«

»

ruj. 21 2017

Između hrvatskog nacionalizma i tržišnog liberalizma

Na stranu revitalizacija ustaškog nasljeđa, u puno širem potezu u sferi građanske pristojnosti, zbiva se revitalizacija sluganskog mentaliteta. Ekonomski liberalizam koji se u Hrvatskoj razmahao cilja zatrti svaki oblik emancipacijskog projekta i uistinu ima potencijala u konačnici fiksirati Hrvatsku ne samo na geografski već i političko – ekonomski rub Europe.

Tekst Između hrvatskog nacionalizma i tržišnog liberalizma je prvi u seriji tekstova Neoliberalizam – kako ostvariti vlažne snove desnice i postati periferija Europe? kojima ćemo pokušati prikazati slijepe točke neoliberalizma, pogotovo njegove javne legitimacije, te načine na koji se u nas stvara konsenzus oko neoliberalnih politika, politika koje ciljaju zaštiti manjinu, a većinu podrediti njihovim interesima.

Danas u Hrvatskoj živimo na granici između hrvatskog nacionalizma i tržišnog liberalizma. Nacionalizam se razvija na tragu onoga što je Boris Budennazvao dekadentnim hrvatskim nacionalizmom, nacionalizmom koji se odriče hrvatskog antifašizma i svakog njegovog pozitivnog nasljeđa.

Taj nacionalizam ne samo da odbacuje sve pozitivno u antifašističkoj prošlosti, već revitalizira resantiman bitaka u kojima je Hrvatska u postojećim političkim okvirima igrala za tuđu korist. Na stranu revitalizacija ustaškog nasljeđa, u puno širem potezu u sferi građanske pristojnosti, zbiva se revitalizacija sluganskog mentaliteta.

U tom se kaleidoskopu hrvatskog nacionalizma ocrtavaju neki manje konfliktni spomenici poput Jelačića, ali i Franjo Josip, hrvatsko plemstvo i niz austrougarskih kulturnih, ali i političkih simbola. Izložbe o hrvatskoj moderni na razmeđi stoljeća u idolopokloničkom tonu slave Franju Josipa I i njegov posjet Zagrebu 1895. godine, kao i žezlo koje su caru sačinili vrijedni hrvatski kovači.

Buden je u pravu kada kaže da je riječ o kontinuitetu nacionalizma, koji se u svojoj punini već prakticirao u socijalističkoj Jugoslaviji (od hrvatskog jezika, do povijesti i ideje nacije kao realpolitičke kategorije), ali se dvedesetih ta, u potpunosti razvijena, nacionalna kultura okrenula protiv čitavog nasljeđa koje ju je de facto omogućilo.

Hrvatski nacionalizam se temelji na inferiornoj mitologiji o epizodnim glumcima evropske povijesti koji nemaju zadaću revidirati hrvatsku prošlost, već pripremiti mitološki teren za ono što dolazi. Sasvim je jasno da svi ti Jelačići ne mogu doseći temeljnu modernističku dimenziju komunista, zahtjeve za elementarnom univerzalnošću i egalitarnošću od socijalističkog projekta radničkog samoupravljanja, do međunarodnog pokreta nesvrstanih.

Novohrvatski nacionalizam, ima važnu funkciju danas, a ta zadaća nije realno procjenjivanje dosega komunističke modernizacije, osuđivanje kulta ličnosti i osuda proganjanja političkih neistomišljenika u Jugoslaviji, već priprema naroda da ostavi svaku nadu ulazeći u vrli novi svijet evropske monetarne politike u kojem će biti sveden na evropsku turističku destinaciju.

Nacionalisti tako slijede nacionalizam koji nije uistinu naciji usmjeren, već nacionalizam koji se temelji na nacionalnim kompleksima i štokholmskim sindromima poticanja i prihvaćanja kolonijalne perspektive. Odričući se nasljeđa socijalizma, smještamo Hrvatsku na mjesto periferije Evrope.

Ipak, hrvatski bi nacionalizam slabo proveo svoj naum kada ne bi bio podruprt neoliberalizmom, koji pak počesto prolazi ispod radara lijevih ili kvazi-lijevih kultur-kritičara, a neki se s njim nesvjesno i poistovjećuju. Buden pak dobro detektira neoliberalnu opsesiju i besplodno zdvajanje neoliberala “nad hrvatskom dolinom suza u kojoj nesposobna korumpirana država i njeni besposleni, birokratski trutovi, takozvani uhljebi, žive na grbači poštenih i marljivih poduzetnika i onemogućavaju takozvane reforme, odnosno konačnu privatizaciju svega postojećega”.

Nije samo riječ o tome da je ta perspektiva socijalno neosjetljiva, ona je temeljno netočna, što ću u nastavku pokušati i pokazati.

Neoliberalna tehnokratska revolucija kojoj svjedočimo od zagovaranja agencijskog i privremenog zapošljavanja, komercijalizacije visokog obrazovanja i izjednačavanja privatnih i javnih sveučilišta, komercijalizacije zdravstva, koncesija javnog dobra i drugih mjera, ipak može učiniti više od onoga što bi bio doseg pukog nacionalističkog folklora. Ekonomski liberalizam koji se u Hrvatskoj razmahao cilja zatrti svaki oblik emancipacijskog projekta i uistinu ima potencijala u konačnici fiksirati Hrvatsku ne samo na geografski već i političko-ekonomski rub Europe. Tada ćemo shvatiti kako periferija predstavlja ishod kapitalističke koncentracije ekonomske i političke moći.

Desnica, kako ću u drugom dijelu pokušati pokazati, jest reakcija na jednu ekonomsku politiku i uspjehe radničkog pokreta, koji su se u kapitalističkim zemljama pojavili u obliku “welfare liberalizma”, sa svim svojim egalitarizmom te predstavlja proces koji je danas na djelu u cijeloj Europi, o čemu govori Gáspár Miklós Tamás, dok se u nas treba govoriti o desnici kao reakciji na socijalizam i njegovo nasljeđe.

No što zapravo znači neoliberalizam i koji su njegovi učinci na periferiji?

Sami zastupnici neoliberalizam definiraju kao porast kompetitivnosti što se postiže deregulacijom i otvaranjem nacionalnih tržišta za trgovinu i kapital, uključujući financijska tržišta; kao i smanjenjem uloge države, kroz privatizaciju i ograničavanje djelovanja vlade koja proizvodi fiskalni deficit i gomila dug.

Pojednostavljeno – ljudi bi trebali pristati na deregulaciju i smanjenje uloge države, a porast kompetitivnosti će, navodno, učiniti pozitivne pomake u društvu. Već je pisano o tome da se čini kako postoji neko posebno “sljepilo” kada takve mjere danas kod nas prevladavaju kao “zdravi razum”. No ipak taj se zdravi razum valja napasti ekonomistički, ali i hermeneutički. Druga metoda će prevladavati jer se u ovim tekstovima ipak misli uhvatiti u koštac s neoliberalnom legitimacijom putem diskurzivnih strategija i ideologema koje neoliberalizam proizvodi i kojima fabricira konsenzus u javnoj sferi. No ipak, u sažetom obliku – koje su to ekonomističke argumentacije koje jednostavno pobijaju neoliberalizam?

Dvije su razine koje se isprepliću. Prva je odnos privatnog kapitala i radnika, druga odnos nacionalnih država unutar Europske unije. Kod prve je riječ o predaji države privatnom sektoru i (ne)regulaciji distributivne pravde. Zanemarivanje distributivne pravde se ne zbiva zato jer je privatniku i kapitalistu egalitarizam stran, niti zato jer je riječ o lošim ljudima, već zbog strukturalnih uvjeta proizvodnje u kapitalizmu koja je organizirana tako da se prije svega i najvažnije koncentrira na proizvodnju viška vrijednosti koji kapitalist prisvaja od radnika. Riječ je o strukturalnim zakonitostima koje proizlaze iz imperativa kapitala za maksimiziranjem rasta. Kako kapital ne može opstati bez rasta, u poziciji je da neprestano traži uštede i reže izdatke.

U svojem nastojanju da poveća rast kapital je konstantno u potrazi za rušenjem barijera i trošenjem resursa, bilo da je riječ o radnicima (jeftinijim izvorima rada), prirodi ili društvu, ili tehnološkim rješenjima poput automatizacije i robotizacije, kao i pokušajem uspostave monopola i dominacije na tržištu (Lebowitz, Michael A. (2015) The Socialist Imperative. From Gotha to Now, str. 26.).

Jedan od temeljnih mitova neoliberalizma jest da privatni profit stvara nova radna mjesta – no to je samo djelomično točno. Doslovno gledano, radnik je taj koji proizvodi nove vrijednosti i posljedično nova radna mjesta, dok kapitalist upravlja i kontrolira tom proizvodnjom. To upravljanje, najblaže rečeno, nije uvijek u korist radnika – jer imperativ rasta ne mora ići usporedno s povišenjem nadnica.

Druga pak razina je ona mjera štednje koje se na periferiji propagiraju kao rješenje svakog problema – gdje se zanemaruje ekonomski odnos periferije i centra – siromaštva ne samo u lokalnim okvirima već i u okvirima Europe. Ne samo da su uvjeti proizvodnje u kapitalizmu odgovorni za proizvodnju nejednakosti – već se ta proizvodnja nejednakosti posebno reflektira na periferiju kapitalizma.

Ekonomisti su već pisali o nelojalnim uvjetima rasta Njemačke konkurentnosti u posljednjem desetljeću, koja nije imala veze s mudrim ulaganjima, tehnologijom, ili učinkovitošću kako se to često voli prikazivati, o Hartzovim reformama, ovisnosti Njemačke o izvozu, držanju niske cijene radne snage itd. Hrvatska i ostale navodno rastrošne zemlje evropske periferije jednostavno nemaju iste početne pozicije, pa unutar zadanih okvira i strukturiranih uvjeta ne mogu promijeniti i nadoknaditi svoj zaostatak.

Ukratko ću sažeti neke temeljne mitove o hrvatskoj ekonomiji, upućujući na to da su i način proizvodnje kao i geo-politika važni elementi za razumijevanje problema. Prvi je, kako Domagoj Mihaljević pokazuje, fiskalna ili ono što se popularno naziva “bolnim rezovima”. Pokazalo se kako rastući fiskalni deficiti i javni dug predstavljaju tek posljedice, a ne uzroke krize.

Državni deficit i javni dug dolaze zbog koncentracije na potrošačko financiranje, tako da se – čim prestane dotok sredstava (potrošnja) – pojavljuju i problemi. Koncentriranjem na deficit urušava se socijalna država – a prije svega obrazovanje i zdravstvo. Pokazuje se da zemlje koje su imale visok suficit prije ili kasnije pokleknu (Španjolska, Cipar, Latvija), a da su zemlje koje su imale minimalni javni dug svejedno pale u duboku recesiju. Pojednostavljeno, u kapitalističkoj privredi štednja na ljudima u izravnom je konfliktu s temeljem potrošačke privrede.

Učinci mjera štednje se mitologiziraju, dok su mjere štednje ponekad neracionalne čak i iz aspekta kapitala. Osim što omogućuju eksploataciju, rezanje cijene rada djeluje protiv interesa radnika, te tako prije svega predstavljaju klasnu politiku, mjere štednje nisu racionalne jer dovode do pada kupovne moći i kreditne sposobnosti. Ideja da se snižavanjem cijene rada može smanjiti nezaposlenost u ekonomiji se naziva “greškom kompozicije” – a pojednostavljeno znači da ukoliko sva poduzeća smanje plaće radnicima, ukupna potrošnja dramatično pada, a posljedično i zaposlenost.

Masovna otpuštanja u javnom sektoru koje zagovara neoliberalizam tako nisu racionalna niti iz aspekta koji se samorazumljivo nameće, a čemu ćemo se vratiti u idućem nastavku tekstova – aspekta socijalnog darvinizma, kojeg pojednostavljeno možemo prikazati kao mjeru “oslobađanja” privatnog sektora od davanja javnom sektoru putem otpuštanja “uhljeba”. U ostalom, empirijski se pokazalo kako mjere štednje nisu proizvele nikakvu ekspanzivnu fiskalnu konsolidaciju, nego su ukopale zemlje Unije, osobito njezine članice na periferiji, na pozicijama niskih stopa ekonomskog rasta i visokih stopa nezaposlenosti.

Drugi je mit o stranim investicijama – koje će pokrenuti domaće gospodarstvo. Stranim investitorima samo treba stvoriti povoljnu klimu kako bi došli u Hrvatsku i uložili velike novce. Strani investitori uglavnom ulažu u sektore gdje već postoji uređena infrastruktura, kao što su telekomunikacijski sektor i trgovinski sektor, te nemaju interes financirati proizvodne kapacitete. Veliki fiksni troškovi (zgrade, infrastruktura itd.) rizična su ulaganja jer se ne zna hoće li se ona vratiti. Umjesto toga, investitori preuzimaju javna poduzeća i šire se na prirodne resurse, preuzimaju obalne i šumske resurse – kupuju prava na rentu. Tako primjerice niti monetizacija prava na autoceste neće dovesti do novih tehnologija i napretka, ali će investitorima donijeti profit.

I treći mit je mit o evropskim fondovima gdje se zanemaruje činjenica da iznos nije dostatan da bi proizveo pozitivne efekte na ekonomiju, te da Hrvatska 10-50 posto svakog iznosa treba dati sama. Jože Mecinger je upozorio na konflikt između obećanja subvencija i sniženja poreza – koji jedni s drugim ne idu zajedno. O ovom problemu pisalo se osobito iz perspektive stalno ponavljanog pozitivnog primjera Poljske koja se navodno razvila putem EU fondova – gdje je u prvim godinama tog poljskog razvoja EU novac iznosio manje od pet posto investicija. Ono što je na raspolaganju Hrvatskoj osjetno je manji iznos od hrvatskih investicija u privatnom i javnom sektoru u samo jednoj godini prije krize.

Temeljni mitovi kao i strukturalni problemi počivaju na povjerenju u nevidljivu ruku tržišta, ali i na povjerenju u strani kapital (bilo privatni bilo da je riječ o sredstvima iz EU fondova). Hrvatski se oporavak u velikoj mjeri imaginira kao spas “izvana”, zanemarujući i uvjete proizvodnje i asimetriju između zemalja periferije i centra Europe.

Na nju su pak intenzivno počeli upozoravati grčki ekonomisti nakon što je Grčka pod mjerama štednje pala u još veću recesiju. Obje linije djeluju zajedno – geo-politička asimetrija i sam karakter kapitalizma. U oba slučaja – niti kapitalistički način proizvodnje niti geopozicija ne idu u smjeru egalitarizma, zbog čega se i elaboracija i društvena legitimacija neoliberalizma moraju steći na terenu odbacivanja egalitarizma (s čim ćemo se pozabaviti u idućem nastavku prilikom obrazlaganja temeljne točke legitimacije neoliberalizma – socijalnog darvinizma).

Po toj liniji dvostruke diskriminacije, te mjerama koje one donose – radnici, nezaposleni i prekarni u Hrvatskoj – dočekuju famoznu tranziciju. U toj perspektivi proklamirane mjere racionalizacije ne provode se niti u ime niti u korist radništva, kao što te mjere ne mogu imati istog učinka kao u bogatim zemljama Evrope. Rezovi imaju ugroziti radnike i siromašne kojima se cinično poručuje da se drže najjeftinijih poslova – “jer je to naša stvarnost”, istovremeno zaobilazeći pitanje posvojne zamjenice – koja bi otkrila pravu društvenu podjelu.

U idućim nastavcima ćemo se pozabaviti neoliberalnim antagonistom – realpostojećim socijalizmom i njegovim nasljeđem, te socijalnim darvinizmom – kao temeljem mitologije neoliberalizma, da bismo nastavili s odnosom neoliberalizma prema tehnologiji koju koristi kao svoju služavku, te apolitičnošću kao polugom ultimativnog oblika ideologije.

Autorica ovog teksta, Katarina Peović Vuković, docentica je na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci. Autorica je brojnih znanstvenih tekstova na temu medija. Priredila je zbornik tekstova američkog teoretičara Hakima Beya Privremene autonomne zone i drugi tekstovi (Naklada Jesenski i Turk, 2003.), te objavila knjige Mediji i kultura. Ideologija medija nakon decentralizacije (Naklada Jesenski i Turk, 2012.) i Marx u digitalnom dobu: Dijalektički materijalizam na vratima tehnologije (Durieux, 2016.).

 

h-alter

 

47 comments

Skip to comment form

  1. Boki

    Čitam letimično tekst, i razmišljam čime se autor drogira, pa da piše ovakve nebuloze. A onda dođem do kraja teksta i vidim tko je autorica i sve mi je jasno. Dotična već neko vrijeme napada sve što se njoj čini liberalnim, i čini mi se da je sve krenulo zbog nastojanja da se uvede izmjene i modernizacije u sustavu školstva, a koje ona i slični pokušavaju prikazati kao ‘privatizacije školstva’, što je laž i obmana. Naime, propagira se ‘vaučerizacija’ školstva, gdje svako dijete dobije ‘vaučer’ iz državnog proračuna, a može ga potrošiti za školovanje u bilo kojoj školskoj ustanovi, bila ona državna ili privatna. Pa se recimo može upisati u ovakvu školu:

    http://www.index.hr/black/clanak/ugledni-hrvatski-znanstvenik-otvara-skolu-koja-ce-osigurati-bolje-poslove-i-vece-place-otkrio-nam-je-detalje/994736.aspx

    Naravno, uz to ide i ‘edukacija’ javnosti o važnosti odabira školovanja, kojim će se dobiti tražene i konkurentne vještine, te postići manje ili više sigurnu budučnost. Takav stav i perspektiva naravno ne pogoduje nekim fakultetima, jer generalno se propagiraju prirodne i tehničke znanosti a na uštrub društvenih, pa se javlja snažan otpor promjenama. Ista stvar je i sa činjenicom da se izmjenama programa u osnovnom i srednjem školstvu mjenja potreban profil profesora – nedostajat će prirodnih i znanstvenih, društvenih će biti viška. Promjene trebaju biti postupne, ali cjelovite.

    1. Lara

      Ne iznenađuju me tvoji stavovi, jer si otvoreni apologet neoliberalizma i kapitalističke formacije. Svi koji kritičkim okom gledaju na moćni stroj za gradnju svijeta kojim upravlja manjina na kostima i znoju vežine- za tebe su drogirani. I taj poredak ima vijek trajanja, ali ga se prvo treba definirati što autorica i čini. Tekst čitam kao tračak dijagnostičke nade.

      1. Boki

        Ma nemoj mi kazati.

        Uzmi za primjer Rimca i kakve zaposlenike traži:
        http://www.rimac-automobili.com/en/company/careers/?job=1780

        Pa razmisli, koliki sitni postotak traženih znanja i vještina možeš dobiti u današnjem školskom sustavu, i to barem teoretskog znanja, a o praktičnom da ne govorimo. I onda mi reci, promjene nisu potrebne?

        1. sex pistol

          Rimac je slučajno u Hrvatskoj. Iznad je ovdašnjih standarda.

          1. Boki

            Ne bi li kao društvo trebali raditi na tome da dođemo na taj standard?

  2. Boki

    Vezano uz ostale nebuloze o ekonomiji i ‘neoliberalizmu’, prvo par linkova, koje sam već davao:

    https://www.24sata.hr/news/najgori-smo-i-lazemo-si-svi-ce-pobjeci-iz-zemlje-trgnimo-se-540501

    Ili orginal:
    https://eclectica.hr/2017/09/10/napokon-pravi-pokazatelj-divljackog-neoliberalnog-kapitalizma-u-hrvata/

    Te ovaj, malo stariji:
    https://www.tportal.hr/komentatori/clanak/tko-se-boji-neoliberalnog-kapitalizma-20111003

    Govoriti o nedostatcima ‘neoliberalizma’ iz perspektive birokratsko-uhljebske i još uvijek socijalističke Republike Hrvatske je naprosto smiješno, jer ga kod nas nema. A pokazalo se da sve zemlje koje imaju manje poreza i nameta, manje propisa i birokracije i jednostavnije poslovanje, napreduju i prosperiraju.

    S jedne strane je ekipa koja zagovara ‘manje države’, manje poreza i beskonačnih propisa; ekipa koja nešto o ekonomiji i tržištu zna, kao što su Bakić, Velimir Šonje, Rudan, Hinšt i slični. S druge strane su uhljebi koji čuvaju svoje sinekure. Kome će te vjerovati?

  3. grey

    Tekst je višeslojan i kritički orijentiran spram postojeće i regulative i deregulative. Nije dupeuvlakački kad je u pitanju država, tzv. domostvaraetelji, nacionalisti i kapitalisti otičakog tipa. Izuzetno polazište za daljnji prodor u sustva koji melje ljude jer ih smatra mesinom.

  4. obala

    “Govoriti o nedostatcima ‘neoliberalizma’ iz perspektive birokratsko-uhljebske i još uvijek socijalističke Republike Hrvatske je naprosto smiješno, jer ga kod nas nema. ”

    Istina je da su RH stvorili komunisti i bivši komunisti (Tuđman, Mesić, Boljkovac, Manolić,…) i još njih 80-tak tisuća prešlih u HDZ, na što se naštiklala ekstremna emigracija, ali može li malo dokaza da je RH još uvijek socijalistička?

    Naravno, ne zambatinskih i sličnih nebuioznih tipova.

    Jesu li komunisti opljačkali Hrvatsku, ili renegati bivšeg sustava?

    Je li kritika neoliberalizam samo hrvatski specifikum, ili ga se kritizira širom, a posebno zapadnog svijeta?

    Ili si toliko zaljubljen u njega da ništa ne čitaš, osim pohvala sustavu na umoru?

    Lično se nadam da će slični tebi nestati skupa s njim.

    Naravno, kao svaki normalni čovjek očekujem neke dokaze od tebe, da je RH socijalistička i da je cijeli svijet oduševljen neoliberalizmom.

    Usput, nije li pomalo čudno da na ovom portalu tek ti i par vas pišu laude neoliberalnom sustavu, a svi su drugi (uključujući prenesene tekstove i komentatore na njih) vrlo kritični prema njemu? To je bar lako provjerljivo zbarajanjem nickova za i protiv, na povećem broju tekstova.

    Ili ti nastojiš posoliti pamet onima koji već ionako imaju previsoki tlak zbog ove države i neoliberalizma kojim ste se razmahali?

    1. Boki

      RH je još uvijek mentalno SRH. Pa pogledaj samo za početak koliko je poduzeća još u državnom ili večinski državnom vlasništvu, koliko koštaju, a koja im je efikasnost. Primjera imaš koliko hočeš, a navest ću sad samo jedan – HŽ. U državnom je vlasništvu, a pokriva dva područja: putnički prevoz (HŽ-PP) i teretni prevoz (HŽ Cargo). Dok je područje putničkog prevoza mentalno još u socijalizmu, sa velikim regulacijama i monopolističko, teretni prevoz je djelomično dereguliran i otvoren i za druge operatere. I znaš šta se događa? HŽ PP gomila gubitke i primjer je loše usluge i prakse, dok HŽ Cargo posluje pozitivno. Pa ti sad vidi.

      S druge strane, vidiš li ti ikakve ‘neoliberalne’ primjere u HR?

    2. Boki

      I tvoj argument ‘ili ga se kritizira širom, a posebno zapadnog svijeta’ nema nikakvu težinu. To čisto znači da postoji mnogo sinekurista, naročito na zapadu, koji brane svoje lagodne pozicije, a u stvarnosti su kočničari napretka i razvoja.

      Argumenti, tablice, brojevi i fakti su ti dani u prijašnjim linkovima. Ako nemaš nikakvih konkretnih kontra-argumenata, držim da prihvačaš situaciju kao istinitu, ali ti se tebi ona ne sviđa.

      1. obala

        To sam već negdje čuo, samo je potpisnik bio drugi:

        “Argumenti, tablice, brojevi i fakti su ti dani u prijašnjim linkovima. Ako nemaš nikakvih konkretnih kontra-argumenata, držim da prihvačaš situaciju kao istinitu, ali ti se tebi ona ne sviđa.”

        Kao širok je svijet, pronađi sam argumente, a ti (to jest – ja!) naprijed – izvoli daj kontraargumente! Svašta!

        No, da se poslužim tvojim “širok je svijet argumentima”. Portal djeluje već godinama, objavio je na stotine i tisuće članaka uglednih autora – od ekonomista, preko filozofa, sociologa i svijesnijih političara do povjesničara i novinara, i svi oni govore protiv tvojih nekoliko linkova!

        U to nisam ubrojao komentatore.

        A. valjda je i klinčiki jasno da im se postojeći sustav ne sviđa; valjda bi mu kadili (poput tebe), a ne pisali protiv njega.

        Tvoja osnovna greška, koju ti dok si živ nećeš moći prevazići (jer ti vlastiti interes, lišen ma koje objektivnosti, ne dozvoljava) je lijepo izražen ovima citatom:

        “Oni meću znak jednakosti između slobode tržišta i slobode društva i propovijedaju da tržište svima nudi ista polazišta i šanse. Na primjedbu da praksa brutalno iznevjerava tu projekciju, odgovaraju kako je to samo znak da tržište još nije posve oslobođeno, inače bi njegova nevidljiva ruka uredila sve društvene odnose na najbolji način.”

        https://www.portalnovosti.com/gog-i-demagog

        1. Boki

          ‘Časopis’ koji je financiran iz državnog proračuna, u kojem pišu uhljebi i propali izdavači novina, teško da može biti relevantan izvor za ekonomsko-tržišna pitanja.

          Ali, bolje mi reci gdje je to konkretno ‘praksa brutalno iznevjerava tu projekciju (da slobodno tržište daje svima iste šanse)’? Da li imaš uopče kakav demanti za tvrdnje iz linkova što sam ga dao u početku? Možeš usput i dati link na nekog ‘uglednog ekonomistu’ čiji je članak ovdje objavljen, a da opovrgava mojih ‘nekoliko linkova’.

          1. Stalker

            Molim te da ove ljude ne nazivaš uhljebima. Riječ ke o najboljim nobinartima koj Hrvatska ima:

            Glavni urednik Nikola Bajto

            Zamjenica glavnog urednika Andrea Radak

            Izvršni urednici Petar Glodić, Tamara Opačić i Boris Postnikov

            Redaktorica Darija Mažuran-Bučević

            Kolumnisti Marinko Čulić, Boris Dežulović, Viktor Ivančić, Sinan Gudžević, Boris Rašeta

            Redakcija Paulina Arbutina, Ana Brakus, Milan Cimeša, Zoran Daskalović, Ivica Đikić, Tena Erceg, Dragan Grozdanić, Mirna Jasić, Nenad Jovanović, Davor Konjikušić, Saša Kosanović, Igor Lasić, Bojan Munjin, Srećko Pulig, Hrvoje Šimičević, Alem Ćurin (ilustrator), Borivoj Dovniković (karikaturist)

  5. Boki

    Kažu u j’amerci je grozno, nehumano…tamo nemaš ni zdravstveno osigurano, već ga moraš sam plačati. Dok kod nas u, još uvijek socijalističkoj, Republici Hrvatskoj, svi imamo besplatno zdravstvo:

    http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/KUJUNDZIC-NAM-OTKRIO-PLAN-Povecat-cemo-porez-na-cigarete-alkohol-kocku-i-telefoniranje

    Eto, i taj naš zdravstveni sustav je primjer očajne neefikasnosti državnog upravljanja. Uz to, besplatan svakako nije, nego prisilan. Ako radiš, nemali postotak bruto plače ide za zdravstveno, kod 5000kn netto plaće, to je cca 1000kn svaki mjesec u zdravstveno. Besplatno, kako da ne! Ali zato zauzvrat dobiješ uglavnom lošu, sporu i često neljubaznu uslugu. I to nije kritika medicinskog osoblja, kojeg je premalo, potplaćeni su i nemaju uvjete za rad, već samog sustava i napose države.

    1. obala

      Ti očito ništa ne shvaćaš i sa takvima se ni ne valja bosti. Toreadori rogate probodu.

      Isti si kao tvoji istomišljenici kojih je vrlo malo na portalu. Zahtijevaš da od gomile (tisuće) tekstova objavljenih na portalu eksplicitno odaberem nešti, a ti eksplicitno bježiš od podastiranja vlastitih dokaza.

      Pa, prolistaj sam arhivu ovog i niza drugih portala i časopisa, Nemaš ti ni mudene ni intelektualne podloge za to, Zato i piškiš po predočenim linkovima, ljude nazivaš uhljebima itd, tipična strategija ljudi koji nemaju što reći.

      Da ponovim što Lasić govori upravo otebi, samo si toliko samozadovoljan da misliš kako te se to ne tiče:

      “Oni meću znak jednakosti između slobode tržišta i slobode društva i propovijedaju da tržište svima nudi ista polazišta i šanse. Na primjedbu da praksa brutalno iznevjerava tu projekciju, odgovaraju kako je to samo znak da tržište još nije posve oslobođeno, inače bi njegova nevidljiva ruka uredila sve društvene odnose na najbolji način.”

      Jednako te prokljuvio i Fromm:

      „Ideologije koje prevladavaju u takvom društvu težit će da zaniječu da postoje bilo kakve proturječnosti. One će tvrditi, na prvome mjestu, da su etičke norme ovog društva jednakovrijedne za sve njegove članove i težit će da naglase kako su norme koje pokušavaju održati postojeću socijalnu strukturu univerzalne norme, što proizlaze iz potreba ljudske egzistencije uopće… Kad je osnova za promjenu prisutna, svijest o socijalno uvjetovanom karakteru njegovih normi postat će važan element u sve jačim tendencijama da se izmijeni socijalni poredak. Takve pokušaje predstavnici starog poretka obično nazivaju neetičkim. One koji sebi žele „sreću“ nazivaju – „sebičnima“, a one koji žele zadržati svoje privilegije zovu „odgovornima“. Podvrgavanje s druge strane slavi se kao vrlina „nesebičnosti“ i „odanosti“.“

      I bezbroj drugih autora, pa eto i Stalker ti je podastro istinu koja je za tebe prekomplike.

      Kontra tvojih par linkova 5 i više godina ovog portala, sa tisućama tekstova afirmiranih domaćih i stranih autora, i osamljenost tvojih stavova među komentatorima. Naravno, ti to nadoknađuješ kao i hrpica tvojih istomišljenika, beskrajnim nizanjem postova, kao da to išta može promijeniti.

      Nekima bi to bilo dovoljno da razmisle o sebi. Tebi svakako, ne!

      I, postavlja se pitanje: koga ti uopće vraga radiš na portalu na kojem je sve protiv tebe, na kojem se ne slažeš maltene ni s jednim autorom i rijetko kojim komentatorom? Želiš preodgojiti autore i komentatore?

      1. obala

        I, uostalom – ljude od imena i prezimena nazivaš uhljebima. Dobro se prikrivaš, pa nama ostaje samo pogađati, nisi li možda ti upravo to čime druge častiš?

        1. Boki

          A inače su uhljebi amorfne, bezimene kreature? Zombiji?

          1. obala

            Za spomenute moraš dokazati da su uhljebi. A za neke nije ni potreban dokaz da su bedaci, jer to sami dokazuju!

      2. Boki

        Mada mislim da se pravis grbav, jer nitko ne može tako slabo kopčati, idemo mi još jednom, kao u pačijoj školi:

        Već u početku sam (http://www.sbperiskop.net/glavna-vijest/izmedu-hrvatskog-nacionalizma-i-trzisnog-liberalizma#comment-59227) dao nekoliko linkova, probranih među tisućama onih koje podupiru moje stavove, zato što su aktualni, a ne o singapurčanima iz tesne kože, i što se tiču nas i okolnih država, a ne recimo već spomenutih singapurčana, ili novozelanđanina. Za koje bi ti to tvrdnje još treba dokaze? Ono o plači i zdravstvenom?

        S druge strane, na ovom portalu ima veći broj kvalitetnih i točnih članaka, ali na ekonomiji i biznisu baš i ne briljira, a neki smislen članak koji opovrgava moje stavove na ovom portalu ipak nema nijedan. Ti ako smatraš da ima, slobodno ga istakni. Ili priznaj da si izgubio ovu rundu.

        1. obala

          Francetiću i Mossoliniju ništa nisu dokazivali. Oni su bili dokaz sam za sebe kao što si i ti, u nekom drugom smislu – doduše. Ne možeš čovjeku bez mozga i morala dokazati što su mozak i moral.

          Priznajem, u ime svih autora s ovog i drugih portala da smo izgubili, jer – jebi ga – tako je govorio Boki (uz asistenciju Zeitgeista, a sad se samo još Zambata čeka).

          Prisjećam se nekih pametnijih ljudi iz Sabora, uhljebničkih novinara (za koje si dao relevantne dokaze da su uhljebi, zar ne?) i inih pametnijih stvorova ove države (u ogromnoj manjini), koji su za Sanaderove vlasti govorili kako Hrvatska srlja u ekonomsku krizu, kako je ona već duboko zahvatila zemlju, kako je cijeli svijet u ekonomskoj (financijskoj) krizi, ali tada vodeći majmun saborskog, HDZovskog i hrvatskog majmunskog krda ustrajao 2-3 godine u tvrdnji da – krize nema! Dok i ribama nije postalo evidentno da plivaju u dreku.

          Sjećam se članaka spomenutih “uhljeba” kako se “Agrokor” zadužuje bez pokrića i da to neće dobro završiti, ali je to Gazda zajedno sa svojim majmunskim državnim pokroviteljima uvjerljivo demantirao. Sve dok nije došlo sve na vidjelo.

          Sjećam se Branka Horvata koji je godinama istom majmunskom krdu govorio kako su umirovljenici popljačkani, kako im država otima od mirovine, ali su vrhovni državni majmuni na čelu svog majmunskog krda, uvjeravali još raširenije hrvatske majumune da to nije istina. Pa onda priznali, i počeli vraćati oteto.

          Sjećam se financijske krize od prije par godina, kad su velike svjetske banke na čelu sa svojim menadžerima doveli zapadnjački financijski sistem do kraha, a onda je vrli liberalnokapitalistički Zapad spasio banke novcem poreznih obveznika, našto su si menadžeri odmah podijelili ogromne bonuse od tih novčanih injekcija.

          Znaš što je zajedničko tim, iz gomile izdvojenim primjerima?

          Što je uvijek spomenuta krda predvodio neki Boki, kome nisi mogao ništa dokazati!

          Ali, kao što je dokazano Francetiću i Mussoliniju, jednom će biti i vođama majmunskih krda. Kad se pravda, demokratski iz ruku elita preseli u narodne. Jer, demokracija je “vladavina naroda” – zar ne?

    2. obala

      Eto, već se javio istomišljenik, da vas bude 2 – to je prava gomila! Kažeš:

      “Uz to, besplatan svakako nije, nego prisilan. Ako radiš, nemali postotak bruto plače ide za zdravstveno,…”

      A evo, primjerice u Njemačkoj:

      “U Njemačkoj se može birati između obveznog i privatnog zdravstvenog osiguranja. I jedan i drugi način osiguranja imaju svoje prednosti: kod privatnog osiguranja u cijenu su često uključene bolje usluge (npr. lijekovi bez recepta ili tretmani kod liječnika alternativne medicine), a kod obveznog zdravstvenog osiguranja se visina doprinosa utvrđuje u skladu s primanjima. Dakle, onaj tko manje zarađuje, manje i plaća. Pritom dob osiguranika nije važna. S druge strane, kod privatnih zdravstvenih osiguranja doprinosi se s vremenom mogu znatno povećati.”

      http://deutsch.info/hr/essentials/germany/insurance

      Ili, recimo u Francuskoj:

      “Na osnovu obaveznog zdravstvenog osiguranja osigurana je gotovo ukupna populacija Francuske (99% stanovništva).
      Budući da prestacije iz obaveznog zdravstvenog osiguranja ne mogu da zadovolje sve potrebe građana za zdravstvenom zaštitom, čak 90% stanovništva ostvaruje i dopunsku zaštitu od rizika bolesti na osnovu privatnog zdravstvenog osiguranja.”

      “Obveznog”, boga ti – prisilnog?

      U Americi se za Obame vršila reforma koja je trebala omogućiti solidarnost stanovništva (u pogledu zdravstvene zaštite, spram najsiromašnijih slojeva (njih oko 40 milijuna koji nisu imali pravo na nju)! Amerima malo teže ide iz dupeta u glavu, nego zapadnoevrpljanima, pa sad Trump to želi poništiti, uz veliku podršku kauboja bez morala.

      Ti i tvoji pajdaši lupetate svašta samo da dokažete vlastite nebuloze, a uopće nemate dodira s činjenicama.

      Solidarnost – riječ koju ti uopće ne razumiješ, kao ni tvoji pajdaši.

      Međunarodni dokumenti, počev od onih UN jamče svakom čovjeku jednaku dostupnost do osnovne zdravstvene zaštite.

      Vidiš, Francetića su razgnjevljeni seljaci do smrti pretukli letvama. Mussolinija i ljubavnicu su mu razgnjevljeni antifašti koknulu i naglavačke objesili. Kao što prstom ne bih mrduno da ih zaustavim u pravednom gnjevu, tako ne bih ni da isto naprave onima koji ljudima brane realizaciju osnovnih ljudskih prava, a posebno prava na zdravstvenu zaštitu.

      A što se tiče smanjenog dotoka novca u zdavstvene fondove, pa jasno – kad kapital zapošljava sve manje ljudi, a troši na naoružanje neštedimice.

      Hrvatskoj ne trebaju Phantomi ni naoružanje, ni vojni savezi, već dogovor sa susjedima o nenapadanju, razoružanje i prenamjena novaca u fondove kojima rapidno nedostaju (zaboravimo na čas pljačku građana) zbog budalastih politika (zdravstvo, kultura, vatrogastvo, obrazovanje,…)

      Znaš nije luzer onaj koji nema u novčaniku, već onaj tko nema u glavi! Nije luzer onaj kome fali novac, već onaj kome fali moral.

        1. obala

          Dobro bi bilo da vezer tvog kalibra pročita prilično jednostavnu knjigu (kompliciranije ti ne preporučujem, poznavajućoi tvoje kvalitete):

          Janis Varufakis, “Što sam rekao kćeri o ekonomiji”

      1. Boki

        Inače, i u toj nehumanoj ameriki, je primarna zdravstvena zaštita u vidu tretmana hitnih službi, dostupna svima, mogli je oni platiti ili ne.

        https://www.cms.gov/Regulations-and-Guidance/Legislation/EMTALA/index.html?redirect=/EMTALA/01_overview.asp

        1. obala

          Tvoj humanizam je dirljiv. Šteta što nisi bio u Vijetnamu kad su ga domoroci malo rijedili!

          “Još je jedan veliki apsurd našeg zdravstva – mnogi završe u bolnici kad su već jako bolesni i kad je za ozdravljenje potrebno skupo liječenje i njega, no kad se analizira slučaj, postaje jasno da je taj bolesnik mogao izbjeći tešku bolest i skupo liječenje da je bio u prilici dobiti optimalno preventivno liječenje u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.”

          https://www.vecernji.hr/vijesti/sad-najbolje-i-najgore-zdravstvo-na-svijetu-848509http://www.vecernji.hr

          No, valda su i to uhljebičke novine. Ti, sinek dragi – pojma nemaš, jedino eventualno o lopovluku.

  6. Zeitgeist

    Najbolji novinari koje RH ima ,kažeš,a sve odreda gubitnici..Tipično luzerski,svi žive u prošlosti,,žale za starim vremenima ,kada doista bješe uhljebi,kao i većina komentatora na portalu,zar ne Stalkeru.

  7. Boki

    Obala, nadrobio si svega u zadnjem komentaru, većinom vezano uz, kako rekoh, još uvijek socijalističku RH, pa to nemam što komentirati. Jedino si bio blizu sa krizom 2009, ali tu pokazuješ nepoznavanje tržišta, ponude i potražnje koje funkcionira kao udahni-izdahni, a sustav se neminovno ponekad, u vidu krize, nakašlje. Da pročist grlo od šlajma, odnosno tržišnih devijacija. I sa sigurnošću ti mogu reči, nova kriza dolazi. Primjeti da su se ‘liberalne’ zemlje iz krize izvukle unutar godinu dana, a pri tome nemoj brati brigu oko ‘upumpanih financijskih injekcija’ iz državnog proračuna, jer od kad nema zlatnog standarda, novac je ‘opipljiva’ kategorija samo za sitne igrače, dok u visokim krugovima je nepostojeći već samo potencijalni, pa tako ni ti gubitci ne postoje. Novac je mrkva.

    A Varufakis, član populističke, da ne kažem preseratorske, Syrize je bio jak na riječima, dok nije kao ministar financija došao u mogučnost i obvezu da riječi pretoči u konkretne akcije, pa je nakon par mjeseci dao petama vjetra. Obični prodavač magle, demagog. Uz to, sječam se da je govorio o bankama i kreditima kao ‘uzimanju profita iz budučnosti’ – zanimljivo je da on primječuje virtualnost novca, ali ne i njegovu ulogu danas. Dobrog si šampiona za borbu izabrao. Evo članak o njemu i njegovima, s ovog portala:

    http://www.sbperiskop.net/kultura-i-zabava/knjizevnost/grcka-im-materina

    1. obala

      Varoufakis je bio ministar, a prijedloge mu je blokirao Tsipras – grčki premijer (koji može što hoće, kao Pljenković!), pristajući na iznude EU o pomoći, koja nije išla grčkom narodu već stranim bankama u vlasništvu davatelja pomoći!

      Zato je ministar i dao ostavku. Dođi kod mojeg peseka da te poduči.

      Vjerojatno se i navodi o zdravstvenom osiguranju u Njemačkoj i Francuskoj odnose na socijalizam!

      Što e tiče članka na koji si dao link, ne znam zašto je završio na ovom portalu; valjda urednik misli da budale, pljačkaši, nacionalisi i ostala gamad koja tamo mrmolji, ima što poučiti nešto gamadi koje prate SBP. Dovoljno o tekstu (a bome i o tebi) govore i komentari ispod njega

      Baš si dao reprezentativni članak; lopovi “podučavaju” narod zašto je sistem koji im je omogućio lopovštinu – dobar!

      Znaš što, možda smo svi mi uhljebi (uključivo i poimence pobrojane novinare s hrpom domaći i stranih nagrada, suradnika i stranih časopisa, te dobitnika književnih nagrada i prevođenih na Zapadu), ali ja mislim da si ti lopov! I stoga toliko braniš sustav koji ti je omogućio lopovštinu!

      Pa, koliko se ranije pobrojani (svi mi + Varoufakis) moramo miriti s atributima koje nam udjeljuješ iz svoje prazne lopovske glave – i ti se pomiri s mojim!

      Kaže Petrarca:

      “Beskrajna je povorka budala”, a na čelu svake nje najveća od njih, neki Boki.

      1. Boki

        Ako su tebi Velimir Šonje, Bakić, Romano Bolković ‘budale, pljačkaši, nacionalisi i ostala gamad’, to govori o tvom viđenju svijeta oko sebe, pa ti ja stvarno više nemam šta za kazati…

        1. obala

          Sinek, ti si prvo sasvim vjerojatno lopov! To te ide spram tvojih atribucija novinara uhljebima.

          Svakako si neznalica:

          > primjer sa Varufakisom
          > milijun puta ti je bili rečeno da manjine jednako doprinose budžetu kao i većina, pa imaju pravo na participaciju (čak i zakonsko pravo!) za svoje aktivnosti. Obrati se sa svojim “uhljebastvom” vladi. Jednostavno, ti si nacionalšovinist jer te “Novosti” smetaju jer su portal i časopis srpske manjine. Drugim riječima – ti si gnjida!
          >sa svojim primjeri sa državnim poduzećima obriši si dupe. Na Zapadu ima niz državnih poduzeća, a svako malo se u krizama nacionaliziraju. I to upravo ona najveća. Nedavno su to opet birači tražili od Laburista.

          Svakako si lažov:

          >primjeri koje sam ti dao odnose se na Njemačku, Francusku i RH. Nisu to nikakvi primjeri iz socijalizma. Tamo bi ti meni tucao kamenu na otoku (golom!). To što ti RH smatraš socijalističkom je problem tvoje bolesne psihe.
          >spomenuti primjeri su demantirali i tvoje laži

          Što se tiče spodoba s linka koji si mi priložio, svakako su stručno i moralno neusporedive s osobama koje ti je Stalker nabrojio. Nekako si “zaboravio” spomenuti Škegru, Raspudića, Kučljiša, Banca i inu bratiju iz teksta koji “dokazuju” tvoje tvrdnje! Nekako ti više nisu potrebni “najpoznatiji” svjetski ekonomisti čim si u čoporu s ništarijama!

          Jednostavno, Frogi je sasvim u pravu. Tvoja (vjerojatna) lopovština, lažovstvo i neznanje, koordinirani s ispraznim mozgom stvaraju ti komplekse i nastojiš se dokazati lupetanjima.

          Ti možeš doživotno budaliti (što i radiš) ali činjenice i dalje ostaju činjenice. Psihijatrijskim slučajevim one su naprosto prepreke na putu koje nastoje zaobići.

  8. Frog

    Nestao je Anonimni a pojavio se Boki,simptomatično, zar ne? Iste teze , isti stavovi iliti po narodnoj isti kurac drugo pakiranje. Bokiju tj Anonimnom preporučam da pogleda zadnji nastavak odlične serije o siromaštvu, a koji je prikazivao SAD. Sve je rečeno o najnaprednijoj zemlji svijeta. A Obali kazujem da Bokijev način pisanja ima u psihijatriji definiranu dijagnozu, nisam dovoljno upućen ali mislim da se to zove šizofreni aktivni poremećaj. Zato preporučam da ga ignoriramo a njime neka se bavi psiijatar. Vjerojatno ga već ima, a s obzirom da njegova bolest napreduje treba mu cijeli tim

    1. sitna

      Svi smo mi ovdje istovremeno i pacijenti i psihijatri. I ti si za Bokija pacijent. Prema tome ignoriranje nije odgovor, odgovor je rasprava, naravno u obimu koliko nam to vrijeme dopušta.

      1. obala

        Sinek, ti si prvo sasvim vjerojatno lopov! To te ide spram tvojih atribucija novinara uhljebima.

        Svakako si neznalica:

        > primjer sa Varufakisom
        > milijun puta ti je bili rečeno da manjine jednako doprinose budžetu kao i većina, pa imaju pravo na participaciju (čak i zakonsko pravo!) za svoje aktivnosti. Obrati se sa svojim “uhljebastvom” vladi. Jednostavno, ti si nacionalšovinist jer te “Novosti” smetaju jer su portal i časopis srpske manjine. Drugim riječima – ti si gnjida!
        >sa svojim primjeri sa državnim poduzećima obriši si dupe. Na Zapadu ima niz državnih poduzeća, a svako malo se u krizama nacionaliziraju. I to upravo ona najveća. Nedavno su to opet birači tražili od Laburista.

        Svakako si lažov:

        >primjeri koje sam ti dao odnose se na Njemačku, Francusku i RH. Nisu to nikakvi primjeri iz socijalizma. Tamo bi ti meni tucao kamenu na otoku (golom!). To što ti RH smatraš socijalističkom je problem tvoje bolesne psihe.
        >spomenuti primjeri su demantirali i tvoje laži

        Što se tiče spodoba s linka koji si mi priložio, svakako su stručno i moralno neusporedive s osobama koje ti je Stalker nabrojio. Nekako si “zaboravio” spomenuti Škegru, Raspudića, Kučljiša, Banca i inu bratiju iz teksta koji “dokazuju” tvoje tvrdnje! Nekako ti više nisu potrebni “najpoznatiji” svjetski ekonomisti čim si u čoporu s ništarijama!

        Jednostavno, Frogi je sasvim u pravu. Tvoja (vjerojatna) lopovština, lažovstvo i neznanje, koordinirani s ispraznim mozgom stvaraju ti komplekse i nastojiš se dokazati lupetanjima.

        Ti možeš doživotno budaliti (što i radiš) ali činjenice i dalje ostaju činjenice. Psihijatrijskim slučajevim one su naprosto prepreke na putu koje nastoje zaobići.

      2. obala

        Izvinjavam se Frogu jer se dulji post odnosi na Bokija, a ne na njega. Krivi klik i to ti je to. Izvini Frogi!

        A tebi sitna, tvoje relativiziranje nimalo nije na čast. Ti bi valjda relativizirala i položaj psihijatra i njegovog pacijenta; kao svatko je svakome psihijatar – i normalni luđaku i luđak normalnom.

        Ja ti stvarno ništa ne mogu ako ne vidiš da Boki laže, podmeće (i ima obraza drugome to spočitnuti!) i istovremeno pojma nema o čemu priča.

        Tu se ne radi o razlici o svjetonazorima o kojima se može raspravljati, već boleštini. Psihijatar ne raspravlja sa pacijentom već ga liječi. Neki od nas nastoje izliječiti Bokija, ali bezuspješno; makar tek toliko da poštuje istinu, ne laže, i suoči se sa svojim neznanjem.

        Žao mi je što toliko relativiziraš stvari, jer po tebi smo onda svi isti. Može se onda podjednako reći da ovdje međusobno raspravljaju geniji, ali isto tako i budale.

        Nije tome baš tako, sitna!

        Znaš, još nismo došli do toga da u školama đaci uče svoje profesore. Ako shvaćaš što želim reći.

    2. Boki

      Jedino simptomatično je to da se ti u ozbiljnoj temi baviš podmetanjima i špekulacijama, sa namjerom diskvalifikacije. Predpostavljam da si zadovoljan sa stanjem u društvu, pa ne želiš nikakve promjene i pokušavaš opstruirati one koje ih propagiraju?

      Slobodno ti mene ignoriraj, ali da te pitam – da li si sretan sada kada je zatrpana rupa kod Cropeka?

      1. Detroit

        Bolje je možda tražiti da se zatrpavaju rupe i rješavati se gradskih štakornjaka, nego voditi rasprave o društveno-ekonoskim formacijama.

  9. Boki

    Stalker, ostalo je još da tebi odgovorim za ‘uhljebe’.

    Kvaliteta novinarskog rada dotične ekipe (a pri tome ne mislim isključivo na Novosti, već i na H-Alter, Faktograf, Lupiga i sl.), uopće nije bila predmet rasprave, već izvor financiranja. Činjenica da su dobri novinari, i da neki od njih pišu dobre i provokativne članke i kolumne, ih ne čini relevantnim poznavaocima tržišta i ekonomije, niti im daje za pravo neobjektivno napadati ljude i inicijative koje pokušavaju potaknuti pozitivnie promjene u društvu. Isto vrijedi i za autoricu, njeno stručno poznavanje medija i kulturalnih studija joj ne daje nikakav legitimitet za ekonomska pitanja. Ne zarađuju svoju plaču na tržištu, pa o zakonitostima istog teško da mogu suditi, a pogotovo ne kritizirati, pa čak i namjerno prikazivati u negativnom svjetlu rad dokazanih stručnjaka.

  10. milenijum

    hhttp://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/zeljko-glasnovic-u-saboru-nije-birao-rijeci-strijeljao-bih-jednog-suca-ali-nazalost-ne-mozemo-jos-nemamo-takvu-drzavu/6575319/ ajde neka mi netko objasni sa kakvim majmunom i likovima hočemo naprijed i dali postoiji uopče načim i zašto on zbog te izjave nije priveden kao i o oni svečenici košići i plenkoviči zar to po zakonu nije govor mržnje i prijetnje

  11. Boki

    Vezano uz ‘spomenute primjere koji su demantirali i moje laži’, napravit ću kratki, taksativni rezime činjenica, da ustanovimo što je to obala ‘demantirao’ u svom izvrtanju:

    – Varufakis – jak na riječima, obečavao (svjesno ili nesvjesno) nešto što nije mogao provesti, kada je došao u priliku za konkretne akcije, na prvom većem prolemu, digao ruke, ostavio narod na cjedilu
    – uhljebi i Novosti – viditi odgovor Stalkeru. Moj stav i viđenje teme, kome se ne sviđa, šta da mu radim. Manjine i nacionalizma se nisam ni dotakao, to je obično obalino laganje i podmetanje čovjeka opsjednutim tim temama.
    – neefikasnost državnih poduzeča u Hrvatskoj – zar ima itko ovdje da ovo osporava, osim obale sa argumentom da i na zapadu ima niz državnih poduzeća (da,i?)?
    – zdravstveni sustav u Hrvatskoj je u dubokim financijskim problemima, neefikasan i pred kolapsom, a uz to je skup za one koji ga plačaju (cca 20% plače), i obvezan. Da li na te činjenice ikako utječe funkcioniranje zdravstvenog u Njemačkoj ili Francuskoj?
    – Velimir Šonje, Bakić, su usitinu stručno (ekonomski) neusporedivi s osobama koje je Stalker nabrojio – Stalkerovi su obični amateri. Po čemu su Stalkerovi išta bolji od Romana Bolkovića? Škegro, Kuljiš ili tko već – šta s njima?

  12. Boki

    I jedna za kraj, za druga obalu, i sve ostale koji misle da pričam gluposti i špekuliraju o mom znanju i pameti, friško iz današnje štampe, donosim odgovor jednog iz ekipe koju autorica ovog članka proziva i pljuje:

    http://liberal.hr/clanak.php?id=1081

    1. obala

      O tvom znanju i pameti (gluposti) se nema što špekulirati – iole bistrijiam sve to danomice potvrđuješ svojim postovima.

      A što se tiče da između ustaštva i partizanštine, zaista trećeg nema, za one koji shvaćaju sve je jasno.

      Partizanština simbolizira antifašizam, antinacionalizam i bratstvo među ljudima.

      Ustaštvo je upravo obrnuto: fašizam, žestoki nacionalšovinizam i kađenje vlastitom krdu.

      Trećeg puta između nemorala i morala nema (kao što žena ne može biti malo trudna – ili je ili nije!)

      Što pak se toče tvog stalnog pozivanja na tržište (jer si toliko tup da ne shvaćaš kako je društvo neizmjerno širi pojam od tržišta), tvoje neprestano pozivanje na njega (tržište) i predatorsko takmičenje, primijeni na sebe:

      Ovdje si se pokazao nekonkurentinm (vidi koliko podržavaju a koliki uviđaju tvoje idiotarije), zato proglasi bankrot, a ako nemaš pljucu da se upucaš, pošalji mi svoju adresu – besplatno ću ti je dostaviti!

  13. obala

    “Primjeti da su se ‘liberalne’ zemlje iz krize izvukle unutar godinu dana, a pri tome nemoj brati brigu oko ‘upumpanih financijskih injekcija’ iz državnog proračuna, jer od kad nema zlatnog standarda, novac je ‘opipljiva’ kategorija samo za sitne igrače, dok u visokim krugovima je nepostojeći već samo potencijalni, pa tako ni ti gubitci ne postoje. Novac je mrkva.”, Boki

    Ovo je vrhunac bedastoće od tipa koji je uvjeren da se razumije u ekonomiju.

    Prvo, nije istina da je kriza prevladana u godinu dana, no to i nije ovdje toliko važno.

    Tip tvrdi da je novac iluzija! Naravno, ako ga se tretira kao komad papira ili kovanice koja kola tržištem, onda je on sve manje realno postojeći u tom obliku.

    Ali kako se nedostatak novca (točnije, špekulantska ulaganja koja su dovela do krize) – a to je ime za sve vrste vrijednosnih obveznica, uključujući i one elektronske – realno odražava na životima ljudi:

    > propašću njihovih firmi
    > propašću dioničara
    > upropaštenim egzistencijama
    > smanjenjem mirovina
    > gubljenjem štednih uloga
    > općim siromašenjem
    > nesposobnošću države za likvidna ulaganja
    > izvlačenjem pljačkaša realnim davanjima poreznih obveznika itd.

    onda je sasvim jasno da je jedina iluzija, postojanje Bokijeva mozga. Možda on i zecu nije potreban, jer je dovoljna samo mrkva.

    U njegovom svijetu “gubici ne postoje”, jer razorene budućnosti ljudi – ako i ne računamo štetu po cijelu privredu – za njega nisu gubici.

    Sve države svijeta grade svoju infrastrukturu fiktivnim novcem – to je istina – ali je istina da se zadužuju na račun budućih generacija, smatrajući da će podignutim kreditima kod banaka oni sami moći izvući dobit. Ali, ako im to ne uspije – a to se upravo dešava u krizama – posljedice ne snose samo sadašnje već i nerođene generacije.

    Djeca moje djece otplaćivat će hrvatske dugove koje država stvara uzimanjem kredita koje ne može vraćati, pa čak ni kamate – jer uzima nove kredite samo za njihovo otplaćivanje.

    Mogu i ja tako, samo mene onda zovu lopovom, a državi se “bokijevski zajci” i ostala nedotupava čeljad klanja kao božanstvu.

    Toliki milijuni godina evolucije, čini se utrošeni uzalud!

  14. milenijum

    kao što sam rekao oluja svih oluja AGROKOR stiže, još crna knjižica koja krije tajne imena i novca koju su primali ,biti če vrlo interesantna jesen ,magarac bio tko se nije skrio

  15. Boki

    Nedaš se ti, napravio si par krugova po portalu, i evo te opet ovdje. Ajde, neka te.

    Prvo, ovi grafikoni će poduprijeti moju tvrdnju: https://eclectica.hr/2017/08/14/10-godina-od-pocetka-svjetske-krize-sto-smo-naucili/

    Drugo, novac je dogovorno motivacijsko sredstvo, iliti mrkva, a ne ‘iluzoran’. Molim te, udanhi i smiri se, pa razmisli za početak, što kaže tvoj drugar Varufakis o školjkama i žitu u silosu, pa onda razmisli o zlatnicima, pa o papirima koji predstavljaju uskladištene zlatnike – blentavog li koncepta. I onda u konačnici razmisli o papiru koji više me predstavlja nikakvu fizičku vrijednost, već imaju samo tržišno percipiranu vrijednost. Uzmi si koji dan, nastavljamo u narednom članku ove vrsne autorice.

    1. obala

      ‘Ajd majmune, goni tamo kud vas je Domaći poslao!

Odgovori