Većina je zastupnika Hrvatskog sabora neki dan bila podržala Zakon o grobljima – jedan od ključnih uvjeta stranke Domovinski pokret (DP) za vladajuću koaliciju s HDZ-om – kojim se zakonom „predviđa uklanjanje spomenika postavljenih na grobljima nakon 30. svibnja 1990. godine, a veličaju srpsku agresiju na Hrvatsku“. Samo par dana ranije zastupnici Sanja Radolović (SDP) i Dalibor Paus (IDS) u istoj sabornici su bili oštro osudili prijedlog stranke Dom i nacionalno okupljanje (DOMiNO, disidenti DP-a, sic transit) za ukidanjem Dana antifašističke borbe, ocijenivši da je to „pokušaj revizije povijesti i napad na temeljne vrijednosti Hrvatske“.
I, last but not least, luzer nedavnih predsjedničkih izbora s proustaške tzv. desnice Tomislav Jonjić – sada jedan od osmero kandidata u utrci za gradonačelnika Zagreba – arogantno, von oben političara autsajderskog značenja i potencijala, animira birače iluzornoga tzv. NDH-2: „Ukinut ću woke mahnitanje po Zagrebu, dovesti Thompsona na doček i urediti ustaško groblje na Mirogoju. Moj Zagreb će biti hrvatski Zagreb, prije svega i iznad svega.“ Lik se očito bio izgubio u prostoru i vremenu, pa…
Zašto bismo, je li, živjeli mirno, gledali naprijed radi dobrobiti obiteljskih uzdanica i domovine, ne u krvavu prošlost, zalijevali/prihranjivali nježnu klicu tzv. demokracije i slobode i trsili se privoljeti vladajuće kvalitetnijem zauzimanju za društveno-ekonomski boljitak tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene kad si možemo grubo međusobno podmetati nogu? Mržnjom se bez pokrića prozivati „gdje si bio/la 1941. te 1991.“ Buzdovaniti se javno grbovima bijeloga i crvenog početnog polja šahovnice s krunom pet hrvatskih povijesnih pokrajina među kojim nije niti je ikad bila Herceg-Bosna iz Thompsonovih velikohrvatskih hitova (sic transit).
Kanta kerozina
Tzv. HZ/HR Herceg-Bosna je 2017. godine osuđena u Haagu kao tzv. udruženi zločinački pothvat, a šestorica političkih joj i vojnih čelnika na 111 godina robije. Nogometni pak i rukometni CRO reprezentativci – svršavajući s dijelom javnosti na „Lijepa li si“ i „Ako ne znaš šta je bilo“, gdje je tzv. Herceg-Bosna teritorij hrvatske države – javno potvrđuju da i Hrvati imaju svoga, velikohrvatskog konja za utrku na tuđem hipodromu.
Velikosrpstvu, koje je prolilo kantu kerozina i raspalilo Domovinski rat 1990-ih uvjerljivo je pariralo „za dom spremno“ velikohrvatstvo. Zlom i opasnim nakanama što se baš ne ostvaruju po zamislima tzv. čistunsko-etničko-imperijalnih ideoloških opcija („Hrvatska do Drine, sa Zemunom, do ispod Kalemegdana i do bugarske granice“, sic transit), kojima je tuđe milije od svoga, obje su crne ideološke megalomanije bile zašiljili glogov kolac za osvetnički probadati srca vampira i „vampira“. Ne samo tih koje jedni drže kolektivnim „četnicima i Jugoslavenima“, a drugi „genocidnim ustašama“ nego i vampira i „vampira“ iz najkrvavije epizode na Balkanu (1941.-1945.), poraća i tzv. socijalističkog mraka do 1990. godine. Jest da su konji tih regionalnih velikojahača Apokalipse više blizanci kostikoža kljuseta nad kljusadi Rocinanta, ali njište vrlo glasno i nemalom se broju općinstva prikazuju pravima. Mašu glogovim kolcem.
Sva je povijesna sreća što nisu sva Hrvatima slavenska braća s lijeve obale Dunava nakićena kokardama, ne slave sva Čiča Dražu i ne dižu rehabilitiranom četničkom vojvodi nacističkog pedigrea spomenike u otadžbini i po Amerikama, a neumrlu velikosrpsku ideju pak zamataju u celofan tzv. Srpskog sveta (i Vuk S. Karadžić, je li: „Srbi svi i svuda“). A sva je povijesna sreća i to da Srbima slavenska braća s desne obale najveće europske rijeke, također većinski – vidi ishode svih izbora u sva tri desetljeća RH! – uvjerljivo marginaliziraju istomišljenike družbe što se, je li, svake godine koncem prosinca okuplja u Bazilici na Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu na misi zadušnici za ratnog i zločinca protiv čovječnosti Antu Pavelića, poglavnika tzv. NDH, želi mu, a vlasti ne dopuštaju podići spomenik u metropoli itsl.
„Hrvatska tolerira ustaštvo i veličanje zločinačkog ustaškog pokreta (baš kao i Srbija četnike i četnički pokret, op. a.)“, objavila je još 2014. godine na FB-u platforma Ustaše su najveća sramota Hrvata, u povodu mise u Palmotićevoj, gdje je policija jedva spriječila fizički sukob prosvjednika („Pavelić je ratni zločinac, kriv za smrt 200.000 ljudi u ustaškim logorima, za ubojstvo 20.101 djeteta, i ne spada u javni prostor RH!“) i proustaša („Majmune jedan, gade partizanski!“). Institucije države Hrvatske ne poštuju vlastite zakone i ne provode ih. Policija dozvoljava da ljudi u majicama sa uhatim slovom U paradiraju i glume velikane.
U Hrvatskoj se podižu spomenici ratnim zločincima iz doba NDH (npr. zapovjedniku zloglasne Crne legije Juri Francetiću u Slunju; kasnije je uklonjen, op. a.), slavi se 10. travnja (dan osnivanja tzv. NDH, op. a.), te iako za to svi znaju nema reakcije ni suda niti policije. O političarima nećemo ni govoriti. Okupljanje u povodu veličanja Ante Pavelića pokazuje, vrlo jasno, što policija misli o crkvi i onima koji slave Antu Pavelića. Oni smatraju da ta ustaška žgadija to može činiti u miru, uz milozvučne propovijedi ‘patera’ koji im govori kako je Ante Pavelić u raju s djecom. To je današnja Hrvatska.“ I nakon 11 godina od te tvrdnje.
Ništa se nije promijenilo, samo ohrabrena proustaška tzv. desnica – s DP-om, je li, uvaljena u vlast, a kojekakvim marginalnim politikantskim uhljebima u zastupničke klupe – samo goropadnije mlatara ideološkim glogovim kolcem: „Dolje Srbi i partizani!“ Za SDP-ove koalicijske vlade Zorana Milanovića (2011.-2015.) isti su danas najvidljiviji DP-ovci, Ivan Penava, Stipo Mlinarić-Ćipe i tzv. braniteljska ekipa – u organizaciji i radi HDZ-ova preotimanja vlasti – upriličili ekscesna čekićanja ćirilice na dvojezičnim pločama državnih ustanova po Vukovaru, a Penava je na sjednicama Gradskog vijeća s gađenjem bacao na pod i gazio materijale na ćirilici jer je ćirilica „vrijeđala hrvatske nacionalne osjećaje“ kao „pismo velikosrpskog agresora“. Jadnici, deficitarni solidnom naobrazbom, naravno, ni danas nemaju pojma da je ćirilica, uz latinicu i glagoljicu, jedno od triju i hrvatskih pisama: bosančica, arvatica…
Tko može jamčiti da i ćirilica na srpskim grobovima, pozivajući se sada na zakonski glogov kolac, opet neće „vrijeđati“ nečije osjećaje, pa će ju prijavljivati petočlanom „neovisnom povjerenstvu“, a onda… Mlinarić-Ćipe se pjeni u sabornici da se „to neće događati“, međutim tko je Ćipe da mu se može vjerovati? Lik osumnjičen da je izvlačio novac iz obraniteljske udruge, ali „našem dečku“ u DORH-u ne pada na um to istražiti. Turudić nema vremena, redom progoni i uhićuje oporbene kandidate, koje HDZ drži opasnima na lokalnim/regionalnim izborima 18. svibnja 2025., pa… A nema vremena ni za pitati za zdravlje te koji, protivno Izvorišnim osnovama Ustava RH, sotoniziraju antinacifašizam i partizane veličanjem ustaša i tzv. NDH.
„Pokušaji da se izbriše Dan antifašističke borbe (najsvjetlije epizode u novijoj hrvatskoj i povijesti europskog Jugoistoka, op. a.) negiraju borbu naših predaka za slobodu, demokraciju i ljudska prava“, naglašava Sanja Radolović. „Što je sljedeće, opet pokušaj ekstremne desnice da kroz povijesni kurikulum u školama žele veličati ustaštvo, između ostalog učiti našu djecu kako o tomu da je Jasenovac pozitivna povijesna priča i da Hrvatsku vrate u srednji vijek!? Dolazim iz Istre, regije koja je uvijek bila simbol otpora i borbe za slobodu. Upravo su istarski antifašisti omogućili da se Istra nakon rata pripoji matici zemlji. Oni su dali živote za vrijednosti koje danas neki pokušavaju osporiti.
Povijesni revizionizam
To nećemo dopustiti. Dan Europe slavimo kao podsjetnilk na zajedničke vrijednosti mira, jedinstva i solidarnosti koje su proizašle iz pobjede nad fašizmom. Zato je dužnost svih nas, posebno nas u Istri, čuvati sjećanje na tu borbu i prenositi ga budućim naraštajima. Saborski zastupnici imaju jasno reći ne povijesnom revizionizmu i nastaviti njegovati antifašističke tekovine.“ DOMiNO-ov osporavatelj antinacifašističkih vrijednosti i istine o NOB-u Igor Peternel, pedigrea polit-ideološkog kameleona, tvrdi Hini da će saborski klub njegove stranke i Hrvatskih suverenista prigodom rasprave o dopuni Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima RH zatražiti od CRO vlade brisanje Dana antifašističke borbe 22. lipnja iz kalendara državnih praznika.
„Dokle god postoje ovakve inicijative, antinacifašistička borba traje!“ – bio je jasan IDS-ov predsjednik Dalibor Paus. „Antinacifašizam nije stvar prošlosti, on je živa vrijednost koja stoji kao branik protiv svakog oblika revizionizma i pokušaja umanjivanja prava i sloboda koje smo izborili kao društvo. Pokušaji onih koji žele omalovažiti taj dan i sve što on znači pokazuju njihovu nesposobnost da shvate što doista znači borba za slobodu, pravdu i ljudska prava.“ Peternel kaže da će DOMiNO tražiti glasanje o svom prijedlogu, „pa da se prebrojimo tko je za naš zaključak, a tko protiv“. Je li, „gdje su ti 1941.-1945., u poraću i do jugoslavenske 1990. godine“ bili djed, baka, otac, majka, bliža i daljnja rodbina!?
Taj su ideološki glogov kolac još 2019. godine nudili saborskim zastupnicima deklarirani proustaše Zlatko Hasanbegović i Željko Glasnović, a HDZ-ova ga je tzv. stabilna saborska većina glatko odbila. Jest da godinama vladajuća denver plava ZNA SE opcija bagatelizira 22. lipnja i tog nadnevka ne šalje svoje iole vidljivije političare na proslavu osnivanja Prvoga partizanskog (sisačkog) odreda u šumu Brezovicu nedaleko od Siska, ali nije se usudila ukinuti Dan antifašističke borbe. Naime, tog se dana 1941. godine sedamdesetak Hrvata komunista – prvi pokret otpora nacizmu i fašizmu u okupiranoj Europi – organizirano latila oružja radi borbe protiv marionetskoga, genocidnog ustaškog režima tzv. NDH i njegovih nacističkih/fašističkih mecena.
Nakon četiri krvave godine partizani su – s kojima je bilo većinsko hrvatsko stanovništvo i manjinske etničke skupine – pobijedili, stavili Hrvatsku na stranu pobjedničke, savezničke antinacifašističke koalicije, što je već 1990. godine izričito zapisano („nasuprot tzv. NDH“!) i u Izvorišnim osnovama tzv. Božićnog ustava RH. I zadržano do danas.
E sad, politikantski razlozi – ne samo zbog Domovinskog rata i honorara (pro)ustaškoj emigraciji za sufinanciranje/participiranje u toj borbi – bili su motiv već tzv. prvomu hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu, generalu JNA i partizanskom borcu Desetoga zagrebačkog korpusa, za nekakvo „pomirenje partizanske i ustaške djece“ (sic transit), koje zapravo nikad nije ostvareno. Niti je moglo i trebalo biti. To potvrđuje i aktualno stanje u političkom oktogonu, na sportskim borilištima, uličnim grafitima, histeriji na Thompsonovim „za dom spremnim“ koncertima, katolibanskim istupima dijela klera etc. Pa, eto izvjesnog Jonjića, koji bi poustašio, je li, hrvatsku metropolu – Zagreb!? Gdje obitava svaki četvrti žitelj RH.
Naravno da će se taj „hrabar“ lik s ćuke tzv. Nezavisne liste Tomislava Jonjića – Jedino Hrvatska opet provesti kao bos po trnju, jer ustaštvo nije stanovalo u većinskom Zagrebu ni 1941. – 1945., kamoli pak proustaštvo danas, pa… Pola milijuna Thompsonovih fanova početkom srpnja na Hipodromu, naravno, nisu samo Zagrepčani, nisu svi pjevači „Ajmo, ajmo ustaše“ u majicama Crne legije ni „Za dom spremni“ stadionski „navijači“, a ponajmanje potpaljivači fašničkoga gay para s djetetom u naručju…
Na to upućuju i reagiranja na društvenim mrežama na Jonjićeve proustaške izjave. „Nadamo se da će preseliti na ustaško groblje što prije“, morbidno je poručila neprofitna organizacija Ustaše i četnici, zajedno ste bježali, a izvjesni Mile Savić nastavio u istom tonu: „Sve vas treba po kratkom postupku i sahranit na tom groblju, tamo vam je mjesto!“ Jasna Ma Ja Marković je pak posprdno ironizirala: „Samo nam je ovaj falio“, a Amila Bekić pojasnila: „Sve se povampirilo, samo face gledajte, ne mora kazati ni jednu riječ, pametnima jasno.“ Etc. itsl.
Regionalni mediji, među kojima i Al Jazeera Balkans, izvijestili su kako „desničarske udruge u Hrvatskoj traže obnovu grobova ustaških vojnika na zagrebačkom groblju Mirogoju“, koje su „komunisti sravnili sa zemljom, a 75 godina kasnije se očekuje da obnovu plate građani Zagreba. Ministarstvo branitelja podržalo je projekt obnove pod nazivom ‘groblje hrvatskih vojnika od 41. do 45.’, a kontroverze je dodatno pojačao jedini spomenik za ‘vječni spomen i slavu’ ustaškoj vojsci koji već godinama stoji na zagrebačkom groblju Mirogoju“.
Ideološki glogov kolac očito nije završio u ropotarnici neslavne hrvatske prošlosti, pa ga svaka šuša trknuta u glavu ne samo spominje svako malo nego i kani upotrijebiti. Živo joj se fućka, je li, što „vampiri“ zapravo nisu vampiri i što se polit-ideološka neslaganja – sasvim prihvatljiva i poželjna u zrelim demokracijama – ne rješavaju nikakvim kolcem, već argumentima u smislenoj raspravi aktera suprotstavljenih stajališta.
Lakmus će biti i primjena u praksi noveliranih paragrafa Zakona o grobljima. Vidjet će se probada li ideološki glogov kolac baš ili samo tzv. veličanje velikosrpske agresije na Hrvatsku ili pod tim smokvinim listom zapravo odrađuje obrazac nastavka na mrtvima etničkog čišćenja kakvo su za raspada SFR Jugoslavije ratnozločinački provodili i Srbi, i Hrvati i Bošnjaci. Pa sada imamo i (postdejtonski) zapadnobalkanski ekspres lonac pun nedovršenih mentalnih i fizičkih bitaka, koji zlokobno nije ni prestao pištati. Pod realnom sumnjom kako mu je pokvaren sigurnosni ventil, pa je samo pitanje vremena i okolnosti kada će eksplodirati.
Komu je danas – i u RH i na cijelomu zapadnom Balkanu! – stalo pozvati majstora za popraviti ventil ili se sam latiti alata? Očito nikomu tko je prvi pozvan to učiniti, jer ili maše ideološkim glogovim kolcem ili se kukavički pravi da ne vidi zloslutno mahanje. Kao, nije opasan pas koji laje? Nešto je u tom smislu zaključiti i iz saborske rasprave o grobljanskom zakonu, ali i iz poziva vladina potpredsjednika i ministra Branka crna torba Bačića (HDZ) građanima: „Svi koji uoče napise na grobljima što veličaju velikosrpsku agresiju na Hrvatsku neka to prijave nadležnim vlastima“.
A (pro)ustaške ili protusrpske na grobnim obilježjima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata? Te nije spominjao, nema ih ni u DP-ovu zahtjevu, pa je pretpostaviti da takve – ne treba prijavljivati. Nisu sporni. Kao ni svi proustaški grafiti na javnim mjestima po cijeloj zemlji, na pravoslavnim crkvama (čak i katoličkim, npr. u Resniku nedaleko od Zagreba svastika i ušato U na tek oličenoj fasadi uz glavni ulaz, sic transit) itsl. Pobjednik, je li, uzima vlast, piše povijest i donosi zakone, pa… Dakako, trebao bi i kontrolirati ideološki glogov kolac, ako već ne uvijek i čopor, čiji ga vođa želi posjedovati. Neovisno o razlozima zašto, ili baš zbog njih.
Naravno da nije svaki hrvatski Srbin četnik kao ni svaki pobunjeni protiv RH i poginuli u Domovinskom ratu – oko 20.000 hrvatski Srba se borilo i ginulo u Hrvatskoj vojsci, pa i u Vukovaru 1991. godine (npr. Predrag Mišić, danas član DP-a); prvi poginuli hrvatski policajac je mladi hrvatski Srbin Goran Alavanja, ne Josip Jović – niti je istinita Mišićeva tvrdnja da „na svakom spomeniku četniku piše da je poginuo braneći srpsku zemlju u Hrvatskoj“. Kao što pročetnički mentalitet smatra sve Hrvate ustašama, tako i proustaški krsti četnicima sve Srbe, bilo gdje da su. Kretenizam na ikstu, obostrani, ali…
Produbljivanje sukoba
Razlog za glogov kolac i neke buduće osvetničke obračune što ih je davne 1902. godine velikosrpski intelektualac Nikola M. Stojanović formulirao u Srpskomu književnom glasniku, pa Srbobranu u Zagrebu: „Do istrage naše ili vaše.“ Do istrjebljenja/nestanka našega ili vašeg. Za „istragu četničkih grobova“ – ustaški sa sintagmom tzv. hrvatske vojske nisu sporni; Austrija je zakonom izbrisala tzv. hrvatsku vojsku, ustašku, na onoj spomeničkoj hrgi granita na Bleiburškom polju – DP je uzeo za obrazac grobnicu Vukašinu Šoškočaninu u Borovu Selu. Naravno da ni Šoškočanin ni ini poginuli (i preživjeli!) pobunjeni hrvatski Srbi nisu na hrvatskom tlu branili nikakvu „srpsku zemlju“ i da takvi nadgrobni natpisi niti su imali niti će ikad imati mjesta u Hrvatskoj.
No politički vođa hrvatskih Srba, sveučilišni profesor Milorad Pupovac (SDSS) – koji vlada hrvatskim jezikom bolje no ijedan DP-ovac s dna „domoljubne“ kace i intelektualnog je kapaciteta nedostižna likovima tipa protusrpskoga HDZ-ovog saborskog tzv. žetončića Hrvoja Zekanovića – upozorava na to kako se „stvara dojam da su po cijeloj državi razasuta četnička groblja, što nije istina“. Doda li se tomu Bačićev poziv žiteljima da prijavljuju vlastima „četničke grobove, jer Hrvatima vrijeđaju vjerske i nacionalne osjećaje“ – ustaški, ponovimo, nisu bitni, „ne vrijeđaju ničije osjećaje“, sic transit – može li se to shvatiti i kao službeno dopuštenje da rulja masovno pograbi ideološke glogove kolce u šake i uvede red među mrtvima kakav nije do kraja uveden među živima!?
„Uklonimo to što smeta, ali ne produbljujmo sukobe“, kazao je Pupovac u tzv. Visokom domu prije no što je potom troje zastupnika srpske narodne manjine napustilo sabornicu. „Znam da vam mi smetamo ovdje, ali nas nije strah.“ SDP-ova zastupnica Jasenka Auguštan-Pentek pak drži da način provedbe „protučetničkih“ paragrafa o grobljima „može izazvati vrlo ozbiljne političke i pravne probleme. Realna je opasnost da se uklanjanje spomenika pretvori u selektivno-politički obračun umjesto u usklađeno i pravno utemeljeno uređenje prostora“.
Nikakva utjeha nije Bačićevo „objašnjenje“ kako se Zakonom o grobljima „uklanjaju grobna mjesta i spomen-obilježja suprotna temeljnim odredbama i najvišim vrednotama propisanim Ustavom RH i ostalim pozitivnim propisima“ te da se „prvi put uređuje status memorijalnih groblja za poginule hrvatske branitelje“. Nije kazao što (ne) smije pisati na braniteljskim nadgrobnim obilježjima eda, je li, ne bi nikomu „vrijeđalo vjerske i nacionalne osjećaje“.
