Šarolika, navrat nanos shrpljena kamarica uglavnom provincijskih tehnokrata, s liječnikom i na čelu i na začelju kolone, doduše dobronamjerno, ali politički prostodušno dala si je ime Most nezavisnih lista i nestranačkih pojedinaca i na izborima dobila respektirajući broj od desetak posto glasova isto tako dobronamjernih, ali politički prostodušnih birača koji su se ponadali kako su u Hrvatskoj, takovoj kakova jest, bilo kakve suštinske promjene uopće moguće. Za te pastoralne tlapnje o zajedništvu, tripartitnoj koaliciji, tehničkoj vladi stručnjaka,1 dramatičnom smanjenju plaća zastupnika, sma-njenju broja općina, gradova i županija, drastičnom smanjenju broja zaposlenih u upravi (u kojoj osamdeset posto čini vojska, policija, zdravstvo i školstvo i koja brojem, navodno, ne iskače iz europskog prosjeka), monetarnoj reformi, nultoj toleranciji prema korupciji, transparentnosti, itd., itd., moraš odista biti politička keleraba koja je u hrvatskoj realnoj politici može samo božopetrovski bauljati spotičući se o prvo slovo političke abecede: od toga da Most neće tražiti nikakve funkcije nego želi samo kontrolirati vladu kroz osiguravanje saborske većine, do toga da traži mjesto mandatara vlade, sedam ministara uključivo pravosuđe i policiju zajedno s tajnim službama i niz drugih važnih inih funkcija... U hrvatskoj politici to je do sada, najbesramnija politička trgovina, ucjenji-vačkim mehanizmima, obavljena s SDP-om u Mostovom političkom bludilištu u Smičiklasovoj ulici. I nakon toga, najvjerojatnije pod pritiscima, i iznutra i izvana2, pogažena. S neuvjerljivom izlikom, ali s uvjerljivom porukom kako u Mostu preovladavaju ljudi pod utjecajem i mračnog dara policijsko obavještajnih vještina Karamarka i Brkića i nakostriješenog domoljublja moćne crkvene desnice i pitajboga koga ili čega još.

Tragikomično je, međutim, kako mostovskim zaje-dničarima i njihovim biračima kao da je politički impulsni genetski kôd dizajnirao Josip Broz. Njegovu inačicu tri parole iz francuske revolucije u Bruderschaft und einheit oni novo-komponiraju kao svoje famozno Zajedništvo.3 Što je u ustvari isto. Međutim, u ukupnoj hrvatskoj povijesti jedino bratstvo-jedinstvujuće vrijeme bilo je ono koje je pod budnim okom milicije, Udbe, Partije i JNA sprovodio Tito u Jugoslaviji ergo i u Hrvatskoj. Podvlačim, nigdje i nikada prije ili poslije. Jer otkad je svijeta i vijeka zajednički interesi su jedino što uskla-đuje odnose među ljudima. Hrvatske političke elite, međutim, ne vežu Hrvate zajedničkim interesima nego ih uporno vežu onim s čim su prirodno povezani – hrvatstvom. I kako je to pizdunski projekt4 koji šepa moraš naći krivca. A krivac je nesloga i nejedinstvo. Pa kada, kako i gdje su to bogati i siromašni bili složni i jedinstveni? I tako je to od stoljeća sedmog s izuzetkom 35-godišnje Brozijade...5

HDZ, stranka koja je prije dvadeset i pet godina nastala na činjenici političke raspolučenosti Hrvata, čiji je, dibidus raspolučeni, prvi predsjednik svjestan rastrančiranosti nacije izmišljao pomirbe, sloge, zajedničarenja i vlade nacionalnog jedinstva... čudeći se čudom kako mu to ne uspijeva. A njegovom šloserskom uzoru je uspijevalo. Pa je i on počeo malo diktaturirati... No, bilo je prekasno. Njegovi ni po čemu dorasli stranački predsjednički nasljednici, zajedno s još sve gorim svitama oko sebe, uporno nastoje na raspolučivanje Hrvata na nas i njih i tako perfidno uspješno politički profitirati. Jer današnji hrvatski politički korpus i prostor dominantno je prvo ideološki, a onda i mitski podijeljen na potomke ratnih pobjednika partizana i potomke ratnih kolaboracionističkih gubitnika ustaša i domobrana, na filofašiste i antifašiste i to se dobro manifestira u suštinski dvopartijskom sustavu i političkom jatakovanju s brojnim malim strankama koje su također podijeljene na lijevo i desno. A lijevo i desno u Hrvatskoj je nonsens jer nema veze s izvornim euroatlanskim politološkim poimanjem političke ljevice i desnice. Po svojoj unutrašnjoj artikuliranosti, svojim društvenim, političkim i gospodarskim programima, po ljudima koje okupljaju sve su hrvatske političke stranke goto-vo iste. Razlika je samo u imenima i do besvijesti ideolo-giziranoj retorici koja se papagajski opetuje u nedogled. Pa su tako HDZ & company etiketiran kao fašizam koji dolazi iz budućnosti, a SDP & company komunizam koji dolazi iz prošlosti. U suštini, međutim, onaj koga zapadne vlast mora raditi isto što i razžalovani prethodnik. Jer su zaduženost države i rasulo društva dosegle taj nivo da je glavni posao, države u rasulu, osiguravati otplatu dugova (državni dug je dosegao 90 posto BDP-a), a što se tiče društva, ono funkci-onira na organiziranim interesima koji preuzimaju uloge institucija, na tihoj represiji, politički kontroliranoj i kapita-lizmu imanentnoj korupciji i na strahu, disciplini i pokornosti građana budući su gotovo sve institucije u neoliberalnom rasulu, posebice pravosuđe.

Mostovska naiva uvjetovana je debelom političkom neujerljivošću6 koja bi, što je najgore u najboljoj namjeri, da promjeni volju birača izraženu na dosad možda najdemo-kratskijim i najmirnijim izborima koji su imali čak i pristojnu izlaznost. Jer onaj tko je glasao za SDP ne želi HDZ u vlasti. I obrnuto. Isto tako onaj tko je glasovao za Most učinio je to jer ne želi glasati za HDZ i SDP. Tzv. velika koalicija za koju ni SDP ni HDZ, srećom, nisu sposobni zbog przničko svađala-čkih karaktera svojih trenutačnih predsjednika, bila bi najveća moguća prijevara birača.

Drugo, tijekom vremena mostovski pomirdbeni sveće-nici pretvorili su se u koaliciju besramnih kalkulanata i fotelja-ških trgovaca koji sve više zaboravljaju svoje reformske prije-dloge i izborna obećanja, a očitovanja druge dvije strane ne znaju ni analizirati ni valorizirati.

Treće, pater Petrov koji, usput rečeno, izgleda, misli i govori dosadno, je provincijski politički zakulisnjak i kalkulant koji izmišlja Nacionalno vijeće Mosta kao ilegalni politički konstrukt kojim bez statuta, transparentne hijerarhije i demkracije i bez prisustva javnosti, manipulira mostovskim zastupnicima. Dr. Drago Prgomet, politički pošteni kara-markovski otklon i šansa koju HDZ, takav kakav jest, nije prepoznao, brutalno je iz Mosta udaljen jer mu je bio naj-opasniji suparnik i jedina osoba s ozbiljnijim političkim iskustvom u toj bulumenti skrpanoj sa svih strana. Petrov je sabotirao i konstituiranje Sabora čime nije potvrđen zastu-pnički status mostovcima, a njemu je zbog toga pružena prilika za nedogledne manipulacije njihovom strepnjom. Od visokih principa, koje je prije izbora ovjerio kod bilježnika, spustio se do licitiranja ravnajućih mjesta u javnim podu-zećima!7 Ovaj politički preambiciozni muljator ušao je, očigledno, u preveliku igru kojoj nije dorastao i svi su izgledi da ispadne iz igre na prvom zaokretu. Most je u vrlo kratkom vremenu pretvorio u akcionarsko društvo s neograničenom neodgovornošću8, a sebe, u očima javnosti, u psihijatra koji halucinira na palubi Titanica, na kojoj se svi mi nalazimo, ponovo u neslozi i nejedinstvu, jer dok jedni jebu majku ledenjaku, drugi uskaču u čamce za spašavanje. Netko pametan reče: „Hrvati se igraju žmirke sa svojom stvarnošću.“ Točno. Dali su vlast Karamarku i rekli: „Vozi, Miško!“

Pripisak


Da je u Mostu bilo više političke pameti i poštenja, mogli su, prvo, sa snagom koju su im dali izborni rezultati usmjeravati politički rasplet izbora prema manjinskoj vladi kojoj bi sporazumno davali podršku u Saboru tj., držali ju na kratkom lancu i što se tiče reformskih zahtijeva i uopće. Drugo, trebali su odbiti sve ponude za uloge i funkcije u izvršnoj vlasti, pa i drugdje, i iz saborskih klupa pametno, principijelno, javno osnaživati svoju programsku reformsku popularnost, pokazujući kako ni SDP ni HDZ nisu dorasli veličini i razmjerima državnih problema. Treće, nakon godinu dana planirano srušiti manjinsku vladu i izaći na izbore s respektabilnim sociopolitičkim kapitalom i postati treća, a možda i druga ugledna i svježa hrvatska politička alternativna snaga.

S Karamarkovskim HDZ-om Most će biti politička pojava za jednokratnu uporabu i vjerojatno zbrisan s političke scene kao što su zbrisani seljaci, liberali, pravaši i uostalom svi oni koji su s HDZ-om tikve sadili...

Međutim, zinule provincijske stražnjice na fotelje... I ono što se dobilo na Mostu ode na Karamarkovoj kleronacio-nalističkoj ćupriji i velike reforme će se najvjerojatnije svesti na: sjašio Kurta da uzjaši Murta. Na mostiću Bože Petrova – kvačice za sušenje hadezeovog donjeg rublja.

______________________________

Bilješke:

1Uloga i funkcija predsjednika Vlade i ministara, u suverenim, samostalnim i nezavisnim državama, je prvenstveno politička, tek potom i stručna. Čista struka je u službama vlade i ministarstava i ona je tu da nalog politike operacionalizira. U Hrvatskoj realnu politiku vodi Vlada, a Sabor ju odobrava ili ne odobrava. Predsjednik Vlade je, od Tuđmanove smrti, politički najjača figura u realnom funkcioniranju političkog sustava. On je redovno i predsjednik stra-nke, pobjednice na izborima, čiji zastupnici, kao saborska većina, poslušno i disciplinirano izglasavaju sve što predloži Vlada na čijem je čelu. Nestranački predsjednik Vlade, kanadski politički analfabet bez izbornog legitimiteta, gledano sa stanovišta političke higijene, još je jedno obesmišljavanje višestranačke parlamentarne demo-kracije, tj. čin razgradnje suštine političkog sustava. Što, kada i kako s njim kane karamarkovci tek ćemo vidjeti. (Rekoše sljepci.) Međutim, bankarske stručnjake na čelu vlada Grčke i Italije, u interesu krupnog kapitala, postavljala je, nakratko, Europska unija, a ne Petrov i Karamarko... Doduše i novi mandatar odmah je znakovito odjurio bankarskim moćnicima u hotel Kempionski u Kitzbühelu.

2 Hrvatska je, za razliku od Srbije, u sanitarnom kordonu Amerike prema Rusiji. To, uz ogromnu zaduženost države, također treba uzimati u obzir kad se odgoneta tko je ustvari izvukao iz šešira nestranačkog premijera.

3 U zadrugarskom domoljublju i zajedništvu trube i predsjednica države i njen hrvatski crkveni homolog.

4 Na primjer. Što znači dati ime jednom političkom bloku Domoljubna koalicija? Znači samo to da se drugi politički blok di-skreditira kao nedomoljuban. A u karamarkonarkotiziranoj Hrvatskoj ne biti domoljuban veleizdajnički je magnum crimen. Dakle, već u nazivu Domoljubne koalicije sadržana je apriorna sotonizacija druge strane.

5 Ono sranje od Titovog socijalizma HDZ i SDP uspjeli su pretvoriti u najljepšu legendu

6 Od svih tih njihovih reformi neće biti ništa ukoliko se prehodno ne pokrene snažan rast gospodarstva. Sve te reformsko racionalizato-rske uštede, u zadanim okolnostima, mogu dovesti čak i do novog pada proizvodnje i novog rasta nezaposlenosti.

7 Javna poduzeća u Hrvatskoj, uz agencije, su legla nepotizma, korupcije, javašluka, klijentelizma, partijskog uhlebljavanja i profesionalnog diletantizma.

8 Za ministra gospodarstva predlažu načelnika selendre od tisuću i petsto duša, a za ministra pravosuđa provincijskog suca s tri godine radnog staža.