“Novo normalno” kao sinonim za tešku krizu

Postavlja se stoga pitanje što država, odnosno Vlada uopće može sada učiniti da se ublaži kriza koja će, jasno je, u idućim tjednima pomesti sve pred sobom. 

Prije samo tri mjeseca »normalno« je bilo ono čime je Zoran Milanović pobijedio na predsjedničkim izborima. Njegova je glavna poruka bila »imaš pravo na sreću i normalan život«. To je trebalo značiti na ekonomski situiran život i pravičnu plaću za svoj rad, na građanska i ljudska prava, na zdravlje, na kretanje, na slobodu.

A sada, sada je sve drugačije, kako kaže pjesma. Sada imamo »novo normalno«, kako je to jučer rekao i premijer Andrej Plenković, kao sinonim za tešku krizu. Plenković očito u rukavu ima nove restriktivne mjere za javnu upravu i većinu zaposlenih u Hrvatskoj, kao i za provjeru kretanja svakoga građanina. Kada je vidio da taj novi paket mjera neće u javnosti proći tako lako kao njegov prvi ciklus mjera prošloga tjedna, jučer je nakon sastanka GSV-a kupio vrijeme i najavio da će tek idućeg tjedna u javnost izaći s novim prijedlozima ekonomskih mjera. Nakon seta koji se ticao odgoda plaćanja nameta državi, sada evidentno slijedi druga, restriktivna faza, a sukobi interesnih skupina na tu temu već sada, prvog dana neformalne javne rasprave, već poprimaju oblik novog socijalnog konflikta. Jer dok školski sindikati i sindikati visokog obrazovanja, koji su djeci »oduzeli« prvo polugodište ove školske godine već najavljuju da neće pristati na to da Vlada ne ispuni dogovor oko njihovih koeficijenata, iz udruga poslodavaca jednako tako već poručuju i da sindikati ovog trena ne mogu davati nikakve ultimatume, i još uz to da im se živo fućka za zaposlene u realnom sektoru koji su već ozbiljno pogođeni ovom krizom. Poslodavci već poručuju da ni u javnoj upravi više ne bi trebalo biti »luksuza« za pune plaće, a kamoli njihovo povećanje.

Postavlja se stoga pitanje što država, odnosno Vlada uopće može sada učiniti da se ublaži kriza koja će, jasno je, u idućim tjednima pomesti sve pred sobom. Što može učiniti Plenković kao Pale sam na svijetu da ublaži probleme ljudi koji su već ostali bez posla, ili će jednostavno prestati dobivati plaću? Koliko državnog proračuna za 2020. može utrošiti za direktne potpore firmama ili pojedincima? Je li to 20 milijardi, možda 40, ili 60 kao što predlažu neki analitičari? Što god učinio, bit će malo i socijalni rascjepi samo će rasti u idućim mjesecima.

Opozicija tako traži prosječnu plaću umjesto minimalne, javni sindikati traže svoje unaprijed dogovorene koeficijente, a poslodavci otpis umjesto odgode plaćanja nameta. I svi su u pravu. No, novaca za sve nikako neće moći biti.

Zato se čini da će, osim Vlade i države, za prevladavanje ove krize ključne biti – banke. One jedine dosad gotovo uopće nisu pogođene krizom, njihova je dobit samo na kraju prošle godine u Hrvatskoj iznosila preko pet milijardi kuna. Unatoč povijesno niskim kamatnim stopama, hrvatske banke lani su ostvarile izvrsne rezultate. Ukupna dobit prije poreza skočila je za 44,6 posto, a najveće banke već su najavile isplatu izdašnih dividendi svojim vlasnicima. Sada će dividende morati vjerojatno malo na čekanje, ali u cijeloj ovoj krizi i očajnoj situaciji u kojoj će se naći ekonomija, dobra je vijest da novaca očito ima.

Jer kad presuše mjere državnog intervencionizma, a presušit će brzo s obzirom na potrebe koje će se pokazati u idućim tjednima, jedini tko će moći osigurati novac tvrtkama za uzimanje daha su upravo banke. One će morati početi omogućavati direktne, hitne, ali i dugoročne vrste kreditiranja da bi tvrtke uspjele preživljavati u idućih šest mjeseci. Realno, nema te države koja može osigurati sredstva za sve koji će se naći u krizi kroz idućih šest mjeseci, ako ćemo uopće govoriti o optimističnom scenariju oporavka u tom razdoblju. Ukoliko pozitivnog odgovora banaka neće biti, mnogi bi mogli do bankrota u samo nekoliko mjeseci, jer u nekim industrijama trenutno proizvodnje i novostvorene vrijednosti jednostavno – nema. Nula.

Svi ćemo mi u idućim mjesecima, zajedno sa svojim tvrtkama, zato živjeti »novo normalno« koje se ne sastoji samo od karantene, nego i od minimalaca, ili čak otkaza. Stoga je minimum koji se može očekivati, čak i zahtijevati, da i banke žive svoje »novo normalno« i aktiviraju sav kapital koji imaju za spas svega što se spasiti da.

novilist

1 comment

  1. Dolaze gadna vremena kad ćemo se nostalgijom sjećati doba koronavirusa.

Odgovori