Doviđenja, i hvala na suradnji!

Plenković naprosto želi odrezati Sanadera iz povijesti kako bi on sam i „njegov“ HDZ postali legitimni i izravni nastavljači Tuđmana i zaokružili njegovu nedovršenu diktaturu ne bi li HDZ vječno vladao Hrvatskom!

Nema šanse da sada još nosimo etiketu Ive Sanadera i kriminalne organizacije. No way! Ovo je drugi HDZ, odbija svaku vlastitu sličnost i odgovornost vladajuće stranke Andrej Plenković tretirajući presudu Vrhovnog suda za najteži kriminal poput kazne za pogrešno parkiranje koju valja platiti, i nikome ništa!

Drugi HDZ, drugačiji hadezeovci!? O čemu to, i kome, Plenković priča? O Jandrokoviću kojem je Sanader bio i tata i mama, i još ponešto, o Bačiću kojem je povjeren prljavi novac, o Kolindi Grabar-Kitarović koju je digao i srušio, o Kalmeti kao alter egu, o Šeksu i Šuici, o Fuchsu, o svim tim šuicama, šeksovima i kalmetama koji su  Sanaderov šinjel spremno zamijenili za komotnu Plenkovićevu kabanicu? O trčanju upomoć pobjednicima kao glavnom hadezeovskom sportu za političko preživljavanje svih ovih trideset godina, o kultu ličnosti kao modelu vladanja od Tuđmana preko Sanadera pa sve do Plenkovića, o poštenju kao rijetkoj autoimunoj bolesti koju je najbolje dijagnosticirao onaj zadarski hadezeovac koji je za sina maznuo POS-ov stan rekavši: Pa mene je sram koliko nemam!

Brend za pljačku

Nije Ivo Sanader etiketa koju bi Plenković sada odrezao s HDZ-a kao Bandić „Fendi“ s namještaja već je HDZ brend za korupciju, kriminal i osobno bogaćenje, još od istočnog grijeha i privatizacijske pljačke. Prije, za i nakon Sanadera, ama baš ništa se nije promijenilo, osim kumova kojima treba poljubiti ruku i dobit ćete ponudu koju nećete moći odbiti. I što je to onda u tom drugom i drugačijem, Plenkovićevom HDZ-u kao dvostruki ministar njegovoj prvoj Vladi radio Lovro Kuščević kojem se sudi da je u deset godina, od 2008. do 2018., nezakonito zaradio više od četiri milijuna kuna malverzacijama sa zemljištima, izmjenama prostornog plana, stečajem i preprodajom poslovnih prostora? Što su tamo radili kao ministri Tomislav Tolušić, Goran Marić, Milan Kujundžić i ostali koji nisu mogli objasniti svoju pozamašnu imovinu, baš kao ni Sanader, pa su morali otići prije isteka mandata? Što je tamo radila Martina Dalić koja je žrtvovana kada je afera Borg došla do samog Andreja Plenkovića kako bi spasila njegovu premijersku stolicu, a sada za nagradu dobila upravljanje Podravkom? Koji su to drugi i drugačiji HDZ svi oni načelnici, gradonačelnici, župani od Dalmacije do Slavonije o čijim požderadama, malverzacijama, korupciji i nezakonitim poslovima mediji svakodnevno izvještavaju?

Pa zašto se svih ovih godina u HDZ ulazi i postaje hadezeovcem nego li da bi se osobnim bogaćenjem materijaliziralo deklarativno političko domoljublje? Hrvatstvo za bogatstvo, ali bogatstvo nikad za Hrvatsku! I tko je tu za svih ovih trideset godina osim Sanadera nastradao? Kome se sudilo, tko je završio u zatvoru, tko ostao bez nezakonito stečene imovine, koliko je hadezeovaca ražalovano nečasnim otpustom? Samo najslabije karike, samo oni hadezeovci koje su mediji raskrinkali i javno razotkrili u njihovim prljavim poslovima, samo oni koji bi na taj način ugrozili nesmetani nastavak hadezeovskog core businessa morali su otići sa scene da bi organizacija o njima i dalje brinula iz sjene. Baš kao i sada kada će nakon presude Vrhovnog suda HDZ spremno platiti kaznu, ali ne iz svog džepa, ne donacijama svojih članova, ne crowdfundingom, već novcem poreskih obveznika iz državnog proračuna iz kojeg se najvećim dijelom Plenkovićev HDZ i financira.

Made in HDZ

I to je taj perpetum mobile kao modus vivendi HDZ-a! Najprije putem Fimi medije izvlačiš desetine i stotine milijuna, pa po principu pola pije, pola šarcu daje, osobno se bogatiš i paralelno financiraš stranačke predizborne kampanje, čak i Thompsonu iz torbe izvadiš 516 tisuća eura, samo da ne pjeva za konkurenciju, ili kupiš tamo neki opskurni tjednik i ostaviš ga potom vlasnicima besplatno za njihove ustašluke, pa kad osvojiš vlast iz proračuna povučeš još i dodatni novac po izabranom zastupniku, te izdašno koristiš sve blagodati koje ti baš svako ministarstvo nudi, zapošljavaš, kadroviraš, financiraš svoje, a kada te uhvate na djelu, kaznu opet platiš tim istim, prljavim novcem! I naciji prodaš priču kako si skinuo etiketu, kako ti nisi kriminalna organizacija. No way! Ti si sada novi, reformirani HDZ na čelu s Andrijom Plenkovićem koji nema ama baš nikakve veze s Ivom Sanaderom iako, eto, postoji i fotografija koja to demantira!

Tko ne želi koristiti političko-stranačku moć za osobne materijalne probitke, nema što raditi u HDZ-u! Zar bi ozbiljna kriminalna grupacija, kakva je bez dvojbe HDZ, mogla računati na opstojnost ako u svoje redove počne pripuštati poštene ljude?“, piše u svojoj knjizi „Zlomovina“ (Ex libris, Rijeka, 2021.) Viktor Ivančić i u tekstu „Made in HDZ“ dodaje: „Odleti li Lovro Kuščević s funkcije ministra uprave, neće biti riječ o odluci da se kriminalac odstrani iz Vlade, već o odlučnosti da, eliminacijom potrošena kriminalca, Vlada ostane posvećena kriminalu“.

Tako se i ovaj Plenkovićev pokušaj skidanja etikete Sanadera i kriminalne organizacije s kaputa HDZ-a svodi na to satirično ili stvarno  „žrtvovanje pohabanih kriminalaca u cilju kriminalne regeneracije“. Za to je izabrao pravi trenutak, politički vakuum u kojem mu nitko ništa ne može, u kojem ničim nije ugrožen. I lijeva i desna oporba su u crnoj rupi, SDP u unutarstranačkom ratu, Možemo! stenje pod zagrebačkim kosturima, Domovinski pokret u vrućici prvih dječjih bolesti, Most laje ali ne grize, ostalima status quo mila majka, sindikati, baš kao i pravosuđe, produžena ruka vlasti.  Čak ni anemični Andrej Plenković ne može propustiti ovakvu priliku da jedan prvorazredni europski skandal svede na grešku u koracima, bez da se pospe pepelom po glavi ili barem kurtoazno ispriča za grijehe prošlosti!

Agresija na BiH

Nije ništa nova da HDZ ignorira sudske presude ili ih svodi na onu mjeru koja mu ne može naštetiti. Takva praksa pogotovo se odnosi na presude Haškog suda, prije svih onu pravomoćnu protiv šestorice najviših civilnih i vojnih zapovjednika Herceg-Bosne koji su za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu osuđeni na ukupno 111 godina zatvora, a u obrazloženju se kao sudionici udruženog zločinačkog pothvata izrijekom navode i Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Janko Bobetko. Jedan od osuđenih za etničko čišćenje Bošnjaka i ostale zločine, general HV-a i HVO-a Milivoj Petković, nedavno je predsjedniku Haškog suda Carmelu Agiusu poslao pismo u kojem prihvaća krivicu i odgovornost zbog kojih je pravomoćno osuđen na dvadeset godina zatvora, što je posredno potvrda agresije Hrvatske na BiH. Plenković na sve to ni da trepne, baš kao ni predsjednika RH Zoran Milanović čija tankoćutnost za ratne zločince polako prerasta u adoraciju.

Skida šutnjom tako Plenković sa sebe i svog HDZ-a etiketu ratnih zločinaca, neće njega tamo nekakav Haški sud, koji je u hrvatsko pravosuđe uveo Franjo Tuđman, uspoređivati s Prlićem, Petkovićem i ekipom, neće nitko HDZ nazivati udruženim zločinačkim pothvatom i osuditi za agresiju na susjednu državu. No way! Pa nisu valjda Plenković i njegov HDZ krivi za Heliodrome i Dretelje, za Ahmiće i etničko čišćenje, ovo je neki drugi HDZ! To rezanje etiketa bilo kakve odgovornosti, kako za ratne zločine, tako i za konstantnu i konsolidiranu pljačku na svim razinama, suština je HDZ-ovog funkcioniranja od Tuđmana do Plenkovića, sve pod krinkom domoljublja, zasluga za obranu zemlje i uspostavljanje države. No, što je bilo prije, kokoš ili jaje, pljačka ili država?

Dan pretvorbe

Od svih jubileja koji se ove godine slave, od svih okruglih tridesetogodišnjica koje su Plenković i HDZ obilježavali i obilježavaju kao bitne i presudne za nastanak države, samo jedan su preskočili, odrezali ga iz svoje povijesti kako etiketa ne bi žuljala. Tog dana, 22. travnja 1991. godine, donesen je Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća, tog dana mogli bismo prevesti njegovo značenje na svima razumljivi jezik,  legalizirana je i inaugurirana pljačka koja, eto, hvala Bogu i Partiji na vlasti, traje već punih 30 godina! Radi kokoši i jajeta recimo samo još da je Referendum o samostalnosti održan 19. svibnja te iste godine, dakle gotovo mjesec dana kasnije, a „tek“ 25. lipnja Hrvatski sabor proglašava neovisnost i donosi odluku da se taj dan slavi kao Dan državnosti.

Dakle, Ivo Sanader je tek jedna epizoda u cjelokupnoj povijesti beščašća HDZ-a, pa mu je i sada Vrhovni sud kao olakšavajuću okolnost za smanjenje kazne uzeo u obzir i sudjelovanje u Domovinskom ratu iako se u uniformi pojavio tek jedan jedini put u Splitu, kada se pred kazalištem postrojila umjetnička četa! No kada se već Plenković odriče Sanadera, kada se javno distancira od „njegovog“ HDZ-a kao od neželjenog roditelja koji ga sramoti, kada dakle sebe kao premijera i predsjednika HDZ-a ne želi uspoređivati sa svojim prethodnikom, zanemarimo privremeno ovu pravomoćnu presudu, i zapitajmo se kakav je to bio premijer i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader u usporedbi s drugim i drugačijim Andrejom Plenkovićem?

Dr. Jekyll i mr. Hyde

Ivi Sanaderu nitko ne može zanijekati prirodni talent za politiku, mnogi će reći da bi i danas bio premijer da je stao na deset milijuna, no to je taj dr. Jekyll i mr. Hyde sindrom koji nije rijetkost među političarima. Sanaderova vlada odledila je pregovore za ulazak Hrvatske u Europsku uniju, za njegovog prvog mandata živjelo se bolje nego ikada, Sanader je sa svojim danas već legendarnim „Hristos se rodi“ pružio ruku Srbima i u svom drugom mandatu za potpredsjednika Vlade imenovao Slobodana Uzelca. Također, Sanader nije dvojio o dvostrukim konotacijama „Za dom spremni“, njemu nije trebalo nikakvo Vijeće za suočavanje s prošlošću i godinu dana već je brzopotezno naredio da se ploča ustaškom doglavniku Mili Budaku u Svetom Roku ukloni. U Sanaderovo doba psihološka granica za litru benzina bila je 8 pa 10 kuna, ali bez obzira na sve optimizam je bio jedan od značajnijih pokretača razvoja.

Danas, kada gledamo kako oporba svojim tijelima mora blokirati saborsku govornicu da bi spriječila izbor čovjeka u eklatantnom sukobu interesa za glavnog ravnatelja HRT-a, nakon što je prethodni odabranik Andreja Plenkovića i njegovog HDZ-a Kazimir Bačić završio u Remetincu zbog mita i korupcije, valja se s nevjericom prisjetiti da je posljednji profesionalno i intelektualno relevantni ravnatelj najznačajnijeg hrvatskog medija bio Mirko Galić, kojeg je Ivo Sanader naslijedio od trećesiječanjske, Račanove vlade, i koji je na Prisavlju ostao sve do 2007. godine i odlaska u diplomaciju. Za mandata Mirka Galića ne bi se moglo dogoditi da događaj dana, pravomoćna presuda za Fimi mediju, ne bude dvije večeri zaredom tema najvažnije političke emisije uživo „Otvoreno“, kao što je to slučaj sada, kada kunići i kunelići podrepaši vode Televiziju, jer se radi ili o teškom profesionalnom promašaju, ili o cenzuri, ili o obje nedopustive stvari istovremeno.

Ćaća hapsi

Da, kad su Sanaderu vikali „Ćaća“, on se smijao, kada isto to čuje Plenković, policija hapsi! Sanader nikada nije prijetio prstom novinarima, kuckao im po mikrofonima ili ih optuživao za hibridni medijski rat protiv Hrvatske. I, nemojmo zaboraviti, Ivo Sanader je za svoj posljednji politički istup i oproštaj kao premijer izabrao upravo novinare kojima će još dugo u ušima odzvanjati njegov džentlmenski pozdrav: „Doviđenja, i hvala na suradnji!“.

I tako smo od Sanadera do Plenkovića stigli do Orbana i Mađarske, ne samo kad su sloboda govora i mediji po srijedi. Plenković naprosto želi odrezati Sanadera iz povijesti kako bi on sam i „njegov“ HDZ postali legitimni i izravni nastavljači Tuđmana i zaokružili njegovu nedovršenu diktaturu ne bi li HDZ vječno vladao Hrvatskom! Onemoćali i iscrpljeni Sanader iza rešetaka laka je meta za Plenkovića koji se sada junači udarajući mrtvog konja zaboravljajući da takva sudbina jednog dana čeka svakog vođu kada se pohaba i postane smetnja onom novom, drugom i drugačijem. Naprosto, to se zove „One way!“

Andrej Plenković već sada je etiketa na kaputu HDZ-a. Čekaju se samo škare.

brankomijic

6 comments

Skip to comment form

  1. Krivi su oni koji su za njih glasali. Da i ja ponovim kako bi se birači HDZ-a trebali ispričati ostalima, jer su svojim glasovima omogućili pljčku.

  2. Ovdje je autor sve sjajno, taksativno nabrojio : i ljude i dogadjaje vezane za vladajuće da čitatelj nema što komentirati.
    Jasno kao suza…………ali kome ?
    kojoj strani ljudstva : onoj koja glasa , podržava i slavi glede & unatoč ili ovoj drugoj, glasački slabijoj doduše, ali daleko brojnijoj po nezadovoljstvu vlastitog življenja ?

    @Tunja krivi glasače – možda, ali generacijski gledano, od Tudjmanovog ushita ” Hrvati i Hrvatice ” pojam domoljublja je imanentan stav svakog “poštenog” Hrvata , način razmišljanja od Kotoribe do Prevlake i glasati za HDZ kod mnogih, ali zaista većinski mnogih je nacionalni stav , tek unutar onih perfidnijih je koristoljublje koje stranačka iskaznica omogućava.
    I zato glasačka mašinerija oprašta greške koje ne smatra grijehom nego pogreškom svakoga, tko radi.
    I zato je afera Borg zaboravljena i zato je Marina Dalić nagradjena Podravkom.
    I zato, što je najjadnije kod Plenkovića, svi ministri obilježeni aferama otišli su kad je ulica zaurlala………Hoću reći, kad je istraživačko novinarstvo obavilo svoj posao!

  3. Tako je Lavinija . I dok god bude tako bit će nas sve manje. Tek onda kad u Hrvatskoj počnu razmišljati kako riješiti stvarne probleme, HDZ više neće pobjeđivati na izborima. Ništa mi nismo bolji po tome od susjednih zemalja.

  4. Odlično rečeno “Hrvatstvo za bogatstvo, ali bogatstvo nikad za Hrvatsku !”

    1. Mi smo pod vlašću izrabljivačke bande i zlikovaca. Zato.

  5. Vrhunsko novinarstvo.

Odgovori