Šprajcolomije

Šprajc ima obrnut pristup od tri četvrtine urednika ‘Otvorenog’: obrađuje intrigantne teme, forsira angažiran pristup, daje ono što vlast ne voli čuti. Recimo, veliki prilog o skraćenici A.C.A.B., a onda i onaj o Milanu Bandiću. Bivši Dario Juričan promijenio je ime u Milan Bandić kako bi reklamirao mito, korupciju, prijevare, potvore i slično

Bujica, Z1, 16. rujna, 20:05

U ‘Bujici’ smo saznali kako je kotirao um Davora Domazeta Loše pod Tuđmanom i Kolindom. Pod starim predsjednikom Lošo je bilježio visoku konjunkturu. ‘Svojedobno, kada me Tuđman zvao k sebi, rekao mi je da treba moj um, stavio sam ga predsjedniku na raspolaganje. No Kolinda nije htjela moj um, jer je dovedena nakon Mesića i Josipovića da u potpunosti relativizira funkciju predsjednika Republike Hrvatske’, rekao je admiral, koji je u Beogradu u one dane – gdjesibiodevedesetprve – popravljao gebis, zato što je njegov um zaključio da je to u interesu Hrvatske. Bujanec je pak opleo po Kolindi: premda dijele isti svjetonazor, oni više nisu u ljubavi, jer Bujanec sada voli milo moje. Kolindi ne treba Lošin um jer je isti kao i njezin, čini se, no admiral joj je dugo bio savjetnik, a onda je dobio cipelu. ‘Kolinda je simpatična osoba, ali je krajnje licemjerna i ne razumije ni geopolitiku ni geostrategiju’, zaključio je ovaj umnik.

RTL Direkt, 16. rujna, 22:15

Bruna Esih tvrdi da je Andrej Plenković Barbie hrvatske politike i svi se pitaju tko je onda Ken, na što ova političarka kaže: ‘A Ken je, zna se, Pupovac.’ On je stvarni premijer Hrvatske, lider, alfa-mužjak. I to nije samo njezina teorija: po cijeloj galaksiji tzv. suverenističkih portala, na društvenim mrežama, posvuda možete naći tu subinteligentnu i nedostojanstvenu tezu. Zašto suverenisti ne mogu biti suvereni? Zašto naizgled odrasle osobe imaju adolescentski mozak? Cijela je Vlada nemoćna, arhipelag institucija ne vrijedi ni pišljiva boba, Markov trg je kazalište lutaka, sve odluke donosi neki manjinac. To je omalovažavanje vlastitog naroda i države, ali i stara priča. U Njemačkoj je, recimo, početkom rata Židova bilo manje od jedan posto (s cca 600.000 1921. pali su 1939. na cca 300.000), no ako čovjek čita ondašnje njemačke stranačke medije, zaključio bi da ih je bilo, brat bratu, deset milijuna. Već početkom 1930-ih bili su posve razvlašteni i opljačkani, no predodžba o njihovoj (sve)moći je preživjela, kako oni ne bi. Političarima bez ideja, naravno, uvijek treba opravdanje za nemoć i neznanje, ali ovo doista izaziva sažaljenje, jer za providnim stereotipom ne poseže samo marginalna Esih kojoj je ovo, prema svemu sudeći, treći saborski mandat – prvi, zadnji i nikad više – već i predsjednica Republike, čije se izjave katkad u zabrinjavajućoj mjeri podudaraju s Keleminčevim. Punoljetnost je izlaz iz samoskrivljene nezrelosti; ljudi je, kao i narodi, katkad nerado prihvaćaju, ali žele li odrasti, moraju.

RTL Direkt, 18. rujna, 22:15

Zoran Šprajc ima obrnut pristup od tri četvrtine urednika ‘Otvorenog’: on u svojim emisijama obrađuje intrigantne, zabranjene teme, forsira angažiran i kritički pristup, daje ono što vlast ne voli čuti, a to je, prema starom aksiomu Georgea Orwella, jedino pravo novinarstvo, sve ostalo je piar. U izdanju od srijede Šprajc je dao veliki, enciklopedijski prilog o skraćenici A.C.A.B. zbog koje je uhapšen Indexov novinar – MUP si je napravio lijepu medvjeđu uslugu populariziranjem slogana koji ih ismijava, sad za njega znaju svi – a onda je u istoj emisiji bio i veliki prilog o Milanu Bandiću, Isusu korupcije. Bivši Dario Juričan promijenio je ime u Milan Bandić kako bi reklamirao mito, korupciju, lupeštinu, isključivi koruptivni pojas, prijevare, potvore, muljanja i slično. Prizor zagrebačkog gradonačelnika kad mu njegov, gradski ured priopćava da je dobio imenjaka vrijedio bi milijun dolara, ali nažalost nije snimljen. Gradonačelnik je u očaju pokušao poništiti preimenovanje ex-Juričana, ali nije išlo. Bila je to jedina njegova spomena vrijedna akcija protiv krađe (imena) po kojoj će ostati upamćen. Na kraju ‘Direkta’ Šprajcu je na uvce svirao kvartet Gubec – vesela odjava dobre emisije.

Dnevnik, HRT i Nova TV, 19. rujna, 19:00 i 19:15

Na dan kad su svi normalni mediji imali na ustima samo jednu riječ u vezi Vlade – ‘kapitulacija’ – glavni urednik Dnevnika, Andrej Plenković, pozvao je u svoju emisiju svog ministra Aladrovića, koji se istaknuo kao verbalni žongler. ‘Ovo nije kapitulacija, ovo je izražavanje akceptuacije volje građana’, rekao je ministar u zabavnom standupu nakon dvominutnog priloga Maje Kubik, čime je dosegao visoku razinu Plenkovićeve skolastike. Voditelj Dnevnika priupitao ga je zašto su odustali od mirovinske reforme, na što mu je ministar rekao da nisu odustali, pa krenuo nabrajati silne uspjehe Vlade na tom području. Dalje je slijedila kamilica: nema više potrebe za referendumom, Vlada će pristati na sve zahtjeve, 45 milijardi kuna koje će prema ministru Paviću nedostajati zapravo neće nedostajati, novca će biti, mirovine će i dalje rasti, bit će Hrvatska jedna od najrazvijenijih na svijetu… Za to vrijeme na N1 je gostovao ministar Darko Horvat, koji je bio izložen krešendu pravih, bibisijevskih novinarskih pitanja: tko je lagao, Pavić kad je rekao da novca neće biti ili Plenković sad kad jamči da će novca biti, zašto je ministar čija je reforma doživjela neobično slavan fijasko nagrađen, čija će mama crnu vunu presti, i tako dalje i tomu slično. Uredniku HRT-ova Dnevnika standardna zamjerka: nije na emisiju stavio natpis ‘promo’, a trebao je. Ionako ne mogu prikriti oglašavanje.

Medici, gospodari Firence, HRT, 22. rujna, 22:05

Odličan izbor za nedjeljnu večer. Raskošna kostimirana serija prikazuje turbulentno, dramatično i uzbudljivo razdoblje uspona obitelji Medici, firentinskih bankara koji su presudno utjecali na razvoj grada. Oni su iz zločina rodili renesansu, naši bogataši iz renesanse naprave zločin. Čuvena katedrala rađena je više stotina godina i sve do Brunelleschija nitko nije znao kako na nju postaviti golemu kupolu. U prvoj epizodi vidimo to čudo arhitekture bez krova i obitelj koja ostaje bez patrijarha, Giovannija, koji je – tako stvar prikazuju autori serije – otrovan, pa ga nasljeđuju sinovi Cosimo i Lorenzo. U Vatikanu se papski položaj kupuje zlatnicima, posvuda se truje, ubija, intrigira, spletkari. Cosimo je u duši umjetnik, ali je prema očevoj volji bankar. On u Rimu upoznaje Donatella, želi biti slikar, no ipak postaje bankar, državnik i mecena koji, za dobre stvari, mora uraditi neke loše… Seriju je režirao i producirao Sergio Mimica, naše gore list, važan čovjek Hollywooda koji je kod nas prilično nepoznat, ali nakon ovoga neće biti.

portalnovosti

2 comments

  1. Rašetina ironija je kao onaj prah koji se posipa po otiscima kako bi se bolje uočili. Njegova vještina pisanja je onaj fini kist koji raspršuje prah po otiscima – počinitelja zločina. Rašeta je i forenzičar.

  2. RTL Direkt, 16. rujna, 22:15

    Rašeta, ne pomaže (im) edukacija. To su glupi i zli ljudi.

Odgovori