Kič je, po definiciji Hrvatskog jezičnog portala, djelo bez umjetničke vrijednosti, u izradi podilazi onome što se smatra popularnim, često i lošem ukusu i samo ga proizvodi; nazoviumjetnost, šund. Ovo sažeto jasno i precizno određenje pristaje kao saliveno snimljenim armirano-gipsanim labudovima u jednoj ulici u Malom Parizu. Ni bijeli, ni lijepi, ni dostojanstveni. Upravo privlače nestvarnom ružnoćom i imitacijom, pa se čovjek zaustavi snimiti ih. Pretpostavljamo da, po mišljenju vlasnika kuće, ispred koje plivaju u, zimom izmučenoj, travi, labudovi uljepšavaju prostor ispred nje, čak i cijelu ulicu.
Brod je krcat labudovima, zmijama, orlovima, konjima, psima i lavovima čuvarima na ulaznim vratima kuća kič ljudi. Druga su stvar vrtni patuljci u dvorištima i vrtovima. Oni su dio kolekcionarskih fantazmi, a potiču „veselje i društvenost ukućana“. Imati lava ili labuda ispred kuće, na javnom prostoru nije ekološka, nego estetska katastrofa, estetsko onečišćenje zajedničkog prostora.
6 comments
Skip to comment form
Vi bi sad ukidali i tabletiće na televizorima. E pa neće moći!
I pse što klimaju glavom u automobilima.
Retardirano.
A nije li postavljanje čudovišnog dvometarskog rodana na ulaz u centar grada zapravo jasna poruka i “licence to kič” njegovim stanovnicima?
A onaj zaboravljeni, zamišljeni Potjeh na šetalištu uz Savu uopće ne bi bio loš da je s njime postavljen i kip luckastog bjesa koji ga stalno prati i neda mu da se dosjeti istini, jer je to zapravo i suština Ivanine priče o Potjehu – čovjeku i njegovom neodvojivom saboteru. Čudno je da to ni autor kipa, ni naručitelj nisu shvatili.
…. a bijele čarape i sandale (na muškoj nozi)??? 😀
Da SIga,rodan je dao potvrdu ljudima,stanovnicima,kako je svaka ptica u dvorištu dobrodošla,od kamena,papira,kašira…..