Josip Kregar: Neuništiva narav balkanske administracije ostat će nedirnuta

Povijest vlada pokazuje da je na broj ministarstava najviše utjecao odnos snaga u koaliciji. Plenković neće trebati zadovoljiti sve koalicijske partnere, ali će voditi brigu o interesima frakcija i klika u HDZ-u

Jadan je autor koji mora moliti čitatelja da se strpi i pročita do kraja. Na koncu teksta treba biti pouka i poanta, ali kako lagodno doći do rečenice koja će sažeti ono što je poruka? Molim izdržite do kraja, a za nestrpljive poruka na početku: kod formiranja vlade rasprava o broju ministarstava je skretanje pažnje. Broj ministarstava u Hrvatskoj ne ovisi o racionalnom organizacijskom nacrtu već o raspodjeli moći, kontroli i koordinaciji. Logika je raspodjela plijena i zadovoljavanje ambicija, a ne logika ušteda i učinkovitosti.

Nakon izbora sve je mirnije. Urednici imaju problema naći priču za naslovnu stranicu. Dio Hrvatske boji se jeseni, a dio je na kupanju. Kada je tako, glasine postaju vijesti. Jedna od takvih je rekonstrukcija vlade i promjena koordinacije političkog djelovanja u odnosu stranke (koalicije) i vlasti. Koordinacija se obavlja neformalno i na sastancima užeg kabineta, pa se predlaže i smanjenje broja ministarstava. Vlada teško i sporo odlučuje, ministri petkom izgledaju iscrpljeno, pa nije čudno da premijer želi manju vladu.

Ideja o smanjenju i rekonstrukciji vlade značajan je politički manevar. Tri su skupine razloga zbog kojih će, uvjeren sam, doći do takve promjene. Najprije politički razlozi. Nije riječ samo o personalnim promjenama, iako će javnost raspravljati najviše o njima. Radi se o činjenici da su se pojedina ministarstva stvarno otrgla kontroli stranke i da nastaju paralelne politike i različite vizije smjera i brzine promjena (npr. obrazovanje). Ideja o radikalnom smanjenju broja ministarstava pokušaj je takvog povezivanja, ali i namjere da se smanji potreba „unutarnjeg kabineta“ kao vlade u vladi. Situacija je na području gospodarske politike osobito kritična (tko vodi u krizi? kako povećati europska sredstva?). Nije riječ samo o tome tko će dati ton prijedlozima reforme, već tko će odgovarati za eventualni neuspjeh. Vlast i odgovornost dva su lica istog fenomena: bez moći nema ni odgovornosti.

Tehnički razlozi nisu nevažni. Velika razvedenost vlade razlog je osjećaja nedostatne koordinacije i međuzavisnosti. Nije riječ samo o tome da je prevelik broj ministarstava, već i da je nastao veliki broj nezavisnih tijela i „agencija“. Stupanj hijerarhičnosti u hrvatskoj upravi je ionako nizak (plosnata struktura – flat structure). Jednostavnije: umnožava se broj rukovodećih mjesta, kako zbog nastojanja da svatko bude nekakav načelnik i ravnatelj, tako i radi nastojanja da se izbor u upravi obavlja po političkim kriterijima. Još jednostavnije: svi su poglavice, ali nema Indijanaca (all chiefs no Indians). Okrupnjavanjem koordinacija bi postala unutarnji problem ministarstva, a vlada bi mogla zadržati svoj dominantno politički (a ne stručno-tehnokratski) karakter. Osim toga, takvoj reorganizaciji bilo bi lakše osloboditi se viška ljudi i racionalizirati zadatke.

Problem je u tome što sam ovo napisao 2000. godine. Pred dvadeset godina! I sve izgleda isto. Možda vama to i ne izgleda dugo vrijeme, promijenila su se samo imena mandatara i kandidata za ministre, no zapravo je skoro sve isto. Što se više mijenja, to je više isto (plus ça change plus c’est la même chose!). Ideja o tome da je smanjivanje broja ministarstava mjera smanjenja uprave i birokracije, ni onda niti danas, nije mjera ozbiljne reforme javne uprave. To je mjera u kojoj se broj ministarstava prilagođava broju raspoloživih, zainteresiranih i utjecajnih kandidata. Ustroj, kakav već ispadne, malo će ili nikako utjecati na birokratiziranost, veličinu, broj zaposlenih u ministarstvima. U teoriji organizacije govori se o tome da samo promjena ustroja, sama po sebi, ne daje rezultat. Točnije, razne forme organizacije daju isti rezultat, a ista forma daje sasvim različite efekte (equifinality). Broj ministarstava u hrvatskoj vladi, njihovi nazivi, njihova spajanja i razdvajanja nisu reforme. Naravno, najprije će se buniti oni koji gube svoje ministarstvo jer njihov pogled iz žablje perspektive je motiviran interesom, a i povijesno, davanje statusa posebnog ministarstva (recimo turizma, socijalne skrbi) shvaćalo se kao priznanje prioriteta vladine politike.

Povijest hrvatskih vlada pokazuje da je na broj ministarstava najviše utjecao odnos snaga u koaliciji. Plenković na krilima pobjede neće trebati zadovoljiti sve koalicijske partnere, ali će voditi brigu o interesima frakcija i klika u svojoj stranci. Nakon prošlih izbora morao je popuštati pa je formirano Ministarstvo državne imovine. Ovoga puta teže će mu biti objasniti nazive i nadležnosti, logiku spajanja nekih ministarstava, smiješne nazive koji nastaju mehaničkim spajanjem raznorodnih područja. Ne sumnjam da je mašta sadašnjih hrvatskih vladara dorasla tom izazovu. Radnje koje tiskaju posjetnice i pišu nove table dobile su posla.

No ono što se bjelodano vidi je to da vlada funkcionira kao vođena grupa, da su najvažniji osobni odnosi, lojalnost i pripadnost istoj interesnoj skupini. Manje pozornosti treba posvetiti njihovim biografijama jer za sada imaju privilegij izbornog povjerenja. Organizacijski oblici se prilagođavaju toj stvarnosti s idejom da je zakone lako mijenjati i prilagoditi volji premijera. Ako se Ustav slobodno tumači kad se radi o uvođenju izvanrednog stanja, sitne nezakonitosti i grube nelogičnosti neće biti prepreka. U Saboru neće biti pitanja zašto baš takav prijedlog spajanja, neće se pitati struka upravne znanosti i organizacije, a ako treba već će se naći neki zamišljeni uzor, komparativno slično rješenje. Neće se kritički analizirati, neće postojati sjećanje kako je nekad bilo i s kojim razlozima je promijenjeno.

Evo, izdržali ste do kraja. Pouka je: smanjenje broja ministarstava nije nikakva reforma. Bila je prilika da se uklone korumpirani i nesposobni. Bila je prilika da se najave i naprave stvarne reforme. Promjena ljudi nije promjena pravila ponašanja i političkog djelovanja. Nemojte da vas kao i ranije zbune bučnim najavama. Tvrdo sam uvjeren da ovo nije reforma.

Radi se o mikado-načelu. Sjetite se popularne društvene igre s izvlačenjem raznobojnih štapića s gomile, pri čemu se izvlačenjem ne smije zatresti ništa. Tako i ovdje, reforma uprave u kojoj se dira jedno, uz uvjet da se ne dira cjelina, dobra je zabava za dokone ljude koji željno čekaju dobre vijesti. Problem je u tome što su se vlade mijenjale, broj ministarstava rastao i smanjivao, ali se ništa nije naročito mijenjalo u stvarnosti. Velika i skupa, okrenuta rutini i samozadovoljstvu, ona će ostati nedirnuta, a kritike će izdržati s uvjerenjem da je sve na njenoj strani. Vlade dolaze i prolaze, ministri se mijenjaju, neki završe u zatvoru, no neuništiva narav balkanske administracije ostat će nedirnuta.

nacional

4 comments

Skip to comment form

  1. Kregar je apotekarskom vagom izvagao postojeće – laž tvrdnji o reformama. Izvagao i opisao odnos težina. Svi vide razmjere prijevare, ali oni koji bi ju trebali raskrinkati, oporba, pripada istom krugu prevaranata.

  2. Ma dj Kregar, ne gudi. Oko 30 posto Hrvata čezne da se birokracija udvostruči. Njima je dobro kao djetetu na sisi,

  3. Genijalno

  4. Jedino sto nedostaje je Ured za popunjavanje imovinskih kartica novih zastupnika , s posebnim naglaskom na ministre.😂
    To je nesto sto konstantno nedostaje. 😂

Odgovori