Erdoganovo TV oružje

U produkcijski raskošnoj seriji ‘Bitka na Galipolju, 32 sata’ odlučujuća bitka Turaka protiv Engleza prikazana je na nacionalno-romantičarski način: vidimo Turke, pa i Kurde koji su spremni protiv okupatora Engleza dati život za Tursku, dok joj njemački oficiri podvaljuju kao perfidni Europljani…

Otvoreno, HRT, 28. rujna, 22:00

I u najgorim se novinama, govorio je AGM, može dobro pisati, a i najdosadnije studijske emisije mogu biti sjajno režirane, kako pokazuje primjer ‘Otvorenog’ na temu uspjeha hrvatskog IT sektora, o ljudima koji su u zahtjevnom poslu uspjeli bez pomoći države ili čak državi nasuprot, ali je država ovaj solistički prodor i uspjeh poželjela ubrojiti i sebi u zaslugu. To bi bilo nemoguće bez majstora Smrtića, koji se dovijao kako da pomogne Vladi pa je u studio pozvao Zvonimira Frku Petešića, šefa Plenkijeva kabineta koji je počeo pričati o prežganim juhama, svojim neprežaljenim ljubavima i snovima o istraživanju matematike. Frka Petešić je na primjeru juhe – u čijoj formuli, kako je otkrio, smije biti više promila pogreške pa će ipak sve funkcionirati, dok u računalnim elementima ne smije biti ni 0,1 mikrona jer ništa neće funkcionirati – pokušao objasniti složenost IT posla. Slično je svojedobno pisao Jaroslav Hašek, da avion mora biti pažljivo konstruiran inače će pasti i da ljudima koji pate od visinske bolesti ne preporučuje alpinizam kao idealan sport. Samo, Hašek se zajebavao. Ova Frkina hašekijada naišla je na suzdržan podsmijeh IT-ovaca u studiju, što je režiser ‘Otvorenog’ Željko Musić itekako dobro uočio i dao njihova lica u krupnom planu, na čemu mu čestitamo jer je to prvi put da se u Smrtićevom studiju pojavila naznaka ako ne drame, ono barem komedije.

Veliki majstori slikarstva: Leonardo Da Vinci, HRT, 29. rujna, 12:34

Zašto bi slogan ‘odabrala Mira Vočinkić’ ili ‘odabrao Dean Šoša’ zaostajao za onim ‘odabrao Đelo Hadžiselimović’? Ne zaostaje nimalo. Odabrati je, dakako, lakše nego napraviti, ali i odabir može biti glup, o čemu svjedoče brojne emisije u eteru, zato ove urednike izdvajamo, a Miru Vočinkić zbog serije o velikim majstorima slikarstva – koja je otvorena Leonardom – pohvaljujemo. Ona uvijek bira oko i duhu ugodne stvari, bilo da je riječ o europskim vrtovima, interijerima ili umjetnicima.

Christoph Franzen – Druga strana Rusije: Sibirska odiseja, 29. rujna, 14:59

Serijal Christopha Franzena, dugogodišnjeg dopisnika njemačke TV iz Rusije, dao nam je priliku uživati u jedinstvenim ljepotama Sibira, koji tokom povijesti uglavnom nije služio za uživanje. Taj golemi prostor, koji u sebi krije ogromna bogatstva, rijetko je naseljen. Jakutija, najveća sibirska republika kroz koju je jezdio Franzen – za koju kod nas vjerojatno nije čulo puno ljudi – šest je puta veća od Njemačke, ali u njoj živi samo milijun stanovnika. To su uglavnom šume, tajge, jezera i rijeke, netaknutog izgleda. Franzen je seriju otvorio rutom po ‘Cesti kostiju’, na kojoj su kosti ostavili brojni nedužni ljudi, zatočenici ‘arhipelaga Gulag’. Zimi se ondje temperatura spušta na minus 60, a ljudi su radili do minus 50; konji su crkavali prije nego ljudi, napisao je Varlam Šalamov. Uz lijepu sliku i zanimljiv sadržaj, tu je i fantastičan glas hrvatske spikerice Lidije Kardum. Gledati.

N1, 29. rujna, 16:50

‘Krutejebo’, piše nam jedan poznanik, ‘Karlo Štajner je bio par iljada dana u Sibiru pa je nakucao knjigu. Ona nekoliko mjeseci u Remetincu pa opaaaa… evo knjige!’ Ona je Josipa Rimac, a knjiga će, kako je nestrpljivi publikum doznao ispred zatvora – koji se u Hrvatskoj s punim pravom može zvati Hall of fame – govoriti o ćaći joj i materi, a ne o suradnicima u akciji ‘kad vjetar duva, tebi se džepovi pune’. Tijekom stotinu i nešto dana u zatvoru pukao je glas kako je bivša kninska kraljica smršavila 15 kilograma pa je bilo napeto čekati sliku da vidimo je li to istina: premda nije stala na vagu, ne čini se da je okopnila. Izgledala je prilično samouvjereno, nosila moderne naočale, održala presicu, a potom odjurila u zastaru.

Dnevnik 3, HRT, 29. rujna, 22:52

Danas je dovoljno upotrijebiti mozak, demonstrirati postojanje memorije kao takve, otići u arhivu i – zaslužiti pohvalu kritičara Novosti (ovoga tjedna ne škrtarimo, ali OK, nismo mi babaroga, često se ovdje hvali, veliča, uzdiže i glorificira, takvi smo, duševni). U reportaži su nam novinari ‘Dnevnika’ pokazali Zorana Milanovića koji govori da je Plenki morao znati sve o istrazi protiv Peteka, Kovačevića i ostalih, da bi odmah potom prikazali Milanovića – ovoga puta iz vremena kad je bio premijer, u dane kad je hapšen Milan Bandić – kako govori kao Plenković danas. Na pitanje kako komentira hapšenje Bandića on odgovara: ‘Nikako, ja sam bio promatrač, samo promatrač.’ Nije sve znao. Nije znao ništa. Hau jes nou. Hrvatski politički prostor zadnjih dana nalik je na kavanu: prostači se, pljušte uvrede, traje natjecanje u teškim riječima, diskvalifikacijama, objedama, sve je puno buke i bijesa, a ne znači ništa. Kakav civilizacijski pad! Valjalo bi malo pogledati, ako se već hvalimo pripadnošću zapadnom civilizacijskom krugu, najbolje govornike, recimo Winstona Churchilla, koji je protivnike savladavao inteligencijom i duhom, a ne kočijaškim rječnikom. Ne treba gledati rasprave poput naših, treba gledati nešto pametno – danas, na svu sreću, nemamo dva nego stotine TV programa (katkad, doduše, izbor nije ništa veći), ali valja primiti daljinski i naći nešto pristojno, makar školu na Trećem.

Einstein – Teorija ljubavi i Bitka na Galipolju, 32 sata, HRT, 2. listopada, 21:00

HRT je dva petka zaredom prikazao dvije raskošne miniserije. Prva je ruska, ‘Einstein – Teorija ljubavi’. Ruska špijunka Margarita Ivanovna, ljubavnica ruskog kipara Sergeja Konenkova (‘Ruski Rodin’), mora prema nalogu sovjetske tajne službe od Alberta Einsteina izvući informacije o razvoju atomske bombe u SAD-u pa zavodi čovjeka koji je genij u fizici, a čudak u životu. Raskošna scenografija, dojmljivi kostimi, solidni glumci i lako pratljiva radnja, sjajan su izbor Jasmine Božinovski Živalj, a pozornosti urednika prinosimo činjenicu da ruska audiovizualna industrija ima masu sjajnih proizvoda koje bi trebalo otkupiti, sigurno nisu skupi: tu su ekranizacije ‘Majstora i Margarite’, ‘Karamazovih’, ‘Zločina i kazne’ i brojnih drugih ruskih klasika, impresivne serije o revoluciji, Romanovima, Prvom i Drugom svjetskom ratu, crvenima, bijelima, ali i suvremeni filmovi i serije. Usput, TV uratke iz nekih europskih zemalja prerijetko gledamo – Albanije, Rumunjske, Norveške, Poljske… Citirajmo Milanovića: ‘Šarajte malo!’

Istih večeri gledali smo tursku seriju ‘Bitka na Galipolju, 32 sata’. Produkcijski raskošna, dojmljiva je na vizualnom planu, ali u dramskom smislu ne predstavlja osobito ostvarenje. U njoj je na nacionalno-romantičarski način, uz melodramatsku muziku koja ide uz sapunice, prikazana odlučujuća bitka Turaka protiv Engleza. Veći problem od melodramatske glazbe su melodramatični karakteri: vidimo Turke, pa i Kurde koji su spremni protiv okupatora Engleza dati život za Tursku, njemačke oficire koji podvaljuju Turskoj kao perfidni Europljani itd. Ukratko, to je Erdoganovo TV oružje protiv EU-a. ‘Pripreme na terenu i snimanje serije trajali su godinu dana. Gradile su se platforme za smještaj topova i rovovi, na setu koji je bio postavljen na 5 različitih lokacija na Galipolju sudjelovalo je mnogo statista. Sašiveno je 750 kostima, izrađeno 750 pušaka i 16 topova’, piše u najavi serije i sva se ta raskoš doista vidi pa je vizualni moment dostatna preporuka za gledanje, ne mora sve biti nalik na ‘Generala’ ili ‘Četverored’.

portalnovosti

3 comments

    • Lara on 13.10.2020 at 07:43

    Frka je žigosan. Za vječnost. Mediji su neumoljivi.

  1. Dnevnik 3, HRT, 29. rujna, 22:52

    To je to, a da je to to podsjeća nas Rašeta. Ponavljanje je majka učenja.

  2. Citirajmo Milanovića: ‘Šarajte malo!’ Rašeta je nenamjerno opisao ulogu medija- da zapišavaju mozgove plitkoumne publike

Odgovori