Ponekad se pitam što u našoj državi / gradu/ naselju/ ulazu nije slučaj?! Da li smo mi slučajni? Regija sa svih strana oko papirnato plišane rodice u Slavonskom Brodu poznata je kao K plus regija. Zadnji slučaj je slučaj poznatog vlasnika/gazde skoro svega što su naši preci stvarali, a on kao uspješni biznismen ili po naški menager preuzeuo kao AGROKOR

Podsjetimo se. POSLOVNA karijera Ivice Todorića, vlasnika Agrokora, započinje u drugoj polovici 70-ih godina.

Nakon što se njegov otac, Ante Todorić vratio sa odsluženja zatvorske kazne, na koju je bio osuđen zbog krađe šest milijuna maraka u Agrokombinatu, gdje je bio direktor, zajednički osnivaju privatnu tvrtku za proizvodnju cvijeća i sadnica. No, njegov pravi uspon počinje tek 90-ih godina, kada u vrijeme najgoreg rata, kroz privatizaciju postaje vlasnik nekoliko važnih tvrtki iz prehrambenog sektora i trgovine. Iako se uz njegove tvrtke, tijekom godina vežu brojne afere, u Hrvatskoj nikada za ništa nije odgovarao.

Poseban status Todorić je uživao zbog čvrstih veza s politikom. Podržavali su ga svi, od Franje Tuđmana, s čijom obitelji je bio i u poslovnim odnosima, preko Ive Sanadera i Jadranke Kosor, pa sve do Radimira Čačića, koji je kao prvi potpredsjednik Milanovićeve vlade, interes Agrokora poistovjetio sa interesom Hrvatske."Interes Agrokora je interes Hrvatske", izjavio je Čačić  2011., komentirajući tada još neizvjesno Todorićevo preuzimanje Mercatora.

HDZ-ove vlade, na čelu sa Sanaderom i Jadrankom Kosor, otpisale su dugove tvrtkama iz sastava Agrokora, u iznosu većem od 400 milijuna kuna. Nakon što bi Todorić preuzeo neku tvrtku, Vlada bi par mjeseci kasnije otpisala dugovanja. Uz pomoć politike, a na račun građana i tvrtki koje su s njim, kao najvećim kupcem, bile prisiljene poslovati, Todorić je postao milijarder i najmoćnija osoba u državi.

Dioničko društvo Agrokor registrirano je 1989. godine, a prva akvizicija bila je tvornica za preradu soje u Zadru. Za vrijeme rata, od 1992. do 1995. postao vlasnik Jamnice, Zvijezde, Leda, Konzuma... Već 1992. godine postaje većinski vlasnik Jamnice i Agropererade. No širenje se nastavlja, pa 1993. godine Todorić postaje vlasnik tvornice ulja Zvijezda i DIP-a Turopolje. Sljedeće, 1994. Godine, postaje većinski vlasnik Leda, Konzuma, Silos-mlinova, Bobisa i Solane Pag. Kod privatizacije Konzuma navodno su oštećeni radnici, kojima nikad nije omogućeno pravo prvokupa dionica. Tada su dionice predane Agrokoru bile na javnoj ponudi, ali su potom maknute s javne ponude na šest mjeseci. "Nije ih bilo nigdje, iako je postojao zakon koji je obvezivao Fond za privatizaciju da ih objavljuje. Dionice su nestale na šest mjeseci i pojavile se tjedan dana prije prodaje, da bi bile otkupljene od strane Agrokora", objavio je HTV prije nekoliko godina u jednom od priloga Latinice. Sumnje su se vezale i uz privatizaciju Leda, koji je završio u sustavu Agrokora, iako je navodno strani ponuđač nudio nekoliko puta višu cijenu. Posebno je zanimljivo da je kooperantica Leda, sa svojom proizvodnjom korneta bila Nevenka Tuđman.

  1. Agrokor postaje koncern.


Nakon što se već skupio priličan broj tvrtki u njegovom vlasništvu, Todorić mijenja organizacijsku strukturu kompanije, te 1995. registrira "Agrokor Koncern“. 1998. godine postaje vlasnik vinarske tvrtke Jaska vino d.d. poznatije kao "Podrum Mladina“. Zbog ove privatizacije bila je pokrenuta istraga jer se navodno pogodovalo Jamnici kreditom Zagrebačke banke od 2,5 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Tim kreditom kupljene su dionice koje su osigurane založnim pravom nad nekretninama same Jaske, što je protivno Zakonu o privatizaciji. Sljedeće, 1999. godine tvrtke Silos Mlinovi i SRC Andrijaševci registrira kao PIK Vinkovci d.d.

  1. počinje širenje na susjedne zemlje


Počinje širenje na susjedne zemlje. Te 2000. godine kupuje 97,4 posto dionica Sarajevskog kiseljaka, i osniva tvrtku za proizvodnju sladoleda Ledo – Čitluk. Nastavlja širenje u regiji te 2003. godine kupuje 55,49% dionica srpskog Frikoma, te 51% udjela u trgovačkom poduzeću TP DC Sarajevo.

Nakon toga, 2004. godine postaje vlasnik čak pet poduzeća. Konzum kupuje tvrtku Medijator iz Dubrovnika, Slobodu iz Osijeka. Osim toga, širi se i na Mađarsku kupnjom punionice vode Fonyodi i tvornice sladoleda Baldauf, koja je kasnije preimenovana u Ledo kft Mađarska. Nakon toga kupuje 58,11% dionica porečke Agrolagune.

Ponovno je na meti Srbija, pa 2005. godine kupuje tvornicu ulja Dijamant iz Zrenjanina, i trgovački lanac Idea iz Beograda. U Hrvatskoj iste godine postaje većinskim vlasnikom PIK-a Vrbovec i Belja.

Slijedi pauza od godinu dana, što se tiče akvizicija, da bi 2007. ušao u vlasništvo lanca kioska Tisak d.d.  2009. godine Konzum osniva Kozmo d.o.o. čija je osnovna djelatnost trgovina na malo kozmetičkim i toaletnim proizvodima u specijaliziranim prodavaonicama, kojega prodaje iste godine.

Nakon toga, 2010. godine nastavlja širenje poljoprivrednog biznisa te postaje vlasnik Vupika.

U međuvremenu je kupio i Presofleks koji je meni ispod prozora i prvi susjed od rodice, Onda je Preksofleks kupio Mercator, pa Mercator Agrokor. Odakle  i zašto je bio natpis Getro na trgovini ispod mene pojma nemam. Konzum ili ti  bivši/ sadašnji i moguće budući cvjećar vlasnik svega u regiji.

U toj šumi brojki i zgrtanja kapitala događa se još jedan slučaj, sad slučaj Agrokor. Problem je kod naših bogataša što im nikad nije dosta, Zbog toga je nastao i novokomponirani slučaj. U skladu s Borgesom definitivno je bolje biti siromah bez gorčine, ali kod nas se pojavljuje iznimna doza oholosti i kod političkih kvazimudana i drndaroša koji su dopustili prelijevanje nacionalnog bogatstva u džepove novokomponiranih tajkuna i tajkunčića.

Gdje su tu ljudi i radnici?  Što će biti s njima i koliko  će ljudi zbog suludog projekta od 200 do 300 bogatih obitelji popušiti i trbuhom za kruhom morati napustiti našu  državu/ grad/ naselje?

Našem  K + Gazdi bi izgleda bilo bolje da se držao svog primarnog posla, a ne da bude gramziv. Da je bio uporan mogli smo imati svoj Aalsmeer, zašto ne i u Špičkovini donjoj  ili možda naši gradski  staratelji bi znali prvuči kapital. Šalim se, a ozbiljan sam za ove lokalne ipak godine i na meni čine svoje. Uostalom daleko smo mi od Špičkovine donje, ipak se kod nas otvaraju radna mjesta u Gornjoj Vrbi (veliki Slavonski Brod?).

„Grad Aalsmeer u kojem je najveća cvijetna-burza na svijetu. 1,3 milijardi ruža i 385 milijuna tulipana se eksportiraju širom svijeta. Javna je tajna da se dnevno sklopi oko 20.000 kupoprodajnih ugovora, ali i da se nakon nekoliko minuta može preuzeti netom kupljeno cvijeće ili lukovice. Dnevno se transportira 14 milijuna cvijeća, 1,5 milijun biljki što u prosjeku znači 2000 kamiona.

Cvijeće je Nizozemcima potrebno kao zrak za disanje. Njihova ljubav pripada lukovičastom cvijeću; posebno jednom: koji je cijelom svijetu poznat i koji je simbol Nizozemske postao: tulipan.

Tulipan je u 1556. preko Austrije, kada je nekoliko lukovica  iz Konstantinopola donio veleposlanik Ogier Ghislain de Busbecq u Beč, stigao 1593.u Nizozemsku. Njegovo ime potječe iz turskog „tülbend“ i znači turban. Od uvođenja do danas tulipan je ostao Nizozemskoj vijerni cvijet. Polja i vrtovi tulipana su toliko velika da im se ne vidi kraja. U Nizozemskoj rastu osim 4000 različitih tulipana; ruže, maćuhice i mnoge druge. „

Cvijeće nam šalje nonverbalnu, ali jasnu poruku:

NARCIS – egoizam
BRŠLJAN – vjernost
LAVANDA – divljenje
ORHIDEJA – plodnost, prelijepa dama
RUŽA – ljubav
SUNCOKRET – sreća
LJUBIČICA – skromnost
AMBROZIJA – uzvraćena ljubav
KAKTUS – izdržljivost, toplina
NEVEN – radost
KARANFIL – zdravlje, energija, fascinacija
KAMILICA – strpljenje, privlači bogatstvo
KRIZANTEMA – sjajno prijateljstvo
TRATINČICA – nevinost
TRAVA – podložnost, korisnost
IRIS – vjera, nada, mudrost
JASMIN – ljubaznost
MAGNOLIJA – ljubav Prirode
PALMINI LISTOVI – pobjeda, uspjeh
BOROVINA – nada, žaljenje
JAGLAC – ne mogu živjeti bez tebe

Kod nas izgleda su narcis u kombinaciji  s kamilicom (ali kod nas nema strpljenja)i bili su i bit će in.