«

»

ruj. 13 2018

Ovo su jezivi zločini Merčepovih ljudi. Umjesto u zatvoru, on je u toplicama

KAKO smo jučer otkrili, ratni zločinac Tomislav Merčep, umjesto u zatvoru, ljeto provodi u toplicama.

Merčep je pravomoćno osuđen na sedam godina zatvora zbog ubojstva 43 civila, koje su ubile njegove postrojbe, od Vukovara preko Zagrebačkog velesajma pa sve do Pakračke Poljane, no država se svim silama trudi zatvorsku kaznu učiniti mu što lagodnijom, pa su ga tako poslali u Krapinske toplice.

Danas je ministar branitelja Tomo Medved priznao da su on i njegovo ministarstvo podržali ljetovanje ratnog zločinca u toplicama, a da Merčepa država poslala u Krapinske toplice potvrdilo je i Ministarstvo pravosuđa.

Ovo mu nije prvo ljeto u toplicama

“Zatvoreniku je temeljem preporuke liječnika odobreno liječenje u stacionarnoj medicinskoj ustanovi, s obzirom na to da za provođenje potrebnog liječenja ne postoje uvjeti u tijelima zatvorskog sustava. Predviđeno je da liječenje u vanjskoj zdravstvenoj ustanovi traje od 1. kolovoza do 15. rujna 2018. godine”, stoji u odgovoru Ministarstva pravosuđa na Indexov upit.

Propustili su međutim spomenuti da ovo nije prvo ljeto koje Merčep, umjesto izdržavajući kaznu u zatvorskoj ćeliji, provodi u toplicama. Ratni zločinac je, naime, i prošlo ljeto proveo brčkajući se u termalnim vodama.

Merčep je osuđeni ratni zločinac odgovoran za strašne zločine nad civilima

Važno je, stoga, prisjetiti se tko je taj Tomislav Merčep kojem država omogućava da vrijeme umjesto u zatvorskoj ćeliji provodi u toplicama, naravno na naš trošak.

Merčep je 2016. godine na Županijskom sudu proglašen krivim za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva te mu je dosuđena zatvorska kazna u trajanju od 5 godina i 6 mjeseci. Merčepu je utvrđena krivnja za ubojstvo 43 civila koje su ubile njegove postrojbe. Vrhovni je sud godinu kasnije povećao kaznu na sedam godina zatvora.

Sudac: Znao je da njegovi podređeni muče, pljačkaju i ubijaju. Nije ništa poduzeo

“Znao je da njegovi podređeni muče, pljačkaju i ubijaju u Pakračkoj Poljani i nije poduzeo nikakve mjere da ih u tome spriječi, čime im je dao prešutno odobrenje da to čine”, zaključio je među ostalim predsjednik sudskog vijeća Zdravko Majerović, čitajući prvostupanjsku presudu Merčepu.

Prije nego što je Merčepa poslao u Remetinec, poručio mu je da je mogao reagirati na prve događaje i da bi onda hrvatska povijest jednim dijelom izgledala bitno drugačije.

“Ovako ste vašom pasivnošću i nerazumijevanjem zla koje vas okružuje, potpuno svjesno ostali na pogrešnoj strani povijesti Republike Hrvatske”, kazao je Merčepu sudac na čitanju presude.

Merčepove postrojbe poznate po posebnoj okrutnosti, od Vukovara, preko Zagreba, sve do Pakračke Poljane

25 godina, otkako je Merčep organizirao prvu postrojbu u Vukovaru, bilo je dakle potrebno da ga se osudi za nedjela počinjena pod njegovim zapovjedništvom.

Na sudu je dokazano da su njegove postrojbe nezakonito uhapsile ukupno 52 osobe. Samo šest ih je preživjelo tretman merčepovaca, a tri osobe se vode kao nestale.

Merčepove postrojbe bile su poznate po posebnoj okrutnosti, a iza njih je ostao krvavi trag koji se nije mogao sakriti.

Upravo zbog te stravične okrutnosti i zločina počinjenih bez ikakvog pokrića te njegove uloge u svemu tome, Merčepa su zvali gospodarom života i smrti, i to, kako smo već spomenuli, od Vukovara, preko Zagreba pa sve do Pakračke Poljane.

Priznanje merčepovca: Svojom sam rukom ubio 72 ljudi, među njima devet žena. Nismo radili razliku, ništa nismo pitali

Na svim je tim mjestima ostao krvavi trag Merčepa i merčepovaca.

“Zovem se Miro Bajramović i direktno sam odgovoran za smrt 86 ljudi. Ja s tom činjenicom navečer zaspim i ujutro se budim, ako zaspim. Svojom sam rukom ubio 72 ljudi, među njima je bilo i devet žena. Nismo radili razliku, ništa nismo pitali, oni su za nas bili četnici i neprijatelji. Najteže ti je zapaliti prvu kuću i ubiti prvog čovjeka. Poslije sve ide po šablonu. Ja znam imena i prezimena svih ljudi koje sam ubio”, ispričao je davne 1997. Feral Tribuneu jedan od merčepovaca koji je prvi progovorio o strašnim događajima u Pakračkoj poljani.

Otvoreno je progovorio o Merčepovoj ulozi u užasima koje su počinile njegove postrojbe.

“Merčep je sve znao”

“Tomislava Merčepa upoznao sam 1991. godine u Dalju. Od tada smo skupa ratovali. Prošli smo puno toga zajedno. Naša se jedinica zvala Jesenje kiše, odnosno službeno Prva zagrebačka specijalna postrojba pri MUP-u. Među hrvatskim braniteljima i narodom se jako dobro zna tko su Jesenje kiše. (…) Tomislav Merčep je bio zapovjednik Poljane, a ja sam bio dozapovjednik. Merčep je sve znao. On nije osobno sudjelovao u egzekucijama, ali on je čitao sve što smo mu pisali u izvješćima, premda je većina informacija priopćavana usmeno.

On je znao za svaku likvidaciju jer je bio zapovjednik i bio je za nas karizmatična osoba. (…) Mi smo u Pakračkoj Poljani jednako ubijali i Hrvate i Srbe. Nas su se plašili i Hrvati u Poljani. Selo je, naime, po cijelu noć slušalo jauke i zapomaganja iz zatvora, ljudi nisu mogli spavati, ali nam ništa nisu smjeli reći. Svi su znali da bi, ako nešto priupitaju, i sami mogli završiti u zatvoru”, ispričao je, među ostalim, Bajramović u Feralu koji je intenzivno pisao o zločinima na Pakračkoj Poljani.

No to je tek površina strahota koje su merčepovci radili.

Zatvorenike držali u podrumu škole, spajali ih na struju i palili plamenom iz boce plina pa zalijevali octom po genitalijama i očima

“U Pakračku Poljanu stigli smo 6. listopada 1991. godine, nakon povratka iz Gospića. (…) Zatvorenike smo držali u podrumu osnovne škole, a kad ih je bilo više, onda bismo ih stavljali i u učionice. Za njih su najgore bile noći kad smo ih operativno obrađivali, a to je značilo da smo pokušavali pronaći najbolji način da im nanesemo što veću bol kako bi što više priznali.

Znate li koji je najbolji način? Palite zatvorenika – plamenom iz boce plina, i onda ga polijete octom, a to radite uglavnom po genitalijama i očima. Zatim, postoji mali induktor, poljski telefon, pa Srbina priključiš na to. Radi se o istosmjernoj struji, ne može ubiti, ali stvara neugodan osjećaj kod čovjeka”, ispričao je odvratne detalje Miro Bajramović.

No to nije kraj jezivih zvjerstava koja su radili Merčepovi ljudi.

“Gurali smo im petožilne kabele u guzicu, otvarali smo im rane i po njima prosipali sol ili ocat. Uglavnom, nismo dozvoljavali da prestanu krvariti”

“Pitaš onda tog priključenog Srbina odakle je, on ti kaže iz Dvora na Uni, a ti onda, okrećući poljski telefon, nazoveš Dvor na Uni. Zatvorenicima se u guzicu znao gurati petožilni kabel, to bi im ostavili po nekoliko sati da ne mogu sjesti. Otvarane su im rane po kojima je posipana sol ili ocat. Uglavnom, nismo dozvoljavali da prestanu krvariti. Isto tako, svi su isti dan morali naučiti ‘Lijepu našu’ …

Kad se sjetim svih tih mučenja, pitam se kako su se uspjeli sjetiti svega toga. Primjerice, najbolnije je zabiti male čavle pod nokte. Kad na to spojite trofaznu struju, od čovjeka ne ostane ni traga. Pepeo! Ja se toga nikad ne bih dosjetio, a znam Lenzov zakon. Ja sam ispitivao privedene, ali ih nikad nisam maltretirao, niti to činio iz zadovoljstva, ali bilo je onih koji su u tome uživali … A i tako i tako se znalo da će svi oni biti likvidirani, pa nije važno boli li ga više sad ili sutra. Ljudi su pod takvim mučenjima priznavali sve što su znali i što se od njih tražilo. U početku smo glumili nekakve demokratske policajce, davali smo Srbima papir da na njemu napišu sve što znaju, a tražilo se što više imena i lokacija”, stoji u Bajramovićevu šokantnom priznanju Feralu.

Zatočili i bivšeg pomoćnika vladina povjerenika za Pakrac, spojili su ga na strujni induktor i mučili

Bajramović se kasnije na suđenju Merčepu misteriozno predomislio i počeo tvrditi da nije tako mislio ili da je u intervjuu bio krivo shvaćen, iako je, nakon što je 1997. dao intervju za Feral, potpisao svaku stranicu intervjua.

No zato se nije predomislio bivši pomoćnik vladina povjerenika za Pakrac, Đorđe Gunjević, koji je na suđenju opisao kako su ga merčepovci zatočili te spajali na strujni induktor. Prisjetio se i da ga je Merčep osobno ispitivao.

“Mučili su me spojivši me na strujni induktor. Kako je tko došao, radio je što je htio”, rekao je Gunjević, prisjetivši se da su zatvorenici morali pjevati hrvatsku himnu i dizati ruku na ustaški pozdrav. Gunjevića su prije toga bili zatočili i pripadnici srpskih paravojnih postrojbi u logoru Bučje, a onda je prošao tretman merčepovaca koji su ga zarobili i mučili. Kuća u Pakracu mu je opljačkana i zapaljena.

Zatvorenike su mučili i na Zagrebačkom velesajmu, ispod vrata su puštali sumporni dioksid

Drugi je svjedok ispričao kako su merčepovci mučili ljude na Zagrebačkom velesajmu.

Stevan Brajenović posvjedočio je da su ga u studenom 1991. godine nepoznate naoružane osobe odvele u paviljon Zagrebačkog velesajma, u kojemu je neko vrijeme pričuvna postrojba MUP-a imala sjedište. Oduzeli su mu pritom torbicu s novcem, dokumentima i pištoljem, a s Velesajma je odveden u Pakračku Poljanu te je bio zatočen četiri dana tijekom kojih su mu prijetili ubojstvom. Pritom je često čuo krike, jauke i zapomaganja, zvukove indukcijskog telefona, a ispod vrata su mu puštali sumporni dioksid te ga je sve to, kako je kazao, zamalo odvelo u ludilo. Stoga je u dva navrata i pokušao pobjeći, a jednom je prilikom lupao glavom u beton samo da umre.

Srpskom zarobljeniku žicom puštali struju u debelo crijevo

Na suđenju je na površinu isplivalo još užasa za koje su odgovorni merčepovci.

“Moj je suprug 18. listopada 1991. otišao u Kutinu po plaću i više se nikada nije vratio. Kasnije sam doznala da je tog dana nakon mučenja likvidiran u Pakračkoj Poljani. Da su mog supruga Savu Mijića mučili u Pakračkoj Poljani, i to tako što su mu žicom puštali struju u debelo crijevo, ispričao mi je Branko Velagić, koji je također bio zatvoren u Pakračkoj Poljani. U međuvremenu je umro, a pričao mi je da je moj suprug plakao te molio da ga puste jer ništa nije kriv”, ispričala je Ankica Gašpar, kojoj su Merčepove postrojbe ubile muža.

No možda i najstrašniji zločin merčepovaca je jezivo ubojstvo obitelji Zec u Zagrebu.

Možda i najstrašniji zločin merčepovaca je ubojstvo cijele obitelji Zec. Metak u glavu ispalili su u glavu 12-godišnjakinji

Zagrebačku obitelj Zec – oca Mihajla, suprugu Mariju i njihovu dvanaestogodišnju kćer Aleksandru, Merčepovi su ljudi pobili u noći na 8. prosinca 1991. Aleksandra Zec imala je samo 12 godina.

Imućni zagrebački mesar Mihajlo Zec ubijen je kada je pokušao pobjeći iz svoje kuće na Trešnjevci u koju su oko 23 sata upale naoružane osobe, a njegovu suprugu i maloljetnu kćer ubojice su odvele do planinarskog skloništa doma Adolfovac na Sljemenu te ih tamo pogubili. Nakon smaknuća, mrtva tijela su prekrili smećem.

Za ubojstvo djevojčice Aleksandre Zec i njezinih roditelja nitko nije odgovarao

Nedugo nakon što je policija pronašla tijela, uhićeni su pripadnici Merčepove postrojbe – Munib Suljić, Igor Mikola, Siniša Rimac, Nebojša Hodak i Snežana Živanović, od kojih su neki pred istražnim sucem priznali ubojstva, no na suđenju je utvrđeno kako pred istražnim sucem nisu imali odvjetnika, a što su po zakonu za tako teško djelo morali imati, pa su njihovi raniji iskazi “odbačeni” te su oni oslobođeni.

Ljudi odani gospodaru života i smrti (češće smrti) nisu imali problem ni s time da hladnokrvno ubiju 12-godišnju djevojčicu i za to nisu odgovarali.

Kakva-takva utjeha onima koji su izgubili najmilije od ruke merčepovaca, i to u pravilu uz strašna mučenja i iživljavanja, mogla bi biti tek činjenica da je Tomislav Merčep u zatvoru. Naravno, kada bi doista i bio u zatvoru, a ne u toplicama, pod sponzorstvom hrvatske države.

Kako Hrvatska tretira takvog Merčepa? Kolindi je bio VIP gost na inauguraciji, a sad se, umjesto da je u zatvoru, brčka u toplicama 

Utjeha bi im možda bila da je Merčep tretiran kao ono što je – ratni zločinac.

No, Merčepa Hrvatska tako ne tretira. Osim što ljeta provodi u toplicama, ne treba zaboraviti ni na činjenicu da je isti taj Merčep bio Kolindin uvaženi gost na njenoj inauguraciji.

2015. godine, Merčep, čovjek kojeg će sud kasnije za zapovijedanje i odobravanje najtežih ubojstava i zvjerstava nad civilima osuditi na gotovo šest godina zatvora, a kasnije Vrhovni sud tu kaznu još povećati, bio je Kolindin VIP uzvanik na inauguraciji.

Danas se, o našem trošku, brčka u toplicama

index

 

19 comments

Skip to comment form

  1. ford

    Dobro da nije Juga – bio bi ne u toplicama već u CK SKJ 🙁

  2. Mrsunja

    Da, da… Na golom otoku robijaši su se mogli kupati u moru i dobiti veslom po glavi. Kakve ti ogavnosti pišeš. Istopit ćeš se od visoke temperature koja se stvara zbog mržnje.

    Razumijem te, ti se ustvari obračunavaš s 50 posto HDZ-eovaca koji su bilu u SKJ.

  3. ford

    Zabole me kita za HDZ, doći će i njima kraj. kao što će doći kraj svima koji su podržavali tu gnjusnu lažljivu i manipulatorsku bandu. Zmijsko gnijezdo (juga) je već ošla u krasni i to zahvaljujuči Slobodanu.

    Najviše mi je drago zbog dupelizaca, komunističkog okota koji je ostao bez tla pod nogama. Govorili su im ljudi da se ne uzdižu i gizdaju toliko, da što se više dižu, pad će biti teži, ali oni nisu nikoga slušali. Bili su zamađijani provođenjem direktiva drugova odozgo.

    Je li ovo za njih čistilište ili pakao? Pate li adekvatno nezasluženom užitku koji su tada konzumirali?

    Stribor je to dobro podnio, čak se i zajebava u tekstovima opisujući svoj bonvivanski život, ali vi drugi imate gadnih problema s prilagodbom na nove okolnosti.

    1. Mrsunja

      Stribora si krivo pročitao, komentare na portalu pogrešno tumačiš. A sve ne zbog istine, nego podmetanja i demoliranja svakog demokratskog i nezavisnog pokušaja da se misli svojom glavom. Neću nikad misliti po diktatu. Nisam pizdun, niti sam to bio. Jugoslavija je propala prije skoro 30 godina, a ti o njoj kao da je 1974-a. Ja o povijesti, ti o vladavini SKJ, ja o današnjici ponekad kroz prizmu nekadašnjeg, ti o prošlosti kako je sjebala današnjicu s HDZ-om na čelu. Čovječe nismo okruženi ogledalima koja iskrivljuju. Stavrnost je dovoljno surova prema mnogima, a ti ju idealiziraš. Prestani tiskati etikete i pljuvati po ljudima i portalu. Mučno i neprihvatljivo. Neodgojeno i bezobrazno. Ti ne razlikuješ državu i domovinu, režim od tradicije. Žalostan si lik. kao što sam za neke govorio da su pametne budale, tako mogu, nakon svega, reći i za tebe. Okani se dokazivanja da su ljudi koji ti se suprotstvaljau neprijatelji, jer ti si neprijatelj slobodi da se bude svoj.

      1. ford

        Ne branim ja tebi da budeš svoj, kao što sam mrzio one koji su to činili.

        Čitao sam da je Stribor živio tri života: viski, žene, putovanja, sviranje kurcu. Razumijem ga da ima sentiment prema tom vremenu. I sve slične njemu, no, zašto mi uskraćuješ pravo da kažem da mi je drago da toga u tom obliku više nema.

        Sada su drugi došli na red i uživaju. Nisam među njima. I njima će doći kraj. Za onim vremenima plaću oni koji su uživali poput Stribora. Tako će i za ovima plakati neki članovi političkih kasti.

        Sad me bar nitko ne tjera da moram misliti na samo jedan način.

        Imaš ustaške i četničke medije, desničarske i ljevičarske, totalitarističke i slobodarske i imaš neke medije za nas normalne ljude.

        Ti bi zabranio ljudima da primjete u koju skupinu spada koji medij i koji komentator. Upravo to i govorim – zadojen si totalitarizmom. Razumijem to, ali ti neću povlađivati.

      2. ford

        Nikoga ja nisam osobno napadao i vrijeđao, samo skupinu mamojebaca. Ne znam jesi se ti našao među njima?

        S druge strane, stalno pokušavaš udarati na NAS, a nas NEMA, jer ja sam sam. Ne pripadam nikome, nisam dio skupine, nisam dio mnenja, Udaraš na sumce po desničarima, HDZ-u, ustašama, zabranjivačima, ……. i redovito fulaš. Nema me tamo dragane 🙂

  4. blagajenoć

    Odvratno, sve balkanske vukojebine maze i paze i nagrađuju svoje koljače umjesto da maze i paze plemenite ljude. Privilegirani ološ koji određuje s kim ćeš se družiti, što češ čitati, kojeg pjevača ćeš slušati, a usput te pljačka do kosti.

    1. ford

      Baš, kao da je vaskrsnuo Jovo Kapidžič.

      1. blagajenoć

        Ko je taj?

        Odvratni su mi zločinci, SVI!

      2. sitna

        blagajenoć, ne pomaže, jer liku su zločinci komunisti, Srbi-četnici (znači svi Srbi, uključujući i Bajgau), i Hrvati koji kažu da Tito nije bio zločinac i da je Kolinda lažnjak.

        1. blagajenoć

          Onda sam mu i ja zločinac? Mašala. Nema boljeg čovjeka na kugli zemaljskoj od mene. Jedino moram paziti kad se Merčep vrati oz toplica da me ne kokne. Ali tko će mu onda plaćati toplice i penziju, ako kokne pola Hrvata i hrvatskih građana kojima nisu svi Srbi četnici, kojima je Tito bio pozitivan lik u odnosu na današnju razornu mafiju stasalu na Tuđmanovih 200 nad-obitelji, i kojima je pofarbana lažnjakuša najobičnija američka špijunka i strana marioneta?

          1. ford

            Ti si prije za pićence kod čika Braneta.

  5. blagajenoć

    Di su Josipović i Kregar, to su fini ljudi. Ološ u toplice, razbojnik za gradonačelnika metropole, špijunka za pridsjednicu, a fini ljudi u pomorbu i anonimu.

    1. ford

      Eno se Lignjoslav pati u jednom od svoja 4 stana od po 150 kvadrata svaki. Mnogo mu teško, al kaže kako blagodara na tvojoj podrški odnosno po drški 🙂

      Još da zapevaš pa da koja kapne u zamp, de bi mu bio kraj 🙂

      A i Kregar s par tisuća eura mjesečno (plata + projekti) ima puno razumijevanje za vas fukaru, sve mu suze curu.

      1. Detroit

        Jedino su ti potaman Merćep, Norac i ostali zločinsci-domoljubi. Brćkaš se snjima, a oni koji osuđuju zločine u ime NACIJE, oni su fukara.

        1. ford

          Ne ja sam isto fukara, a s njima se brčkaju lignjoslav i kregi.

  6. Ovo su zločini koje mediji “zaboravljaju“…

    “Po materijalima Haaškog suda i Amnesty Internationala, srpske postrojbe su natjerale skupinu od 50-ak Hrvata ‘očistiti’ minsko polje. Paravojska ih je natjerala da se drže za ruke i hodaju ravno po polju; tek tada su shvatili da da su im ispod nogu nagazne mine. Ivan Mujić, jedan od preživjelih, je ovako opisao situaciju: ‘Nismo znali gdje idemo i na što nas tjeraju. Kada smo došli na minsko polje natjerali su nas da se primimo za ruke, raširimo i da pješice krenemo kroz polje. Ubrzo smo naletjeli na mine. Znali smo da smo osuđeni na smrt’. Kada je jedna mina pokrenula cijelu seriju eksplozija, vojnici su istodobno otvorili vatru na skupinu.“

    “Pokolj u Lovasu bio je ratni zločin. Počinile su ga snage JNA i srpskih paravojnih postrojba, sastavljenih od domaćih Srba i Srba iz Srbije između 10. i 18. listopada 1991. godine, za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku u Lovasu. Napad na ovo selo je bio dijelom akcije kojim se “čistilo” teritorij za napredovanje velikosrpskih postrojbi u okolici grada Vukovara, na kojem je zapelo olako osvajanje Hrvatske. Ujedinjeni Narodi u svojem izvještaju navode da su četničke postrojbe, Dušan Silni i Beli orlovi, sudjelovali u napadu na Lovas.“

    “Beli orlovi, poznati još i kao šešeljevci ili osvetnici, bili su četnička paravojna formacija koja je sudjelovala u oružanim sukobima na teritorijima Hrvatske i BiH za vrijeme rata Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.“

    Šešelj u javnosti pali i gazi zastave RH i sjedi kao “narodni“ poslanik u Skupšini RS. A ovaj?

Odgovori