Ruža ustaška

Otkrivamo pjesme Ruže Tomašić u slavu Ante Pavelića koje je objavljivala i izvodila 1980-ih obučena u ustašku uniformu. Njen skandalozni odgovor Novostima novi je korak u normalizaciji ustaštva: ‘Ne odričem se običnih ustaša koji su se borili za svoj dom’

Ruža Tomašić, političarka koja je na izborima za Europski parlament dobila najviše glasova u Hrvatskoj, otkrila je u izjavi za Novosti da simpatizira ustaše i ustaški pokret.

– Nikad ne bih dala protiv ustaškog pokreta do 1941. i ne odričem se običnih ustaša koji su se borili za Hrvatsku, ali koji nisu činili zločine. Zašto bih ih se odrekla? – izjavila nam je Tomašić u telefonskom razgovoru, dodajući da ‘ustaše treba odvojiti od onoga što se događalo u NDH.’

– Ustaški pokret je jedno, a NDH je drugo. Nakon puno pročitanih knjiga i razgovora s ljudima poput Vinka Nikolića shvatila sam da je ustaški pokret bio odgovor na Šestojanuarsku diktaturu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata dešavalo se puno zločina. Tijekom te četiri godine NDH se odvajala od onoga što je predstavljao ustaški pokret. Apsolutno treba osuditi one koji su činili zločine na svim stranama, ali ne odričem se običnih ustaša koji su se borili za svoj dom – kazala nam je eurozastupnica koja je na list Hrvatskih suverenista osvojila gotovo 70 tisuća preferencijalnih glasova.

Kada je riječ o Anti Paveliću, rodonačelniku ustaštva, Tomašić kaže da je, čitajući obilatu literaturu, shvatila kako je bio narcisoidan i da je puno stvari mogao napraviti drugačije.

Sudeći prema sadržaju tekstova iz toga vremena, bila je prava atrakcija među hrvatskim iseljenicima u Kanadi. Zvali su je ‘Hrvatica u ustaškoj odori’ i ‘Liepa Plavka’, po uzoru na istoimeni roman Ante Pavelića

– Nije morao pristati na rasne zakone, ali dobro. Nije morao imati logore, ali valjda tada je bio rat. Trebalo je živjeti u tome vremenu – dodala je.

Povod za naš telefonski razgovor s Ružom Tomašić, koji je rezultirao njenim najeksplicitnijim proustaškim istupom otkad se bavi politikom u Hrvatskoj, jest otkriće Novosti o njenoj bogatoj ustaškoj prošlosti u Kanadi, gdje je s prekidima živjela do 1998. godine. Ovakav njen skandalozni odnos prema vlastitoj proustaškoj prošlosti izgleda kao novi korak u normalizaciji ustaštva u Hrvatskoj. Pokušajmo samo zamisliti njemačkog europarlamentarca koji bi rekao da se ne odriče običnih nacista koji su se borili za Njemačku.

Od sredine 1970-ih i preseljenja iz Hrvatske pa sve do sredine 1980-ih, Ruža Tomašić je u ustaškoj odori po hrvatskim zavičajnim domovima javno recitirala svoje i tuđe pjesme posvećene Anti Paveliću, ustašama i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. (Klikom na naslovnu fotografiju možete otvoriti fotogaleriju s dokumentima.) Autorske pjesme, za koje nam sada kaže da ih je samo potpisivala, ali ne i pisala, Tomašić je objavljivala u časopisu Nezavisna Država Hrvatska, koji je vodio Srećko Pšeničnik, Pavelićev zet i prvi čovjek ustaške organizacije Hrvatski oslobodilački pokret.

U izdanju spomenutog lista iz 1985. godine, tada 26-godišnja Tomašić je s djevojačkim prezimenom Budimir potpisala pjesmu ‘Hrvatskoj’. U pjesmi, među ostalim, opisuje ‘hrabrost i gordost Ante Pavelića’, obećavajući da će ‘srdca opet kucati kao jedno, Domovino za te i za Poglavnika’, pa završava strofom: ‘Oj, hrvatska braćo, po cijelome svietu, / ostanimo vječno domovini vjerni / ako treba za nju i život položit / s Ustaškim poklikom: Vječno za Dom spremni!’ U drugoj pjesmi, nazvanoj ‘Poglavniku’, koja je također tiskana 1985. godine s njenim inicijalima, navodi i ove stihove: ‘Poglavniče! Plemeniti vođo, / Obećanje čvrsto ti dajemo, / Među nama svađe će prestati. / Za slobodu složno umiremo. // Krenut ćemo složno tvojim putem. / Do života tebi ostat vjerni, / A kad život budemo davali, / Zadnje riječi, bit će, ZA DOM SPREMNI!’

Ovakve i slične pjesme Tomašić je redovno godinama recitirala u hrvatskim zavičajnim domovima po kanadskim gradovima. Najčešće povodom rođendana NDH, osnutka Hrvatskih obrambenih snaga ili samog Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, u prepunim je salama nastupala obučena u ustašku odoru. Novosti su pronašle fotografiju s obljetnice 10. travnja 1978. godine, na kojoj 20-godišnja Ruža Budimir stoji na pozornici u uniformi kakvu su u NDH nosile pripadnice Ženske ustaške loze i Ženske ustaške mladeži.

‘Mlada Hrvatica Ruža Budimir krasnoslovila je pjesmu ‘Poglavniče, Hrvatska te zove’. Bila je obučena u prekrasnu ustašku odoru. Izvela je ovu točku tako uspješno, da su ju prisutni pozdravili burnim pljeskom te se je morala više puta vraćati na pozornicu, a pljesku nije bilo kraja’, stoji u izvještaju lista Nezavisna Država Hrvatska s toga skupa, jednog od mnogih na kojima je Ruža Tomašić defilirala s ustaškom odorom.

Tomašić danas priznaje da je u javnosti nosila takvu odoru i izvodila ustaške pjesme, ali kaže da ode ‘Poglavniku’ i ‘Hrvatskoj’ nisu njeno djelo. Budući da je tražila da je podsjetimo, u razgovoru smo joj i citirali njene stihove.

– Autor je bio moj mentor Goroslav Mandić – veli Tomašić, iako je nakon ‘premijerne’ objave u listu NDH pjesma ‘Hrvatskoj’, u kojoj veliča Pavelića, tiskana i 1987. godine u publikaciji Udruženja Kanadskih Hrvata iz Vancouvera povodom 30 godina rada.

Taj je put potpisana prezimenom Tomašić, koje je uzela od supruga nakon što se udala iste godine. Pored pjesme objavljena je i čestitka supružnika Tomašić na tridesetogodišnjem radu spomenutog zavičajnog udruženja. Na pitanje zašto je, kako tvrdi, tuđe pjesme objavljivala pod svojim imenom, odgovorila nam je da je ‘to bio dio plana da jednom preuzmem Hrvatski oslobodilački pokret u Kanadi u koji sam se učlanila 1976. godine’.

Riječ je o organizaciji koju je osobno osnovao Ante Pavelić, kao prirodni nastavak metoda i ciljeva ustaškog pokreta. Od svoga osnutka pa sve do danas ta se organizacija temelji na ustaškim načelima, veličanju Ante Pavelića, Andrije Artukovića i drugih ustaških ratnih zločinaca. U vrijeme kada su Ružu Tomašić pripremali da ‘preuzme’ HOP, ta je organizacija preko svoga lista Nezavisna Država Hrvatska otvoreno zazivala revolucionarne terorističke metode ustaškog pokreta. Isto ‘mentorsko’ opravdanje, naime da je to bilo u cilju preuzimanja HOP-a, Tomašić je dala i za višegodišnje nošenje ustaške uniforme u javnosti, po brojnim hrvatskim domovima u Kanadi, ali i u Sjedinjenim Američkim Državama.

U jednom izvještaju lista NDH iz 1985. opisan je njen nastup pred hrvatskom zajednicom u američkom gradu Clevelandu. ‘Gospođa Ruža Budimir krasnoslovila je pjesmu ‘Poglavniku’ od Vinka Nikolića. Ona je svojim nastupom na pozornici obučena u tipičnu odoru Hrvatske ženske Ustaške mladeži izazvala mnogu suzu u očima publike, podsjećajući ih na one slavne dane slobode i ljepote hrvatskog naroda’, opisuje autor teksta Ružu Budimir, koja danas negira da je i 1985. javno istupala u ustaškoj uniformi.

Osim što je defilirala u ustaškoj odori, Tomašić je svoja ideološka uvjerenja primjenjivala i na konkretan politički rad. Bila je aktivna članica hop-a i sudjelovala u odborima za mladež i kulturu

– Nema šanse. Već sam bila u policiji. U Cleveland sam možda tih godina išla na krštenje, ali sigurno tamo nisam bila obučena u ustaškoj odori. Kažem vam: tu sam uniformu nosila do kraja sedamdesetih godina, odnosno počeka osamdesetih – veli Ruža Tomašić, koja nema odgovor na pitanje zašto bi list NDH lažirao takve navode.

Novosti su, pored napisa iz 1985., pronašle i novinske izvještaje iz 1980., 1981. i 1982. u kojima je Tomašić detaljno opisana dok nastupa s ustaškom odorom.

‘Pred početak programa stigla je i naša gđica Ruža Budimir u pravoj ustaškoj odori. Pozdravila se je sa počasnim gostima i sjela također za stol da bude i sama burno pozdravljena od prisutnih (…) Naglasak, izražaj, osjećaj, uzdrmao je dvoranu. Svi ne samo da osjećaju sa ratnicima iz 1941. nego svi su i budući ratnici za ponovnu uspostavu NDH’, izvještava list NDH s jedne proslave 1980. godine, opisujući naredne dvije godine Ružu Tomašić u istom izdanju dok recitira pjesme posvećene poglavniku, Hrvatskim oružanim snagama, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i ustašama.

Naša analiza napisa u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj pokazuje da u razdoblju od 1977. do 1985. stalno postoje opisi nastupa Ruže Tomašić u ustaškoj uniformi, osim za 1983. i 1984. godinu, iako je i tada recitirala pjesme na obljetnicama NDH, baš kao i 1986. i 1987. godine. Sudeći prema sadržaju tekstova iz toga vremena, bila je prava atrakcija među hrvatskim iseljenicima u Kanadi. Zvali su je ‘Hrvatica u ustaškoj odori’ i ‘Liepa Plavka’, po uzoru na istoimeni roman Ante Pavelića.

Osim što je defilirala u ustaškoj odori, Tomašić je svoja ideološka uvjerenja primjenjivala i na konkretan politički rad. Bila je aktivna članica HOP-a i sudjelovala u odborima za mladež i kulturu koji su se, među ostalim, bavili organizacijom proslava raznih ustaških jubileja. Postavši 1978. predsjednica Ogranka Hrvatske mladeži Ujedinjenih Kanadskih Hrvata u Vancouveru, obećala je da će ogranak ‘ići putem kao i mladež onih slavnih dana Desetotravanjske Revolucije’, misleći pritom na ustašku mladež i NDH. Uredništvo istoimenog lista, u kojem je potpisivala proustaške pjesme, čestitalo joj je i na vjenčanju 1987. godine. ‘Ruža je uvijek bila politički aktivna u hrvatskoj zajednici kao članica Ujedinjenih Kanadskih Hrvata kako u British Columbiji tako i u Ontariju, sudjelujući na svim našim proslavama često s prikladnim deklamacijama vlastite improvizacije dubokih rodoljubnih i ustaških osjećaja’, napisalo je uredništvo toga medija.

Kao i u slučaju ustaškog pokreta, Tomašić kaže Novostima da se ne stidi opisanih epizoda iz prošlosti.

– Ne sramim se, tako je bilo tamo dok sam rasla. Niti sam ikoga orobila, niti sam koga ubila. Puno toga se u međuvremenu promijenilo i iza nekih stvari danas ne stojim. Gledajući s političke pozicije, naučila sam dosta novoga i shvaćam da nije sve bilo onako kako su mi tada govorili. Nešto nije, a nešto jest – veli Tomašić.

Na pitanje iza čega i dalje stoji, ponovila je izjavu o tome da se ne odriče ‘ustaškog pokreta do 1941. godine i običnih ustaša koji nisu činili zločine’.

Nakon ovakvog eksplicitnog priznanja, izlišno je secirati njenu naknadnu političku karijeru u Hrvatskoj s ciljem da se dokaže kontinuitet proustaških ideoloških uvjerenja do današnjeg dana. Iako je većinu svoga političkog rada u Hrvatskoj provela u proustaškim pravaškim strankama s nikad potpuno otvorenim simpatiziranjem ustaštva, razgovor koji smo vodili s njom za potrebe ovoga teksta dostatan je dokaz da je hrvatska eurozastupnica s najviše osvojenih preferencijalnih glasova simpatizerka zločinačke ustaške organizacije. Ona, dakako, ne misli da je riječ o zločinačkoj organizaciji, pa ustaško djelovanje revizionistički odvaja od zločina koji su počinjeni u NDH.

U časopisu Nezavisna Država Hrvatska s kojim je surađivala Ruža Tomašić, sredinom 1990-ih tajnik za ‘promičbu’ bio je inače Velimir Bujanec, čovjek koji je dao nemali obol u njenom osvajanju drugoga euromandata. Tamo je s ustaškom kapom i tekstom o ustašama kao ‘mučenicima i šehidima’ istupio i Zlatko Hasanbegović, čija je lista umalo dobila zastupnika u Europskom parlamentu. Suradnik Nezavisne Države Hrvatske bio je i Andrej Rora, prvi čovjek HDZ-ovog Odjela za medije. Navedene činjenice pokazuju, pored ostalog, i da su istureni hrvatski ‘suverenisti’ i moderni desničari doslovno formirani u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

portalnovosti

4 comments

Skip to comment form

  1. Mora da se ustaše ponose svojom Ružom.

  2. Ako je SS-ovac Kurt Waldheim,mogao biti glavni tajnik Ujedinjenih naroda, zašto apologetkinja i praktičarka (recitatorka) ustaštva Ruža Tomašić ne bi mogla biti europarlamentarka.

  3. Jasno je sve kao dan. Ona je dobila najviše prefercijajalnih glasova. Koliko je dobila Katarina peović iz Radničke fronte?

    1. Oni koji bi glas dali Katarini Peović ili Radi Borić – ne izlaze na izbore jer su “pripametni” i misle da ništa ne mogu promijeniti. Ovi manje pametni izađu i zaokruže Ružu.

Odgovori