Treći put Nikice Gabrića i realne opasnosti po politički sustav

 

gabric_nikica

“Znate što, problem su i Republikanci i Demokrati, ne samo jedna stranka. Problem je cijeli sustav. Izabrani dužnosnici više ne predstavljaju narod. Nije bitno jeste li republikanac ili demokrat, ako pogledate na ovu situaciju kao Amerikanac, bit će vam jasno kako oni ne brinu za vas.” – rekao je jučer za televizijsku kuću NBC jedan prosvjednik ispred Bijele kuće, prosvjedujući protiv privremenoga gašenja vladinih službi, uslijed prijepora oko proračuna u toj zemlji.

Nije to samo američki fenomen, slične su opservacije izazvali ne tako davni izbori u Njemačkoj i Austriji, a taj fenomen postoji i u nas. Nije potrebno ponavljati kartice i kartice teksova napisanih o tomu i na ovome portalu, dovoljno je pogledati smjer ekonomske politike sviju izabranih upravljača u poslijednjih dva i pol desetljeća te taj smjer usporediti sa situacijom u kojoj se nalazi ova zemlja.

Ovaj globalni fenomen nije se pojavio prvi puta u povijesti. Fenomen je to kada se u politici ne vide suštinske razlike između okoštalih elita, koje se tada bave perifernim temama ili temama koje nemaju vezu s elementarnom egzistencijom građanina. Nebrojene su takve teme u nas, spomenimo samo ćirilicu. U povijesti su se u tim trenutcima javljali tzv. treći putevi. Bilo ih je koji su se održali do danas, liberalizam, kršćanska  demokracija, kao i Blairova inačica laburizma; no bilo je i onih trećih puteva koji su ostali po zlu upamćeni, poput nacionalsocijalizma. Potonji je to opasniji što je utro put demokratskom legitimitetu suspenzije ili pak potpunog ukidanja demokracije.

Živimo u vremenu kada su, u nas, političko ekonomske elite, barem prostome oku prosjećnoga građanina, gotovo  indentične. Tomu je tako valjda još od vremena tranzicije, te se još od tada rabi termin “treći put”, za Koaliciju narodnoga sporazuma, HSLS, HSS, LS, HNS, te za koaliciju tih stranaka pred izbore 2000. godine. U novije vrijeme govorili smo o Lesarovim Laburistima, koji su iako su se zadržali na nekom stabilnom postotku, u svojevrsnoj defenzivi, što je čudno ukoliko promotrimo karakter ove krize i sindikalnu pozadinu frontmena. Još je čudnije što karakter aktualne krize nije pospješio razvoj liste don Ivana Grubišića koja se temeljila na visokom stupnju etike, no njihova dva mandata nisu polučila gotovo nikakvu promjenu. Pojavili su se i poduzetnički treći putevi, poput Ladonje, liste Veloga Mista ili pak Željka Keruma, za koje su kružili mitovi uspješnih menadžera i ljudi koji imaju mnogo, te stoga, na vlasti, neće krasti. Sve je to ostalo manje-više regionalnog i ograničenog karaktera. Trećim putem možemo smatrati i HDSSB te njihovu sestrinsku stranku HDSSD. Ova raznorodnost i nesvodljivost pod zajednički nazivnik čini  sintagmu “trećega puta” gotovo besmislenom.

No, ponovno se, u poslijednjih godinu dana,  pojavljuje ideja alternative aktualnom viđenju politike, koja također dolazi iz redova poduzetnika. Medicinski poduzetnik Nikica Gabrić oformio je Nacionalni forum koji je u svoje redove privukao raznorodne intelktualce koji imaju za cilj promisliti budućnost naše zemlje. Ideološko, sinkretistički forum, ideologije je odlučio zanemariti te predložiti programe demografske obnove, pokretanja industrije, visokog stupnja meritokracije i programa vode za naftu. Nacionalni je forum podržao i predsjednik Republike, a njegova simpatija išla je do kuluarskih priča o Gabriću kao hrvatskome Montiju.

Sada Gabrić osniva stranku,  doduše bez podrške s Pantovčaka. Ne krije svoje simpatije za tip upravljanja koji bi se mogao nazvati prosvijećenim apsolutizmom. Na stranu sada to što je taj tip vladavine uspio jedino Mariji Tereziji, Gabrić se odlučio povezati s ljudima koji su i u prošlosti koketirali s takvim oblikom vladavine. Spominju se ovdje Milan Bandić, Željko Kerum, Ivan Jakovčić, Darinko Kosor, Radimir Čačić…. Nejasno je što bi osim vlasti i novca bio kohezivni faktor sviju ovih imena.

Iako bi za teme koje je pokrenuo Gabrićev Nacionalni forum i za njegovu upravljačku sposobnost zasigurno bilo mjesta u hrvatskoj politici, za njegove bi simpatije u pogledu upravljanja očigledno trebalo mijenjati i politički sustav. Gabrić u svojoj novoj stranci kao podupiratelje vidi još desetak posto birača u Hrvatskoj.

Postavlja se pitanje političkoga djelovanja u svijetlu spomenute činjenice o količini stranačke “vojske” u Hrvata. Naime, pitam se hoće li Gabriću bez određenih kompromisa začahurene medijsko-političke strukture dopustiti neko realno alternativno djelovanje? I što će biti, ukoliko dođe u priliku participirati u upravljanju? Hoće li, kao i svi dosadašnji “treći putevi”, nagrađivati svoje stranačke vojnike sinekurama i poslovima? Trebali bismo dobiti neke garancije u tome smjeru.

Konačno, vidljivo je kako su ideje koje zastupa Nikica Gabrić dijelom legitimnog spektra ideja dobrodošlih za osvježenje našeg političko-ekonomskoga smjera, no simpatije prema djelomičnoj suspenziji demokracije i nepoznanice glede tehnologije politike mogle bi biti opasnije po politički sustav nego što to izgleda. Građani Hrvatske umorni su od destrukcija sustava kroz povijest, žudimo za konstruktivnim elitama.

Izvor: SEEbiz

 

18 comments

Skip to comment form

  1. Mislim kako je vrijeme sazrilo.Pomalo ključa ,to su prvi predznaci za nešto novo.
    Lideri dvije vodeće stranke nikada nisu bili slabiji,protagonisti jadniji,a birači apatičniji.Neuspjeli pokušaji prethodnika ,čista su povijest,gdje svakako treba ubrojiti i Mesića,koji je sa trečeg puta došao i do dva predsjednička mandata.Da li je Nikica taj ne znam,ali znam kako se mora pojaviti netko u idučoj godini,prelomnoj.Narod vapi za vođom,ali zašto baš Nikica Gabrić.Ima sve ,čak i pedigre.
    Kod svih dosadašnjih pokušaja više su krivnje bile u slabim igračima po terenu,županijama nego među samim liderima.
    Hoće li to biti klijentelistička medicinska stranka ili istinski treći put ,ovisit će između ostalog i o tome da li će hrpa doktora,političkih gotovana ,kroz politiku interesa prepoznati i nemetnuti sebe za lokalne lidere ,ili će je provoditi ljudi skloniji afirmaciji politike ideja.

    Ova opcija samo takve treba. .

  2. Bilo koja masovna organizacija sastoji se od ljudi i to naših ljudi i to puno naših ljudi. Gdje je puno naših ljudi tu pameti i poštenja nema.

  3. A nekako mu ne virujen, malo mi se baca na Matana Potrku.

  4. Nekako pak ,Bludiša čini mi se kako su takvi uglavnom već raspoređeni ,većina ih je u HDZ-u ili u SDP-u.

    Ovo bi trebalo biti vrijeme,drugih,one šutljive večine.Naš narod nije glup,čak štoviše izuzetno politički pismen,uvijek je znao na izborima prepoznati čije je vrijeme.I Tuđmanovo,,,I Račanovo,,, I Mesićevo vrijeme od naroda je bilo blagosovljeno.

    Baš kao što su bili i kažnjavani od istih u neko,njihovo loše vrijeme.
    .

  5. “… imamo bolnice u Varaždinu i Čakovcu. Imamo bolnice u Virovitici, Koprivnici, Bjelovaru. Imamo bolnice u Osijeku, Vukovaru, Vinkovcima i Našicama. Na svakih 20-ak kilometara imate doktore koji operiraju iste stvari! Da biste spojili dvije bolnice, trebalo bi najmanje pet godina da to riješite. Najprije bi se morala ukinuti lokalna samouprava i suludo zakonodavstvo koje propisuje da – svaka županija ima bolnicu,” piše čovjek koji vjerojatno nikada nije radio s vitalno ugroženim pacijentom.

    http://www.jutarnji.hr/bolnice-nitko-ne-vodi–a-doktori-rade-premalo–sve-treba-mijenjati–odmah/1052355/

  6. Istina da Gabrić nije radio s vitalno ugroženim pacijentima, ali namjerava biti kirurg u vitalno ugroženoj državi. Ljudi su takvima brojke, statistika.

  7. Šabiću ,Gabrić govori o neefikasnosti zdravstva kao uostalom i svega drugoga u državnom vlasništvu.Vidi se da sa državnih jasala stižeš.Pogledaj brodsku kirurgiju,doktor Križanović pred penzijom i napravi duplo više operacija od ostalih kirurga,a plača im ista.Križu u ovim godinama zovu u Njemačku na rad ,a mlade kolege mu ne zovu ni u Bosnu.Nikica Gabrić je rijetko sposoban medicinar,otuda i zavisnost.

    1. Opasan si. Izvrijeđao si uglednog brodskog kirurga, ni krivog ni dužnog – ne samo kao mentora mladih mu kolega (naročito kolegica), nego i kao zaposlenika brodske bolnice (tvoje “državne jasle”).
      Sigurno na nešto aludiraš i kada spominješ Bosnu, pa se bojim s tobom polemizirati da ne bi čovjek i mene tužio.
      Samo ću ti reći jedno: Gabrićeve se vizije ne trebaju bojati liječnici, nego korisnici znanstvenih usluga.

    2. Što je dobar marketing i dobar vlastiti PR o velikom samopouzdanju i velikom radu. Nekada u prošlosti moglo se možda govoriti o uspješnosti i velikom radu ali danas smo svjedoci totalne opsoletnosti opasne po život,neodgovornosti,srljanja mimo struke i modernih postulata suvremene medicine ,seksualno uznemiravanje mladih žena tek izašlih iz škole ,aluzije,otvorene bestidne ponude,a o neradu ne želim ni govoriti,nestajanje u dežurstvima (čitaj na poslovni dilu ,čitaj mitologija do besvijesti čitaj pijem piće u kafiću,i za to dobijemo uredno plaćeno kao i svi drugi u tom dezurstvu koji su stvarno i bili na svom radnom mjestu jer se valjda nisu uspjeli mudro i pametno klonirati.
      Za to vrijeme samozatajna grupa mladih ljudi radi (nekoliko vrlo sposobnih da ne kažem odličnih žena jer će zvučati pretenciozno te dečki bok uz bok) koji rade neke stvari po prvi put u Hr. i to uspješno ali o njima niko ne priča,njih niko ne zna.

      1. Ovo je za prijavu Sudu časti Liječničke komore. Mislim Križanovića, ne DrFinku 😀

        1. Joj Kruno sve ste pogrešno shvatili 😉

          1. he,he

  8. Simpatičan i pametan čovjek, ali daleko od nekog rješenja. U biti, on se slaže sa mnom jer je za elitno upravljanje – tzv. prosvjetiteljski apsolutizam.

  9. Imam blagi osjećaj da će Secesija i DrazenBludisa osnovati brodski ogranak Gabrićeve stranke.
    Šabić se s pravom boji da Gabrić dobro ne razumije sve segmente zdravstva, a kamoli društa.

  10. Naosnivao sam se ja ogranaka i ogranakčića.Uglavnom ,danas mi se gadi i sama pomisao na isto.

    Ali volio bih promjene.Korjenite,pomalo lajt revolucionarne,više onako baršunaste , lako lomljive.Plastične.Znam,znam takve su izuzetne i rijetke.

    Na našim prostorima još nikad vidljive.

  11. Secesija, na našim prostorima, kakvi su ljudi, takve su promjene. A ljudi baršunasti nisu. Ali su lomljivi. Slomili ih obećanjima oni koji su ih sebi ispunili.

  12. Lako je biti pametan nakon dobivene bitke.nekada je dotični doktor radio u državnoj bolnici koja ga je pod jedan školovala,pod dva koristio je njene resurse u privatne svrhe,i polako,mic po mic krčio sebi put za privatluk.Sada u svojoj ustanovi masno naplaćuje svoje usluge što je u redu.Ali tu istu operaciju HZZO državnim bolnicama plaća 10puta manje i onda on sad velevažno priča o svojoj učinkovitosti.trice i kučine.Sve je to ok što on kaže ali su okolnosti bitno drugačije.

    1. Poznajem nekoliko ljudi u Hrvatskoj koji su se enormno obogatili, a kojima je jako teško naći, ili je čak i nema, neku kriminalno sumnjivu djelatnost. Pošteni ljudi, ali ne i pametni. Ja ovako glup odmah nađem bar dvadesetak očitih pogrešaka u njihovu poslovanju, na što mi ti ljudi kažu: “Kad si tako pametan, osnuj ti tvrtku pa mlati pare još bolje od mene.”

      U poslu kao i u politici, očito je potrebno postići jedan balansirani sklop vještina i svojstava kako bi čovjek uspio. Nije dovoljno biti iznimno pametan, niti iznimno vrijedan, niti iznimno pošten, već treba pogoditi pravi odnos različitih vrijednosti. Mislim da dr. Gabrić to zasigurno ima u poslu, ali za politiku to neće biti dovoljno.

      Čini mi se da u njega nedostaje jedan dio kockarskog, nepromišljenog, instinktivnog, koji je vidljiv kod nekih političara koji nisu ni blizu toliko inteligentni.

Odgovori