Pljačka našeg novca je legalna. Dokaz su mirovine uhljeba od 10 tisuća kuna

“JA SE nisam sjetio otići jedan dan u mirovinu, pa se vratiti u klupe, ali sad kad sam vidio da se to može i da je to učinilo sedam mojih kolega odlučio sam da ću to i ja učiniti. Zašto bi to bilo nemoralno? Pa da ja ne iskoristim svoje zakonsko pravo smijala bi mi se s pravom i Istra i cijela Hrvatska. Rekli bi: ‘Gle Damira mone jedne i stupida, svi su se snašli, a on bogec opet izvisio’. Budimo pošteni, pa priznajmo tko ne bi uzeo zakonsko pravo koje mu pripada? Tko bi rekao neću veću mirovinu, dajte mi manju?”, zavapio je sa saborske govornice 2012. godine tadašnji zastupnik IDS-a Damir Kajin, čovjek koji se volio prezentirati kao narodni tribun uvijek u borbi za malog čovjeka.

U želji da ne ispadne “stupido”, Kajin je nepovratno oštetio svoju političku vjerodostojnost te se iz današnje perspektive početak njegova političkog pada može točno locirati u trenutak tog saborskog istupa. No, Kajin je bio u pravu kada je rekao da se nije on sjetio toga da se umirovi na jedan dan kako bi time isposlovao veću povlaštenu mirovinu saborskog zastupnika, on se samo poveo onom narodnom “Kud ostali Turci, tu i mali Mujo”.

Milanovićeva vlada je ukinula povlaštene mirovine za političke dužnosnike

Naime, vlada Zorana Milanovića je u predizbornoj kampanji 2011. godine obećala da će ukinuti povlaštene mirovine za saborske zastupnike – koje su bili i ostale veće čak 4-5 puta u odnosu na one običnih građana – te je to bilo jedno od rijetkih obećanja koje je saborska većina Kukuriku koalicije ubrzo i ispunila (naravno, HDZ-ovci su glasali protiv).

Stoga su se neki saborski zastupnici iz tog i prethodnih saziva sabora požurili jednokratno umiroviti kako bi dobili povlaštenu zastupničku mirovinu prije nego što su novi propisi stupili na snagu.

Naravno, jednodnevnog umirovljenja se, po svemu sudeći, prvi dosjetio dežurni stručnjak za pravne zavrzlame Vladimir Šeks, a kada su to objavili medije nije se baš zacrvenio.

Kako je Šeks objašnjavao svoje jednodnevno umirovljenje

“Nemam što osporavati. Ja priznajem. To je moje pravo. Imam 42 i pol godine radnog staža. Te promjene bi ugrozile moj status. To nije neprirodno ni amoralno”, ustvrdio je tada Šeks, dodajući kako je to napravio iz mjere predostrožnosti kako ne bi došlo do neke zakonske promjene kojom bi mu mirovina bila smanjena.

Šeksu se ta jednodnevna pravna akrobacija itekako isplatila – mediji su prije par godina, dok je kratkotrajno bio savjetnik na Pantovčaku, pisali da ima mirovinu od 12 i pol tisuća kuna.

Šeks naravno nije bio jedini. Te 2012. su i Ana Lovrin (HDZ), Boro Grubišić (HDZ), Ivanka Roksandić (HDZ), Stjepan Milinković (HDZ), Boro Grubišić (HDSSB) i manjinci Furio Radin i Deneš Šoja predali zahtjev za mirovinom na samo jedan dan, a sve kako bi se dočepali povlaštenih mirovina od osam i više tisuća kuna. Kukuriku koalicija je ukinula mogućnost dobivanja takve mirovine, ali nije mogla ukinuti već one koje su po starim propisima ostvarene.

Pupovac se predomislio u zadnji trenutak

Ni saborski zastupnik HDSSB-a Boro Grubišić nije u svojem jednodnevnom umirovljenju 2012. godine vidio ništa sporno ni nemoralno, kada su ga o tome pitali novinari.

“Nemoralno je raditi protiv ovog naroda, protiv države, a ja sam u ove četiri godine i radeći kao kirurg više od 30 godina radio uvijek za građane, za narod. Pa sad građani kako god hoće neka to ocijene, ali ja neću bježati ni od kamere ni od ove izjave”, ispalio je Grubišić.

Zanimljiv detalj je da se na jedan dan htio umiroviti i Milorad Pupovac te je čak i predao zahtjev na jednodnevno umirovljenje, ali se pod pritiskom javnosti ipak predomislio ga i povukao ga. Bio je jedini “stupido” koji se odlučio na taj potez nakon što je suočen s gnjevom javnosti i argumentima da je jednodnevno umirovljenje nemoralno.

Stampedo na izdavanje potvrda s kojima se dobivaju povlaštene mirovine

Povrh toga, još 39 zastupnika iz saziva sabora od 2007. do 2011. predalo je tada zahtjev za izdavanje potvrde o trajanju mandata kako bi ostvarili pravo na povlaštenu zastupničku mirovinu dok je to još bilo moguće. Među njima su bili Đurđa Adlešič, Željka Antunović, Mladen Barišić, Luka Bebić, Božo Biškupić, Dragutin Bodakoš, Marin Brkarić, Karmela Caparin, Ivan Čehok, Miljenko Dorić, Josip Friščić, Ivo Grbić, Stanko Grčić, Boro Grubišić, Ivan Hanžek, Andrija Hebrang, Danica Hursa, Ivan Jarnjak, Ana Lovrin, Nevenka Majdenić, Anton Mance, Nevenka Marinović, Krunoslav Markovinović, Marina Matulović Dropulić, Nazif Memedi, Stjepan Milinković, Petar Mlinarić, Živko Nenadić, Božidar Pankretić, Furio Radin, Niko Rebić, Ivanka Roksandić, Jerko Rošin, Ivo Sanader, Petar Selem, Vladimir Šeks, Nevio Šetić, Vesna Škulić, Deneš Šoja, Dubravka Šuica, Šemso Tanković, Marko Turić, Vedran Rožić, Davorko Vidović, Antun Vujić i Dragan Vukić.

Kao što se može vidjeti, bilo je tu najviše HDZ-ovaca, ali i zastupnika iz ostalih stranaka poput SDP-a i HSLS-a. Svi oni su se pojagmili za povlaštenim zastupničkim mirovinama, koje su naravno bile izum HDZ-a, a i nije ih bilo teško izglasati jer su zastupnici bili pozvani da glasaju kako bi izdašno podebljali vlastite džepove.

Povlaštene mirovine za državne dužnosnike nemaju nikakvog utemeljenja

Zahvaljujući mirovinskom sustavu koji je koncipirao HDZ, u Hrvatskoj se svaka sedma kuna koja se isplati za mirovine daje za one “po posebnim propisima”, kojih je čak 175 tisuća. Tu su mirovine za borce NOB-a i Domovinskog rata, čiji se povlašteni status ipak može argumentirati time da su oni doslovno riskirali svoje živote u ratu, pa stoga zaslužuju određene povlastice. O tome kakve i kolike se svakako vrijedi raspravljati, no logičan argument za te privilegije ipak postoji. Ali kada je riječ o parlamentarnim zastupnicima, nema baš nikakvog opravdanog razloga da im se daju povlaštene mirovine.

Posao tih ljudi je da rade za opće dobro, a plaćeni su ionako iznad hrvatskog prosjeka, što znači da će ionako imati mirovine veće od prosjeka.

Pritom je posebno cinično što su hrvatskim saborskim zastupnicima omogućene povlaštene mirovine s obzirom na to da su oni bili formalna zakonodavna vlast koja je Hrvatsku kroz više mandata i dovela do današnjeg stanja propasti. Da su bolje radili svoj zastupnički posao danas bi Hrvatskoj bilo bolje. Povlaštene mirovine hrvatskih saborskih zastupnika zapravo su ništa drugo doli nagrada za štetočinstvo i neodgovornost.

Prosječni radni staž političkih dužnosnika koji primaju povlaštene mirovine je 33 godine

Tu vrstu povlaštenih mirovina – koje su mogli dobiti saborski zastupnici, suci Ustavnog suda, članovi vlade i glavni državni revizor (?!) – danas u Hrvatskoj ima 668 ljudi. Prosječni radni staž im je 33 godine, a prosječna mirovina nešto manje od 10 tisuća kuna, konkretno 9774 kuna.

Istina, tu vrstu povlaštenih mirovina nema veliki broj ljudi od sveukupno 175 tisuća povlaštenih mirovina, ali je istovremeno riječ o ljudima koji su po logici i odgovornosti svoje političke odnosno sudske pozicije nedvojbeno najveći krivci za pretvaranje Hrvatske u kaljužu u kojoj se ne može živjeti.

Plenkovićeva vlada bogate povlaštene mirovine bivših političara dodatno povećala

Da stvari budu još gore, vlada Andreja Plenkovića se potrudila dodatno povećati ionako izdašne povlaštene mirovine do kojih su se dočepali bivši saborski zastupnici, ministri i suci Ustavnog suda. Prosječni iznos ovih povlaštenih mirovina 2017. godine bio je 8414 kuna, dok je do danas narastao na skoro 10 tisuća kuna. Kako se to dogodilo?

Zahvaljujući poreznoj reformi Plenkovićeve vlade, odnosno ministru Zdravku Mariću koji je porezno rasteretio bogatije slojeve društva s većim primanjima, pa slijedom toga i ove koji imaju mirovine od 10 i više tisuća kuna. Dodatno su svi s mirovinama većim od 5 tisuća kuna dobili povećanje mirovina od 10 posto, pa tako i bivši saborski zastupnici i ministri. Marić je to objasnio dobrim gospodarskim rastom te poništio odluku Milanovićeve vlade iz 2014.

Ustavni sud je intervenirao da spasi povlaštene mirovine za bivše zastupnike, ministre i ustavne suce

Svoj doprinos povlaštenim mirovinama za bivše zastupnike, ministre i, ne zaboravimo, ustavne suce dao je 2014. i sam Ustavni sud. Oni su odlukom pravo na povlaštenu mirovinu priznali svima koji su ga ostvarili po nekom od zakona koji su vrijedili prije konačnog ukidanja 2012. godine.

To pravo se itekako koristi: od te odluke do danas dobili smo stotinjak novih umirovljenika po posebnim propisima za bivše dužnosnike. Inače, većina političkih dužnosnika koji imaju povlaštene mirovine prima mjesečno iznose više od 8 tisuća kuna, dok ih je manje od deset koji imaju mirovinu do 5 tisuća kuna.

Njonjine jadne izlike

Kada su početkom ove godine novinari u saboru pitali Gordana Jandrokovića Njonju kako objašnjava da je Plenkovićeva vlada povećala izdašne povlaštene mirovine bivšim političkim dužnosnicima, on je ponudio sljedeći odgovor: “Očito se usklađuju kao sve ostale mirovine. Naravno da bi bilo bolje, kao i kod plaća, da su razlike između najnižih i najviših što manje, a tome samo možemo doskočiti rastom gospodarstva, s više radnih mjesta i onda će mirovine biti veće.”

To doskakanje pomoću boljeg rasta gospodarstva i dalje čekamo.

Oni koji danas uživaju u takvim povlaštenim mirovinama nisu nikad bili posebno raspoloženi davati izjave o njima u medijima, a kada se na to odvaže onda kažu da su svoje mirovine zaslužili.

Jeste li ikada čuli za saborskog zastupnika Dragana Vukića?

Među svima njima ima nekih doista fascinantnih primjera, poput Dragana Vukića, nekadašnjeg saborskog zastupnika HDZ-a iz dijaspore, točnije BiH. Ovaj inženjer poljoprivrede rođen u hercegovačkom selu Ravno je u saboru bio od 2011. do 2015. godine, ne ostavljajući nikakav trag svojim istupima.

Bio je član Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Odbora za poljoprivredu, ribarstvo i ruralni razvoj, ali je pitanje bi li ga se itko od tadašnjih kolega danas sjetio. Čak je bio i suzdržan kada se glasalo o raspuštanju sabora kako bi se raspisalo parlamentarne izbore. Prema pisanju medija, odmah je aktivirao povlaštenu dužnosničku mirovinu, u koju je otišao s 44 godine starosti.

HDZ je stvorio nakaradni mirovinski sustav

U svakom slučaju, dobro je da je Milanovićeva vlada ukinula povlaštene mirovine za političke dužnosnike. Ali i dalje ostaje gorak okus u ustima zbog toga što su se ovim “posebnim propisom” materijalno okoristili baš oni ljudi – bivši saborski zastupnici i ministri – koji po učinku svojeg rada, čemu građani Hrvatske svakodnevno svjedoče, nikako ne zaslužuju baš nikakvu nagradu.

Dapače, postojanje tih povlaštenih mirovina, bez obzira na to što ih koristi manje od tisuću ljudi, savršen je dokaz da je cijeli hrvatski mirovinski sustav posve nakaradno postavljen.

index

8 comments

Skip to comment form

  1. Beščašće… kao i svaka druga pljačka.

  2. Imali su jaaaaako dobre place i zbog njih su vec trebali imati solidnu mirovinu. Naravno da su imali i puno vise naknada nego sav normalni svijet, od odvojenog zivota do putnih troskova. Zasto jos i povlastica?
    Ako su oni zasluzili takve mirovine, kao sto kazu, sto tek trebaju reci oni koji svaki dan dolaze na posao i rade cijeli dan.
    90-tih i pocetkom ovog tisucljeca desetci tisuca radnika nisu ni znali da im poslodavci ne uplacuju za staz ili im uplacuju minimalno.
    Sve su to odobrili ovakvi umirovljenici.
    To je licemjerno

  3. I na kraju, kao šlag na tortu dolazi:

    “… postojanje tih povlaštenih mirovina… savršen je dokaz da je cijeli hrvatski mirovinski sustav posve nakaradno postavljen.”!

  4. S mafijom se ne raspravlja, od mafije se bježi u nemafijaške države.
    Šta ste očekivali nakon trideset godina vladavine mafije, blagostanje i pravdu?
    Mafija se obogatila, zemlja je opljačkana, ljudi u zbjegovima i umiranju u najgorem siromaštvu.

    Btw, bilo me stid gledati onu nakaradu kod kanadske guvernerke, stid me je da me takvo nešto izvještačeno i priglupo predstavlja u svijetu.

    Kolinda otišla u Kanadu, pa ispalila žešću glupost o toj zemlji
    https://www.index.hr/vijesti/clanak/kolinda-po-starom-ide-po-svijetu-i-lupeta-gluposti/933780.aspx

    1. Mafiju se goni. Pa i vilama, ako drugačije ne ide. A očito ne ide.

      1. Šteta mladih ljudi da ginu zbog mafije, em su sirotinja, i još da i ginu. Bolje otići što dalje od kriminalaca i proživjeti pristojno svoj život, a mafiju nek kazni dragi bog. I nek raskine vražije Vatikanske ugovore klera i mafije.

        1. Ma, u pravu si.
          Jedini je bed što te i tamo dočeka ista mafija. Samo ti treba nešto vremena da ju prepoznaš. Kapitalizam je druga riječ za mafiju. I tu nema lijeka osim vilama 😉

  5. Neki dan hodam Štamparevom, Mesićevom i Starčevićevom, na svakoj drugoj kući piše PRODAJE SE, cijeli grad je na rasprodaji i u napuštanju.

    Mladi čovjek, Brođanin, jedno dijete, mala curica, žena ne radi, a njemu prije godinu dana riknula privatna firma u kojoj je radio, i još uvijek traži posao i nešto otaljava na komadiću zemlje, povrće za vlastitu prehranu. Živa tuga i jad i pitanje dana kad će ta krasna mlada hrvatska obitelj napustiti rodni grad u kojem harači i zapošljava se samo mafija po rodbinskom i lopovskom ključu.

Odgovori