologije, a ne mini-biografije.
Ako autori pišu o preko1.200 osoba, s prosječno 15 redaka po osobi, to je više od 18.000 redaka, odnosno preko 500 kartica teksta, što nije samo kvantitativno velik posao, nego iznimno odgovoran zahvat u kolektivnu memoriju. Takav rad nije rađen na "simpatiju", brzinu ili paušalno, jer on oblikuje kako će se čitati prošlost jednog grada desetljećima unaprijed. Zato je apsolutno jasno da su autori bili opsjednuti točnošću (datumi, mjesta, naslovi, funkcije), da su povijesno pismeni odnosno da su poznavatelji konteksa epoha, da nisu gledali ljude kroz današnje vrijednosti, nego su ih morali pozicionirati u njihovo vrijeme. Imali su ogromnu moć stilske sposobnosti sažimanja važnosti, rečenice su im informativne, ali elegantne. Pisali su jasno, jezgrovito, ali ne suho, bez patetike. Obojica su moralno i društveno zreli. Nisu bili ni suci ni apologeti, nego odmjereni kroničari, koji znaju nositi težinu ljudskih biografija. Autorski dvojac je imao smisao za timsku suradnju, horizontalno dosljednu. Posebno treba istaknuti njihovu istraživačku upornost i duboko kopanje lokalnih arhiva, novinskih izdanja, matičnih knjiga, monografija, nekrologa, sjećanja, intervjua. Uzelac i Penić obavili su posao historiografa, novinara, etnografa i pisca u jednom.
Na temelju izrečenih ocjena o ovoj izuzetnoj, posebnoj i, u bućnosti, teško nadmašivoj knjizi, može se reći da je Onomastikon veliki izdavački poduhvat, referentna publikacija, tiskano izdanje od javnog interesa, kronika pamćenja, knjiga sjećanja zajednice, kulturni spomenik u koricama, tiskana sinteza lokalnog identiteta, biografski hram grada, enciklopedija brodskog duha...Zašto je referentna publikacija? To je knjiga, enciklopedija, rječnik, a služi kao pouzdan izvor, upravo rudnik činjenica, podataka i osnovnih informacija. "Knjiga kojoj se vraćaš kad ti treba pouzdana činjenica." Ona je relevantna i vjerodostojna, usprkost sitnim propustima, koristit će se kao orijentir, ima status izvora u stručnoj, obrazovnoj ili javnoj upotrebi. Referentna publikacija je knjiga koja nije samo za čitanje, nego i za pozivanje. U znanstvenim, obrazovnim i javnim kontekstima – to je izvor, ne mišljenje.
Predlažem izdavaču da se knjiga, nakon izvjesnog komercijalnog perioda, i drugog izdanja, objavi u elektronskom obliku, na službenim stranicama Grada Broda kako bi postala dostupna svima, na korištenje i uživanje u znanju, vještini i obilju podataka.
_________________
