SAD niti ne skriva ambiciju kontrolirati i svemir. Militarizacija svemira je krajnje neozbiljna, nesavjesna, dugoročno vrlo opasna i nadasve skupa politika.
Jedan hrvatski list je nedavno, na isteku medijske tzv. sezone kiselih krastavaca, objavio “senzaciju” o svjetskom odjeku priznanja američkog ministra ratnog zrakoplovstva Troyja Edwarda Meinka o tomu da SAD “sada ima u Zemljinoj orbiti oružje za kontrolu svemira kakvo još nije viđeno, sposobno zaštititi združene snage od neprijateljskog djelovanja”. Naravno da osam milijardi tzv. običnih/malih ljudi na Kugli još nije vidjelo ni pokusni (?) prototip suborbitalnog hipersoničnog projektila NXGB-a s proizvodne trake Lockheed Martina, navodno kadra doseguti sami rub svemira, ni ključne pojedinosti ubrzane izrade Zlatne kupole, sustava za obranu SAD-a od raketnih napada.
No, samo kronični hlebinci u najširoj javnosti vjeruju kako Rusi i Kinezi o tomu ništa ne znaju i ništa ne čine. Da se ne spominje još neke velike svjetske sile, koje manje ili više uspješno također lansiraju satelite u Zemljinu orbitu i sudjeluju u tzv. međunarodnim svemirskim misijama. Pa i u sklopu kineskoga nacionalnog projekta Nebeska palača, na svemirskoj postaji službenog naziva Tiangong, gdje u istraživanjima i nekim pokusima sudjeluju i prijateljske zemlje. Kina jedina na svijetu samostalno upravlja vlastitom svemirskom postajom.
Taj stalno nastanjen ljudskom posadom svemirski laboratorij, Nebeska palača, modularnog je dizajna u niskoj Zemljinoj orbiti i sastoji se od tri glavna dijela u obliku slova T, lansirana u svemir 2021./2022. godine. Cilj kineskoga svemirskog programa, naravno, podrazumijeva i puno više od javno proklamiranoga i poznatog. Tianhe je središnji modul gdje boravi posada i upravlja postajom, a Wentian i Mengtian su laboratorijski moduli za napredna istraživanja i pokuse. Sa svojih 80 do 100 tona, je li, otprilike petine mase Međunarodne svemirske postaje (ISS), dimenzijama je slična prvoj modularnoj u povijesti sovjetskoj/ruskoj svemirskoj postaji Mir, gdje su se 1986.-2001. obavljala razna laboratorijska istraživanja.
Kina u novije doba ništa ne prepušta slučaju, umjetnom je inteligencijom vodeća u svijetu, pa joj u mnogo čemu ključnom za budućnost već i Rusi i Amerikanci gledaju u leđa. U svemirskoj Nebeskoj palači stalno po šest mjeseci borave tročlane kineske posade tzv. taikonauta, gdje obavljaju fizikalna, biološka, medicinska i druga istraživanja u mikrogravitacijskim uvjetima, izlaze u svemirske šetnje, provode tehničke nadogradnje, itsl. Redovne su opskrbne misije Tianzhou s kineskog tla i svemirske letjelice Shenzhou s ljudskom posadom. Kina je već dugo svjetska velesila, ne samo na gospodarskom i vojnom nego i na svemirskom planu…
Meinkovo “otkriće” – na javnoj konferenciji u saveznoj državi Marylandu Udruge zračnih i svemirskih snaga – nije baš nikakvo senzacionalno otkriće. Rusija se još od doba SSSR-a i tzv. Hladnog rata, kada su postavljeni temelji militarizacije svemira, utrkuje s Amerima za prednost u izvanzemaljskom beskonačju. Kina se u to nadmetanje vrlo odlučno/uspješno ubacila skokom u svemir 2003. i 2007. godine tako da se ta vrst rivalstva, pa i unatoč mogućih tzv. ratova zvijezda, bila intenzivirala tek u 21. stoljeću. I tko može jamčiti, na osnovi kojih dokaza, da Rusi i Kinezi također već nemaju oružje u svemiru, odnosno da SAD suborbitalnim hipersoničnim Lockheed Martinovim projektilima NXGB i Zlatnom kupolom drži potencijalne neprijatelje na odvraćajućem lancu!?
Moderni se tzv. ratovi zvijezda već vode elektroničkim ometanjima, kibernetičkim napadima na satelite, hipersoničnim oružjem, kamikaza-satelitima, hakerskim prepadima…
Militarizacija svemira je krajnje neozbiljna, nesavjesna, dugoročno vrlo opasna i nadasve skupa politika, osobito – praksa. Čak i pod povijesno vidovitom Armstrongovom o “malom koraku za čovjeka, a velikom za čovječanstvo”. Tim više, jer će se znanost i tehnologija u militantnim rukama – vođenima ludim glavama kakvih nikad nije niti će nedostajati – pobrinuti da naoružana svemirska strašila ne ostanu samo u Zemljinoj orbiti. Tragom će rovera, samohodnih međuplanetarnih strojeva, robota i novih sofisticiranih čuda malih čovjekovih koraka sa srebrna Zemljinog satelita, uskoro i crvenog planeta, sve smrtonosnije pomicati horizont pogubnosti šire po Sunčevu sustavi i galaksiji? Zlo u čovjeku ne da se i neće iskorijeniti nikakvim genetskim manipulacijama. Dapače.
Sovjetsko/rusko-američka svemirska utrka, naravno, i s ratničkim ciljem, počela je medijskom bombom s kazahstanskog kozmodroma Bajkonur, tajnoga sovjetskog vojnog poligona NII-5/Tjura-Tam: 4. listopada 1957. su Sovjeti lansirali prvi umjetni satelit Sputnjik 1. Ponijela ga je u orbitu modificirana interkontinentalna balistička raketa R-7 Semjorka i otvorila svemirsko doba. SAD je zahvatila panika.
Bijela kuća odrješuje dolarsku kesu, pojačava tehnološki tempo i baca sve karte na sustizanje Sovjeta u svemirskom maratonu. Napokon, to će rezultirati slanjem prvih ljudi na Mjesec. Američki predsjednik Ronald Reagan 23. ožujka 1983. predstavlja tzv. Stratešku obrambenu inicijativu (SDI), a mediji ju imenuju projektom ratova zvijezda. Zamisao je uspostaviti obrambeni sustav niza lansera i proturaketnih satelita u svemiru, kojim bi se uništavalo sovjetske nuklearne interkontinentalne projektile prije no što dosegnu tlo SAD-a. Preteča sada Zlatne kupole?
Moskva je vrlo oštro osudila Reaganov potez kao “opasnu SAD-ovu militarizaciju Zemljine orbite” i smjesta počela razvijati protusustav za vlastitu obranu od američke ugroze iz svemira, ali ga zbog enormnih troškova i uskoro raspada SSSR-a nije dovršila. Stanje se promijenilo Putinovim dolaskom na vlast u Ruskoj Federaciji. Godine 2010. je vratio zemlju u vrh globalne svemirske utrke i najubojitije rusko oružje u orbitu. Srpnja 2020. godine su SAD i Kina, ali i cijela međunarodna zajednica, takorekuć ostali bez daha zbog ruskog testiranja protusatelitskog oružja u svemiru, manevara tzv. satelita babuški, koji nose manje satelite za špijuniranje/ometanje američkih sustava.
Samo pola godine ranije, u prosincu 2019., SAD je osnovao Američke svemirske snage (US Space Force) kao odgovor za navodno “ubrzani razvoj ruskih i kineskih tehnologija za ometanje i uništavanje satelita”. Tada prvomandatni šef Ovalnog ureda Bijele kuće Donald John Trump je u svom “pobjedničkom” stilu proglasio svemirsko beskonačje “novom domenom ratovanja”. To, naravno, ne ostaje bez jednako “pobjedničkog” odgovora s druge strane, pa mirotvornom dijelu Kugle ostaje tek gledati kako veliki i moćni – makar više verbalno/propagandno – opremaju svoja svemirska strašila, surogate tzv. rata zvijezda, sve novijim/sofisticiranijim oružjima sudnjeg dana koje, upotrijebi li se, efektom domina briše ljudski rod, životinje, biljke i svu prirodu s lica Plavog planeta.
Stanje se usložnilo realnom kineskom svemirskom afirmacijom. Sve tri velesile – računajući i s tzv. ratovima zvijezda u mogućoj budućnosti, poremeti li se bitno ravnoteža straha/respekta među ključnim akterima tzv. svjetskog poretka – potajno sele militarizam preko granice egzosfere. Cilj: naoružanim svemirskim strašilom disciplinirati zemaljsku imperijalnu supremaciju i konkurenciju. Doduše, više povremenim vrlo nabrijanim medijskim “otkrićima” nekakva fatalnog “oružja koje još nije viđeno” nego uvjerljivim dokazima o pravom stanju te stvari, ali… Kaže vjernički pûk da je dobar strah tko ga ima, pa si onda skloni zastrašivanju daju oduška?
Javna je tajna da u globalnom polit-ekonomsko-vojnom oktogonu vrijede biblijska pravila oko za oko, zub za zub, ne proklamirana međunarodna, osobito ne mirotvorna, pa se Rusija i Kina sve otvorenije udruživanjem i u svemiru kontriraju SAD/Trumpovim potezima US Space Forceom i Zlatnom kupolom, koje uopće ne smatraju obrambenim projektima. Do 2030-ih godina, Moskva i Peking kane izgraditi zajedničku lunarnu bazu kako bi parirali Artemisu, NASA-inom programu svemirskih letova s ljudskom posadom radi povratka čovjeka na Mjesec.
U međusobnim globalnim šaketanjima više nisu opcija veliki laseri iz 1980-ih godina. Moderni se tzv. ratovi zvijezda već vode elektroničkim ometanjima, kibernetičkim napadima na satelite, hipersoničnim oružjem, kamikaza-satelitima, hakerskim prepadima… Naoružane ukrajinske bespilotne letjelice lansirane na mete u Rusiji, recimo, padaju u Poljskoj, Estoniji, Litvi i drugdje po Baltiku, jer ih ruska elektronička obrana skreće s putanje, pa… Veliki i moćni su sposoban fizički onesposobiti protivničku orbitalnu tehnologiju. Umjesto ljudi, roboti-vojnici ratuju na prvim crtama bojišnice, umjetna inteligencija upravlja međuplanetarnim letjelicama, svijet i ratovi više nisu isti ni u odnosu na one od prije 10 godina…
Jesu li i, sada, naoružano svemirsko strašilo za pretpostavljeni nekakav tzv. rat zvijezda samo prijelazna faza? Prema nečemu što još nismo dorasli ni zamisliti?
Američki ministar ratnog zrakoplovstva Troyja Edwarda Meinka javno otkriva toplu vodu – razumljivo je zašto tako javno, pa baš sada, pa baš u okolnostima kada se njegov republikanski gazda Trump tragikomično predizborno zapleo u kučine iranskoga “kratkog rata”, što se naprasno vijetnamizira/afganistanizira – “opremom za presretače u svemiru radi otkrivanja/uništavanja neprijateljskih projektila izvan Zemljine atmosfere”. Projekt Zlatne kupole, povezan s razvojem svemirskog oružja, uključuje satelite i presretače na Zemlji i izvan planeta.
SAD niti ne skriva ambiciju kontrolirati i svemir. Ostvariti vojnu nadmoć među zvijezdama, ne samo na Zemlji. Stoga, Američke svemirske snage polaze od pogrešne pretpostavke militanata u Bijeloj kući i Pentagonu: kontrola svemira i vojna nadmoć među zvijezdama nije moguća bez da se pita za svemirsko zdravlje Kineze i Ruse. Za početak samo njih. Biti glavni u svemiru, jašući na strateški mršavoj Rosinanti tzv. obrambene i napadačke aktivnosti u uspostavi dominacije, pa i uporabom kinetičkih i nekinetičkih oružja u orbitalnim uvjetima ratovanja?
Ministar Edward Meinka se samo pravi da zná – glede&unatoč tzv. ratova zvijezda, osvajanja svemira i ambicija za dominacijom ili bar prednošću u beskonačju izvan Zemljine egzosfere – dokle su došli Kinezi i Rusi, pa se zato junači pred novinarima američkim “sada oružjem u Zemljinoj orbiti za kontrolu svemira kakvo još nije viđeno”? Kao da protivnički tandem, je li, sjedi skrštenih ruku i kad čuje SAD-ova zrakoplovnog ministra kako/što zbori iz Marylanda o suborbitalnom hipersoničnom projektilu NXGB s proizvodne trake Lockheed Martina, smjesta će izvjesiti bijelu zastavu.
Nema šanse. Na nesreću ljudskog roda – koji već diše na škrge zbog vrlo dramatičnih globalno ekoloških incidenata i pogubnih klimtskih promjena što je čovjek skrivio neodgovornom sviješću o svojoj ulozi na Plavom planetu i kapitalističkom pohlepom za materijalnim dobitcima – nastavit će se bezumna militarizacija i na Zemlji i izvan nje. Naoružano svemirsko strašilo samo je korak bliže sudnjem danu. I tu nema nedužnih.
