Dan poslije političke šutnje u Jasenovcu i mržnje koja je, baš na dan proboja logoraša, iz Hrvatskog sabora ispaljena po Novostima — mediju srpske zajednice koji pravo na slobodu govora i proračunsko financiranje crpi iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina — Hrvatska je još jednom udarila u zid vlastite sramote. Zid civilizacijskog kolapsa koji svojom političkom artikulacijom otvara vrata novog progona preostalih živih potomaka naroda stradalog u Jasenovcu, označenih čak kao državni neprijatelji.
Ovaj svjesni jasenovačko-saborski zbor i njegovu sistemsku podvojenost, bivši saborski zastupnik, teolog, filozof i građanski aktivista Marko Vučetić secira kao dijagnozu institucionalnog nestanka.
– Jučer smo imali institucije koje su šutjele u Jasenovcu i ekstremne desničare koje su raspirivale mržnju u instituciji Hrvatskog sabora: one koji smatraju da je Jasenovac mit, da je antifašistički pokret – zločinački, a da su ustaše – hrvatski vojnici, žrtve jer su branili Boga i domovinu. To je bogohulno, antidemokratski, necivilizacijski. Državni vrh je djelovao kao da se nalazi u dementnoj fazi; trebalo je prijaviti nestanak tri osobe: predsjednika države, predsjednika Sabora i premijera – ističe Vučetić i navodi da je na dan obilježavanja proboja logoraša održan samo jedan politički događaj – onaj u Hrvatskom saboru o Novostima koje su prokazane kao biblija antihrvatske propagande.
– I ne znam zašto bi naši političari ikad više progovorili kad su odlučili da o Jasenovcu jedino bude javan govor desnice u Saboru o srpskim Novostima. Kad je već predsjednik Sabora Gordan Jandroković odlučio odšutjeti taj dan, mogao je odlučiti odšutjeti i zahtjev stranke DOMiNO, a ne taj čin svesti na status tehničke stvari. Nedavno smo imali primjer dočeka rukometaša s Thompsonom na glavnom zagrebačkom trgu gdje smo mogli vidjeti kako premijer ureduje kad mu neki događaj nije po volji. Bilo bi mi puno primjerenije da je izaslanstvo države jučer umjesto u Jasenovac došlo na okrugli stol o Novostima – poručuje Vučetić.
Nedavno smo imali primjer dočeka rukometaša s Thompsonom gdje smo mogli vidjeti kako premijer ureduje kad mu neki događaj nije po volji. Bilo bi mi puno primjerenije da je izaslanstvo države jučer umjesto u Jasenovac došlo na okrugli stol o Novostima, poručuje Vučetić
Upozorava da Jasenovac simbolizira unutarnju nemoć hrvatske politike da vrijednosti antifašizma i poštivanja ljudskih prava koje promovira izvan državnih granica provodi i u Republici Hrvatskoj svih 365 dana u godini, a ne samo da ih svede na jedan šutljivi performans. U posljednjih godinu dana, u hrvatskom javnom prostoru ogledalo šutnje o Jasenovcu jedino se jasno i glasno razbilo u Hrvatskom saboru na revizionističkom skupu koji je negirao karakter ustaškog logora.
Vučetić navodi da sad jurimo prema jednom paradoksu, obrnutoj perspektivi – Bleiburgu, kao pokaznoj vježbi koja se događa izvan hrvatskih granica, a namijenjena je puku unutar granica Hrvatske da se manifestiramo kao država hrvatskog naroda i hrvatskih vojnika koji su izginuli u toj blajburškoj tragediji bez ikakve povijesne kontekstualizacije.
– Na simboličkoj razini hrvatske politike u Jasenovcu se ne komemoriraju žrtve, nego se komemorira sjećanje, jer Jasenovac ne smije biti mjesto na kojem će se šutnja, ravnodušnost, ignoriranje prikazivati kao pedagoška aktivnost proglašavajući genocid – jasenovačkim mitom. Groteskno je da je među redovnicima šutnje u Jasenovcu bio i ministar financija, Ćorić, po radnoj obvezi samog premijera – ali ne znam koliko je primjereno da na takve manifestacije dolazi ministar financija, iako ako promatramo s ironijske strane, njegova uloga je tu najvidljivija, zato što Vlada Republike Hrvatske trguje sa svim žrtvama i sjećanjima – reći će Vučetić u svom stilu.
– Od vijenca smo stigli do jednog cvijeta, uskoro ćemo stići i do latica, ali tim putem nikad nećemo stići do sjemena, da izraste plod. Tišina i položeni cvjetovi u svom redukcionističkom smislu pretvorile su komemoraciju za žrtve Jasenovca na običnu školsku predstavu – upozorava Vučetić, smatrajući da u budućnosti trebamo očekivati da ta redukcija ide dalje, da to više ne bude tišina državnog vrha nego prazna tišina, da u Jasenovcu ostanu samo žrtve koje su politike reducirale i dovele do zaborava.
– Jer ne može se taj povijesni dan, a povijest je riječ i govor, obilježiti u šutnji. Srbima, Židovima, Romima, žrtvama Jasenovca, prvo su ustaše oduzele pravo na identitet, zatim na život, a sad im se oduzima pravo i na pravdu i sjećanje. U šutnji nema demokratskog sjećanja, nema povijesti i što je najbitnije u šutnji – nema pijeteta. Oni koji su jučer šutjeli nisu bili na strani žrtve ustaškog zločina. Najžalosnije je opravdanje da se šutnjom brani pijetet žrtvama ustaškog režima: ako je zaista to tako – zašto se u tišini, bez službenih govora ne obilježava obljetnica Bljeska, Oluje i Vukovara, stradalnicima u Domovinskom ratu. Tada bi šutnju proglasili provokacijom. Ne može se pijetet iskazivati na dva različita načina – zaključuje Marko Vučetić.
