Fotografija osmaša koji su na zagrebačkom Jarunu legli u formaciju svastike, kako bi svoju glupost podijelili sa svijetom na društvenim mrežama, nadahnula je tportalovog komentatora na promišljanje o modeliranju današnje mladeži, ali i rodnom mu kvartu koji je uvijek bio drukčiji

Četrnaest ti je godina i prethodnog ti je utorka završila škola. Iza tebe je osam godina učenja, tisuće ispitivanja, poneki teški dan i mnogo onih u kojima si bio nasmijan. Odrastanje na zagrebačkom Jarunu 2022. godine jednako je lijepo i složeno kao u vrijeme kad smo tvoji roditelji i ja lutali šipražjem oko jezera, skrivali se od pogleda odraslih i usvajali važne životne lekcije koje nikada neće biti dio škole. Prvi poljupci, dijeljene cigarete, sitne izdaje i čvrsti zagrljaji prijatelja kad je teško. Svatko od nas koji smo tu već desetljećima trudio se ostaviti jedinstveni otisak na tim 'samo našim' ulicama – jedni sprejem po pročeljima garaža, drugi širokim osmjehom i lijepom riječju susjedima, a bilo je i onih s nevjerojatnim životnim pričama u kojima se miješaju kriminal, uspjeh, ovisnost i nažalost smrt. Jarun je uvijek bio drugačiji – blagi kvart u kojem su se bendovi nazivali Jarun Lakersi, a na posebnim mjestima nalazili grafiti poput 'Jarun is for Lovers'. Miroljubiv dio Zagreba u kojem je rijetko bilo mržnje i nasilja.

Otisak kojeg ste ti i tvojih sedam školskih kolega ostavili s utorka na srijedu u Našičkoj ulici teško će se isprati. Boja i najsnažniji šmrk vode tu ne mogu pomoći. Glupa je, prijatelju, već činjenica da osam klinaca i klinki koreografirano leže na ulici izloženi mogućnosti da ih automobil pregazi. Znam, popili ste tekilu i bambus, ali šteta bi bilo za jedno ležanje na kolniku izgubiti sve te jarunske dane i noći koje vas čekaju. Da je kojim slučajem naletio auto, svi bi mediji govorili - Ne krivite mladost! Vaši bi roditelji zauvijek bili uništeni jer bi izgubili najvrjednije što imaju – vas. Svake bi ih večeri do kraja života uništavala sjećanja na trenutak kad ste prohodali, progovorili, na brojna zajednička ljetovanja i tvoju medalju oko vrata. Sjećanja bi ujedno bila i jedino što im preostaje. Teško je ostati bez bliske osobe, ali najteže je izgubiti dijete. Na sreću Vas osmero, Vaših roditelja i svih nas – auto u tom trenutku nije naletio.

Glupo je, frende, ležati pijan na cesti i čekati auto, ali je nemjerljivo gluplje čekati ga s prijateljima u obliku svastike. I prije nego što se počneš opravdavati sa staroindijskim pozdravom i drugim idiotarijama, prisjeti se da živimo u 2022. godini. Kada malo zumiraš fotografiju iz te vrele jarunske noći vidjet ćeš sebe i prijatelje kako dižete desnicu u ležeći Hitlergruß. Jarunski klinci – štovatelji nacizma i Adolfa Hitlera.